Avatar ili američki filmovi za djecu i omladinu - Kultura-film-glazba - Vijesti / e-ćakule Split

Piše: Ponoćna strina

Što znači da sam se opako dobro zabavila. Ovo je moj prvi 3D film.
(Sva sreća da to čudo u Jugi nismo imali. Jer svaki je drugi film bio ratni, a pola tih je zpaočinjalo zahuktalom parnom lokomotivom koja grmi sto na sat prema neslutećim nama koji smo se taman zavalili u drvena sjedala i blaženo žvakali kokice. Pa tikove i treskavice bismo dobili.)

Natrag na Avatar. Uvjeti za početak infantilne regresije stekli su se. Nataknuh te naočale, da bi mi se u prvih pet sekundi neko okruglo crveno čudo zaletjelo u nos. Bila je to pobješnjela točka na “i” koja se netom otela svojem izvorniku te me natjerala da, u strahu i panici, rukama pokrijem glavu – zašto se nas, bezazlenu publiku, gađa paradajzima? Jesmo mi zato dali četres kuna za kartu plus dodatne keke za kokice i jaako, jaaaako skupu običnu vodu?!

(Za njih mogu popit viski na šanku u susjedstvu, pobogu. Pod pretpostavkom da pijem viski i da pijem na šanku.)

Spojleri na hrpici.
Animacija je vrhunska, naravno, i sva ona velika živina je da se smrzneš.

Prvo imate neke meganosoroge s balvanom ispred, onakvim kakvog ima mlat - ti kad navrate s tim čekićem na nosu, u stanju su džunglu rasturiti, a di neće svakog junaka koji nije glavni.

Onda imate nekog ogromnog tamnosmeđeg gigaštakora koji je veći od tih meganosoroga koji su se uredno ukakali kad su ga vidjeli. Taj je valjda kralj džungle. I on je u stanju razbit sve junake osim glavnog.

Pa imaš neke čopore doga na drogama. I konje koji su konjoidni, samo još veći.

Pa onda imaš opasne turboptice koje moraš pripitomit te tako dokazat da si pravo humanoidno muško. Ako humanoidno muško ima 3 metra plus rep, onda ptica brat bratu ima jedno pet-šest metara u promjeru.

A ima i ptica-ferrari (mislim plamenih boja i iber-performansi) koju pak nitko nije uspješno pripitomio nakon pračukndeda glavne junakinje u njegova davna vremena. I tu pticu-ferari pripitomit će glavni junak u strašnom času te tako preokrenuti tijek povijesti, pogodili ste. (Kaj onda imate uopće ić gledat, puknut ćete šezdeset kn, a teška su vremena… karta, kokice, sok...)

A biljke su posebna priča: maslačci i maćuhice na steroidima i svaka ima svoj light show. Disco time.

Vojna pješadija - ko transformersi. Znate one aute što se pretvaraju u velikog robota s metalnim rukama, nogama, gore imaju onu kabinicu u koju se smjesti čovjek i može zaglumit hrabrog ratnika sos čelična muda.

Helikopteri izgledaju ko da nose velike bicikle na leđima, uopće mi nije jasno zašto. A vojni svemirski brodovi izgledaju ko ruske podmornice na nebu. Nemrete se ne zabavljat.

Postoji, međutim, trenutak kad ta željeznarija napravi genocid među plavim humanoidnim pučanstvom. Oni počnu plakat pa tako počeh i ja lit suze ispod 3d naočala. Uživjeh se ko moja stara u meksičke sapunice. Sva sreća, u kinu je bio mrak pa je bruka bila minimalna.

Film izvrsno drži pažnju. Skoro tri sata, a prošlo u trenu. Zabavljala sam se ko prava trinaestogodišnjakinja. U koju sam se transformirala...jer ne vidim što bi odrasli ljudi gledali u tom filmu.

Klišeizirani likovi – crno bijeli, totalno - gramzivi kapitalist koji se želi dokopati novog elementa znakovitog naziva „unobtainium“, oh, mora li sve biti tako doslovo…

Surovi vojni zapovjednik, humana znanstvenica britkog uma i jezika, pa nigdje neke nijanse, dobri i dragi humanoidni urođenici. Jesu malo nadrkani zbog prisustva vojne skalamerije i korporativnog gada koji želi dobit unobtanium i po cijenu genocida, ali to je pravedni gnijev i oni su čisti ko suza.

Sve u svemu, film će voljeti sve kandidatkinje za miss. Toliko je za mir u svijetu. I šire.

New age crap - jedinstvo s prirodom, ali opet isti bukvalizam; jedinstvo sa životinjama ostvaruje se kad se povežu repovi humanoida s repovima životinja, ono kao kad ja ovaj monitor priključim na svoj laptop na kojem je crko ekran i tako postignem jedinstvo laptopa s novim monitorom.

Samilost prema glavnim junacima garantirana (on je paraliziran, ona ima oči ko bambi).

Stvarno, ta je kinematografija, ako mene pitate, otišla u efekte i plitku priču. Još odavno.

Tekst preuzet sa bloga Ponoćna strina uz dozvolu autorice

ZAGREB – Ili se hrvatska publika uželjela zdrave erotike na domaćem filmu, ili je Rajko Grlić napravio baš lijepu priču o preljubu, laganju i samoći. Sudeći po reakcijama na sinoćnjoj premijeri Grlićevog filma »Neka ostane među nama« u krcatoj dvorani zagrebačkog kina Multiplex, dogodilo se i jedno i drugo, a kinematografija nam je možda dobila dostojnog nasljednika njegovog hita iz osamdesetih »U raljama života«.
Radnja se plete oko naoko mirnih građanskih života dvojice braće (Miki Manojlović i fenomenalni Bojan Navojec), njihovih supruga izjedenih od nevjere i niza antologijskih gorkohumornih dijaloga zbog kojih se gledatelj upita zašto Hrvatsku malo češće ne uspijeva zadesiti tako prirodan i životan uradak, lišen drvene kazališne glume. Iako se i prije prvog prikazivanja proširio glas da film obiluje golim bedrima i nebrojenim scenama nesputanog seksa, lascivnost svakako nije njegov prvi adut: Ksenija Marinković koja igra Navojčevu suprugu i Manojlovićevu davnu ljubav ostvarila je ulogu zbog koje bi, da kojim slučajem govori španjolski, vjerojatno postala nova muza Pedra Almodovara.
Film s Grlićem scenaristički supotpisuje poznati novinar i pisac Ante Tomić, a maestralan posao u stvaranju glazbene podloge odradili su Alfi Kabiljo i Alan Bjelinski. »Neka ostane među nama« danas kreće u redovnu kino distribuciju.

B. Z.
Izvor: Novi List

Noćnu vikend-ponudu grada otprije dva tjedna obogatile su “Prometove” eksperimentalne autobusne linije, za čije je uvođenje zdušno navijala i “Info zona”, ali ne baš u ovakvom “formatu” i ne samo vikendom. O odazivu je još teško govoriti jer većina ljudi o tome pojma nema.

Lagan zaključak

Do tog zaključka nije bilo teško doći, jer su na nekoliko postaja koje smo obišli u subotu navečer (ili nedjelju ujutro) ljudi čekali staru noćnu liniju broj 19. Za još neupućene – ta linija više ne postoji!

O relativno novim jeftinijim uslugama taksista ljudi su čak i čuli, ali nemaju naviku zvati taksi u sitnim satima. Provozali smo se i linijom 39, koja vozi iz Lore prateći uglavnom dnevnu trasu “trice”. Vozač Ivan kazao nam je:

− Interes je zasad slab, najviše zato što ljudi ne znaju. Osim toga, u gradu su svi navikli na vlastiti prijevoz, a voze i u svakakvim stanjima. Šta će im onda bus?! Kazao je i da opstanak noćnih linija ne bi trebao dolaziti u pitanje ako informacije o njima dođu na pravo mjesto.

− Bitno je da mladi sigurno dođu doma u sitne sate – zaključio je naš vozač. Kontrole nije bilo. Pomalo smo se “dokotrljali” do TTTS-a i okrenuli. Većina putnika iskrcala se još u Splitu.

