Tisuću čudesnih stvari: Ružičaste naočale

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Piše: Iva Ušćumlić Gretić

Zašto 1000 čudesnih stvari?

Zato što svakodnevno slušamo o lošim stvarima. Slušamo kako su ljudi ovakvi ili onakvi (a ne baš jako sjajni i dobri), slušamo kako je svijet jedno loše i turobno mjesto, gledamo oko sebe ljude kako se muče sa čistim preživljavanjem.

O ostvarenju snova nitko niti ne razmišlja.

Ali razmišljam ja.

Možda sam u krivu, ali ja mislim da su ružičaste naočale supersuper stvar. Ne mislim sada na doslovno ružičaste naočale (iako sam jednom prigodom kupila točno takve i stvarno jesu super za gledanje svijeta), nego na ono preneseno značenje, na gledanje svijeta kroz malo ljepšu vizuru, na optimizam. Često razmišljam baš o tome, kada se suočim sa činjenicom da mnogi ljudi deklarativno podržavaju ili vjeruju u neki ideal, u neku ideju, neki koncept - kao što su ljubav, prepoznavanje, suosjećanje, dobrota, ljepota - te neke stvari, a stvarno, na svakodnevnoj razini, ne čine ama baš ništa da bi te ideale ostvarili.

Ljubav?

Nakon nekog vremena zajedničkog života, većina parova iskusi ili svađe zbog sitnica ili početak monotonije. To je tako, to je ljubavni ciklus ili ciklus ljubavi. Tako se učimo voljeti. Mnogi tu stanu i zaključe da ljubav umire, da onaj čudesni vatromet s početka priče mora jednostavno ugasnuti, otupjeti, pretvoriti se u vječnu poplavu sivila, neke središnje nijanse boje, neke srednje vrijednosti, nekog života u prosjeku. Ne mora, mislim, ne mora, može se ljubav otkrivati i u svakodnevnici, samo treba promijeniti vizuru, staviti opet ružičaste naočale, jer kad svijet gledaš u ružičastom, onda zanemaruješ sitnice, gluposti, sitna nerviranja.

I prijateljstvo se zna ocufati, prijatelji se raziđu, odu svatko na svoju stranu, ne razumiju se, ne slušaju se, pa opet, čudesno je uopće pronaći nekog kog možeš zvati prijateljem i tko te razumije makar na kratko... Dobrota? Ljudi su svakakvi, to je istina, ali teško je (meni barem) ići kroz svijet i očekivati podmetanja i nevolje.

I znam, naivna sam, ali meni je beskrajno lakše biti cinična i opora, glumiti da me svijet ne dodiruje, nego svaki dan iznova glancati svoja ružičasta stakla i dopuštati svijetu da mi se otkrije iskričav i svijetao, čudesan u svojem svakodnevnom stvaranju ispočetka.

I ako mene pitate, ružičaste naočale su super stvar. Čudesna stvar. Pogonsko gorivo za životnu strast.