Priča o Steveu i Marini

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Obrat je sasvim appleovski zabavan, i podsjeća na onu genijalnu scenu iz kultnog Monty Pythonovog Brianovog života, kad nesuđeni prorok s prozora roditeljskog doma uvjerava sljedbenike kako on nije nikakav Mesija i kako svatko od njih mora razmišljati svojom glavom. "Tako je!", klicala je oduševljena gomila. "You're all different!" - Svi ste vi drugačiji! - nemoćno je vikao Brian, na što se iz gomile javio tek jedan bojažljivi, usamljeni glas: "Ja nisam!"

Photo: Dragan Kujundžić

Umro je Steve Jobs, najveći sin svjetskih naroda i narodnosti, i uistinu - nedostajale su još samo sirene i Verdijev Requiem na televiziji. S naslovnica nas je gledao njegov asketski lik, televizije su prekidale redovni program, slučajni prolaznici su plakali, književnici i inženjeri ispisivali su dirljive nekrologe, a stupovi društva natjecali se u odavanju počasti najboljemu među njima.

Umro je Steve Jobs, drug Tito našega doba, John Lennon koji je zamišljao bolji svijet, Che Guevara koji ga je stvarao, Nikola Tesla koji mu je pomicao granice, Martin Luther King koji nas je učio da su na njemu svi ljudi isti, Kurt Cobain koji nas je učio da nisu, Isus Krist koji je s govornice Stanford Universityja pozivao ljude da vjeruju.

Steve Jobs je bio genij koji je promijenio naš svijet, nije razumno sporiti se s tim. Kako ga je promijenio? Jednostavno: i ekonomisti i esejisti u ove se dane nacionalne žalosti slažu kako je najgenijalnija njegova ideja bila ona da ljudima ne treba prodavati ono što im treba, već ih uvjeriti da im treba ono što prodaješ. Cijela je korporativna ekonomija stala u tu rečenicu: mi znamo što vam treba.

Kako je, međutim, Jobs to znao? I nije: on je samo kupce svojih inventivnih, zabavnih i veličanstveno nepotrebnih gadgeta uvjerio da su drugačiji od ostalih, i da su upravo oni ti koji se ne daju uvjeravati. Think different!, razmišljaj drugačije!, glasoviti je Appleov kredo iz vremena dok je narančasti iMac još imao od čega biti drugačiji i protiv koga biti pobunom. U konačno globaliziranom svijetu stvar će se ispostaviti kao genijalna podvala: kad je Che Guevara korporativne ere shvatio da ljudi ne traže slobodu, već samo šire prostor potrebe, najprije ih je uvjerio da im treba sloboda od potrebe, a potom im je prodao za 499,90 dolara.

Otišao je tako Steve Jobs, ne dočekavši ostvarenje svoga sna – da svi na kraju imaju iPod i iPad, da ne ostane više nitko isti kao ostali, i da svi budu drugačiji.

Photo: EPA

Obrat je sasvim appleovski zabavan, i podsjeća na onu genijalnu scenu iz kultnog Monty Pythonovog Brianovog života, kad nesuđeni prorok s prozora roditeljskog doma uvjerava sljedbenike kako on nije nikakav Mesija i kako svatko od njih mora razmišljati svojom glavom. "Tako je!", klicala je oduševljena gomila. "You're all different!" - Svi ste vi drugačiji! - nemoćno je vikao Brian, na što se iz gomile javio tek jedan bojažljivi, usamljeni glas: "Ja nisam!"

Jedna takva priča - ali više ni appleovski narančasto zabavna, ni montypythonovski ozbiljno smiješna - objavljena je istog dana, u istim novinama s asketskim likom Stevea Jobsa na komemorativnoj naslovnici. Priča je to o dvanaestogodišnjoj Marini, učenici šestog razreda jedne zagrebačke osnovne škole, koja proživljava pakao i povraća svako jutro kad ide u školu, samo zato što su joj roditelji siromašni, i što nema - iPhone.

- Ne mogu više. Svi me maltretiraju. Cijeli razred. Kad su završili školski praznici i kad sam se sjetila da ponovo moram u školu, doslovno mi je pozlilo – priča Marina kroz suze. - Glavni razlog je to što su mama i tata siromašni, što nemam ni tenisice Nike, ni Dieselove traperice, ni iPhone.

U divnom obratu - za kakvoga bi blazirani apostoli Welchovih business seminara u Lisinskom dali i dupe i iPad - svih ostalih dvadeset osam učenika iz Marininog razreda imaju tako brendirane tenisice i traperice, podjednako posve metaforički i nimalo metaforički svi imaju iPhone ili iPod, "they're all different", svi su drugačiji, s bijelim žicama što im vire iz uha - samo Marina nije: ona je ista kao ostali, nosi traperice kupljene kod švercera na tržnici i ima prastari mobitel. U razredu je, međutim, ona ostala posljednja takva, dakle ista. Svih ostalih dvadeset osam učenika su drugačiji, imaju Nikeove tenisice, Dieselove traperice i iPhone.

"Think different!", uzvikuje tako Prorok sa stanfordske katedre. "Yes, we will!", uzvraća složno dvadeset osam učenika zajedno sa svojim roditeljima. "You're all different!", nastavlja on. "Yes, we are!", uzvraćaju đaci kao jedan.

"I'm not", bojažljivo se među njima javlja mala Marina.

Da nema, eto, Velike Korporacije, ni Marina ni njeni roditelji – u tragičnom raskoraku s uzbudljivim novim dobom - ne bi znali što im zapravo treba. A da je Prorok živ, mala bi Marina u poluminutnom filmiću s happy endom, nemojte sumnjati u taj genij!, bila upravo idealna zvijezda kampanje za novi iPhone 4S. Think different, be different. Nemojte dopustiti da vas pregazi vrijeme, i da ostanete posljednji isti.

* Tekst preuzet iz e-novina, Globusa, uz dozvolu autora