Žedni preko pive - Kruh naš svagdašnji - Vijesti / e-ćakule Split

Dozlogrdilo je seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima, pivoproizvođačima i sportašima. No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu.

Unatoč početnom podcjenjivanju od strane političke elite, prošlog tjedna seljačka i radnička borba došla je do svog vrhunca i po prvi put je uspjela ujediniti čitavu zemlju. A kada su vlasnici blokiranih poduzeća i državni vrh uvidjeli da ovo nije jedna od onih situacija koje su nekad uspijevali ugušiti s tek pokojim obećanjem, posegnuli su za voljenim metodama svih mrzitelja građanskog neposluha - policijskim intervencijama, sudskim tužbama i manipuliranjem stvarnim brojem prosvjednika. Teško im je bilo noću spavati kada su znali da će se zbog devet dana štrajka u Osječkoj pivovari pokvariti čak devetsto litara tekućine omiljene nogometnoj naciji. Jer u ovoj zemlji pivo je gorivo za pokretanje jedinih masovnih okupljanja koje naša vlast smatra legitimnim - uzvikivanja na stadionima tijekom utakmice omiljene momčadi uniformirane u prepoznatljiva hrvatska obilježja.

A da ovog puta neće samo Slavonci ostati žedni, potvrđuje i hrabar čin radnika splitske Pivovare koji su prošli četvrtak svog direktora dočekali s ključem u bravi. Baš kako su dan ranije i najavili, radnici su blokirali postrojenje tražeći da im se kaže istina o njihovoj sudbini. Dok se njihovim zahtjevima ne udovolji, radnici pivovare će dvadeset i četiri sata dnevno dežurati u tvorničkom krugu, a s proizvodnjom će nastaviti dokle god bude sirovina. Sve radnike koji se nalaze u sličnoj situaciji pozvali su da učine isto- da napokon preuzmu vlast u tvornicama koje ustvari i jesu njihove.

Dozlogrdilo je i seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima i sportašima, koji su se napokon odlučili boriti svim dostupnim sredstvima. A kako je hrvatski vrh zbog dugotrajnog provođenja omiljene metode ˝kruha i igara˝ svoj represivni aparat imao priliku uvježbati jedino u uličnim obračunima s mahnitim navijačima, ne čudi kada se i na prvotne nenasilne metode blokade Čobankovićeve ˝razuzdane rulje˝ uzvratilo interventnom jedinicom, baš kao što se i prošli mjesec uzvratilo Jelavićevim ˝četnicima˝, a jesenas Bonaccijevoj ˝dječurliji˝.

No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, koji su na samo jedan mig vlastodršca spremni sastaviti čitav kordon, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu, jer nerijetko zbog vlastite koristi pristaju na tek polovne kompromise koji idu nauštrb onih koji su ih izabrali.

A da nam dugogodišnje klanjanje autoritetnim vođama niti ovoga puta i nije neko opravdanje za nastavak njegovanja podaničke političke kulture, potvrđuju grčki radnici koji su ovoga puta svoju povijesnu učmalost odlučili nadoknaditi ne birajući sredstva - pa makar to značilo i uličnu borbu s kamenom u ruci. I virovitičkoj ˝razuzdanoj rulji˝ naposljetku je dozlogrdilo poigravanje sudbinama ljudi i bahaćenje silom, no kada se poslanicima državnog vrha uzvratilo istom mjerom, kola hitne pomoći očekivano su se punila nenaoružanim seljacima. No policiji je to dopušteno jer je, kako to obično biva, i u ovom slučaju bilo riječ samo o provođenju zakona nad onima koji ˝divljaju po gradskim ulicama i tako ugrožavaju sigurnost građana˝.

Tamara Opačić
Izvor: H-Alter

U današnje vrijeme nije lako ostati na glazbenoj sceni – kad se uzme u obzir navala instant-zvjezdica i raznih reality projekata, uopće je teško probiti se, a kamoli ostati prisutan, svjež i zanimljiv – pogotovo ako si prešao pedesetu. Kako prenosi portal Blender, na svjetskoj glazbenoj sceni ima iznimki koje, bez obzira na to što su prešli u treću životnu dob, i dalje žare i pale, održavaju turneje i promoviraju nove albume.
Jedni od njih su »Aerosmith«, a tu je i Willie Nelson koji je napunio 76. godinu i nema namjere usporiti. Naime, njegov posljednji album »American Classics«, zauzima visoka mjesta prodaje u američkim CD shopovima. Njegov upola mlađi kolega Jon Bon Jovi ima novi album »The Circle« te i dalje sa svojim bendom skakuće po pozornici kao da ima dvadeset godina.

Da su Irci tvrdoglavi i uporni dokazuje dugovječna grupa »U2« koja je s turnejom »360°« ušla u 2010. godinu i to prilično zadovoljna s obzirom na to da su već nakon svojih prvih 13 nastupa ove turneje zaradili više od sto milijuna dolara. Osim Iraca, život na »cesti« voli i vremešni B. B. King koji je napunio 84 godine, a i dalje održava koncerte pokazavši da se nema namjeru smjestiti na jednom mjestu. Tu namjeru očito nema ni Madonna koja je odradila spektakularnu turneju, a uz konstantno proširivanje obitelji redovito plijeni pažnju i svojim ljubavnim aktivnostima. Napunivši 83 godine, Tony Bennet uporno naglašava da nema namjeru ići u mirovinu što potvrđuje čestim, skromnim usporedbama s Picassom i Fredom Astaireom koji su radili do zadnjeg dana svog života.
Iako je prošlo dosta vremena od izdavanja posljednjeg albuma, energična grupa »AC/DC« nadoknađuje taj nedostatak izdržljivim plesanjem i pjevanjem na koncertima gdje imaju i zanimljive rekvizite kao što su vlakovi u prirodnoj veličini ili pak goleme, ženske statue veličine Godzille. Nakon prošlogodišnje turneje, pionir rock and rolla Chuck Berry i dalje nastupa, bez obzira na to što su mu 82 godine i to jednom mjesečno u renomiranom Blueberry Hill restoranu.

Ozzy Osbourne je osoba koja iza sebe ima nebrojene skandale kao što je čupanje glave šišmišu vlastitim zubima, a nakon snimanja reality projekta »Osbourneovi« i otkazivanja festivala Ozzfest, i dalje nastupa i radi nove pjesme. Turneja Boba Dylana »Never ending tour« doslovno ispunjava to značenje jer ovaj 68-godišnjak i dalje održava koncerte u kontinuitetu od preko deset godina, s tim da svejedno ima vremena snimati odlične albume koje zauzimaju visoka mjesta.
Kotrljajući se sve ove silne godine, nekad brže, nekad sporije – »Rolling Stonesi« su već navikli na šale o svojim godinama. S obzirom na to što su sve prošli, činjenica je da su neumorni, rade na novom materijalu, autobiografijama i da se odlično drže za penziće. Njihov stariji glazbeni kolega Charlie Daniels, kojeg često zbog izgleda uspoređuju s Djedom Mrazom, u svojoj 73 godini još uvijek plovi u country i rock vodama unatoč zdravstvenim problemima. Svoju karijeru je započeo u ranim 50-ima prošlog stoljeća, a surađivao je s mnogim poznatim glazbenicima kao što su Elvis Presley, Johnny Cash, Leonard Cohen i Bob Dylan.

Vječni rocker u trapericama, Bruce Springsteen svojim je nastupom na Super Bowlu dokazao da nije ishlapio te da i dalje unosi svježinu na glazbenu scenu, što je dokazao i turnejom na koju je krenuo u studenom. Hank Williams mlađi, country pjevač, započeo je karijeru imitirajući svog oca, pionira country glazbe Hanka Williamsa, i iako su mu predviđali brzo nestajanje sa scene, on je i dalje tu radeći ono što voli. Godine 1975. doživio je tešku nesreću skotrljavši se niz planinu kompletno ozlijedivši lice i lubanju koja mu se skoro prepolovila. Morao je proći kroz mnoštvo plastičnih operacija, naučiti ponovo govoriti i pjevati što je tvrdoglavo i učinio.

Saša ERGOTIĆ
Izvor: Novi List

Nakon jedanaest dana radnici splitske Željezare prekinuli su štrajk glađu. Odlučeno je to na sastanku Kriznog stožera nakon što su im sindikalisti Tonči Mužić i Katica Nejašmić iz Ministarstva gospodarstva u Zagrebu gdje su prisustvovali četverosatnom sastanku s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem javili da su njihovi zahtjevi velikim dijelom ispunjeni.

- Ima mnogo jakih imena među potencijalnim ulagačima - kazao je Đuro Popijač, ministar gospodarstva nakon višesatnih pregovora o Željezari Split. Nije htio govoriti o konkretnim imenima, ali je spomenuo niz sastanaka sljedećih dana.