Isprid kuće

Da ne bi sve ostalo na autobusima, tri mjeseca prije u Autotaksi sekciji grada Splita mudro su se sjetili uvesti jeftinije vožnje u noćnim satima. Pozivom na broj 970 s bilo kojeg mjesta u gradu, bilo koje noći u tjednu, taksi će doći po vas, a nađete li još tri suputnika, pred kuću će vas dovesti za samo 12,5 kuna. Akcija traje do Uskrsa, a nakon toga taksisti najavljuju opće sniženje usluga, nadajući se i subvenciji Grada.

Pa, zovu li ljudi taksi? Ispred “Hemingwaya”, u koji su ljudi malo nakon jedan sat poslije ponoći više ulazili nego izlazili iz njega, susreli smo jednog taksista. Elvis se ne nada pozivima na 970 jer − ljudi nisu upoznati s tom mogućnošću.

− Prvi je i najveći problem taj što za sve nas uopće nema posla. Na području grada prometuje 100 taksija, a posla ima za možda 40 − kaže Elvis.

− Možda sam ja u krivo vrime na krivom mistu, ali svejedno sam uvjeren da ja sad ne bih imao problema kad bi ovi ljudi znali da ih vožnja taksijem, koji ih čeka pred klubom i vozi do kuće, košta po osobi 12,5 kuna − dodao je taksist.

Još jednom se pokazalo da ne primjećujemo prilike koje su oko nas, a naravno da ćemo se istodobno žaliti kako ih uopće nema. No, vikend je pred nama, usluge će vam i dalje biti na raspolaganju, još jednom ćete u sitne sate veseli izlaziti iz klubova. Okrenite 970 i pozovite taksi ili odšećite do autobusne postaje i uhvatite jednu od noćnih autobusnih linija na puni sat. Bit ćete bezbrižniji…

Martina Bajan
Izvor: Slobodna Dalmacija

Piše: Ana Goreta

Baka je ugasila televizor svojom bejzbol palicom, te je po iljaditi put ispustila zadnji izdisaj i okrenila se prema majci:
-Ćerce, sve je otišlo u prdejac, triba ić prosvjedovat za mladost šta dolazi, ja bi išla ali me muče i kukovi i srce i kolina i kamenac, a i ti si prigodna karaktera na mamu, pa ako bi mogla izać na ulicu, aj napraviću ti i sendvič.

Otac je doša doma sa pola lukovice od gladiole i reka je ženi: Pilence, sretan ti dan žena!

Mater je rekla: Je da iman sendvič gratis, ali svejedno očekujen otić na neki diner jel, ka ono u neku konobicu!

-Za prošlu godišnjicu san te izveja na prosvjede i bilo nan je baš ludilo, jel da?

- Je, uvik ima neki besplatno fažol, a baš dobro smo se i nasmijali kad si ti dobija po leđima.

- Da si ti pripoznala onda gradonačelnika, a ne srat nepoznatin ljudima protiv gradske vlasti i hadezeja općenito, to se ne bi dogodilo.

- Je, ali ovoga sad znan pripoznat i izdaljega, neću te ovi put zajebat, života mi.

- Ove godine sam te odlučio izvest u kulturno umjetničku ustanovu na remake izložbe iz 1907 godine, imamo i tiket koji ti mater nije iskoristila zadnji put, a ja osjećam neizdrživu nostalgiju za starim Splitom i njegovom kulturom koje više nema. Akošsamnom, ako neš - napravio san ja za svoje pilence i transparent na uv stabilnom i nesalomljivom materijalu oslikan reflektirajućom folijom da se bolje vidi a lagan je toliko da ga možeš nosit sama.

- Ti si vlaj a kukavica. Iden sama na besplatni fažol! Ionako se kraj tebe ne osjećam ni pinku sigurnije.

- Dobro, evo ti onda 100 kn za sigurnost tj. za frizuru, ali pazi da je trajna ona ladna, djeluje bolje od sluzavca.

Mater mu je opalila dvi odgojne te otišla sa 100 kn prema izlazu iz kuće.

- Majko, majko, nemoj ići sama! zavapio je brat boksač iz susjedne galaksije tj. prostorije sa kompjuterom.

- Eto ko je moje zlato najsjajnije, ti si ovde izgleda jedini protiv pljačke i nepravde.

- Nisam majko ja protiv nikog, ja sam borac a ne nasilnik. Ali odlučio sam tebi posudit svoj super ekstendibl kolapsibl teleskopik stik, od čelika je i podmazuje se redovito, a blagoslovljen je i poslin domovinskog rata.

Kako je sestra već bila pobjegla u drugu dimenziju, ja sam, iako to nerado radim, izvadila onu potvrdu od socijalnog: Samohrana majka dvoje djece.

-Dobro, razumila san, ko vas jebe, iden sama!

Mater je prvo na otišla na Hajduka i prosvjedovala besplatno ali bez nekog uspjeha jer niko više ne ide na utakmice, pa je na miru pojila sendvič.

Onda je jednom zalutalom torcidašu uspila dobrovoljno izvuć lovu uz pomoć ekstenzibilnog super stika.

Sad je već imala nešto love pa je po uzoru na prave revolucionarne vođe za početak odlučila oformit kritičnu masu. Otišla je do konobe od klošara nadajući se da će financirajući njihov umjetnički pogled dobiti očekivanu podršku.
Međutim ni u konobi nije bilo nikoga.

Mater je slegla ramenima i otišla u frizerski salon, ionako je dan od žena.

Piše: Ivo Jakovljević

I jedni i drugi su se međuse razlikovali po boji dlake, po snagi i po imenima. Konji bi s kobilama imali dicu, koju su zvali ždribad, a magarci s kelama pulad. Ko god je ima puno polja, u kući je drža konja oli kobilu, a bilo je i kirijaša, koji su živili od toga šta bi svojin beštijama drugima vozili. Konje i kobile se uprezalo samo za najteže i najveće rađe, a za manje, svakidašnje, dosta je bilo naprtiti magarca oli kelu, mazgu i mazguna.

Metnili bi in priko glave komoč i ormu, pa neka teglu i vuču ki marva

Konje se više tetošilo, s njima se uvik lipo divanilo, a triba pravo reći: konji su znali slušati. Tuklo ih se škurjon samo na uzbrdicama, kakvi je bija put od Vanjskog prama gimnaziji, oli uz poštu, uz Građu i uz Eger. Na magarce se oduvik gledalo teke popriko, jerbo su znali biti na svoju ruku, pa in je tribalo i triput reći da štoko učinu, i matrakon ih po drobu, i rukon po glavi i guzici.

Ovo je ostalo od jednih kola od kara, koje su zaitnili ustranu, jerbo nikom više ne tribaju

Samo dica nisu vikala na magarce, niti in šta pritila, pa bi in, pogotovu pulići, puštali da ih jašu ki kauboji. Konjima se davalo i boju spizu, a magarcima lozu iz poja, stari kru i vodu. U poju bi se jedni i drugi jačali travama i družili s beštijama sa drugih poja. Oni koje nisu dospili uškopiti, nisu puno birali, pa se znalo dogoditi da konj s kojon magaricon dobije malu mazgu oli mazguna, koji su isto dobre, teretne beštije. Nisan čuja da je kojen magarcu to uspilo s kojon kobilon, jerbo bi se za dobaviti je prije triba uspeti na zidić, i sve to učiniti a da ga konj ne vidi. Kad bi bili i dobre i loše voje, veseli oli gladni i žedni, konji su rzali, a magarci revali. Samo, more reći ko šta oće, ali magarci su imali boje glasove od konja. Ma, ostali su sirotinja, pa su nan u dotu ostavili samo samar, po dvi kofe, bremu, prače, antrešelj, matrak i sić iz kojeg su pili vodu, dočin su od konja ostali i kar i đendinjera, i timun i vagir, i drkljica i stupci-palci, i lengeri i štrange, i žlajf i žmir, i komoč i oglav, i žvale i očalini, a i koja škurja.

Tute bi, u ovoj štali, stali u škuron, kad ne bi imali posla oli noćon, kad bi upočivali. A ima jedno vrime da kroz ova vrata niti ko ulazi, niti izlazi, nego služu samo da se noćon po njima mrču svakakve fantažije, ko šta oće.

Današnji konji su se pribacili na šport, a magarci na turizam, pa to više nisu iste beštije. Neka su, zato, svin pokojnin šibenskin konjima i magarcima, i svin njijovin kobilama i kelama, i svin mazgunima i mazgama – naradili su se u svoje vrime, svitu, priko svake mire - laka zemlja i život vični.

