Tekst i slike: Edo Šegvić
OJ MARJANE,SAMOTNA PLANINO...
E, odavna je ovo Luka Botić (1830.-1863.) napisa, a do danas se malo tega prominilo.

Da se oma razumimo - naravski da podržajemo borbu građana Splita za očuvanje Marjana, dugogodišnju i upornu borbu Društva za zaštitu i unaprjeđenje Marjana "Marjan", sve akcije cile ekipe ZA Marjan, grupne i pojedinačne doprinose zajedničkome javnome interesu.
Pozdravljamo i konačni počatak izrade PPPPO (Prostorni plan područja posebnih obilježja) PARK ŠUME MARJAN. Baš je super šta ćemo imat ti PPPPO, ali je ipak jedino bitno da ta kratica stvarno i nedvosmisleno trajno zaštiti cili Marjan od biznisa (sitite se, tako smo ponosno vikali - imamo GUP, pa smo sad tot di jesmo).
Međutim. E, uvik ima neki međutim. Evo van jedna lipa slika sa Marjana. Kašuni. Znan, piše se Kašjuni, ali to van je uzaludna bitka, isto ka i Bene, vajalo bi reć - gren do Bene, kupan se na Benu (Bene je sveti Benedikt od milja, ka šta je i Zdrave od Zdravko, pa idemo do Zdrave a ne do Zdrava.)
Lipa vala, puna sunca i mora, žalo i rascvitana rašeljka. Jeli da je lipo, poželjno. Marjan se u svojoj lipotu naprosto nudi čoviku.
A di je ti čovik? Nima ni pasa.

Ova lipa slika slikana je u ovu pasanu subotu (05.02.2011.), oko podne. Di su Splićani? Di su oni šta pravidu demonštrancjune na Prvu vodu? A di ste vi?
Inače, lokalitet te Prve vode (naziv naravski nije po onoj špini, viktorijanskoj ćesmi) stari su Splićani zvali Šištete. U isto vrime Riva je bila krcata crni očali za sunce, svi štekati i šentade - puni. Sigurno su i Đoker i oni siti Uan puni. Ništo Splićani je na Baće, a veliki dil doma, ošlo razračit rodne kuće i vikendice, osić lozu, okrenit ispod peke. Izgleda da većina Splićani svoj Marjan voli više onako deklarativno-nostalgičarski, reklo bi se - platonski. Nažalost, ova slika potvrđuje kako su Splićani izgubili kulturu Marjana. Ako ga i prođiradu, onda je to od Špinutski' vrat Šetališten Bene do naravski - Bene, ili od Vidilice Marangunićevin šetališten do Sedla, Svetega Jere i Šantini stina (nije po nikakvome Šantu, nego su to Svete stine).
Sve po valju, po ravnomen, gosposki, more i u veštit. E, ne triba zaboravit ni one odebje i tipo-sportive koji se znojidu po trim stazi. Malo svita dupera stare Marjanske pute i staze. Kad ste zadnji put prošetali recimo od Trećega vrja priko Di baba burata, povišje Šantini stina uz Gančevića ograde, pa puzdol sve po rubu, do Karinove okuke put Instituta? Tražili pojilišta za tiće i druge beštije, koje su uređivali stari Splićani? Znan, važan je PPPPO, ali triba sa Marjanon živit, vodit dicu i unuke, pribacit na nji tu jubav i brigu.
Ova lipa slika ima i drugu stranu medalje. Na njoj istina nima judi, ali zato jema škovac. Sve kese i plastike šta je more nanilo od devetoga miseca naovamo more izbacilo do zidića. Čija je to plaćena obaveza? Možda gra'ske službe namjerno držidu ovako zapuštenu valu, kako bi zorno pokazali kako je triba dat u koncesiju (lipa rić, pari ka nika latinska dijagnoza) kojemu ugostitelju (bez asocijacija, molin).
Ne triba Investitoru puno terena, samo gori do Meštrovićevega šetališta, jedva 5000 metri kvadratni, sve po GUP-u.

Nije sve ni u kesama i plastici. Dok nan je unuk ita stine umore u ovomen raju, prolazi jedan ozbiljni gospodin, i govori nan: - čuvajte dite, eno san doli na žalu naša dvi šprice, dvi inekcije od drogaši.
A dismo, di gremo?
Kome smo prepustili Marjan, bez borbe?
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||