Neodređeno je tek naveo da je riječ o “uglednom njemačkom tvorničaru, Talijanima”, kao i da će se u petak “putovati na razgovore s velikim poslovnjakom iz branše”.

- Ovaj put nam je iznimno važno da se osigura proizvodnja i tržište za plasman proizvoda - kazao je Popijač.

Kupljeno je i vrijeme do pronalaska novog vlasnika, javlja SEEbiz. S tvrtkom Trast iz Splita dogovoreno je da će se 1500 tona žice formalno uvesti i proslijediti u Željezaru. To je dovoljna količina za mjesec dana rada jednog pogona, koji će žicu preraditi u željeznu armaturu. Ministar Popijač rekao je da ga radnici uvjeravaju kako tržište za armaturu postoji.

- Uvjeravamo da iza svih problema stoji uvozni lobi - kazao je neslužbeno jedan od radnika. Iznimno su zadovoljni reakcijom ministra, ali napominju da je tek u petak ministar bio upoznat s pravim stanjem poslovanja i mogućnostima same tvornice.

D.N.

Foto: Nikola Vilić, Damir Krajač / CROPIX
Izvor: DalmacijaNews

Gornji Humac na Braču jedino je mjesto u Hrvatskoj, a i šire, u kojemu se ne slavi praznik Dana žena. I to s razlogom. Prije 66 godina, 8. ožujka 1944., njemački okupatori su u znak odmazde u tome malom bračkome mjestu strijeljali sve zatečene muške osobe od 16 godina naviše.

Toga kobnog dana 24 muškarca ni kriva ni dužna pokošena su neprijateljskim rafalima. Među njima bio je i župnik don Kuzma Šimunović koji nije želio napustiti i izdati svoje vjerničko stado.

Dok su obavili egzekuciju, njemački okupatori su žene i djecu zatvorili u mjesnu crkvu. Ostalo je upamćeno da je pogubljenom Nikoli Tarašu toga dana žena rodila sina i dala mu ime po strijeljanom ocu, Nikola. Njih 17 strijeljano je i bačeno u jamu Gustrišice, dok je sedmero ubijeno na drugom stratištu. Sjećanje na taj dan potaknuo je i obnovio Marino Kaštelan (HDZ), načelnik općine Pučišća, u čijem je sastavu i naselje Gornji Humac.

Misu zadušnicu za nedužne žrtve fašističkog terora predvodio je župnik don Jakša Rubinić, a nakon toga su mještani, predvođeni načelnikom Marinom Kaštelanom i predsjednikom Mjesnog odbora Gornjeg Humca Nikšom Michielijem Tomićem, ispred jame položili cvijeće, vijence i zapalili svijeće.

Župnik don Jakša Rubinić izmolio je molitvu odrješenja, a načelnik Kaštelan prisjetio se tih događaja koji su se snažno urezali u sjećanje stanovnika toga bračkog mjesta. Zbog toga stanovnici Gornjeg Humca već 66 godina ne slave Dan žena, nego se toga dana sjećaju i odaju počast svojim nedužno strijeljanim sumještanima.

Ivica RADIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija

S obziron na trenutnu situaciju u zemlji, mislin da bi za ovi Dan žena najboji poklon svakoj bija neka strana putovnica i avijonska karta za pobić šta dalje, dok nan još uopće aerodromi radu.
Po zemje nan je u štrajku, ili radi i ne prima plaću, ili uopće ne radi a zadnju plaću su vidili tamo negdi okolo prošloga Uskrsa. Pa mi se pari da je u takvin uvjetiman priko svake mire smišno recimo otić u grad i kupit ženi bilo šta na poklon. Ako je po zemje u štrajku, a nisu u štrajku iz zajebancije nego šta su gladni, onda gledano Split ka jednu mikro zajednicu i preslik cile države, ispada da siguro po muških u gradu danas ne bi moglo ženi kupit poklon čak i da se situ da ga triba kupit.
Moja najboja prijatejica ništa ne prepušta slučaju i lipo je muža obavijestila da je Dan žena i da jon triba kupit poklon. Reka joj je da ne briga, i da će se siguro sitit. Ona njemu opet, da nisi slučajno zaboravija! On je onda reka da nema problema, da nije on Čobanković pa će zajebat dogovor.

Inače u zadnje vrime žene masovno tražu da in se namisto poklona tipa cviće i proliće za rođendane i danove žena dovede muška striptizeta.Timen mi žene oćemo dokazat našu ravnopravnost i pokazat muškima da i mi znamo poludit i da su naši hormoni ravnopravni sa njihovim hormonima. Meni osobno to baš i nije nešto, mislin da bi mi adrenalin zapravo proradija tek da naprimjer vidin nekog muškog kako ujutro trče na posal, a prije posla da je rastra dvi mašine robe, pa na poslu da radi i istovrimeno zove dicu na mobitele i provjerava jesu li sritno prišli ulicu do škole i jesu li marendali i ponili pribor za likovni, pa kad dođe sa posla da odma onako u robi od posla nastavi jurcat, kuvat ručak i skupjat robu sa sušila i da zavrti još dvi mašine robe dok istovrimeno pali peglu za opeglat one dvi mašine robe od prikjučer, pa poslin ručka da opere suđe, isfrega pod u kužini, pobriše prašinu u dnevnom boravku, odradi sa dicon domaće radove, zaleti se do dućana po spizu za sutra, depilira dlačice iznad usta i okolo intimne zone, trkne do frizera opiturat se i sakrit side, vrati se i skuva dopola ručak za sutra, nazove svoju mater i pita je za zdravje, nazove punicu i pita je kad će..ovaj, pita je za zdravje, pomilki dicu po glavi, pomilki ženu po glavi, pomilki kućne jubimce po glavi, a onda se sruši u krevet, di ga čeka žena spremna za akciju i da mu nije slučajno palo na pamet reć da ga boli glava. Eto, to bi ja tila vidit za Dan žena.

Kad se priča o toj emancipaciji ondak muški često znaju reć da oni nemaju ništa protiv ali da je Bog namistija da je prirodnije da recimo žena radi kućne poslove, jerbo da smo mi žene spretnije za to. A sa druge strane, zanimjivo je kako neki muški znaju uglancat svoja auta, operu ih i sredu tako da blišću i nemoš gledat u njih bez sunčanih očala, a kad triba nešto malo po kući napravit oli uglancat i očistit onda najedanput oni za to nemaju prirodnih predispozicija, đava in predispozicije odnija.

Na stranu vilozofija, emancipacija i ženska i muška prava, ovi Dan žena bi tribalo nekako proslavit, a ja u zadnje vrime, svaki put kad se oću itnit u neko slavlje, prvo se sitin da moran provjerit je li to fešta koja se slavi i u Hrvackoj ili je to neka zapadnjačka izmišljotina koju nan poturaju vanjski neprijateji. Unutrašnjih neprijateja ijonako više nemamo, sad imamo samo Vladu.

Šta bilo da bilo, sritno van bilo, lipe moje.

Tekst: J.D. / P.V. / J.C.

SELJAČKI prosvjed u nedjelju se zahuktao, jer je iz Vlade demantirano da premijerka dolazi u Slavoniju. Prosvjednicima nisu dobro sjele ni riječi Petra Čobankovića na konferenciji za novinare. Ministar poljoprivrede je, naime, kazao kako se broj prosvjednika preuveličava. Iz koordinacije prosvjeda pak poručuju kako je broj seljaka koji izlaze na ceste iz sata u sat sve veći. Seljaci okupljeni u blokadi prometnica ovu su izjavu dočekali psovkama na ministrov račun i porukama da dođe među njih kako bi se sam uvjerio koliko ih ima.

Seljaci ne odstupaju od svojih uvjeta, Vlada poručuje da ih ne može ispuniti i sasvim je sigurno da prosvjed danas neće biti okončan. Što znači da je samo pitanje sata kad će traktori krenuti prema Zagrebu. Čelnici seljačkih udruga koje koordiniraju prosvjed tijekom poslijepodneva raspravljali su o svojim idućim potezima - očekuje se pokušaj blokade granica kao i širenje prosvjeda na još veći broj cesta.

Čobanković je seljake pozvao da večeras u 20 sati dođu u Ministarstvo poljoprivrede na novu rundu pregovora. Iz udruge Brazda mu je odgovoreno da oni nemaju novca za novi put u Zagreb pa ako ministar želi s njima razgovarati u metropoli morat će po njih poslati automobil. Također su poručili kako u Zagrebu ne žele razgovarati s Čobankovićem, već samo s Jadrankom Kosor. S obzirom da su seljaci odbili doći u Zagreb, Čobanković se zaputio prema Đakovu gdje će i večeras održavati kasnonoćne sastanke sa seljacima

Kraj Virovitice ratno stanje: Policija mlati prosvjednike, više uhićenih

Tijekom dana napetost na blokiranim prometnicama polako je rasla, na cestama je veliki broj policajaca koji imaju zadaću da spriječe seljake u pokušaju blokade graničnih prijelaza. Počelo je kraj Vinkovaca gdje se nekoliko prosvjednika naguravalo s policijom, te su golim rukama micali automobile s cesta kako bi mogli proći svojim traktorima.