Tekst preuzet sa portala ŠIBENSKI LEKSIKON uz dozvolu autora

Bajamontuša, pompozna kao i njezin puno veći original, “smiksana” od kombinacije srebra i legura, opet se vratila na Rivu. Postavljena je u izlog zlatarnice Nevena Dvornika Bosaića, kao dio kolekcije skulptura koje su u ovoj obitelji generacijama.

Dvornikova replika fontane teži oko kilogram i pol, izvanredno je precizan i vrlo pedantno izveden rad koji u svojoj filigranskoj izvedbi nema ni mrvice industrijske proizvodnje.

No, usprkos svim superlativima koji se mogu podariti ovakvom radu naših starih majstora, filigranstvo - sjetno će Neven, u Splitu poznat i pod nadimkom Điđi - više nije u modi.

O silnom znanju koje se nekada prezentiralo u izradi iznimno cijenjenih i traženih primjeraka nakita, danas svjedoče tek ovakve skulpture. Zato se Dvornikovi, potomci stare poznate splitske zlatarske obitelji, njima osobito ponose.

Neven Dvornik Bosaić

Impresivan rad

- Uz ‘Bajamontušu’, u kolekciju se ubrajaju i skulpture starog splitskog kara, falkuše, tovara, a posebno je impresivna umanjena replika jednog varoškog sklopa starih kuća. Nevjerojatno je precizna i životna, s filigranski pedantno izrađenim škurama, robom na tiramolima, fumarima, bunarima i kacama, te ljudima u pokretu.

I građanska i pučka graditeljska tradicija prikazana je u replikama od srebra i legura: Bajamontuša i (dolje) varoški sklop kuća s ljudima u pokretu /Jadran Babić / Cropix

Impresivan je to rad, od kojeg se, zajedno s ostalim uratcima koji su već dva desetljeća u obitelji, nikad ne bih odvojio – kaže Điđi. A ponuda za kupnju je bilo mnogo, ponekad i više nego primamljivih, i od domaćih ljudi i od turista. No, Dvornikovi svoju baštinu žele sačuvati za generacije obitelji koje dolaze i ne posustaju u toj odluci.

Kolekcionari su mnogih lijepih stvari - brodova, slika, kao i primjeraka starog, vrlo zanimljivog nakita. No, skulpture ipak imaju posebno mjesto u kolekciji. - Možda i stoga što se na njima toliko puno i predano radilo.

Za svaku od njih je bilo potrebno oko šest do sedam mjeseci svakodnevnog višesatnog rada, što nije mala stvar. Sasvim sam siguran da bi se danas malo tko u takav projekt upustio. Brži je ritam života, nema se više vremena za stvaranje ovakvih umjetničkih djela.

Nekada je bilo mirnije, tada su majstori imali vremena danima raditi na najmanjim detaljima, koji su na kraju trebali donijeti apsolutni preslik originala. A da bi se postigla točnost, majstor izrade je skulpturu morao stvarati na temelju fotografije ili sačuvanih razglednica. U tome zapravo i jest najveća vrijednost ovakvih radova – kaže Điđi.
Nova moda

Điđi se prisjeća kako se filigranski rad prije dvadesetak godina vratio u velikom stilu, a onda je opet pao u zaborav. Ljudi više nisu imali novca za kupnju takvih vrijednih ručnih radova. A utjecali su i modni diktati - primat su polako počele preuzimati drukčije izvedbe nakita, posebice primjerci od bijelog zlata koji su postali apsolutni trend.

piše TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija

Vaša Svitlosti
Pjaca živi i navečer, pametno osmišljena umjetna rasvjeta produžava svojin svitlon život Pjaci do kasni’ ura. Cili trg jema dosta svitla, a jopet se ne ćutiš ka eksponat u muzeju.
Doli, kroz veltrine butigi šarena svitla svitle na stari trg, a usput reklamiradu i svoj asortiman.
Odozgar tučedu reflektori, rasvjetna su tila visoko po kućaman, šoto vijenaca zgrada. Po danu ih se ne vidi, ne upadadu u oči i ne smetadu judiman. Eto, more se i brez pusti’ kandelabri, pa makar pasi nimali di činit potribu. Na sriću, nima ni reflektori okrenuti’ put gori prema ponistran, ka šta je to sad moderno (tako smo ka dica strašili jedan drugega stavjajući lampadinu pod bradu pa si parija ka sablast).
Na Pjaci jemamo još i dva lipa ferala. Gori navrj Pjace gori jedan od nji, kovani fero-batudo, a nikidan su na kuću Pavlović montirali obnovljeni stari spliski feral (iz 1860.). Još je jedan takvi u funkciji, u Cosmijevoj (oni sa upitnikon?), kraj onega lipega pergula. Zna se po gradu još nać originalni’ a neiskorišćeni’ gvozdeni’ konzola starih spliski’ ferala, koji zapušćeni stojidu na zidiman kalet (ka na kantun Iza Lože oli na spoju Cosmijeve i Kružićeve).

papagalo, ke ora že?
Dok stojite u fermu oćelite koga adočat oli trefit, zvonki zvuk sa kampanela Ispod ure ispuni cilu Pjacu, bannn, bannn… Ni proša ni minut, a jedna priko oka gleda gori put sata, pa će ti:
- Gospojo, koja je ura?
Ova druga učini mot ka da će primistit boršu u desnu i okrenit ruku za vidit leroj, a onda se siti:
- Pa, bože moj, a sa’ van je tuklo jedanajst!
- Ma ko će to ić brojit ženo moja, oli ni boje pitat i malo ćakulat...
- Ajte boni, niman van ja za to vrimena...
Eto, naši judi se nerviradu i ne razumidu koja je ura, a malo nji’ zna da je oti sat još jedna od naših posebnosti, rariteti.
Navr’ Pjace, oma sjeverno do Željezni vrat Palače, stoji i danas romanička kula iz 13. vika (su dvi romaničke bifore), na koju je u 16. viku montiran lipi renesansni sat, ka šta je bija običaj u evropskin gradoviman. Kula je nadograđena sa gotičkon ložon za zvono gradskega sata, koji bati svaku uru (i još jedan put posli pet minuti za one koji malo sporije brojidu). Ovi je sat poseban jerbo jema 24 numere, napisane rimskin brojkaman, a podne je naravski - na vrju. U 19. viku stavjen je novi sat sa 12 brojev, malo manji i malo visočije. Ura je konačno skroz rekonstruirana 1958. prema renesansnomen originalu, a dodana je i švera za pokaživat minute. Kulu je prin nikoliko godin opalija grom, pa je vajalo popravit. Ovaki satovi su ritki, duperali su se sve do 19. vika dok i’ nisu šuperali leroji sa 12 brojev, a danas samo displej, bez švera.
Sat bez kazaljki izgubija je draž i vizualni doživljaj protoka vrimena, grafički prikaz kretanja zemaljske balote, vrime se gubi u mijeni brojeva bez duše. A javni displej-sat nima ni zvono, ne upozoraje jude zvukon, ne dili udarciman dan na 24 dila. Minjadu se navike, a pojmovi gubidu smisal: kako ćeš onda reć - vidimo se u dva bota, oli – do’ću doma u po bota.

pogledaj gori
Svaka se jubav njeguje, pa tako i jubav prema svomen gradu. Čovik danas najčešće ravnodušno prolazi ovin našin svetinjama, a šćeta za njega jerbo bi se moga osjetit punijin, važnijin i bogatijin kad bi zna, kad bi cjenija, šta se sve ovod nataložilo stoljećiman. Triba jemat poštovanje prema patini vrimena, starin fasadan i uskin kaletan, vaja se naučit diletavat na fine detalje u kamenu. Koji put vaja dignit pogled visočije od veltrini sa postoliman, sniženjiman i robon sve po osan. Otkri’ćete da živite u okruženju koje je nastajalo vikoviman, sa puno truda, ali i dostojanstva, ćutit ćete da ste i sami dil te lipote. Pogledate li poviše izlogi, vidi’ćete na fasadan ugrađene kamene spolije, reljefe, grbove famij, svece, glave beštij, natpise, sačuvane fragmente ″umrli″ kuća.
Evo, na kuću bivše kafane i otela Central morete vidit svetega Juru, svetega Mihovila i jednu glavu o’ lava, na palači Karepić dupine, dok na bivšemu Etnografskom muzeju izvanka jemate cilu izložbu grbov i natpis.
Tot je i sridnjovikovni grb iz kraja 14. vika, zidine Grada-Palače sa vratima o’ grada i vertikala kampanela, koji je posta i službeni grb Grada. Socijalizam mu je (na mistu u vrime Venecije o’štemanih štitova narodni’ plemića) bija doda zvizdu, a ova je država stavila rvaski grb i malu, malu figuricu nikega čovika, govori se da je to naš sveti Duje, ma to se ne more provjerit brez mikroskopa.

