Olajava: Škura Bura Slija: Vladimir Resner
Cilu zimu san ih slušala. I koja san pegula, uvik sidnu negdi blizu mene. Autobus se smrznuto valja niz Velebitsku put Solinske. Vanka bura nosi sve prid sobon.
Njih dvojica sidu dva mista ulivo od mene.
- Jes' vidija ti šta je ovo, a?
- A muči, ovo je za poludit! Za razbolit se!
- Je. Pet dana bura nije kalala, pet dana čoviče!
- Ma šta pet? Ovo je šesti dan da cipa! Otiša je ovi svit kvragu!
- To san i ja reka! Nema nan spasa!
Dva dana iza toga, okrenilo na južinu. U autobusu svi stenju, mrki. Njih dvi sidu tačno isprid mene.
- Jes vid'la ti šta je ovo, a?
- A bože sačuvaj! Vake južine se ne sićan a šezdesetipet godin mi je u kostiman!
- Ma satralo! Ovo nije normalno, moja ti...
- Ma di normalno? Ovo ti je najboji znak da je ovi svit oša kvragu!
Došla i veljača. Ćirin kroz škure kakvo je vrime, a ono vanka takoreć lito. Sunce blišći, nebo vedro i plavo ka usrid sedmog miseca. Ulićen u autobus dobre voje, aj, barenko jutros neću morat slušat grintanja.
Ma je, kako ti kupus.
Njih dvojica sidu tačno iza mene.
- Ma, jes vidija ti šta je ovo jutros, a?
- A evo, sve gledan i govorin sam sebi, ovo neće na dobro, nikako neće na dobro..
- Tako je! Ma, pogledaj vruće li je krviti irudove?
- E! Ko je vidija da usrid veljače bude vakvo lipo vrime? To nije normalno!
- Ma di normalno, susvita će čoviče, susvita! Otiša je cili svit kvragu!
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||