Vašar života

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Vašar mi dođe kao poklonjena sloboda. Bolja i od fudbalskoga derbija, jer se sada već i tamo broji, usmjerava, snima, a i mlati. Pa mi prijeti mogućnost da mojoj osobi bude pridodan još neki novi, do sada nepostojeći broj

Redovito obilazim vašare, zborove, sajmove, kirvaje, svetkovine. Ni jedan mi ne promakne, ni u blizini kao ni onaj dalji. Isplati se putovati, ako ne drugačije, a ono velosipedom. To putovanje je potraga za srećom.

Na nedogovaranim okupljalištima svjetine svih zanimanja i profesija - od direktnih do indirektnih džepara, svih godišta koja se mogu kretati - samostalno ili uz nečiju pomoć, ženskadije što nosi sve imitacije svjetskih modnih trendova istovremeno - jedino sam na njima sigurna. Jer me niko ne poznaje, čak se i ne moram kamuflirati u neku maškaru, pa mi onda i ne može raditi, izvinite na izrazu, o glavi.

Ako me tkogod i priupita odakle sam, to ne znači da me pita koje sam vjere i od koje roditeljske nacionalnosti ispala, nego pita iz radoznalosti. Da čuje gdje mi je matična luka, kako bi odmah mogao povezati da li je možda i on nekad u njoj boravio, ili u nekoj drugoj, njoj najbližoj uvali. Pa da ima kome ispričati poneku zgodu iz toga vremena, za koju je i sam mislio da je zaboravljena u njegovom preopterećenom pamćenju što ga sve češće povezuju s nekim Alchajmerom.

Onda će me obavezno pitati jesam li dugo putovala, a u čemu ću prepoznati suosjećanje i zabrinutost, emocije što ih dugo ne susretoh na svojim utabanim stazama. Pa kad me još priupita imam li gdje prenoćiti, samo što mi suze ne grunu na prašnjave oči. Lako bih ih opravdala, ta dimi se ispod kotlova i ražnjeva na svih osam strana svijeta.

Ne bi taj nepoznati radoznalac mogao prepoznati suzu, pa nema ona ličnu kartu na kojoj sve piše. Istinabog, uglavnom brojkama, u kojima jedan ne znači jedan, nego, pretpostavljam, da sam, opet izvin'te, žensko, ili da sam nepismena, ili sumnjiva, možda i opasna. Pretvorili me u neki broj od deset, dvanaest i više znamenaka, što ga ne mogu zapamtiti, iako me stalno traže da im ga izgovorim.

I još mi uporno i bez najmanje dileme ponavljaju kako nemam pravo znati što to brojevi o meni kazuju. Neka, saznat ću jednoga dana, svi dokumenti kad-tad prestaju biti tajna. Pa se otpreme svemircima, da ih oni proučavaju.

Eto, to je jedan od razloga zašto gledam gdje je ono sutra vašar. Tamo nisam neki matični i evidencijski broj, ne upisuju me ni na kakvu listu čekanja i ne pitaju me ono što ih se ne tiče i u čemu ne žele učestvovati. Pa mi tako vašar dođe kao poklonjena sloboda. Bolja i od fudbalskoga derbija, jer se sada već i tamo broji, usmjerava, snima, a i mlati. Pa mi prijeti mogućnost da mojoj osobi bude pridodan još neki novi, do sada nepostojeći broj.

Photo: Stock

Ogromna livada, još ljepša ako je na obali rijeke, prepuna šarolikosti satkane od ljudi, šatora, životinja, sitnica i krupnica - moj je životni zgoditak. Mjesto gdje me niko ne promatra ispod oka.

Samo na toj šarenoj pustopoljini kojom odjekuje još šareniji, na brzinu sklepani orkestar, ne može mi se dogoditi neka lična neugodnost, ne moram strepiti od uvrede, netraženoga podučavanja, direktnoga podcjenjivanja i malo prikrivenoga ucjenjivanja. Mogu jesti svu nezdravu i masnu hranu, uvjerila sam sebe da zrak i povjetarac izvlače kolesterol i trigliceride, izvjetravaju osteoporozu i rastapaju suvišni šećer.

I još kad sjednem u nesigurnu stolicu ringišpila, tek onda se osjećam skroz naskroz sigurna i slobodna. Niko me ne može dokučiti, a oni brojevi i nerazumljive znamenke, koje samo zavaravaju da sam to ja, razlete se odjednom u nepoznati, zrakoprazni prostor.

Zato ni jedan vašar na svijetu ne prolazi bez mene. Oni su tombola koju obavezno izvlačim. Uvijek nešto dobijem, tako je igra namještena.

piše Nataša Janjić za e-novine