Edo Šegvić, Naš dil Mediterana
(nastavak u ponedijak)

Dozlogrdilo je seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima, pivoproizvođačima i sportašima. No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu.

Unatoč početnom podcjenjivanju od strane političke elite, prošlog tjedna seljačka i radnička borba došla je do svog vrhunca i po prvi put je uspjela ujediniti čitavu zemlju. A kada su vlasnici blokiranih poduzeća i državni vrh uvidjeli da ovo nije jedna od onih situacija koje su nekad uspijevali ugušiti s tek pokojim obećanjem, posegnuli su za voljenim metodama svih mrzitelja građanskog neposluha - policijskim intervencijama, sudskim tužbama i manipuliranjem stvarnim brojem prosvjednika. Teško im je bilo noću spavati kada su znali da će se zbog devet dana štrajka u Osječkoj pivovari pokvariti čak devetsto litara tekućine omiljene nogometnoj naciji. Jer u ovoj zemlji pivo je gorivo za pokretanje jedinih masovnih okupljanja koje naša vlast smatra legitimnim - uzvikivanja na stadionima tijekom utakmice omiljene momčadi uniformirane u prepoznatljiva hrvatska obilježja.

A da ovog puta neće samo Slavonci ostati žedni, potvrđuje i hrabar čin radnika splitske Pivovare koji su prošli četvrtak svog direktora dočekali s ključem u bravi. Baš kako su dan ranije i najavili, radnici su blokirali postrojenje tražeći da im se kaže istina o njihovoj sudbini. Dok se njihovim zahtjevima ne udovolji, radnici pivovare će dvadeset i četiri sata dnevno dežurati u tvorničkom krugu, a s proizvodnjom će nastaviti dokle god bude sirovina. Sve radnike koji se nalaze u sličnoj situaciji pozvali su da učine isto- da napokon preuzmu vlast u tvornicama koje ustvari i jesu njihove.

Dozlogrdilo je i seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima i sportašima, koji su se napokon odlučili boriti svim dostupnim sredstvima. A kako je hrvatski vrh zbog dugotrajnog provođenja omiljene metode ˝kruha i igara˝ svoj represivni aparat imao priliku uvježbati jedino u uličnim obračunima s mahnitim navijačima, ne čudi kada se i na prvotne nenasilne metode blokade Čobankovićeve ˝razuzdane rulje˝ uzvratilo interventnom jedinicom, baš kao što se i prošli mjesec uzvratilo Jelavićevim ˝četnicima˝, a jesenas Bonaccijevoj ˝dječurliji˝.

No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, koji su na samo jedan mig vlastodršca spremni sastaviti čitav kordon, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu, jer nerijetko zbog vlastite koristi pristaju na tek polovne kompromise koji idu nauštrb onih koji su ih izabrali.

A da nam dugogodišnje klanjanje autoritetnim vođama niti ovoga puta i nije neko opravdanje za nastavak njegovanja podaničke političke kulture, potvrđuju grčki radnici koji su ovoga puta svoju povijesnu učmalost odlučili nadoknaditi ne birajući sredstva - pa makar to značilo i uličnu borbu s kamenom u ruci. I virovitičkoj ˝razuzdanoj rulji˝ naposljetku je dozlogrdilo poigravanje sudbinama ljudi i bahaćenje silom, no kada se poslanicima državnog vrha uzvratilo istom mjerom, kola hitne pomoći očekivano su se punila nenaoružanim seljacima. No policiji je to dopušteno jer je, kako to obično biva, i u ovom slučaju bilo riječ samo o provođenju zakona nad onima koji ˝divljaju po gradskim ulicama i tako ugrožavaju sigurnost građana˝.

Tamara Opačić
Izvor: H-Alter

U današnje vrijeme nije lako ostati na glazbenoj sceni – kad se uzme u obzir navala instant-zvjezdica i raznih reality projekata, uopće je teško probiti se, a kamoli ostati prisutan, svjež i zanimljiv – pogotovo ako si prešao pedesetu. Kako prenosi portal Blender, na svjetskoj glazbenoj sceni ima iznimki koje, bez obzira na to što su prešli u treću životnu dob, i dalje žare i pale, održavaju turneje i promoviraju nove albume.
Jedni od njih su »Aerosmith«, a tu je i Willie Nelson koji je napunio 76. godinu i nema namjere usporiti. Naime, njegov posljednji album »American Classics«, zauzima visoka mjesta prodaje u američkim CD shopovima. Njegov upola mlađi kolega Jon Bon Jovi ima novi album »The Circle« te i dalje sa svojim bendom skakuće po pozornici kao da ima dvadeset godina.

Da su Irci tvrdoglavi i uporni dokazuje dugovječna grupa »U2« koja je s turnejom »360°« ušla u 2010. godinu i to prilično zadovoljna s obzirom na to da su već nakon svojih prvih 13 nastupa ove turneje zaradili više od sto milijuna dolara. Osim Iraca, život na »cesti« voli i vremešni B. B. King koji je napunio 84 godine, a i dalje održava koncerte pokazavši da se nema namjeru smjestiti na jednom mjestu. Tu namjeru očito nema ni Madonna koja je odradila spektakularnu turneju, a uz konstantno proširivanje obitelji redovito plijeni pažnju i svojim ljubavnim aktivnostima. Napunivši 83 godine, Tony Bennet uporno naglašava da nema namjeru ići u mirovinu što potvrđuje čestim, skromnim usporedbama s Picassom i Fredom Astaireom koji su radili do zadnjeg dana svog života.
Iako je prošlo dosta vremena od izdavanja posljednjeg albuma, energična grupa »AC/DC« nadoknađuje taj nedostatak izdržljivim plesanjem i pjevanjem na koncertima gdje imaju i zanimljive rekvizite kao što su vlakovi u prirodnoj veličini ili pak goleme, ženske statue veličine Godzille. Nakon prošlogodišnje turneje, pionir rock and rolla Chuck Berry i dalje nastupa, bez obzira na to što su mu 82 godine i to jednom mjesečno u renomiranom Blueberry Hill restoranu.

Ozzy Osbourne je osoba koja iza sebe ima nebrojene skandale kao što je čupanje glave šišmišu vlastitim zubima, a nakon snimanja reality projekta »Osbourneovi« i otkazivanja festivala Ozzfest, i dalje nastupa i radi nove pjesme. Turneja Boba Dylana »Never ending tour« doslovno ispunjava to značenje jer ovaj 68-godišnjak i dalje održava koncerte u kontinuitetu od preko deset godina, s tim da svejedno ima vremena snimati odlične albume koje zauzimaju visoka mjesta.
Kotrljajući se sve ove silne godine, nekad brže, nekad sporije – »Rolling Stonesi« su već navikli na šale o svojim godinama. S obzirom na to što su sve prošli, činjenica je da su neumorni, rade na novom materijalu, autobiografijama i da se odlično drže za penziće. Njihov stariji glazbeni kolega Charlie Daniels, kojeg često zbog izgleda uspoređuju s Djedom Mrazom, u svojoj 73 godini još uvijek plovi u country i rock vodama unatoč zdravstvenim problemima. Svoju karijeru je započeo u ranim 50-ima prošlog stoljeća, a surađivao je s mnogim poznatim glazbenicima kao što su Elvis Presley, Johnny Cash, Leonard Cohen i Bob Dylan.

Vječni rocker u trapericama, Bruce Springsteen svojim je nastupom na Super Bowlu dokazao da nije ishlapio te da i dalje unosi svježinu na glazbenu scenu, što je dokazao i turnejom na koju je krenuo u studenom. Hank Williams mlađi, country pjevač, započeo je karijeru imitirajući svog oca, pionira country glazbe Hanka Williamsa, i iako su mu predviđali brzo nestajanje sa scene, on je i dalje tu radeći ono što voli. Godine 1975. doživio je tešku nesreću skotrljavši se niz planinu kompletno ozlijedivši lice i lubanju koja mu se skoro prepolovila. Morao je proći kroz mnoštvo plastičnih operacija, naučiti ponovo govoriti i pjevati što je tvrdoglavo i učinio.