Nakon 17 sati došlo je i do prvih uhićenja. Najmanje troje seljaka uhićeno je kad su seljaci krenuli u blokadu graničnih prijelaza prema Mađarskoj. No, do daleko najgoreg sukoba došlo je kraj Virovitice, rekao nam je predsjednik udruge Nezavisni hrvatski seljaci Mato Mlinarić.

“Ne znam što da kažem, ovo ovdje je ratno stanje. Došlo je do sukoba većih razmjera, mnogo ljudi je ozlijeđeno i privedeno, vozila Hitne pomoći su na sve strane. Jedan od prosvjednika dobio je udarac po glavi s leđa, pao je u komu… Mislili smo da je mrtav”, kaže Mlinarić koji je o neredima razgovarao i s glasnogovornikom ministra Čobankovića, a koji mu je, kako tvrdi, rekao da policija postupa po zakonu.

Mlinarić ističe kako je pomoć tražio i od lokalnih političara, ali nitko od njih ne želi izaći među narod i intervenirati. Glasnogovornik PU virovitičko-podravske Josip Štajdohar rekao nam je da zasad nema informaciju o sukobima seljaka i policije, te je obećao da će nam se javiti kad provjeri što se dogodilo, ali nakon toga ga nismo uspjeli dobiti na telefon.

Stigli specijalci iz Dalmacije i Like

“Znam da je dvadesetak ljudi u Virovitici završilo na Hitnoj, ne znam koliko ima uhićenih”, rekao nam je Tomislav Pokrovac koji ne želi prejudicirati daljnji tijek prosvjeda prije idućeg sastanka s Čobankovićem koji će se odvijati u kasnim noćnim satima. No, rekao nam je da će prosvjednici ustrajati u blokadi granica, ali da oni ne planiraju iz Vukovarsko-srijemske županije traktorima ići prema Zagrebu.

Čini se da bi se situacija mogla i dodatno zaoštriti. Prema informacijama kojima raspolaže Index, jedinice interventne policije iz Like i Dalmacije dobile su naređenje da krenu prema Slavoniji. Njihova bi zadaća trebala biti da spriječe seljake u pokušajima blokade granica i prometa u Zagrebu.

Čobanković: Sve po zakonu

Ministar Čobanković čuo je za događaje u Virovitici, ali tvrdi da je policija, koliko je njemu poznato, samo provodila zakon i da se ne može dopustiti da seljaci na traktorima divljaju po gradskim ulicama jer se tako ugrožava sigurnost građana. “Seljake nitko ne sprječava da prosvjeduju, ali sve mora biti u granicama zakona”, tvrdi Čobanković.

Na nadvožnjaku vinkovačke obilaznice novinarima se obratio načelnik PU Zoran Mičeno koji je rekao da prosvjednicima neće biti dozvoljeno da blokiraju granične prijelaze i apelirao je na njih da se smire. Mičeno je također potvrdio da je tijekom dana u Virovitici uhićeno nekoliko prosvjednika, a istaknuo je i da je u neredima ozlijeđen jedan policajac, kao i da je razbijeno nekoliko policijskih vozila.

Seljaci razočarani, ali ne i obeshrabreni nedolaskom premijerke Kosor

“Sinoć smo bili kod predsjednika koji nam je obećao pomoć, a razgovarali smo i s premijerkom. Za danas postoji načelni dogovor, a oko devet sati bi nam iz vlade trebali odgovoriti na uvjet koji smo jučer dali – želimo razgovarati s premijerkom, i to ne u Zagrebu, nego u Slavoniji. Nakon što nam se jave, čekamo da kažu gdje u Slavoniji se žele naći, pa ćemo organizirati taj sastanak”, rekao je u nedjelju rano ujutro za Index neformalni vođa prosvjeda seljaka, Dragutin Dukić. Seljake je stoga iznenadila vijest o tome da premijerka ipak neće doći u Slavoniju.

Zamjenica glasnogovornika Vlade, Martina Banić, rekla je za Index kako premijerka Kosor neće ići u Slavoniju na sastanak sa seljacima. “Premijerka je rekla da neće ići na sastanak s predstavnicima prosvjednika, a za sve dogovore tu je ministar poljoprivrede”, rekla je Banić.

“Takav posjet nije bio planiran niti je predsjednica Vlade bila pozvana na takav razgovor. Jedini i ovlašteni pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske je ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković, koji nastavlja pregovore s predstavnicima seljačkih udruga. Dezinformacija o odlasku predsjednice Vlade na pregovore s predstavnicima seljačkih udruga u Slavoniji pojavila se, nažalost, u subotu u kasnim večernjim satima”, priopćeno je iz Banskih dvora.

Seljake je informacija iznenadila, jer su imali drukčije informacije. No, ne čine se pokolebani. “Još bolje. Ako je jučer govoreno da će premijerka doći, a danas se to odbija, onda bar znamo na čemu smo. Sad ću nazvati ministra Čobankovića i reći mu da pregovora bez premijerke nema”, rekao je za Index Tomislav Pokrovac, jedan od glavnih seljačkih vođa.

Blokada cesta u Slavoniji počela točno u 13 sati

Točno u 13 sati počela je blokada cesta u Slavoniji. Blokirana je čepinska obilaznica, koja povezuje Osijek sa Đakovom. Blokiran je i izlaz s autoceste Slavonike. Na vinkovačkoj obilaznici seljaci su krenuli u blokadu ceste, a došlo je do malog naguravanja s policijom. Policajci su pokušali zaustaviti blokiranje ceste, ali seljaci su maknuli cestovne zapreke i traktorima blokirali obilaznicu. Policija je zaustavila daljnji napredak, pa je blokiran na nadvožnjaku vinkovačke obilaznice.

Blokirane su i druge prometnice u Osječko-baranjskoj županiji, i to one iz Đakova, Našica, Podgorača, Magadenovca, Dalja, Čepina, Čeminca u Baranji. Time je efektivno prekinut sav promet u županiji.

Točno u 15:50 sati tridesetak traktora blokiralo je za sav promet najfrekventniju državnu prometnicu, cestu D1, javlja portal jaska.info. Blokada je trajala samo 15 minuta, a učinjena je u znak potpore slavonskim seljacima te kao odgovor na lažnu informaciju da su se seljaci razišli. Na ulazu u Jastrebarsko nalazi se 30 traktora, koji su cestu opet blokirali između 17 i 18 sati, a najavljuju da su spremni i na potpunu blokadu ukoliko Vlada ne ispuni uvjete seljaka.

Došlo do naguravanja seljaka i policije

Pokrovac kaže da je za sada na cestama oko 2000 traktora, a najavio je da će blokada ići dalje dok god Vlada ne ispuni uvjete koje su seljaci postavili. Pokrovac je izrazio nadu da nikakvih sukoba s policijom neće biti, ali i naglasio kako su seljaci izrazito bijesni jer su već danima na cestama.

Do prvih nereda došlo je kod mjesta Jarmina nedaleko od Vinkovaca. Seljaci su sa 400 traktora krenuli u blokadu prema Vinkovcima, namjeravajući se zaputiti prema graničnim prijelazima. Specijalna policija je smirivala situaciju i došlo je do naguravanja s policajcima prilikom čega su seljaci golim rukama uklanjali policijske automobile s puta. S obzirom da je na cesti velik broj policajaca, seljaci se trenutno ne mogu probiti do graničnih prijelaza. Prosvjednici poručuju kako neće odustati i kako će ih policajci prije ili kasnije morati pustiti da prođu prema cestama koje namjeravaju blokirati.

Prva uhićenja

Seljaci su oko 17 sati ipak uspjeli blokirati državnu cestu D55 prema graničnom prijelazu Županja - Orašje, a najavili su i da će sutra krenuti prema prijelazima Bajakovo i Gunja - Brčko. Seljaci su se kraj policije uspjeli probiti vozeći oranicama i njivskim putevima.

Policijska je blokada probijena i na cesti između Vinkovaca i Osijeka kraj Jarmine, te je kolona krenula prema Ivankovu. Nakratko je bila blokirana i željeznička pruga između Zagreba i Beograda. Oko 16 sati je došlo do još jednog sukoba s policijom, prilikom čega je policija pokušala uhititi jednog od prosvjednika, ali spasili su ga ostali seljaci.

