Sretan ti dan, grade

Borci 12. brigade marširaju kroz gusti špalir građana: Splitska Riva 1944. godine

Photo: www.ratnakronikasplita.com

I tako traje današnji Split, bez memorije. Slobodna Dalmacija, koja je nastala u okviru antifašističke borbe te objavila specijalno izdanje od 26. listopada 1944. godine s natpisom na naslovnici „Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“, ničim nije spomenula Dan oslobođenja, a udruga antifašista marginalizirana i prepuštena sama sebi, pomalo i snishodljiva prema vlastima, obilježava jubilej negdje na marginama gradskog i medijskog interesa

Na današnji dan 1944. godine partizanska vojska oslobodila je Split. Grad koji danas ničim ne obilježava taj datum, osim folklornim izrazima podrške antifašizmu bez sadržaja. I to na iznuđeno pitanje. Pojednostavljeno govoreći, u službenom protokolu, dokumentima gradske uprave ili pak u imenima gradskih ulica, ne postoji doslovno ništa čime bi neupućen netko mogao spoznati da je grad više od tri i po godine, uz kraći intermezzo, patio pod fašističkom okupacijom talijanskih, ustaških i njemačkih uprava, niti se ičim može spoznati masovnost pokreta otpora i veličina žrtve ogromnog dijela splitskih građana, koji su u otporu na ovaj ili onaj način sudjelovali.

Moguće je mirne savjesti i bez dodatne provjere ustvrditi da je Split jedini grad na europskom prostoru u kojem se ničim službeno ne obilježava Drugi svjetski rat i borba protiv fašizma. Jedini spomen na činjenicu da je grad doista krvario pod okupacijom i dao ogromne žrtve za slobodu su javni spomenici antifašističkoj borbi, ali prije nego otvorimo šampanjac, barem u to ime, nužno je istaknuti da su u posljednjih dvadeset godina baš oni na izravnom udaru domaćih fašista, uzgojenih u laboratoriju dvojca Tuđman-Šušak te da se gotovo na prste jedne ruke mogu izbrojati oni neoštećeni među njima. Ilustracije radi, dan uoči dana oslobođenja grada, iznova je išaran i oštećen spomenik Prvom splitskom odredu, grupi golobradih mladića, uglavnom igrača RNK Splita, koje su ustaše strijeljale nakon uhićenja još 1941. godine. Suvišno je i napominjati da njihove ulice više nema.

Oskrnavljeni spomenik Prvom splitskom odredu

Photo: www.index.hr

Daljnje nabrajanje ove sramote koju su službena Republika Hrvatska, Grad Split te njegovi fašistoidni stanovnici priredili antifašističkoj memoriji, potpuno je suvišno, a i zauzimalo bi previše prostora. Paradoksalno je da je rodonačelnik tog procesa bio Franjo Tuđman, i sam sudionik te borbe, što je efektno zaokružio u strašnom govoru na splitskoj Rivi, po dolasku Vlaka slobode 1995. godine. Nema čega se, spletom nesretnih okolnosti, tadašnji predsjednik Hrvatske, u tom govoru nije dotaknuo. No sve izrečeno mogli bismo sažeti u jednu rečenicu; Da, Split je sa svojom regijom bio središte hrvatske srednjovjekovne države, ali ga je opoganila prisutnost talijanskog i srpskog elementa, raznih autonomaških i jugoslavenskih ideja te anacionalnog komunizma, s čime se još uvijek nismo do kraja obračunali. Sukladno toj državnoj politici, u Splitu je napravljen toliki memoricid, da je to neupućenom i civiliziranom čovjeku posve nepojmljivo. To je do te mjere izraženo, da je u širem društvu postalo gotovo sramotno reći bilo što pozitivno o antifašizmu, jer ćeš, u boljem slučaju biti patronizirajuće ismijan, s napomenom da to više nikoga ne zanima, dok ćeš u lošijem slučaju biti optužen za jugonostalgiju i antihrvatstvo.

Splićani na dočeku partizanskog rukovodstva

Photo: www.ratnakronikasplita.com

I tako traje današnji Split, bez memorije. Slobodna Dalmacija, koja je nastala u okviru antifašističke borbe te objavila specijalno izdanje od 26. listopada 1944. godine s natpisom na naslovnici „Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“, ničim nije spomenula Dan oslobođenja, a udruga antifašista marginalizirana i prepuštena sama sebi, pomalo i snishodljiva prema vlastima, obilježava jubilej negdje na marginama gradskog i medijskog interesa.

Nedavno je profesor na sarajevskom Pravnom fakultetu, Zdravko Grebo, izjavio da nema potrebe da obilježavamo pobjedu nad fašizmom, kada zapravo, gledajući iz današnje pozicije, uopće nismo pobijedili. Talijani su, nakon Drugog svjetskog rata uglavnom otišli ili se asimilirali do mjere neprepoznatljivosti te spali na brojku od tek nešto više od stotinu ljudi po posljednjem popisu, sa Srbima smo se brutalno obračunali početkom devedesetih, da se ovi preostali mahom boje izjašnjavati, a po popisu iz 2001. ostalo ih je nešto više od tri tisuće, dok o Jugoslavenima ne treba uopće trošiti ni riječi.

I tako ostadosmo sami sa sobom, svoji na svome, od stoljeća sedmog, siti, zaposleni i zadovoljni u jedinoj nam i vječnoj Hrvatskoj, raskrstili konačno s avetima prošlosti, a kosture koji ispadaju iz ormara bacit ćemo na dno septičke jame, kao što smo bacili i antifašizam.

No, velik je ovo i nepokoren grad, a ničija nije do zore gorila. Sretan ti dan oslobođenja, Splite! Smrt fašizmu!

Photo: www.ratnakronikasplita.com