Došao je evo i osmi mjesec i vrijeme je da se iz Neretve piše samo o jednome, tradicija se nastavlja i ove godine, dakle kao što već naslućujete - tko o čemu ja o Maratonu lađa!
Znate da vas svake godine redovito izvještavam o našem velikom neretvanskom tradicionalnom spektaklu Maratonu lađa i da ste dosada već shvatili da je naš Maraton nešto na svjetskoj razini, nešto što se ne propušta! Često ćete od našeg domaćeg svita neobjektivno čuti - Ma kakva Alka, kakva Imola, kakvi bakraći! Maraton lađa je takav spektakl kojem premca nema! I to doista jest spektakl koji okuplja priko 50 000 ljudi, koji slije cilu Neretvu, koji svakom godinom raste sve više i više.
To je spektakl na kojem cijela Neretva diše kao jedan. I sad ću vam ja sasma objektivno i nepristrano reći - To je.. to je.. to je ultramegaturboneviđeni spektakl!!! Hi-hi ;0) No doista je na Maratonu uvijek ludo i nezaboravno kao i svake godine, a tko je jednom bio na Maratonu zna o čemu pričam, tko nije može samo žaliti (i planirati dolazak iduće godine da bi okusio onaj poseban adrenalinski naboj i sveukupnu pozitivnu navijačku atmosferu čiste dobre volje).

Za one koji ne znaju šta je Maraton lađa ukratko ću iznijeti onako službeno u par crta, sve po crti ka´ da nosin kravatu:
MARATON LAĐA je amatersko sportsko natjecanje u utrci lađa, tradicionalnih autohtonih plovila u dolini Neretve. Održava se jednom godišnje, druge subote u kolovozu, na relaciji dugoj 22,5 km od Metkovića do Ploča, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske.
A što je lađa?
Pa lađa nije velika kao prekooceanska lađa, ali nije baš ni tako malešna. Kao tradicionalno neretvansko plovilo služila je i još služi (uz trupu/trupicu) za prijevoz ljudi, poljoprivrednih proizvoda, robe, pa čak i stoke! Trupica jest malešna i mogli bi je nazvat onodobnim skuterićem, brzim prijevozom s obale na obalu Neretve, ali neretvanska lađa s pravom nosi to ime (lađa) jer može prenijeti i do tonu tereta, a to nije za zanemariti.
Lađa je onako građom dosta robusna i široka, plitkog gaza, baš za prijevoz tereta, tako da lađarske ekipe imaju čak po 12 članova! To jest 10 veslača plus 1 bubnjar/barjaktar i 1 kormilar/parićar. Dakle za Maraton ih u lađu stane 12, ali za foto-safari po Neretvi natrpa se u lađu čak i više furešta i sve to naša lađa nosi bez po´muke ko trudna mati djecu svoju.

A tko su naši lađari?
Naši lađari nisu profesionalni veslači, to su sve entuzijasti, obični radni ljudi koji se pored svog redovitog posla još bave i poljoprivredom, što je u nas u Neretvi čest slučaj, pa nerijetko povratkom sa posla ljudi skidaju odijelo i sa motikom u ruci idu na - zemlju. Pa opet i pored dva posla ljudi nalaze vrimena i za naš Maraton i za višemjesečne iscrpljujuće treninge, bez ikakve naknade ili nagrade osim prelaznog pobjedničkog štita kneza Domagoja, jer Maraton i naša neretvanska lađa su njima u srcu, to je ono što ih ujedinjuje to je ono što ih ispunjava i osim osobne satisfakcije nikakve koristi ti ljudi od veslanja nemaju. Njih nosi čisti entuzijazam, čista ljubav prema tradiciji i svome kraju, ponekad zdrava malomišćanska kompeticija i zajednička ljubav prema tradiciji, pa u vrime Maratona cila naša Neretva diše kao – jedan.
To su ljudi koji su svojim entuzijazmom lani preveslali La Manche, ove godine i naš Jadran, požrtvovno veslajući putovima pradjedova sve do Molisea i moliških Hrvata, a kako su krenuli i ocean će im biti malo, no glavni im je cilj Maraton na kojemu se svaka od ekipa nada pobjedi i tituli Prvaka Maratona lađa koju će godinu dana časno i ponosno nositi sve do sljedećeg Maratona.
Spektakularni start 30ak lađarskih ekipa ispod mosta u Metkoviću uobičajeno kreće zvukom sirene ili pucnjem s pratećeg broda negdje oko 17h (ali obično se u naguravanju silnih ekipa izgubi 20ak min), u tom se trenutku Neretva zapjeni pod veslima 300ak vesala koja nesmiljenom žestinom grabe i grabe za što bolju poziciju na rijeci, a onda nakon 22,5 izveslana kilometra niz Neretvu i otprilike dvi ure ubitačnog veslačkog tempa - pobjednike se dočekuje u cilju u Pločama oko 19-19,30h!

