Navodna Kardinalova psovka

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Piše: Jagoda Radojčić

Reci mi kako psuješ i reći ću ti tko si, mogao bi glasiti uvod u kakav popularan self-help priručnik namijenjen dužnosničkim aspirantima. Na razmišljanje o ovom osjetljivom pitanju naveo me navodni incident, kada je uzoriti kardinal Bozanić navodno opsovao svoje smotane pomoćnike nakon što su ga spalili za 20 milijuna kuna u Karlovačkoj banci. Prema izvještavanju hrvatskih medija, Uzoriti je na informaciju da je preko noći dovedena u pitanje sudbina višemilijunskog crkvenog depozita poludio i viknuo: „Dovraga, kako se to moglo dogoditi?“. Na stranu to da mene netko zavrne za 20 milijuna kuna ja bih ga izbola nožem dok je Bozanić tek pristojno opsovao, što bjelodano svjedoči o tome da je Kardinal jedan fin i kulturan čovjek, a ja balkanska divljakinja, ali kakva je to psovka u kojoj se ne spominje ni spolni odnos, ni fekalije, ni majka, otac, rodbina, incest, životinje?

Budući da je riječ o navodnom događaju od fundamentalnog značaja za hrvatski narod, odgovor sam potražila u znanosti. Alessandro Duranti u Lingvističkoj antropologiji navodi kako su psovke ishodišno bile čarobne, obredne riječi, koje je okruživao tabu, izgovarale su se isključivo u specijalnim prigodama i prenosile usmenom predajom u obitelji s koljena na koljeno (to su one arhe-čarobne riječi koje je otac na samrti u najstrožoj diskreciji izgovarao šaptom najstarijem sinu). Marvin Keene Mayers u Kulturnoj antropologiji odlazi korak dalje pa tvrdi da su prve svakog riječi jezika upravo psovke. Recimo, naš daleki hrvatski predak, tadašnji visoki plemenski dužnosnik, brusi mirno i dostojanstveno kamenu sjekiru na svojoj tisućljetnoj djedovini, kadli prijeđe livadom neki srpski pračovjek; naš se uznemiri i klepi se kamenom po prstu. Kako je burno i glasno reagirao, oko njega su se okupili ostali preci koji su te čarobne riječi pomno pamtili i počeli ponavljati, služiti se njima u međusobnoj komunikaciji. Tek nakon psovki, Stari Hrvati su izmislili nove riječi za „sunce“, „šumu“, „vatru“, „Srbe“, „žene“, „meso“ itd. Ostalo je legenda. Richard Stephens sa Sveučilišta Keele je ustanovio kako je za psovanje zadužen emocionalni centar u desnoj poluci mozga (ljevaci puno ljepše psuju od dešnjaka) te da nas psovanje čini otpornijim na bol budući da se pri izgovaranju ovih „svetih“ riječi povećava srčani puls, pojačano se znoje dlanovi i nastupa emotivna uzbuđenost.Rezultanta je podizanje razine adrenalina što se najvjerojatnije razvilo kako bi omogućilo našim precima odupiranje napadima raznoraznih predatora.

No, da li je izraz „Dovraga“, koji je navodno upotrijebio Uzoriti Kardinal, uopće psovka? Tu se mišljenja teoretičara razilaze. Tradicionalisti drže da jeste, budući da tu psovku još koncem 19. stoljeća upotrijebio Vjenceslav Novak u kultnom hrvatskom horroru „Posljednji Stipančići“:

- U stranu, da vas vrag nosi! - vikne sada žestoko prvi kočijaš i stane bezobzirno švigati bičem nad glavama.

Druga grupa teoretičara – modernisti, drže da taj navodni Bozanićev izričaj uopće nije psovka, osobito ne hrvatska psovka, već da je riječ o najobičnijoj invokaciji, poput, primjerice, zazivanje muza u antičkom pjesništvu. Otpraviti nekoga đavlu, sotoni, ne sadrži u sebi ni jedan od konstitutivnih elemenata autentične hrvatske psovke: seksualnost, tjelesne izlučevine, bližu i daljnju rodbinu ili blasfemiju.

I tu dolazimo do ključne točke u kojoj ja znanstvenom metodologijom dokazujem da je riječ o podlim objedama izrečenim na račun duhovnog vođe svih Hrvata. Kad bi se blazirano „Dovraga“ i kategoriziralo kao psovka (bez obzira na to jesu li u pravu tradicionalisti i modernisti), morali bismo dovesti u pitanje razinu obrazovanja u hrvatskim vrtićima, budući da već i hrvatski pučkoškolci imaju puno bogatiji vokabular (u ovoj spiritualnoj disciplini Hrvatska je apsolutna svjetska velesila, odmah uz bok Mađarima i Portugalcima). Kardinal Bozanić je, prema službenoj biografiji, rođen u Hrvatskoj, završio je ovdje osnovnu školu, gimnaziju u Pazinu, fakultet u Rijeci i Zagrebu, zarađivao je za džeparac radeći među gastarbajterima u Njemačkoj, služeći vojni rok u Peći na Kosovu. Da li je moguće sve to preturiti preko glave, a ne upoznati solidan fond autentičnih hrvatskih psovki, puno serioznijih od „Dovraga“? Dakako da nije.  I da je na ušima sjedio, nema šanse da ne bi čuo i zapamtio kakvu kvalitetnu psovku. E sad, zašto bi itko kome su poznate ozbiljne psovke pribjegavao infantilnim invokacijama na razini dvogodišnjeg djeteta, oko kojih čak i stručnjaci dvoje jesu li ili nisu psovke? Osobito kad te netko zavrne za 20 milijuna kuna, pa ti je srčani puls povećan, želudac u grču, dlanovi se znoje, usta suha, ruke ti se tresu, a ti proživljavaš emotivnu uzbuđenost ravnu potresu, cunamiju i smrti u obitelji odjednom. Ma, da je svetac, da je vrhunski svjetski intelektualac s privremenim boravkom u Hrvatskoj, vjerujte – opsovao bi. Ne nekakvo anemično „Dovraga“, već normalno, da se brda potresu, a mornari pocrvene. Sve u svemu, hrvatski mediji su iznijeli na svjetlo dana bezbožnu objedu koja ima za cilj dovesti u pitanje hrvatstvo našeg duhovnog vođe. Nek' znaju, dušmani, da im to neće proći za rukom. Jer ako išta znamo, znamo psovati