Saša ERGOTIĆ
Izvor: Novi List

Nakon jedanaest dana radnici splitske Željezare prekinuli su štrajk glađu. Odlučeno je to na sastanku Kriznog stožera nakon što su im sindikalisti Tonči Mužić i Katica Nejašmić iz Ministarstva gospodarstva u Zagrebu gdje su prisustvovali četverosatnom sastanku s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem javili da su njihovi zahtjevi velikim dijelom ispunjeni.

- Ima mnogo jakih imena među potencijalnim ulagačima - kazao je Đuro Popijač, ministar gospodarstva nakon višesatnih pregovora o Željezari Split. Nije htio govoriti o konkretnim imenima, ali je spomenuo niz sastanaka sljedećih dana.

Neodređeno je tek naveo da je riječ o “uglednom njemačkom tvorničaru, Talijanima”, kao i da će se u petak “putovati na razgovore s velikim poslovnjakom iz branše”.

- Ovaj put nam je iznimno važno da se osigura proizvodnja i tržište za plasman proizvoda - kazao je Popijač.

Kupljeno je i vrijeme do pronalaska novog vlasnika, javlja SEEbiz. S tvrtkom Trast iz Splita dogovoreno je da će se 1500 tona žice formalno uvesti i proslijediti u Željezaru. To je dovoljna količina za mjesec dana rada jednog pogona, koji će žicu preraditi u željeznu armaturu. Ministar Popijač rekao je da ga radnici uvjeravaju kako tržište za armaturu postoji.

- Uvjeravamo da iza svih problema stoji uvozni lobi - kazao je neslužbeno jedan od radnika. Iznimno su zadovoljni reakcijom ministra, ali napominju da je tek u petak ministar bio upoznat s pravim stanjem poslovanja i mogućnostima same tvornice.

D.N.

Foto: Nikola Vilić, Damir Krajač / CROPIX
Izvor: DalmacijaNews

Gornji Humac na Braču jedino je mjesto u Hrvatskoj, a i šire, u kojemu se ne slavi praznik Dana žena. I to s razlogom. Prije 66 godina, 8. ožujka 1944., njemački okupatori su u znak odmazde u tome malom bračkome mjestu strijeljali sve zatečene muške osobe od 16 godina naviše.

Toga kobnog dana 24 muškarca ni kriva ni dužna pokošena su neprijateljskim rafalima. Među njima bio je i župnik don Kuzma Šimunović koji nije želio napustiti i izdati svoje vjerničko stado.

Dok su obavili egzekuciju, njemački okupatori su žene i djecu zatvorili u mjesnu crkvu. Ostalo je upamćeno da je pogubljenom Nikoli Tarašu toga dana žena rodila sina i dala mu ime po strijeljanom ocu, Nikola. Njih 17 strijeljano je i bačeno u jamu Gustrišice, dok je sedmero ubijeno na drugom stratištu. Sjećanje na taj dan potaknuo je i obnovio Marino Kaštelan (HDZ), načelnik općine Pučišća, u čijem je sastavu i naselje Gornji Humac.

Misu zadušnicu za nedužne žrtve fašističkog terora predvodio je župnik don Jakša Rubinić, a nakon toga su mještani, predvođeni načelnikom Marinom Kaštelanom i predsjednikom Mjesnog odbora Gornjeg Humca Nikšom Michielijem Tomićem, ispred jame položili cvijeće, vijence i zapalili svijeće.

Župnik don Jakša Rubinić izmolio je molitvu odrješenja, a načelnik Kaštelan prisjetio se tih događaja koji su se snažno urezali u sjećanje stanovnika toga bračkog mjesta. Zbog toga stanovnici Gornjeg Humca već 66 godina ne slave Dan žena, nego se toga dana sjećaju i odaju počast svojim nedužno strijeljanim sumještanima.

Ivica RADIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija

S obziron na trenutnu situaciju u zemlji, mislin da bi za ovi Dan žena najboji poklon svakoj bija neka strana putovnica i avijonska karta za pobić šta dalje, dok nan još uopće aerodromi radu.
Po zemje nan je u štrajku, ili radi i ne prima plaću, ili uopće ne radi a zadnju plaću su vidili tamo negdi okolo prošloga Uskrsa. Pa mi se pari da je u takvin uvjetiman priko svake mire smišno recimo otić u grad i kupit ženi bilo šta na poklon. Ako je po zemje u štrajku, a nisu u štrajku iz zajebancije nego šta su gladni, onda gledano Split ka jednu mikro zajednicu i preslik cile države, ispada da siguro po muških u gradu danas ne bi moglo ženi kupit poklon čak i da se situ da ga triba kupit.
Moja najboja prijatejica ništa ne prepušta slučaju i lipo je muža obavijestila da je Dan žena i da jon triba kupit poklon. Reka joj je da ne briga, i da će se siguro sitit. Ona njemu opet, da nisi slučajno zaboravija! On je onda reka da nema problema, da nije on Čobanković pa će zajebat dogovor.

Inače u zadnje vrime žene masovno tražu da in se namisto poklona tipa cviće i proliće za rođendane i danove žena dovede muška striptizeta.Timen mi žene oćemo dokazat našu ravnopravnost i pokazat muškima da i mi znamo poludit i da su naši hormoni ravnopravni sa njihovim hormonima. Meni osobno to baš i nije nešto, mislin da bi mi adrenalin zapravo proradija tek da naprimjer vidin nekog muškog kako ujutro trče na posal, a prije posla da je rastra dvi mašine robe, pa na poslu da radi i istovrimeno zove dicu na mobitele i provjerava jesu li sritno prišli ulicu do škole i jesu li marendali i ponili pribor za likovni, pa kad dođe sa posla da odma onako u robi od posla nastavi jurcat, kuvat ručak i skupjat robu sa sušila i da zavrti još dvi mašine robe dok istovrimeno pali peglu za opeglat one dvi mašine robe od prikjučer, pa poslin ručka da opere suđe, isfrega pod u kužini, pobriše prašinu u dnevnom boravku, odradi sa dicon domaće radove, zaleti se do dućana po spizu za sutra, depilira dlačice iznad usta i okolo intimne zone, trkne do frizera opiturat se i sakrit side, vrati se i skuva dopola ručak za sutra, nazove svoju mater i pita je za zdravje, nazove punicu i pita je kad će..ovaj, pita je za zdravje, pomilki dicu po glavi, pomilki ženu po glavi, pomilki kućne jubimce po glavi, a onda se sruši u krevet, di ga čeka žena spremna za akciju i da mu nije slučajno palo na pamet reć da ga boli glava. Eto, to bi ja tila vidit za Dan žena.

Kad se priča o toj emancipaciji ondak muški često znaju reć da oni nemaju ništa protiv ali da je Bog namistija da je prirodnije da recimo žena radi kućne poslove, jerbo da smo mi žene spretnije za to. A sa druge strane, zanimjivo je kako neki muški znaju uglancat svoja auta, operu ih i sredu tako da blišću i nemoš gledat u njih bez sunčanih očala, a kad triba nešto malo po kući napravit oli uglancat i očistit onda najedanput oni za to nemaju prirodnih predispozicija, đava in predispozicije odnija.

Na stranu vilozofija, emancipacija i ženska i muška prava, ovi Dan žena bi tribalo nekako proslavit, a ja u zadnje vrime, svaki put kad se oću itnit u neko slavlje, prvo se sitin da moran provjerit je li to fešta koja se slavi i u Hrvackoj ili je to neka zapadnjačka izmišljotina koju nan poturaju vanjski neprijateji. Unutrašnjih neprijateja ijonako više nemamo, sad imamo samo Vladu.

Šta bilo da bilo, sritno van bilo, lipe moje.

Tekst: J.D. / P.V. / J.C.

SELJAČKI prosvjed u nedjelju se zahuktao, jer je iz Vlade demantirano da premijerka dolazi u Slavoniju. Prosvjednicima nisu dobro sjele ni riječi Petra Čobankovića na konferenciji za novinare. Ministar poljoprivrede je, naime, kazao kako se broj prosvjednika preuveličava. Iz koordinacije prosvjeda pak poručuju kako je broj seljaka koji izlaze na ceste iz sata u sat sve veći. Seljaci okupljeni u blokadi prometnica ovu su izjavu dočekali psovkama na ministrov račun i porukama da dođe među njih kako bi se sam uvjerio koliko ih ima.