Do prvih uhićenja ipak je došlo oko 17:20 sati kad se 15 traktora probilo prema državnoj cesti prema Mađarskoj, te je policija uhitila tri prosvjednika. Došlo je i do naguravanja za vrijeme kojeg je jedan od prosvjednika pao na cestu i zadobio ozljede.

Čobanković: Prosvjednika ima manje nego što se priča

Na konferenciji za novinare koju je održao u 14 sati, Čobanković je pokušao umanjiti važnost seljačke bune, kazavši kako prosvjednika ima puno manje nego što se priča. “Broj prosvjednika se preuveličava čime se bez potrebno podižu tenzije”, rekao je Čobanković.

Još jednom je ministar poljoprivrede naglasio kako Vlada ne može u potpunosti ispuniti zahtjeve seljaka jer u proračunu nema dovoljno sredstava. “Država je jučer ponudila maksimalne uvjete koje može ispuniti, sve iznad toga bilo bi davanje lažnih obećanja”, kazao je Čobanković i dodao da je na sastanku s premijerkom i članovima Vlade opet raspravljao o mogućim rješenjima, ali nisu uspjeli smisliti ništa bolje od onoga što su seljacima već ponudili.

Čobanković se okomio i na Matu Mlinarića, nesuđenog savjetnika Ive Josipovića. “Čudi me što je na pregovorima kod Josipovića bio i Mlinarić, koji je upravo zbog manipulacijama s poticajima maknut iz Josipovićevog savjetničkog tima”, rekao je Čobanković pa sarkastično dodao da je “Mlinarić sigurno najpozvaniji da svjedoči o sustavu kontrole poticaja”.

Ovo više nije prosvjed, nego revolucija

Predsjednik udruge Nezavisni hrvatski seljaci Mato Mlinarić rekao je da se boji da bi kriva taktika Vlade mogla dovesti do neugodnih posljedica. Mlinarić je u subotu organizirao sastanak koordinacije prosvjeda s predsjednikom Ivom Josipovićem, koji je intervenirao kod premijerke i ishodio najavu o današnjem sastanku, ali Mlinarić kaže kako mu se čini da Vlada ide na taktiku umaranja seljaka.

“Čini mi se da im je cilj izmoriti prosvjednike, i na taj način okončati prosvjede. Ljudi su na prvim punktovima u Slavoniji već tjedan dana, i to je jako dugo za seljake koji imaju zemlju i svakodnevne obaveze. Bio sam uvjeren da će danas biti sastanka, a sada se može se očekivati stvaranja novih punktova. Ne vjerujem da će se seljake moći izmoriti, jer ovo više nije samo prosvjed, nego neka vrsta revolucije, koju je teško u potpunosti kontrolirati”, rekao je Mlinarić.

Dodao je i kako je dosad olakotna okolnost bila u tome što je atmosfera među prosvjednicima jako dobra i kolegijalna, te u tome što je uspostavljen dobar odnos s policijom. Policija je u petak zaustavila seljake kad su pokušali blokirati granični prijelaz, ali osim toga nije bio incidenata.

205 milijuna kuna minimalni uvjet

“Čini mi se da se Vlada iznenadila, da se nisu nadali ovome, jer su nas shvatili neozbiljno i nisu očekivali da će se dići ovoliko naroda. Njih je iznenadilo, ali mene nije, jer sam stalno u kontaktu s ljudima koji nas bodre i daju nam podršku. Zahvalan sam svima koji sudjeluju u prosvjedu, jer se pokazalo da se nijedan čovjek ne može izboriti sam za sebe, ali kao cjelina smo daleko došli”, rekao je Dukić.

Minimalni zahtjevi su 205 milijuna kuna koje Vlada duguje za poticaje za 2008. godinu. To je stavka koju seljaci žele isplaćenu u novcu, dok su za sve ostalo voljni pregovarati. Ministar Čobanković je jučer imao prijedlog isplate većeg dijela duga u repromaterijalu, te odustajanju od zakupa državnog zemljišta za 2010. godinu. Seljaci su bili donekle zadovoljni predloženim, ali puni konsenzus nije postignut.

Sve više prosvjednika

“Razumijemo da ministar neke odluke ne može donijeti sam. Dali smo mu neke prijedloge koje je rekao da mora razraditi. Istina, o nekim stvarima ne može odlučivati bez odobrenja i dogovora s premijerkom i ministrom financija, i zato želimo pregovarati s ljudima koji imaju ovlasti u potpunosti pristajati na naše zahtjeve. Jesmo za pregovore i za kompromis, ali ne za ucjenu i podcjenjivanje”, rekao je Dukić.

Atmosfera na cestama i dalje je dobra, unatoč kiši i snijegu malo je koji seljak jučer htio otići kući. Prosvjedu se pridružila grupa traktora iz Sinja, što znači da je prosvjed prešao i na Dalmaciju. U svakoj od istočnih županija ima po nekoliko punktova s traktorima, a seljaci su i dalje spremni ići u Zagreb ako se ne postigne pregovor. Najbliži Zagrebu su prosvjednici u Velikoj Gorici, koji su na cestu između Velike Grice i zračne luke Pleso parkirali 16 traktora. Traktori tu važnu prometnicu blokiraju samo djelomično.

HAK javlja da je zbog prosvjeda prekinut promet na državnim cestama D 28 u Velikom Grđevcu, D 43 u Ivanić Gradu, D 45 u Garešnici, D 524 na sjevernoj bjelovarskoj obilaznici u mjestu Letičani, D 1 od Mokrice do Velikog Trgovišća, D 2 na Podravskoj magistrali u mjestima Pitomača, Virovitica, Nova Bukovica, Donje Vratno, kao i na županijskim cestama: na ŽC 3084 u Berku, na ŽC 4007 u Bačevcu i Bušetini, te ŽC 4012 u mjestu Vukosavljevica.

Na državnim cestama D 518 Vinkovci-Osijek, na D 7 na obilaznici Đakova, D 34 u Čađavici, D 43 kod Ivanić Grada, te na D 2 u Poljancu kod Ludbrega vozi se naizmjenično, jer je blokiran samo po jedan trak cesta.

“Svi su za odlazak u Zagreb, ali vrijeme i druge detalje nećemo iznositi u ovom trenutku”, rekao je Dukić.

Hrvatski cestovni prijevoznici: Blokada će dovesti zemlju u kolaps

“Blokadom cesta i graničnih prijelaza Hrvatska upada u kolaps”, panično je priopćila udruga Hrvatskih cestovnih prijevoznika koja ističe da se solidarizira s pobunjenim seljacima, ali ih također poziva da odustanu od blokade cesta i graničnih prijelaza na kojima oni rade.

“I mi smo imali probleme s vlastima pa uvažavamo potrebu seljaka da se izbore za ono što misle da im pripada”, priopćila je udruga koja apelira na seljake da misli i na potrebe ostalih radnika u Hrvatskoj.

Izvor: Index.hr

Ima li šta gore nego peškat asa iz zadaće? Moj mi pape uvik govori kako može podnit lošu ocjenu iz svakoga predmeta osin iz dva.
Iz tjelesnoga i hrvatskoga.

Iz tjelesnoga zato jer to znači da san kilav.
Iz hrvatskoga zato jer to znači da san mutav.

- A mi Zermini nismo ni kilavi, ni mutavi! - objašnjava mi moj pape jako povišenin tonon.

To jest, urlika je šta je jače moga.
Urlika je čak toliko jako da su nan susidi sigurno poispadali iz posteje od silnih vibracija. Otac mi je posebno popizdija kad je čuja na koji način san peška toga vražjega asa.

- Pa dobro cukunu jedan šta je bila tema? O čemu je tribalo pisat u zadaći? - ispitiva me je moj dobri i napridni roditelj.
- Tribalo je opisat jednoga člana obitelji - reka san ja.
- I koga si ti opisa?
- Tetu Franicu.
- Franicu?
- E, tetu Franicu.
- Pa zašto baš nju?
- Eto, došlo mi je.
- I šta si ti, cukunu jedan, napisa?
- Napisa san da je nju najlakše opisat. Triba samo zamislit najgrublju osobu koju poznajete, a teta Franica je još grublja od toga.
- Ma šta? Samo to si napisa?
- A eto, napisa san samo te dvi rečenice.
- I zato ti je zbičilo asa?
- Navodno mi je zadaća nedvoljno opširna. I dala mi je lipoga, velikoga, crvenoga asa - tužnin san glason reka ja koji san već bija na rubu suza.

Otac mi je sad stvarno poludija.
Koluta je očiman i parilo je božemiprosti ka da će malo skrenit. Onda je isto doša k sebi i nije me zlostavlja.

Dicu se danas ne smi ni tuć, ni maltretirat. Ni tjelesno, ni duševno.
Ne daj bože kažnjavat, triskat, lemat, prokidat nogama.
Pravi roditelj danas triba bit uviđavan, susretljiv, popustljiv, mekan i duševan.

