Piše: Iva Ušćumlić Gretić
Zašto 1000 čudesnih stvari?
Zato što svakodnevno slušamo o lošim stvarima.
Slušamo kako su ljudi ovakvi ili onakvi (a ne baš jako sjajni i dobri), slušamo kako je svijet jedno loše i turobno mjesto, gledamo oko sebe ljude kako se muče sa čistim preživljavanjem.
O ostvarenju snova nitko niti ne razmišlja.
Ali razmišljam ja.
Pjevušenje u autu zapravo je Pavlovljev refleks: čim upalim motor, počinjem tražiti CD s glazbom koja je komplementarna mojem dnevnom raspoloženju ili pak bjesomučno vrtim radiopostaje dok ne pronađem neku... koja odgovara.
Najčešće ipak vrtim neki od svojih CD-ova, bubnjam prstima po volanu, pucketam prstima po zraku, sviram zračni klavir (posebno na Queen ili na Nowhere fast) i urlam iz petnih žila (favorit za urlanje: The night they drove old Dixie down).
Ne, nemam neki glas (negdje je nisko u registru), kontroliram ga taman dovoljno da pripita pjevam uz gitaru na tulumu i nedovoljno da bih trijezna dala da me itko čuje, ali kad se zatvorim u auto i odvrnem radio tako da se stakla tresu, onda pjevam i moje pjevanje zvuči dobro i ja imam čitav nastup u autu, i to je jedna čudesna stvar jer stvarno ne znam bolji lijek za depresiju.

puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||