Seljaci ne odstupaju od svojih uvjeta, Vlada poručuje da ih ne može ispuniti i sasvim je sigurno da prosvjed danas neće biti okončan. Što znači da je samo pitanje sata kad će traktori krenuti prema Zagrebu. Čelnici seljačkih udruga koje koordiniraju prosvjed tijekom poslijepodneva raspravljali su o svojim idućim potezima - očekuje se pokušaj blokade granica kao i širenje prosvjeda na još veći broj cesta.

Čobanković je seljake pozvao da večeras u 20 sati dođu u Ministarstvo poljoprivrede na novu rundu pregovora. Iz udruge Brazda mu je odgovoreno da oni nemaju novca za novi put u Zagreb pa ako ministar želi s njima razgovarati u metropoli morat će po njih poslati automobil. Također su poručili kako u Zagrebu ne žele razgovarati s Čobankovićem, već samo s Jadrankom Kosor. S obzirom da su seljaci odbili doći u Zagreb, Čobanković se zaputio prema Đakovu gdje će i večeras održavati kasnonoćne sastanke sa seljacima

Kraj Virovitice ratno stanje: Policija mlati prosvjednike, više uhićenih

Tijekom dana napetost na blokiranim prometnicama polako je rasla, na cestama je veliki broj policajaca koji imaju zadaću da spriječe seljake u pokušaju blokade graničnih prijelaza. Počelo je kraj Vinkovaca gdje se nekoliko prosvjednika naguravalo s policijom, te su golim rukama micali automobile s cesta kako bi mogli proći svojim traktorima.

Nakon 17 sati došlo je i do prvih uhićenja. Najmanje troje seljaka uhićeno je kad su seljaci krenuli u blokadu graničnih prijelaza prema Mađarskoj. No, do daleko najgoreg sukoba došlo je kraj Virovitice, rekao nam je predsjednik udruge Nezavisni hrvatski seljaci Mato Mlinarić.

“Ne znam što da kažem, ovo ovdje je ratno stanje. Došlo je do sukoba većih razmjera, mnogo ljudi je ozlijeđeno i privedeno, vozila Hitne pomoći su na sve strane. Jedan od prosvjednika dobio je udarac po glavi s leđa, pao je u komu… Mislili smo da je mrtav”, kaže Mlinarić koji je o neredima razgovarao i s glasnogovornikom ministra Čobankovića, a koji mu je, kako tvrdi, rekao da policija postupa po zakonu.

Mlinarić ističe kako je pomoć tražio i od lokalnih političara, ali nitko od njih ne želi izaći među narod i intervenirati. Glasnogovornik PU virovitičko-podravske Josip Štajdohar rekao nam je da zasad nema informaciju o sukobima seljaka i policije, te je obećao da će nam se javiti kad provjeri što se dogodilo, ali nakon toga ga nismo uspjeli dobiti na telefon.

Stigli specijalci iz Dalmacije i Like

“Znam da je dvadesetak ljudi u Virovitici završilo na Hitnoj, ne znam koliko ima uhićenih”, rekao nam je Tomislav Pokrovac koji ne želi prejudicirati daljnji tijek prosvjeda prije idućeg sastanka s Čobankovićem koji će se odvijati u kasnim noćnim satima. No, rekao nam je da će prosvjednici ustrajati u blokadi granica, ali da oni ne planiraju iz Vukovarsko-srijemske županije traktorima ići prema Zagrebu.

Čini se da bi se situacija mogla i dodatno zaoštriti. Prema informacijama kojima raspolaže Index, jedinice interventne policije iz Like i Dalmacije dobile su naređenje da krenu prema Slavoniji. Njihova bi zadaća trebala biti da spriječe seljake u pokušajima blokade granica i prometa u Zagrebu.

Čobanković: Sve po zakonu

Ministar Čobanković čuo je za događaje u Virovitici, ali tvrdi da je policija, koliko je njemu poznato, samo provodila zakon i da se ne može dopustiti da seljaci na traktorima divljaju po gradskim ulicama jer se tako ugrožava sigurnost građana. “Seljake nitko ne sprječava da prosvjeduju, ali sve mora biti u granicama zakona”, tvrdi Čobanković.

Na nadvožnjaku vinkovačke obilaznice novinarima se obratio načelnik PU Zoran Mičeno koji je rekao da prosvjednicima neće biti dozvoljeno da blokiraju granične prijelaze i apelirao je na njih da se smire. Mičeno je također potvrdio da je tijekom dana u Virovitici uhićeno nekoliko prosvjednika, a istaknuo je i da je u neredima ozlijeđen jedan policajac, kao i da je razbijeno nekoliko policijskih vozila.

Seljaci razočarani, ali ne i obeshrabreni nedolaskom premijerke Kosor

“Sinoć smo bili kod predsjednika koji nam je obećao pomoć, a razgovarali smo i s premijerkom. Za danas postoji načelni dogovor, a oko devet sati bi nam iz vlade trebali odgovoriti na uvjet koji smo jučer dali – želimo razgovarati s premijerkom, i to ne u Zagrebu, nego u Slavoniji. Nakon što nam se jave, čekamo da kažu gdje u Slavoniji se žele naći, pa ćemo organizirati taj sastanak”, rekao je u nedjelju rano ujutro za Index neformalni vođa prosvjeda seljaka, Dragutin Dukić. Seljake je stoga iznenadila vijest o tome da premijerka ipak neće doći u Slavoniju.

Zamjenica glasnogovornika Vlade, Martina Banić, rekla je za Index kako premijerka Kosor neće ići u Slavoniju na sastanak sa seljacima. “Premijerka je rekla da neće ići na sastanak s predstavnicima prosvjednika, a za sve dogovore tu je ministar poljoprivrede”, rekla je Banić.

“Takav posjet nije bio planiran niti je predsjednica Vlade bila pozvana na takav razgovor. Jedini i ovlašteni pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske je ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković, koji nastavlja pregovore s predstavnicima seljačkih udruga. Dezinformacija o odlasku predsjednice Vlade na pregovore s predstavnicima seljačkih udruga u Slavoniji pojavila se, nažalost, u subotu u kasnim večernjim satima”, priopćeno je iz Banskih dvora.

Seljake je informacija iznenadila, jer su imali drukčije informacije. No, ne čine se pokolebani. “Još bolje. Ako je jučer govoreno da će premijerka doći, a danas se to odbija, onda bar znamo na čemu smo. Sad ću nazvati ministra Čobankovića i reći mu da pregovora bez premijerke nema”, rekao je za Index Tomislav Pokrovac, jedan od glavnih seljačkih vođa.

Blokada cesta u Slavoniji počela točno u 13 sati

Točno u 13 sati počela je blokada cesta u Slavoniji. Blokirana je čepinska obilaznica, koja povezuje Osijek sa Đakovom. Blokiran je i izlaz s autoceste Slavonike. Na vinkovačkoj obilaznici seljaci su krenuli u blokadu ceste, a došlo je do malog naguravanja s policijom. Policajci su pokušali zaustaviti blokiranje ceste, ali seljaci su maknuli cestovne zapreke i traktorima blokirali obilaznicu. Policija je zaustavila daljnji napredak, pa je blokiran na nadvožnjaku vinkovačke obilaznice.

Blokirane su i druge prometnice u Osječko-baranjskoj županiji, i to one iz Đakova, Našica, Podgorača, Magadenovca, Dalja, Čepina, Čeminca u Baranji. Time je efektivno prekinut sav promet u županiji.

Točno u 15:50 sati tridesetak traktora blokiralo je za sav promet najfrekventniju državnu prometnicu, cestu D1, javlja portal jaska.info. Blokada je trajala samo 15 minuta, a učinjena je u znak potpore slavonskim seljacima te kao odgovor na lažnu informaciju da su se seljaci razišli. Na ulazu u Jastrebarsko nalazi se 30 traktora, koji su cestu opet blokirali između 17 i 18 sati, a najavljuju da su spremni i na potpunu blokadu ukoliko Vlada ne ispuni uvjete seljaka.