Dok dica tribaju bit bezobrazna, lina, drska, neodgojena i neposlušna.
Ako je dite imalo pametno već na prvi znak primjene sile odma zove policiju. I onda roditelja lipo stavidu drito u pržun. Jer mi dica možemo slobodno radit pizdarije.
Jerbo smo mi maloljetni.

A punoljetni ne smidu radit pizdarije.
Kad mi postanemo punoljetni i budemo učinili svoju dicu onda će ta dica zajebavat nas.
I stavljat nas u pržun.
Tako van to ide.

Moj je pape sve ovo ima u vidu i zato me nije kaznija.
Zapravo, nije me smija kaznit od straja.
Da ne bi završija na Bilice.
Samo je jadnik raširija ruke i pustija dvi, tri gadne beštimje koje me je sram ovde ponovit toliko su proste.
I onda je onako snervan otiša kod barba Bere pa su skupa išli put Poljuda na utakmicu.

Ja san osta doma i lipo gleda utakmicu na televiziju. Dida Antiša je izaša vanka kod svoje ekipe stogodišnjaka u Lučicu na karte. Nije tija ni u ludilu gledat Hajduka jer je bija uvjeren u blamažu koja nas čeka.

- Nisan pošempja pa ću ih gledat. Jesi li vidija da ne mogu pobjedit niti najgorega niželigaša. Otkad je Reja pobiga oni ne mogu spojit ni dva točna dodavanja. U momčadi je totalni raspad sistema, ne zna se ko koga, da oprostiš. A ja ti Zermo moj mali iman visoki tlak i meni je moj likar zabranija da se nerviran. Zato ja tu blamažu ne smin gledat. Jesi li čuja možda šta nan iz Belupa poručuju prije utakmice? Da ćedu nas razbit nasrid Poljuda! Je li ikad protivnik Hajduku ovako drsko pritija? Nije. A znaš li zašto? Zato jer ih je bilo straj uopće promislit doć na Poljud. Ali vrimena su se prominila. Svi osjećadu kako je Hajduk loš, svi bidu se na nama iživljavali. Svi bi nan sad vraćali stare dugove. A ja ću lipo na briškulu, a Hajduk neka se lipo friga skupa sa tin Slavenon. Buden li se uželija baluna iden gledat Splita. Eto njega ionako dogodine u Prvu Ligu.

Eto to su van riči mojega dobroga dide Antiše. Kalafata u mirovinu. Velikoga drukera i čovika koji je osobno poznava barba Luku Kaliternu i braću Bego. Kad je on diga ruke od Hajduka onda je vrag sigurno odnija šalu.

I tako van je Slaven Belupo za razliku od mene tukca i cukuna dobija peticu.
Svih pet goli u drugo poluvrime.
I znate šta, još je dobro i proša. Mogla je ocjena bit i veća koliko je goropadni Hajduk bija bolji.

A Hajduk, za kojega su svi govorili da je betežan i smotan, letija je po terenu. Belupo je izgleda ka pravi niželigaš i totalno se raspa. Na kraju utakmice je parija ka da ne bi moga pobijedit niti ekipu sedmaša iz moje škole Skalice.

Eto kako van se sve u životu za čas promini. Posli utakmice u našu kuću se pivalo i slavilo. I dida Antiša je brže boje doletija doma iz Lučice i po putu zaboravija na svoj visoki tlak. Smista je udirija po crnomen vinu.
Barba Berislav je udrija po pivi objašnjavajući mome papi kako još uvik možemo stić Dinamo i postat prvaci.

- Ma koja briškula, ma koja trešeta, samo i jedino Hajduk me zanima - veselo je govorija moj dida koji se baš zarusija od vina.
- Ajme kad sad uđemo u seriju šta ćedu na Maksimiru počet drćat. Još par ovakvih utakmica i braća Mamić nećedu moć mirno spavat. Majstor s mora se napokon probudija! - vika je moj pape jedva održavajući ravnotežu na katrigu.

Onda je na teren uletila moja mater Jadranka.
Sve puno dima, prolivenoga vina, čikova, razbacane spize. Nered živi. Čak san i ja pinku pocrvenija jer su mi dali da liznen malo bevande.

- A šta je ovo!? Na šta ovo sliči!? - zavapila je moja mater sva izvan sebe.

Mi je naravski nismo šljivili nego smo mahali šalovima i zastavicama dok je dida Antiša puva u plavu, plastičnu trumbetu.
Barba Bere je malo posrnija pa je trenutno bija šoto stola. Ali pokaziva je namjeru da se u dogledno vrime digne na noge.

- Pa dobro šta je ovo!? Šta ste mi učinili od kuće!? - opet će moja mater koja van je inače čistunica i ne podnosi ni najmanji nered.
- Bili su bili vrhovi planina, bila je košulja… - odgovorija je pijani navijački puk složno na njezino pitanje.

Izvukli smo najprije barba Berislava ispod stola, a onda se lipo uvatili jedan za drugoga tako da nan je bilo lakše održavat balans. Da to nismo napravili sigurno bi svi popadali po podu.

- Šta ste mi ovo od kuće učinili? Birtiju! Najgoru birtiju - rekla je mama Jadro sva u suzama.
- Ovo ti je danas pobjednička kuća! Jadro dušo dođi s nama i potegni malo bevandice - reka je moj pape pokušavajući joj ulit vino u čašu.

Ali nesriknja se čaša cilo vrime uporno izmicala i sve je isproliva naokolo. Ovo je bilo previše za osjetljivu dušu moje mame Jadranke. Pokrila je oči rukama i pobigla u sobu sva snervana.

Mi smo onda svi skupa popadali po podu. Smijali smo se ka da smo već danas postali prvaci Evrope. Nije se znalo di je čija ruka, a di noga. Sve se izmišalo i ingropalo. Ja san načas ima osjećaj da smo usrid makinje za pranje robe. To van je trajalo dobrih kvarat od ure.

Moj se pape onda jedva nekako osovija na noge. Stavija je didinu trumbetu u usta i odsvira kraj utakmice.

Onda se srušija nasrid šesnajsterca.

Tekst preuzet sa bloga Nogometni komentari Maloga Zerme uz dozvolu autora

Agresivnosti i nasilja među mladima sve je više. Treba stoga pogledati stvarnosti u oči i reći – nešto je trulo u državi Hrvatskoj, upozorava splitski psihijatar i sudski vještak prof. dr. Ivan Urlić, komentirajući uzlazni trend ove vrste nasilja. Ističe i kako posebno zabrinjava nedostatak krivnje i grižnje savjesti kod nasilnika, što je, kako navodi, bilo uočljivo kod mladića koji su prouzročili smrt Luke Ritza.

- Oni su došli na sud, posprdno, kao heroji ulice… Pitanje je, dakle, postoje li danas u društvu osjećaji krivnje i srama, kao dva najjača regulatora agresivnih poriva, koji bi se s odraslih prenosili na mlađe generacije – komentira dr. Urlić.

Objašnjava i da nije fer svu odgovornost za ponašanje mladih prebaciti na roditelje ili školu ili roditelje i školu, budući da je riječ o prekompleksnoj problematici. Odgovornost je na cijelom društvu koje, navodi dr. Urlić, njeguje ili ne njeguje određene vrijednosti.

- Društvo je to koje bi mladima trebalo pokazati da se agresivnost ne cijeni i ne isplati, već da se cijene pristojnost, suzdržanost i suosjećajnost. No, kada danas pogledamo elektroničke i pisane medije, vrlo je malo pozitivnih primjera. Pitanje je zašto ne ističemo vrijednosti, kao da vrijednost nije dovoljno zanimljiva. I što onda očekujemo od mladih – kritičan je splitski psihijatar.

Ukazuje i da se zaboravlja kako je danas sve teže raditi u školi jer se profesori nalaze između tri vatre – između zahtjevnosti školskog sustava, te učenika i roditelja, koji su sve agresivniji. A i dvije vatre bile bi im sasvim dovoljne - ističe dr. Urlić.

- Treba otvoriti sustavni i svestrani dijalog o faktorima koji u našem društvu utječu na mlade naraštaje. Nisam za to da se održi jedna ili dvije televizijske emisije, u kojima bi stručnjaci iznosili svoja mišljenja, već je nužno da ministarstva zdravstva i prosvjete sjednu i zajednički sastave program, u kojemu bi jasno stajalo koje su to vrijednosti koje kod mladih valja njegovati i onda na tome treba sustavno raditi. Sve što ulažemo u mlade ljude generalno je dobro uloženo – poručuje dr. Urlić.

Problem je, dodaje, što se u današnjem društvu ne njeguje duh, gotovo da više ne postoji ni povećalo pod kojim su mediji promatrali društvo. Loše je, objašnjava, što se ljudi na ružnoću naviknu, pa onda na nju više i ne reagiraju kako bi trebali.

