Sa kaleton diše: Edo Šegvić
Kalete jemadu i svoje svetinje. Osin crkav po kojima su dobivale i svoje nazive, u kaletan često morete nać kapelice posvećene Gospi (Kamenita, Milićeva, Babina...). Male i primitivne, ali uredno funkcjoniradu, lumini redovito goridu, uvik je friška kitica cvića. Evo sad je jedan mulac projurija nizbrdo na vespu, ali se isto uspija jednon rukon prikrižit u letu, priporučit se Gospi Sinjskoj.
u kaleti judi nisu sami
Osin čovika, danas ovod živedu i tići, repci i golubi, u svomen stađunu kosiri. Tu i tamo koji pas, maški je sve višje, a pantagani sve manje. Nima višje tovari i koz, a nima bome ni gaštapani, čimavic ni ušenak.
U pučkin naseljiman, našin malin mistima, jema i stabal i cvića. Na onoj širini eno šupja pelegrinka, u dvoru smokva oli oraj, bogumila i oleandri, rusulice. U vrtlu naranča i limun, malo verdure, povišje ulaza šćileti agavi, u jerulaman murtila i buvač, u pitariman đirani i viola.
kaleta živi
Kaleta diše životon mista. Cili dan slika se minja i prati životni ritam. Ujutro najranije škovacini vrtidu metlan, praznidu se kontajneri. Judi gredu na posal, babe vodidu dicu u vrtiće, dica trčedu u škulu. Starije, lipo uređene gospoje već se vraćadu iz spize sa punin boršaman, one mlaje, nenašminkane i raspletene, tek gredu po svoju kesicu. Švore šerjasto tapkaju, brnjice in sve kraće. Kamijoncin je već napunija butige, činidu se konti, cili dan puni’ će se blagajna - štrucu kruva, Slobodnu, mliko, fetu sira i salama, dvi pive...
Linčine se naslonile na svoj zid i besplatno nudidu svoje komentare kako danas ništa ne vaja. Stipe je na malu karijolu (a boje je reć karet) odnija slane sredele na Peškariju. Jedan pošprucani pomalo se ginga uzbrdo, pokušaje smirit kaletu da se višje ne juja.
Kad se kala smiri i nima nikoga za vidit vanka, nemoj bit sigur da te niko ne ćiri kroz grilje oli kroz škure pritvoreneu svežu.

Palmina - jedna od velevaroški' kaletic koje plan grad činidu da je ka kora o' bora, uliza u Senjsku, a kampanel Svetega Duje kontrolira jeli sve kako triba
Protrče koji pas, naučija se i on u uskoj kaleti mavat repicon gori-doli, a ne livo-desno. Maške došle učinit provištu oko kontajneri. Sad su niko vrime mirni golubi. Oni znadu u koju se najraniju uru nosi kruv u butigu, uvik iz kofe ispadne mrvic za nji'. Repci cili dan čeprkadu po podu, ali njijov je raj šoto kupa.
U vrime od karnjevala ovod i danas luduju lude maškare. Sve uzavre, sve je u jednemu balunu, sve poludi, kalete se okite smihon i cikon. Kroz jutro namaškarana dica kupidu pineze po kaletan, pridvečer sve šta more odat, gre ugrad, malo se prošvogat pri korizme.
Na svete dane vjerskih praznika kalete se uredidu, našminkadu. Kuće se spojidu vijencima cvića, ponistre se uresidu điraniman.

Jerina - mo'š po suncu oli po ladu, rascvitana bogumila i hibiskus lipo residu prilaz najmanjoj katedrali na svitu - Svetomen Mikuli, na Stagnji
Edo Šegvić, Naš dil Mediterana
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||