Došlo do naguravanja seljaka i policije

Pokrovac kaže da je za sada na cestama oko 2000 traktora, a najavio je da će blokada ići dalje dok god Vlada ne ispuni uvjete koje su seljaci postavili. Pokrovac je izrazio nadu da nikakvih sukoba s policijom neće biti, ali i naglasio kako su seljaci izrazito bijesni jer su već danima na cestama.

Do prvih nereda došlo je kod mjesta Jarmina nedaleko od Vinkovaca. Seljaci su sa 400 traktora krenuli u blokadu prema Vinkovcima, namjeravajući se zaputiti prema graničnim prijelazima. Specijalna policija je smirivala situaciju i došlo je do naguravanja s policajcima prilikom čega su seljaci golim rukama uklanjali policijske automobile s puta. S obzirom da je na cesti velik broj policajaca, seljaci se trenutno ne mogu probiti do graničnih prijelaza. Prosvjednici poručuju kako neće odustati i kako će ih policajci prije ili kasnije morati pustiti da prođu prema cestama koje namjeravaju blokirati.

Prva uhićenja

Seljaci su oko 17 sati ipak uspjeli blokirati državnu cestu D55 prema graničnom prijelazu Županja - Orašje, a najavili su i da će sutra krenuti prema prijelazima Bajakovo i Gunja - Brčko. Seljaci su se kraj policije uspjeli probiti vozeći oranicama i njivskim putevima.

Policijska je blokada probijena i na cesti između Vinkovaca i Osijeka kraj Jarmine, te je kolona krenula prema Ivankovu. Nakratko je bila blokirana i željeznička pruga između Zagreba i Beograda. Oko 16 sati je došlo do još jednog sukoba s policijom, prilikom čega je policija pokušala uhititi jednog od prosvjednika, ali spasili su ga ostali seljaci.

Do prvih uhićenja ipak je došlo oko 17:20 sati kad se 15 traktora probilo prema državnoj cesti prema Mađarskoj, te je policija uhitila tri prosvjednika. Došlo je i do naguravanja za vrijeme kojeg je jedan od prosvjednika pao na cestu i zadobio ozljede.

Čobanković: Prosvjednika ima manje nego što se priča

Na konferenciji za novinare koju je održao u 14 sati, Čobanković je pokušao umanjiti važnost seljačke bune, kazavši kako prosvjednika ima puno manje nego što se priča. “Broj prosvjednika se preuveličava čime se bez potrebno podižu tenzije”, rekao je Čobanković.

Još jednom je ministar poljoprivrede naglasio kako Vlada ne može u potpunosti ispuniti zahtjeve seljaka jer u proračunu nema dovoljno sredstava. “Država je jučer ponudila maksimalne uvjete koje može ispuniti, sve iznad toga bilo bi davanje lažnih obećanja”, kazao je Čobanković i dodao da je na sastanku s premijerkom i članovima Vlade opet raspravljao o mogućim rješenjima, ali nisu uspjeli smisliti ništa bolje od onoga što su seljacima već ponudili.

Čobanković se okomio i na Matu Mlinarića, nesuđenog savjetnika Ive Josipovića. “Čudi me što je na pregovorima kod Josipovića bio i Mlinarić, koji je upravo zbog manipulacijama s poticajima maknut iz Josipovićevog savjetničkog tima”, rekao je Čobanković pa sarkastično dodao da je “Mlinarić sigurno najpozvaniji da svjedoči o sustavu kontrole poticaja”.

Ovo više nije prosvjed, nego revolucija

Predsjednik udruge Nezavisni hrvatski seljaci Mato Mlinarić rekao je da se boji da bi kriva taktika Vlade mogla dovesti do neugodnih posljedica. Mlinarić je u subotu organizirao sastanak koordinacije prosvjeda s predsjednikom Ivom Josipovićem, koji je intervenirao kod premijerke i ishodio najavu o današnjem sastanku, ali Mlinarić kaže kako mu se čini da Vlada ide na taktiku umaranja seljaka.

“Čini mi se da im je cilj izmoriti prosvjednike, i na taj način okončati prosvjede. Ljudi su na prvim punktovima u Slavoniji već tjedan dana, i to je jako dugo za seljake koji imaju zemlju i svakodnevne obaveze. Bio sam uvjeren da će danas biti sastanka, a sada se može se očekivati stvaranja novih punktova. Ne vjerujem da će se seljake moći izmoriti, jer ovo više nije samo prosvjed, nego neka vrsta revolucije, koju je teško u potpunosti kontrolirati”, rekao je Mlinarić.

Dodao je i kako je dosad olakotna okolnost bila u tome što je atmosfera među prosvjednicima jako dobra i kolegijalna, te u tome što je uspostavljen dobar odnos s policijom. Policija je u petak zaustavila seljake kad su pokušali blokirati granični prijelaz, ali osim toga nije bio incidenata.

205 milijuna kuna minimalni uvjet

“Čini mi se da se Vlada iznenadila, da se nisu nadali ovome, jer su nas shvatili neozbiljno i nisu očekivali da će se dići ovoliko naroda. Njih je iznenadilo, ali mene nije, jer sam stalno u kontaktu s ljudima koji nas bodre i daju nam podršku. Zahvalan sam svima koji sudjeluju u prosvjedu, jer se pokazalo da se nijedan čovjek ne može izboriti sam za sebe, ali kao cjelina smo daleko došli”, rekao je Dukić.

Minimalni zahtjevi su 205 milijuna kuna koje Vlada duguje za poticaje za 2008. godinu. To je stavka koju seljaci žele isplaćenu u novcu, dok su za sve ostalo voljni pregovarati. Ministar Čobanković je jučer imao prijedlog isplate većeg dijela duga u repromaterijalu, te odustajanju od zakupa državnog zemljišta za 2010. godinu. Seljaci su bili donekle zadovoljni predloženim, ali puni konsenzus nije postignut.

Sve više prosvjednika

“Razumijemo da ministar neke odluke ne može donijeti sam. Dali smo mu neke prijedloge koje je rekao da mora razraditi. Istina, o nekim stvarima ne može odlučivati bez odobrenja i dogovora s premijerkom i ministrom financija, i zato želimo pregovarati s ljudima koji imaju ovlasti u potpunosti pristajati na naše zahtjeve. Jesmo za pregovore i za kompromis, ali ne za ucjenu i podcjenjivanje”, rekao je Dukić.

Atmosfera na cestama i dalje je dobra, unatoč kiši i snijegu malo je koji seljak jučer htio otići kući. Prosvjedu se pridružila grupa traktora iz Sinja, što znači da je prosvjed prešao i na Dalmaciju. U svakoj od istočnih županija ima po nekoliko punktova s traktorima, a seljaci su i dalje spremni ići u Zagreb ako se ne postigne pregovor. Najbliži Zagrebu su prosvjednici u Velikoj Gorici, koji su na cestu između Velike Grice i zračne luke Pleso parkirali 16 traktora. Traktori tu važnu prometnicu blokiraju samo djelomično.

HAK javlja da je zbog prosvjeda prekinut promet na državnim cestama D 28 u Velikom Grđevcu, D 43 u Ivanić Gradu, D 45 u Garešnici, D 524 na sjevernoj bjelovarskoj obilaznici u mjestu Letičani, D 1 od Mokrice do Velikog Trgovišća, D 2 na Podravskoj magistrali u mjestima Pitomača, Virovitica, Nova Bukovica, Donje Vratno, kao i na županijskim cestama: na ŽC 3084 u Berku, na ŽC 4007 u Bačevcu i Bušetini, te ŽC 4012 u mjestu Vukosavljevica.

Na državnim cestama D 518 Vinkovci-Osijek, na D 7 na obilaznici Đakova, D 34 u Čađavici, D 43 kod Ivanić Grada, te na D 2 u Poljancu kod Ludbrega vozi se naizmjenično, jer je blokiran samo po jedan trak cesta.

“Svi su za odlazak u Zagreb, ali vrijeme i druge detalje nećemo iznositi u ovom trenutku”, rekao je Dukić.

Hrvatski cestovni prijevoznici: Blokada će dovesti zemlju u kolaps

“Blokadom cesta i graničnih prijelaza Hrvatska upada u kolaps”, panično je priopćila udruga Hrvatskih cestovnih prijevoznika koja ističe da se solidarizira s pobunjenim seljacima, ali ih također poziva da odustanu od blokade cesta i graničnih prijelaza na kojima oni rade.

