- Di ste sad? A? Nema vas. Nestali ste. Pobigli ste ka pokisli miši! - vika je moj barba Berislav sav pun sebe.
Cilo vrime je svima punija glavu kako je Ivić jedino rješenje za Hajduka. Kako je bidni barba Tomislav bolestan, onda je logično da to bude neko iz njegove škole. A Špaco je Ivićev učenik. I zato je moj barba Bere skroz procvita od sriće šta su se njegove molbe uslišile.…
Ima li šta gore nego peškat asa iz zadaće? Moj mi pape uvik govori kako može podnit lošu ocjenu iz svakoga predmeta osin iz dva. Iz tjelesnoga i hrvatskoga.
Iz tjelesnoga zato jer to znači da san kilav. Iz hrvatskoga zato jer to znači da san mutav.
- A mi Zermini nismo ni kilavi, ni mutavi! - objašnjava mi moj pape jako povišenin tonon.
Eto i naš je lipi Hajduk napokon peška svojih 99 godin. Majko moja, koja lipa brojka. Samo jedna godina dili nas od punog stoljeća i Velike Obljetnice. Vas se tresen kad samo promislin na to šta nas sve čeka. Vatrometi, fešte, topovski udari, Reali i Barcelone. Cilu ćemo godinu lumpat i slavit.
Naša primudra i pripametna uprava na čelu sa legendarnin pašticeron…
Evo dočekali smo i to da nan se naš dobri Hajduk vrati doma. Puno su nan falili. Ipak je ta Španjolska daleko. I od očiju i od srca. Mi volimo kad su nan naša dica blizu Hemingveja. Onda znamo da je sve u redu. Dok su bili na pripremama do nas su dolazile samo dobre vijesti. Kako su vridni. Kako su pristojni. Kako napriduju. Kako svaki dan molidu krunicu.…
Poludit ću od dosade, majke mi. Jebate šta mi fali balun. Nije normalno koliko mi fali - reka je moj stari mojoj staroj. - Balun? Balun! Šta će ti balun? Evo, ja ti iman dva lipa baluna pa se igraj - rekla je na to moja stara.
Onda je moj stari malo sta i pogleda moju staru priko očala. Gleda je u te njezine balune šta ih je sakrila ispod vunenoga džempera. - Tvoji…
Prid nama su dva i po miseca bez baluna. Dva i po miseca! Tačnije 72 dana. 72 duge i mračne zimske noći. Bez baluna.
Ko će to izdržat ljudi moji? Ja naravski ne želin reć kako smo svi mi o balunu ovisni. Kako smo zaluđeni. Naravno da nismo. Ima na svitu puno lipših i pametnijih stvari od baluna, ma opet… Prazni će nan bit…
Prošli smo napokon i to strašno iskušenje u Zadru. Nije nan bilo lako mora se priznat, ali pobjeda je tu. Teško izborena, ali zato slatka. Nama je Zadar u više navrata bija prava crna mačka. Dva zadnja hajdukova trenera nastradala su baš protiv Zadra. I Miše i Vučević izgubili su trenersku katrigu jušto posli poraza od naših sjevernih susida. Mogu mislit kako se samo jadni Reja pripa…
Ima li ko osin nas koji smo defešta infišani u balun, da još prati hrvatski Kup? Sigurno je da nas ima takvih. Ali nas je ima bit strašno malo. Na primjer, moj barba Bere. On van prati sve živo. I veliki i mali balun. Lige petice. HNL. Drugu, Treću ligu. Prava nogometna enciklopedija. Na četiri noge. Enciklopedija…
Eto ga judi. Dogodilo se. Napokon je pala i pobjeda. I to kakva pobjeda. Uvjerljiva.
Naš Hajduk je nastupija pojačan neigranjen Florina Cernata i uknjižija tri nova boda. Za Cvjetka barba Hrvoje odavno govori da mu je radijus kretanja veličine dnevne sobe. I to hodajući. Inače na terenu najčešće djeluje kao…
Nediljno jutro. Ja se lipo dignen iz postelje, otaren palcon krmelje i pogledan vanka kroz ponistru. Dan je krasan. Sunčan, vedar i topal. Ne znan samo ko je moga dat jedanajstome misecu ime - studeni? Šta, oli dvanajsti i prvi misec nisu studeni? A veljača? Ona je ka’ topla? Moš’ mislit. …
Kad se u našu kuću obavjadu unutrašnji radovi mene obavezno potiraju vanka kuće. Ne znan ni sam zašto. Ja inače najviše volin gledat ljude kako rade. To mi dođe ka nika zabava. Ka, meknimo - hobi. Puno mi je to draže i od zemljopisa i od matematike. Ali kako ja obično od te puste znatiželje gurnen skale na kojima stoji…
Svi voditelji brodice koji za obnovu svoje dozvole za upravljanje brodicom trebaju dodatno polagati pomorsku radiotelefoniju (RTF) materijal mogu besplatno skinuti ovdje.