- Žao mi je što se kod mladih ljudi ne njeguje osjećaj da budu posebni, da nađu u sebi skrivene talente i od toga imaju pozitivno zadovoljstvo. Ne treba zaboraviti i da razina školskog znanja opada, uistinu dobri učenici više nisu karakteristika naših škola, nego je takvih šačica, što postaje velik problem prilikom ulaska učenika u visokoškolski sustav. Škola je rasadnik ljudi i ako to zanemarimo, što ćemo iz rasadnika prenijeti u vrt – zaključuje dr. Urlić.

Divna ZENIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija

Danas postoji mogućnost da i sami kreirate vlastitu mikro-zajednicu za sebe i svoje prijatelje, nije baš da ćete postati novi Mark Zuckerberg, ali koncept je fora, posebice ako vam ne leži niti jedna od postojećih društvenih mreža

Nedavno sam otkrio jednu zanimljivu stranicu: zove se Ning i omogućuje vam da u nekoliko minuta kreirate vlastitu mikro-zajednicu za sebe i svoje prijatelje. Sami postavite parametere za upis profila, vizualni dizajn i opcije koje želite. Ludilo. Nije baš da ćete postati novi Mark Zuckerberg, ali koncept je fora, posebice ako vam ne leži niti jedna od postojećih društvenih mreža. Danas je tih mreža k’o gljiva poslije kiše, a sad još može i svatko napraviti svoju.

Najveći igrač na tom polju svakako je Facebook. Ili ga mrzite ili volite, ali kad-tad ćete napraviti profil i završiti gore. Čitao sam da je u određenim tvrtkama prilikom zapošljavanja postao uvjet postojanje i pregled online profila, bilo na fejsu ili na nekom drugom servisu. Mnoge kompanije uz vlastite korporativne stranice imaju i tzv. »Fan pages«, stranice tvrtke na Facebooku. Čak i bez zakupa oglasnog prostora samopromocija i uspostavljanje kontakta s krajnjim korisnicima putem društvenih servisa je odlična promocija i svakako pametan markentiški potez. Naravno, nije dovoljno samo otvoriti stranice i pustiti ih da padnu u zaborav. Potrebno je konstantno osvježavanje statusa, sudjelovanje i komunikacija. Uostalom, to je i svrha društvenih mreža.

Umjesto sakupljanja potpisa za peticije na Korzu, danas se kreiraju grupe po fejsu. Glazbenici i klubovi najavljuju koncerte i turneje. Čak i ako ne podnostite Facebook iz jednog razloga, nešto drugo na njemu će vas ipak primorati da mu se vratite.

Svatko, pa i njegova baka, danas je na fejsu. Ali ako vam baš nipošto ne odgovara, isprobajte Twitter. Nigdje drugdje nećete saznati vijesti brže nego na Twitter timelineu. Izgled i sadržaj vašeg timelinea ovisit će o listi osoba, servisa i portala koje pratite. Npr. ako vas zanima selekcija bitnih i zanimljivih vijesti iz Rijeke i šire regije možete pratiti Novi list na adresi twitter.com/novilisthr.
Potrebno je malo razdoblje navikavanja na princip tweetanja, ali kad jednom ovladate krajnje je jednostavno i prirodno. Eto, čak su i Bill Gates i Dalaj Lama od nedavno na Twitteru. I bome, dosta ljudi zanima što oni imaju za reći u 140 znakova. Meni su puno zabavniji lokalni likovi poput gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela ili face poput Shaquille O’Neala. Za razliku od fejsa, Twitter je otvorenijeg karaktera, što znači da svatko može vidjeti svakog, i nema one elegantne opcije »hide« tj. sakrivanja statusa osobe koju nalazite dosadnom ili jednostavno toliko aktivnom da vam zatrpava cijeli timeline i smanjuje preglednost. U takvim slučajevima nemojte se bojati dotičnog ili dotičnu unfollowat (prestati pratiti jel’te). Twitter zajednica je dosta čvrsta i solidna upravo zato što je potrebno malo vještine za održavanje profila zanimljivim i relevantnim, a ako to ne postignete, brzo ćete primijetiti opadanje u broju followera.

Tko ima Gmail, već zna za Buzz. Ekipa sad nešto njurga i negoduje zbog povrede sigurnosti, ali hej, na internetu smo – nitko nije siguran. Meni je Buzz fora, taman između Twittera i Facebooka. Nudi postavljanje i komentiranje statusa uz ubacivanje multimedijalnog sadržaja, a za slike ili chat koristi povezane Google servise bez dodatnog gušenja osnovne funkcionalnosti. Jesam li spomenuo i da se nalazi unutar sjajnog Gmail sučelja? Ima par nedostataka i trebalo bi ga još malčice uglancati, ali inače super funkcionira i nadam se da će zaživjeti.
Spomenut ću još samo Qzone, stranicu koja je uz bok Facebooku po broju korisnika. Dobro, upola manje nije baš »uz bok« ali je daleko najbliže jer ga koristi 200 milijuna Kineza. Prema tome ona uzrečica »svi su na fejsu« baš i ne drži vodu u potpunosti. Bar ne ako živite u Hong Kongu.
Postoji nekoliko hrabrih pokušaja zagriza u socijalne mreže i na hrvatskom webu. Trosjed, Zrikke i slični većinom su minijaturne preslike njihovih većih i popularnijih pandana. Sajtovi kao Smokva i Iskrica bi isto mogli pasti u tu kategoriju, ali ne mogu se pohvaliti da sam njihov korisnik. Uvijek je lijepo vidjeti takve inicijative, većinom mlađih »developera« za kreiranje servisa na hrvatskom jeziku bez obzira na to što nemaju šanse biti konkurencija većim igračima. Ono što svakako mogu biti jest male, fino uređene zajednice u kojima možete ostvariti prisnije kontakte nego u nekim masovnijim grupacijama.

Imam 3 IM klijenta od njih valjda milijun koliko postoji. Dio ekipe mi je na Skypeu, dio na MSN-u (o pardon, Windows Live Messengeru), a ostali na Gtalku. Nekad sam imao i ICQ, ali zapao je u paučinu i nakon jednog formatiranja više nije bilo smisla ponovo ga uključivati. Chat k’o chat, princip je uvijek isti, a klijenta ćete prilagoditi, kao i u mom slučaju, onome što koriste vaši sugovornici. Eventualno što neki nude uz klasični chat je i video chat putem kamere. Tako sam nedavno otkrio i Chatroulette. Anonimni chat »jedan na jedan« gdje vas sustav nasumično upari s potpunim strancem, a ukoliko imate web-kameru možete se i vidjeti. Zabava za cijelu obitelj. Random odabir sugovornika i primjeri onoga što će neki ljudi napraviti ispred kamere (jer postoje i blogovi na koje s postavljaju screenshotovi, blago rečeno, najbizarnijih susreta) uzrokuju fascinaciju razinom entropije koja se stvara nasuprot uređenih okolina klasičnih društvenih mreža. Isto kao i za Buzz, čekam da vidim u što će se razviti. Definitivno ima potencijala.

Na internetu se zbilja lako socijalizirati. Za održavanje poslovnih kotakata imate LinkedIn. Ljubitelji glazbe koriste Last.fm. MySpace je bio (u biti još je) super, pogotovo za bendove bez vlastitih stranica zbog playera u koji se mogu učitati pjesme po vlastitom izboru. Nisam se tamo logirao već sto godina, ali pomalo mi je žao što je zamro. Ali nije toliko ni bitno jer zasigurno će ubrzo doći neki novi servis sličnog karaktera. Već sada ih postoji sigurno tucet samo je pitanje vremena kada će se stvoriti kritična masa korisnika i potom eksponencijalno povećavati i dok ga ne gurne među elitu društvenih servisa. Zato pripazite malo, možda baš vi prvi u ekipi otkrijete novu »uber-kul« društvenu mrežu koja će zasjeniti sve postojeće.

Izvor: Novi List

Lorna Gobey nedavno je proslavila svoj 100. rođendan, a za dobro zdravlje i pokretnost zahvaljuje se cigaretama i alkoholu koje konzumira u velikim količinama.
Britanska baka je prvu cigaretu zapalila 1940. godine, a od tada je ispušila preko pola miliona cigareta. Svoj 100. rođendan Gobey, koja ima 55 unučadi, 27 praunučadi i 12 prapraunučadi, provela je u jednom klubu plešući i uživajući u svom omiljenom piću – viskiju.

Kako kaže Govey, dugovječnost zahvaljuje svom burnom životu, te ističe kako se nikada niko iz njene porodice ne bi smio usuditi da joj kaže da prestane pušiti.

“Pušim od svoje 30 godine i nikada nisam imala problema“, kazala je Govey.