“I mi smo imali probleme s vlastima pa uvažavamo potrebu seljaka da se izbore za ono što misle da im pripada”, priopćila je udruga koja apelira na seljake da misli i na potrebe ostalih radnika u Hrvatskoj.

Izvor: Index.hr

Ima li šta gore nego peškat asa iz zadaće? Moj mi pape uvik govori kako može podnit lošu ocjenu iz svakoga predmeta osin iz dva.
Iz tjelesnoga i hrvatskoga.

Iz tjelesnoga zato jer to znači da san kilav.
Iz hrvatskoga zato jer to znači da san mutav.

- A mi Zermini nismo ni kilavi, ni mutavi! - objašnjava mi moj pape jako povišenin tonon.

To jest, urlika je šta je jače moga.
Urlika je čak toliko jako da su nan susidi sigurno poispadali iz posteje od silnih vibracija. Otac mi je posebno popizdija kad je čuja na koji način san peška toga vražjega asa.

- Pa dobro cukunu jedan šta je bila tema? O čemu je tribalo pisat u zadaći? - ispitiva me je moj dobri i napridni roditelj.
- Tribalo je opisat jednoga člana obitelji - reka san ja.
- I koga si ti opisa?
- Tetu Franicu.
- Franicu?
- E, tetu Franicu.
- Pa zašto baš nju?
- Eto, došlo mi je.
- I šta si ti, cukunu jedan, napisa?
- Napisa san da je nju najlakše opisat. Triba samo zamislit najgrublju osobu koju poznajete, a teta Franica je još grublja od toga.
- Ma šta? Samo to si napisa?
- A eto, napisa san samo te dvi rečenice.
- I zato ti je zbičilo asa?
- Navodno mi je zadaća nedvoljno opširna. I dala mi je lipoga, velikoga, crvenoga asa - tužnin san glason reka ja koji san već bija na rubu suza.

Otac mi je sad stvarno poludija.
Koluta je očiman i parilo je božemiprosti ka da će malo skrenit. Onda je isto doša k sebi i nije me zlostavlja.

Dicu se danas ne smi ni tuć, ni maltretirat. Ni tjelesno, ni duševno.
Ne daj bože kažnjavat, triskat, lemat, prokidat nogama.
Pravi roditelj danas triba bit uviđavan, susretljiv, popustljiv, mekan i duševan.

Dok dica tribaju bit bezobrazna, lina, drska, neodgojena i neposlušna.
Ako je dite imalo pametno već na prvi znak primjene sile odma zove policiju. I onda roditelja lipo stavidu drito u pržun. Jer mi dica možemo slobodno radit pizdarije.
Jerbo smo mi maloljetni.

A punoljetni ne smidu radit pizdarije.
Kad mi postanemo punoljetni i budemo učinili svoju dicu onda će ta dica zajebavat nas.
I stavljat nas u pržun.
Tako van to ide.

Moj je pape sve ovo ima u vidu i zato me nije kaznija.
Zapravo, nije me smija kaznit od straja.
Da ne bi završija na Bilice.
Samo je jadnik raširija ruke i pustija dvi, tri gadne beštimje koje me je sram ovde ponovit toliko su proste.
I onda je onako snervan otiša kod barba Bere pa su skupa išli put Poljuda na utakmicu.

Ja san osta doma i lipo gleda utakmicu na televiziju. Dida Antiša je izaša vanka kod svoje ekipe stogodišnjaka u Lučicu na karte. Nije tija ni u ludilu gledat Hajduka jer je bija uvjeren u blamažu koja nas čeka.

- Nisan pošempja pa ću ih gledat. Jesi li vidija da ne mogu pobjedit niti najgorega niželigaša. Otkad je Reja pobiga oni ne mogu spojit ni dva točna dodavanja. U momčadi je totalni raspad sistema, ne zna se ko koga, da oprostiš. A ja ti Zermo moj mali iman visoki tlak i meni je moj likar zabranija da se nerviran. Zato ja tu blamažu ne smin gledat. Jesi li čuja možda šta nan iz Belupa poručuju prije utakmice? Da ćedu nas razbit nasrid Poljuda! Je li ikad protivnik Hajduku ovako drsko pritija? Nije. A znaš li zašto? Zato jer ih je bilo straj uopće promislit doć na Poljud. Ali vrimena su se prominila. Svi osjećadu kako je Hajduk loš, svi bidu se na nama iživljavali. Svi bi nan sad vraćali stare dugove. A ja ću lipo na briškulu, a Hajduk neka se lipo friga skupa sa tin Slavenon. Buden li se uželija baluna iden gledat Splita. Eto njega ionako dogodine u Prvu Ligu.

Eto to su van riči mojega dobroga dide Antiše. Kalafata u mirovinu. Velikoga drukera i čovika koji je osobno poznava barba Luku Kaliternu i braću Bego. Kad je on diga ruke od Hajduka onda je vrag sigurno odnija šalu.

I tako van je Slaven Belupo za razliku od mene tukca i cukuna dobija peticu.
Svih pet goli u drugo poluvrime.
I znate šta, još je dobro i proša. Mogla je ocjena bit i veća koliko je goropadni Hajduk bija bolji.

A Hajduk, za kojega su svi govorili da je betežan i smotan, letija je po terenu. Belupo je izgleda ka pravi niželigaš i totalno se raspa. Na kraju utakmice je parija ka da ne bi moga pobijedit niti ekipu sedmaša iz moje škole Skalice.

Eto kako van se sve u životu za čas promini. Posli utakmice u našu kuću se pivalo i slavilo. I dida Antiša je brže boje doletija doma iz Lučice i po putu zaboravija na svoj visoki tlak. Smista je udirija po crnomen vinu.
Barba Berislav je udrija po pivi objašnjavajući mome papi kako još uvik možemo stić Dinamo i postat prvaci.

- Ma koja briškula, ma koja trešeta, samo i jedino Hajduk me zanima - veselo je govorija moj dida koji se baš zarusija od vina.
- Ajme kad sad uđemo u seriju šta ćedu na Maksimiru počet drćat. Još par ovakvih utakmica i braća Mamić nećedu moć mirno spavat. Majstor s mora se napokon probudija! - vika je moj pape jedva održavajući ravnotežu na katrigu.

Onda je na teren uletila moja mater Jadranka.
Sve puno dima, prolivenoga vina, čikova, razbacane spize. Nered živi. Čak san i ja pinku pocrvenija jer su mi dali da liznen malo bevande.

- A šta je ovo!? Na šta ovo sliči!? - zavapila je moja mater sva izvan sebe.

Mi je naravski nismo šljivili nego smo mahali šalovima i zastavicama dok je dida Antiša puva u plavu, plastičnu trumbetu.
Barba Bere je malo posrnija pa je trenutno bija šoto stola. Ali pokaziva je namjeru da se u dogledno vrime digne na noge.

- Pa dobro šta je ovo!? Šta ste mi učinili od kuće!? - opet će moja mater koja van je inače čistunica i ne podnosi ni najmanji nered.
- Bili su bili vrhovi planina, bila je košulja… - odgovorija je pijani navijački puk složno na njezino pitanje.

Izvukli smo najprije barba Berislava ispod stola, a onda se lipo uvatili jedan za drugoga tako da nan je bilo lakše održavat balans. Da to nismo napravili sigurno bi svi popadali po podu.

- Šta ste mi ovo od kuće učinili? Birtiju! Najgoru birtiju - rekla je mama Jadro sva u suzama.
- Ovo ti je danas pobjednička kuća! Jadro dušo dođi s nama i potegni malo bevandice - reka je moj pape pokušavajući joj ulit vino u čašu.

Ali nesriknja se čaša cilo vrime uporno izmicala i sve je isproliva naokolo. Ovo je bilo previše za osjetljivu dušu moje mame Jadranke. Pokrila je oči rukama i pobigla u sobu sva snervana.

Mi smo onda svi skupa popadali po podu. Smijali smo se ka da smo već danas postali prvaci Evrope. Nije se znalo di je čija ruka, a di noga. Sve se izmišalo i ingropalo. Ja san načas ima osjećaj da smo usrid makinje za pranje robe. To van je trajalo dobrih kvarat od ure.

Moj se pape onda jedva nekako osovija na noge. Stavija je didinu trumbetu u usta i odsvira kraj utakmice.

Onda se srušija nasrid šesnajsterca.

Tekst preuzet sa bloga Nogometni komentari Maloga Zerme uz dozvolu autora