Lađari na kondicijskoj spremnosti rade i po nekoliko mjeseci prije Maratona, a mnoge ekipe treniraju i potajice noću da ih ne vidi konkurencija iz susjednog mista. Već je legendarna malomišćanska konkurencija dvaju susjednih trofejnih mista Rogotina i Komina (kao i mnogih drugih), koji su godinama jedni drugima na Maratonu bili jedini konkurenti i ´juti neprijatelji. Na Maratonu je ponekad (ako ne i uvik) važnije biti bolji od susida nego biti prvi. Maraton danas većina ekipa ozbiljno shvaća, iako je bilo godina i ekipa koje su po tradiciji na Maraton došle ne izveslavat - već pravit cirkus.
Recimo jedna ekipa je godinama održavala tradiciju ´zadnjeg´, to jest njima nije bio cilj brzina i osvojeno mjesto na Maratonu - nego kvaliteta! Naime ti bi dečki u cilj doveslali laganini dvi ure poslije svih drugih lađa, negdje tamo duboko u noći kad bi se fešta već razmahala (sa sombrerosima na glavi i gitarama u ruci umjesto vesala, kao meksički marijači ili recimo jedne godine čak i pekući kokoš u lađi; osim naravno onih godina kad bi se ´pogubili` u močvari pa ih je trebalo naknadno ić´ tražit i spašavat).
Maraton doista ima puno duhovitih lađarskih priča koje su se s godinama skupile, pa je šteta ne doć´ ih poslušat na licu mjesta uz kakav neretvanski brujetić od jegulja i žaba… I sad kad sve tehničke pojedinosti znate, preostaje samo pokušati opisati ludu atmosferu koja na Maratonu vlada.
Na sam dan maratona cila se Neretva slije uz riku da navija za lađare, i matere i žene i dica i babe i didovi na šćapiman i staro i mlado i sve šta se kreće oli puže na Neretvu dopuže da bi ispratilo svoje. Priko 50 000 ljudi na taj dan gori za Maraton, svako neretvansko misto bodri svoju ekipu, uvik se nađe nešto za ist´za popit´, a borami i za zafeštat´.
Ako ćete gledat na startu - dobro je, ako ćete čekat na cilju - opet dobro, ako ćete na brodu, vlaku, autu, nogama pratit ekipe niz riku - blagovanse, ako ćete ronit´ - ludi ste majkemi , ako ćete veslat s njima - evala! Di god da ste - dobrodošli ste! I nećete zažalit narode moj - jer NERETVANSKI MARATON LAĐA je fešta nad feštama!

Štit i medalje koje pripadaju pobjedniku Maratona lađa
Ne zna se šta je spektakularnije, start u Metkoviću, pa kad zajedno s lađama, na obalama krene tisuće i tisuće ljudi, auta, brodova, vlakova, bicikli, motora... sve to prati lađe niz Neretvu mic po mic, zaveslaj po zaveslaj, pa kad svaka lađarska ekipa prolazi kroz svoje misto te nastane potpuno ludilo i pomama na obali, vika, dreka, bakljada, udaranje u teće, vijanje barjacima, bacanje sa mostića, sa taraca kuća... pa konačno dolazak na cilj u Pločama i riva krcata kao šipak, naguravanje, zadnji atomi u zadnjim metrima do cilja, pa ona fešta posli svega...
Svakog normalnog prožimaju srsi, za naježit se i gotovo ljudi moji! Stoga narode moj vridni ako imate ovu kolovošku subotu popodne slobodno - ne dvojite ni časa! Put pod noge i svi vamo, MARATON LAĐA je spektakl kakva svit vidija nije! Šta čekate?!
Ljudi, Neretva kuva! Zar tribam išta više reć´!? Ajmo narode - svi u Neretvu!
Autorica teksta: Modesti Blejz
Fotografije lađara: www.maraton-ladja.hr
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||