“Ljudi kažu da je to štetno, međutim niko iz moje porodice se ne bi usudio da mi kaže da prestanem pušiti jer bih ga odmah namlatila. Uvijek sam pokušavala što više uživati u životu. Mislim da je veoma bitno činiti ono što želimo. Volim cigarete i viski, a također volim i kuglanje i mislim da je to razlog zbog kojeg toliko dugo živim. Nikada nisam ni pomsilila da ću napuniti 100 godina, ali jesam“, kazala je baka koja je inače iz Appelyja u blitini Tewkwsburyja u Velikoj Britaniji.

Govey je preživjela dva svjetska rata, tokom svog života radila je najrazličitije poslove od kuharice, čistačice pa do portira, a imala je čak i tri supruga.

Također, vozila je motocikl do svoje 70 godine i bila veoma aktivna, mada sada sve više postaje usporenija.

“Nastavit ću se kretati koliko god mognem. Ja sam vođa svog tima u kuglanju i želim da nastavimo s takmičenjima“, kazala je superbaka, prenosi Daily Telegraph.

Izvor: Sarajevo-x.com

Nikidan su jednon rečenicon izvijestili o državnoj nelikvidnosti u iznosu od 27 miljardi nečega, a onda su pet minuti slikon, izjavama i komentarima popratili zapljenu pet kili marihuane šibenske policije. Jučer su nas izvijestili o Karadžiću. Najprije su ga citirali, a onda su se nad njegovin izjavama zgražali. I sad to zgražanje Dnevnik prenosi narodu tako da se i narod počne pinit. Računaju ovi iz Dnevnika da će narod kroz tu pinu zaboravit na sve ove poslastice koje su nan servirali Jadranka i njezini geniji

nježne godine

Zašto nan ovo radu? Ča smo in se to zamirili? Redovito in plaćamo pretplatu, mirni smo i krotki, na vrime smo isprid televizora, upijamo svaku njihovu besidu, a oni ovako. Nikako se ne mogu odlipit od Dnevnika na Prvome. Uvjeravaju me da je dnevnik Nove TV puno bolji i informativniji, ali ja nikako da prominen navike. Jedini ustupak je to ča u sedan i kvarat upalin Novu TV, a onda u sedan i po pribacin na Prvi. Je da se svaki put izbeštiman, ali – prva ljubav zaborava nema.
Nikidan su jednon rečenicon izvijestili o državnoj nelikvidnosti u iznosu od 27 miljardi nečega, a onda su pet minuti slikon, izjavama i komentarima popratili zapljenu pet kili marihuane od strane šibenske policije. Je, slažen se, to je kolosalni uspjeh, ali to je kap u moru u odnosu na onu državnu lupeštinu.
A jučer su nas izvijestili o Karadžiću. Najprije su ga citirali, a onda su se nad njegovin izjavama zgražali. I sad to zgražanje Dnevnik prenosi narodu tako da se i narod počne pinit. Računaju ovi iz Dnevnika da će narod kroz tu pinu zaboravit na sve ove poslastice koje su nan servirali Jadranka i njezini geniji. I onda Dnevnik ide u detalje, pa nan prepričava Karadžića – da su na Markalama Bošnjaci dovodili svoje mrtve iz mrtvačnice, da su u fiktivnim logorima snimali svoje manekene, da su se Srbi samo branili… Pa, eto, molija bi ove iz Dnevnika da nas oslobodu Karadžića. Nama on ne triba. Samo za Srebrenicu i Sarajevo zaslužija je oko 200 godin striljanja i nakon toga desetak doživotnih robija. Neka nam jedino, kad bude gotovo suđenje, javu koliko je uvatija. A do tada neka priko Dnevnika vataju ove naše tranzicijske zločince. I one koji su in vriću držali i još je uvik držu.
Jo, koja bi to bila srića, da u moru velika je vrića, pa u nju sve lupeže stivat, ruke in vezat i pustit ih plivat.

nježni razgovori

Četri ure! Ma ča su činili četri ure?! Da je najlipja ženska posli dvi ure te počne vatat san. A njih dva – četri ure! Je, mrvu mi je loša usporedba, jer Josipović i Šeks četri ure nisu činili one stvari. Čitan u novine da su se sastali i četri ure razgovarali. Mala, sitna vijest, a važna da ne more bit važnija. Iz nje se sve more iščitat. Josipović je s Jadrankon sidija pô ure i bit će joj pokaživa slike po zidu i tumačija ko je koju nacrta. Onda je odveja do ponistre i pokaza joj pauna, a ona ga je pitala: »Je li se ženka od pauna zove paunica ili paunka?«
A sa Šekson je sidija četri ure! Po tome ispada da mu je Šeks osan puti važniji od Jadranke. I iz toga se vidi ko je glava HDZ-a. Ča san još zaključija? Da je Josipović dobro zagriza, ali da se i Šeks nije dâ. Josipović bi tija udrit po korupciji, sredit pravosuđe i obavještajne službe, a Šeks bi tija sačuvat HDZ. Jer zna da iza ciloga rasula stoji vrh HDZ-a. A padne li vrh, prvi će stradat Šeks. Sve će mu na nos izać. I merćepovci, i glavaševci, i Vrhovni i Ustavni sud.
Eto, siguran san da su u prvu uru razgovora sve karte bacili na stol, a onda su tri ure pregovarali o Šeksovon statusu. Oće li ga Josipović uzest za svidoka pokajnika ili će ga, ukazom Predsjednika, od svega abolirat.
Jesan i ja naivan. Tužilaštvo se ne dira ni u nemoćnoga Sanadera, a di će se taknit u svemoćnoga Šeksa.

nježno pismo

Interneton kruži, ne bi li te srelo, radost da ti pruži, da živiš veselo. Radi se o pismu koje je primoštenski načelnik Petrina posla Ministarstvu uprave. A na znanje ga je dostavija premijerki i medijima. U tome se pismu gospodin načelnik najeba majke svima onima koji zakone tumaču onako kako to odgovara vladajućoj stranci. Čovik je najprije činovnicima pokuša sve objasnit na lipi način. Da može istovremeno bit i načelnik Općine i županijski vijećnik. Dava in je primjere, poziva se na njihova rješenja, a kad su oni i dalje tirali po svoju, onda ih je sve, u službenome pismu, posla u trista pizda materinih.
E, ali se oni nisu puno uzbudili. Bit ćedu se samo nasmijali i rekli: »Samo ti beštimaj. Moja plaćica, moja slobodica. Ko me plaća, tome služin.« A najviše se tome pismu obradova gospodin Anton Palarić. On je zapljeska ručicama i uskliknija: »Idi ti u trista p.m., a ja idem za suca u Ustavni sud.«

nježna slika

Da ne mora bit sve tako ružno, tužno i naprasito, najbolje je nikidan pokazala Slobodna Dalmacija. Na naslovnici je izašla slika di je dvadesetak splitskih novinarki poziralo u modelima i kreacijama svoje kolegice Olgice Ivić-Grizelj. Majko moja, koja je to lipota! Koje osvježenje! A one lipe da ne mogu bit lipše. Našminkane, frizirane, u veštama koje pucaju od lipote. I moderne i nostalgične. Decentne i seksipilne. Ma, bravo Olgice, fala ti na tome prazniku za oči.
To je onako na prvi balun. Raskoš, lipota, radost i veselje. A opet, dok san gleda tu sliku, nisan moga isključit i oni drugi kontekst. Ma, znan ja da su sve te novinarke s gušton uletile u ti projekt. Razgalile se, smijale, uživale i pustile da ono žensko, u najlipšem smislu, ispliva na površinu. I je, isplivalo je! A mene je i dalje mučija kontekst. Međuljudski odnosi u novini, kapitalizam, dislociranost iz grada, pognute glave, prijetnje otkazima, smanjenje plaća…
A evo ih i na duplericu. Zloupotreba radosti.

