Piše: Ivo Jakovljević
BOŽIĆ, 2007-E: Ujutro je sviman najpametnije da štumak ugriju s pinjaton bile kafe i da do ručka ne stavjaju u justa ničesa. Jerbo, i nako se svi koji nemaju beštija oko kuće, na ovi sveti dan ne moraju ustajati prija devet uri. A božićni ručak more početi odma poza podne, čin se žene i dica vratu iz crkve. Dok čekaju da in počnu vaditi na pijat i najstariji za stolon reče: Uslast!, muškima je dosta da pod zub metnu jednu-dvi suve smokve, pa da ih skvasu s bićerinićon najboje dropjanice, i da zametnu ćakulu o vrimenu i o tomen kako je bilo prija.
E, onda najprvo slidi braveća oli goveđa ili jošter boje juva od tri mesa (i od bravećeg, i od goveđeg, i od tri-četri luganige koje se kuvaju zadnjih kvarat od ure, da puštu svoju aminu u juvu). Unutra ko oće more ukuvati cancarele, a more reći ženi da napravi njoke od griza. Za ovi dan se ne rabi kru iz butige, nega ga se peče u svon špakeru, i riže uz juvu, da bi svak u livoj ruki moga držati svoju fetu, a u desnoj žlicu.
Da bi juva legla na štumak kako Bog zapovida, teke se stane s ručkon, i jopet zametne ćakula o vrimenu i o tome kako je bilo prija. E, onda u pijat moru doći bokunić lešega, pešest pinjura kiselog kupusa privrnutoga na kapuli i česnju, pa ko oće u sve more dometniti i po kulenice, šta se kuvala s kupuson.

Vake, šibenske, tribaju ugaziti u kiseli kupus za Božić, u pijat između juve i pijata s pečenon tukon
Onda triba svakome dati piti: ko oće plavinu od lani, njemu plavinu od lani, ko oće mlado, njemu mlado, ko oće ciloga njemu ciloga, a ko oće piti vodu neka sam sebi ulije. A onda na red dolazi najglavnije: pečena tuka, koju se s kunpirima more peči u špakeru na drva, a more metniti i ispod peke, oli - ako je lipo vrime - natakniti na ražanj, pa peču povr komina, oli u pečenjari.
Uz tuku iđe puno salate: ivindije, ricaste i rige. Pa jopet vino i ćakula o svemu i svačemu. Prija se za Božić nisu ili janjci, jerbo su se oni ili za Uskrs, ma znalo bi se poslin svega judima ponuditi teke zeca na lovački, ako bi koji dan prija naletija na pušku. I - kad bi svi mogli pomislili da in više nema di stati, dolazu terine pune fritula, pa ih svi počnu faliti punin ustima, vatajući se za prošek od pet lita, koji je najlipši baš za Božić.
Ko se i danas drži tih naših lipih običaja i šibenske kužine, neka mu i cilo mlado lito bude sritno i berićetno.
Tekst prenosimo sa stranica ŠIBENSKI LEKSIKON uz dozvolu autora
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||