nježni entuzijazam

Infišan san u novine. Je, pročitan ja dosta toga i na internet, ali to mi nije ni pô gušta. Posteja, dekica, novine. Sveto trojstvo. Zato, kad na kiosk uzmen hrpu novin, tresen se ka ono kad smo u gimnaziju činili žureve. Pa bismo pili aerkonjak, prigušili svitlo i plesali na Platterse. Plešeš, držiš joj ruku na kosti, a onda na svaki centimetar ruke put doli, gre drćavica neopisivog intenziteta.
A ča ću?! Došle su godine i prominili su se povodi za drćavicu. Dobro je dok je još i ima. Ma, tija san reć da uživan kad naletin na lipi članak. Svaki put mi dođe da nazoven čovika, provučen se kroz slušalicu, zagrlin ga i čestitan mu. Kad je Klauški gostova kod Stankovića, reka je da uživa u pisanju. Da ga ne zanima ništa osin novinarstva i da će pisat dok god ga bude držala ta strast. Baš lipa izjava. I baš lipi odnos prema novinarstvu.
Virujen da 90 posto novinari ulazi s gušton i strašću u tu profesiju. I kako prolazi vrime, ta strast sve više pada. Čovik nailazi na zidove, nerazumijevanje, nepravdu, i oni naboj se sve više gasi. I onda počne radit za plaću. A to nije dobro. Ni za novine, ni za čovika. Njima strada kvaliteta, a njemu živci.
Zato uživan kad naletin na dobar članak. Čovik se raspisa, uzima izjave, komentira, piše o upadicama prisutnih gledalaca, daje lipe slike i sića se nekih prošlih događanja. Pogledan ko piše, a ono niki mladac. Poklonin se i rečen: »Kume, svaka čast! Bože ti durale baterije.«

nježni raspad

U ovome teškome času kad broj nezaposlenih buja poput cavate na kiši, bilo bi vrlo neodgovorno s moje strane da se i ja ne dotaknen te bolne teme. Zadnju deset dan san naletija bar na šest njih ča su ostali bez posla. Svi su mi se počeli žalit, ali su posli moje reakcije brzo zamukli i rekli da in se žuri. Jedan je radija u privatnika i prvi misec je dobija plaću, a onda je počela zajebancija. Čovik je radija prikovremeno, svaki dan bar tri ure duže, i kad ga je tribalo platit, gazda mu je dâ pô plaće, a za drugo da se strpi. Tako tri miseca. Posli tri miseca mu je dâ otkaz, jer da mu se smanjija posal. I još ga nije isplatija. Pita san ga: »A zašto mu nisi užga kuću?« Ovi me gleda, a onda procidi: »Iman ženu i dicu.« Kad san mu reka: »A ča mu sikiron nisi odriza glavu?«, okrenija se i uteka. Interesantno, i ostali su se slično ponašali. Pogledali bi me ka da san lud i biž na drugu stranu ulice.
Ne razumin ča san krivo reka. Čovik pošteno radi, dođe po svoje pineze, a gospodar mu govori da nema. Kume, prodaj auto, brod, kuću, digni kredit, uduži se u prijatelja, čini ča god oćeš, ali isplati radnika. Nećeš?! Dobro, onda ću ti ja užgat kuću. Drugo ne mogu. Štiti te policija, država, sud. Svi su uza te. Ne bojiš se ni cara ni Boga. E, onda ću ti ja prisudit. Znaš, to ti se zove samopomoć. Pa ti zovi u pomoć.
Pri misec dan je na televiziju gostova profesor Devide. Matematika i haiku. A spominja je i svoga didu. Dida je ima 150 radnika, radija je bravariju za velike državne firme. Onda se radnike plaćalo svaku šetemanu. Jedan put se namistilo da mu niko od dužnika nije platija, a banke su ga odbile kreditirat. On je napisa oproštajno pismo, jer mu je bilo nepojmljivo da ljudima ne plati njihove trude, iša na groblje i ubija se. Bilo mu je 37 godin. Ostavija je ženu i dvoje sitne dice.
A mi štitimo razbojnike.

nježna nostalgija

Svojedobno mi je reka Petar Skansi da je on skroz indiferentan prema onome ča je bilo. Živi u ovome vrimenu i za ono ča ga čeka. Nisan mu se moga načudit. Meni je nostalgija najjači motor. Kad se zasitin ovih lupeži, manipulatori i lažljivci, pobignen u stare ploče, knjige, filmove…
Evo čitan da je prvi strip o Batmanu, koji je 1938. košta deset centi, prodan za miljun dolari. Ne da razumin toga ča ga je kupija, nego mi je žaj ka pasu ča i ja nisan tako bogat. Od gušta bi kupija plakate koji su pri 50 godin pozivali na utakmice Hajduka. Kupija bi i Franine kopačke i Bearin crni dres. I nonin mažinin za kafu. I stripove o Ripu Kirbyju. I oni zeleni zvučnik na Bačvice odakle se svaki dan u dvi ure čula pisma iz filma »Most na rijeci Kwai«…
Znan da je nostalgija utočište slabića, ali vaja bit jak za to priznat.

Tekst preuzet sa portala Novi List uz dozvolu autora i uredništva

Vlasnica kafića Maša Rejić velikodušno je ustupila prostor prvom Klubu pušača cigara “Mareva“, kako bi se njegovi članovi tu družili i uz čašicu dobrog konjaka ili vina pućkali nadaleko poznate “kubanke“, ali i cigarilose, ovisno o preferencijama.

Osnivač Kluba Marko Bilić pohvalio nam se kako će se u kafiću moći kupiti ponajbolje marke cigara poput “Monte Crista”, “Cohibe”, “Partagasa”, “Romea y Juliete”…

- Cilj otvaranja Kluba je podići kulturu pušenja cigara u Splitu na veći nivo. Ako hoćemo elitni turizam, i ovaj dio ponude mora biti zastupljeniji. Također, namjera nam je organizirati sastajanja pušača, kao i natjecanja, te na taj način promovirati naš grad i njegov potencijal – pojasnio nam je Bilić.

Zanimljivo je spomenuti kako će Klub opstati unatoč novom zakonu o pušenju koji bi opet u travnju trebao dijelom zabraniti pušenje u zatvorenim prostorima.

- Bez obzira na zakon, članovi s iskaznicama mogu pušiti cigare u kafiću. Ako dođe inspekcija, član je dužan samo pokazati svoju iskaznicu i nema problema – rekao nam je Bilić, dodavši kako će se kroz Klub boriti da se u vrhunskim hotelima i restoranima dopusti pušenje isključivo cigara.

N. LULIĆ
Foto: Joško Šupić/Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Cilu zimu ne mogu stupit u kontakt sa familijon u Zagrebu. Jer su oni gori, za razliku od nas, prezaposleni, u gužvi, i pod stresom. Nemaju ti oni vrimena za laprdanje priko telefona. Narafski, mi u Splitu, po cile božje dane ništa ne radimo, samo ležimo ispod maslina i palmi, igramo na briškulu i trešetu i mrdamo samo ono kad nan gradonačelnik prođe ceston u ferariju a mi mu mavamo.

E, al zato čim dođe lito, eto ti rodbine iz Zagreba, bez da ih zoveš. Toleriran ja te sezonske emotivne ispade, al mi je prikipilo jedanput. Stigla rodica, i prije nego šta je ušla u more, navuče na noge neku plastiku. Ja je pitan da šta joj je to, a ona “To su mi cipele za u more”. Ja se pripala da će još izvuć i kakvi poslovni kostimić za u more, i osramotit me ka zadnja redikulica. I to joj nije bilo dosta, nego je još poslin doma za ručkon izjavila da joj smetaju kore od pomidora u šalši! A šta bi ona tila u šalši, kore od banane? Ne, kaže, nego da bil’ ja mogla šalšu nekako izmiksat pa da jon ne smetaju te kore? Na taki bogohulni zahtjev san je pitala da bil’ ona npr. izmiksala onu njihovu gori puricu z mlincin, šta god to bilo, i onda zalila rečenu puricu sa recimo maslinovin uljen?  A uostalon, kakva ti je to šalša od pomidora bez kore od pomidora? Našta bi to ličilo? Pa cili gušt šalši i daju te kore, ono kad ti se lipo još zapetjaju u zube pa cili dan imaš uspomenu na ručak i tako nekako izdržiš do večere a onda opet udri po šalši.

A šta se tiče onih njenih cipela za u more, kako bi joj bilo da ja npr. nasrid Markovog trga skinen cipele i obučen šlape, sa objašnjenjem da su mi to “šlape za u tramvaj?” I eto ti na. Odma se naprndusila.

Pa da neće bit animoziteta…

Svaka se jubav njeguje, pa tako i jubav prema svomen gradu. Čovik danas najčešće ravnodušno prolazi ovin našin svetinjama, a šćeta za njega jerbo bi se moga osjetit punijin, važnijin i bogatijin kad bi zna, kad bi cjenija, šta se sve ovod nataložilo stoljećiman. Triba jemat poštovanje prema patini vrimena, starin fasadan i uskin kaletan, vaja se naučit diletavat na fine detalje u kamenu. Koji put vaja dignit pogled visočije od veltrini sa postoliman, sniženjiman i robon sve po osan. Otkri’ćete da živite u okruženju koje je nastajalo vikoviman, sa puno truda, ali i dostojanstva, ćutit ćete da ste i sami dil te lipote. Pogledate li poviše izlogi, vidi’ćete na fasadan ugrađene kamene spolije, reljefe, grbove famij, svece, glave beštij, natpise, sačuvane fragmente ″umrli″ kuća…

Edo Šegvić
”Naš dil Mediterana”