Kapelski šeksovi

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Piše: Predrag Lucić

28.2.11.

Wellness-centar »Brodosplit«

Hrabro je ove subote bilo biti hrvatska vladarica. Pa se u toj uzavreloj zemlji odvažiti na odlazak tamo gdje, prema mitovima i legendama, socijalni bunt najžešće ključa, u samo srce pobune od koje će se – kako otamo već mjesecima najavljuju – zatresti čitava Hrvatska. Trebalo je stisnuti petlju, pa otkazati uglavljeni sastanak s Josipom Đakićem i ostalim vođama pretorijanskih udruga, i zaputiti se iz mlakog Zagreba u puntarski Split. I banuti u samo središte mitske splitske neuralgičnosti, među radnike »Brodosplita« zbog čijih su prijetnji izlaskom na ulice CNN i Al-Jazeera u svakom trenutku pripravni povući svoje elitne reporterske postrojbe iz Tripolija i poslati ih na vatrene dokove u Kaštelanskom zaljevu.
    Moćno je ove subote bilo biti hrvatska premijerka. Pa bez specijalaca naoružanih do zuba doći među škverane pod bijelim šljemovima i onda njih, o čijoj se ogorčenosti ispredaju najveće hrvatske legende XXI. stoljeća, u lice zapitati: »Jeste li sada konačno dobre volje?«. Te pritom hazarderski razvući osmijeh od desne naušnice do broša na lijevom reveru, vješto skrivajući strah da bi nabrijana masa u plavim trlišima na to cinično pitanje mogla odvratiti povicima: »Doli vlada!«, »Jaco, odlazi!«, »Izdaja, izdaja!« ili »Purda a ne brodovi!«.
    Lijepo je ove subote bilo biti Jadranka Kosor. Pa od tih gnjevnih ljudi – što ih se ni rođena djeca ne usude upitati jesu li konačno dobre volje, jer znaju kakva ih bujica psovki očekuje – izmamiti gromko »Jesmooooooooo!«. I umjesto jaja, kojima prkosni Dalmatinci zasipaju odnarođene vlastodršce, dobiti buket ruža. A onda svjedočiti ushitu dojučerašnjih očajnika: »Ponosan sam, ponosan! Osjećam se sigurno! Sad mogu otić doma, mojoj ženi i mojoj dici. Reć ću im da ću imat posla, da ću primat plaću i da nastavljamo živit život...«
    Čudesno je ove subote bilo biti hrvatska prajm-minister. Pa umjesto grintanja nepotkupljivih splitskih škverana, kojima novi vlasnik jamči da će ih barem 500 ostati bez posla, slušati njihove hvalospjeve planu restrukturiranja odobrenom od Europske komisije, garnirane pozivima na red, rad i stegu: »Tija bi sad nešto poručit mojim škveranima: ljudi, sad više nema zajebancije! Europa nam je dala šansu, a mi moramo potegnit i njima pokazat da smo bolji, ka šta i jesmo.« I trebalo je onda na te njihove izljeve samoprijegora odgovoriti zamamnim obećanjima. Glupo bi im bilo, kao što je to radio prethodni premijer, obećavati da će na škverskim navozima graditi stupove za Pelješki most, makar bi oni, obnevidjeli od razdraganosti, još jednom popili i tu priču, pa im je aktualna premijerka ovaj put najavila da će procvat »Brodosplita« biti vezan uz izgradnju flote Hrvatske ratne mornarice i brodovlja Obalne straže.
    Nije im imala srca reći da je te subote zaključila kako bi bilo najbolje da se škversko zemljište prenamijeni u turističko. I da će im samo pretvorba njihova tako gostoljubivog brodogradilišta u wellness-centar, kamo bi se vlastodršci sklanjali od gnjevnoga puka, garantirati pune ruke posla. Da tuku dlanom o dlan i viču: »Jaco, ostani! Jaco, ostani!«.

01.3.11.
 

Pokret Potpora

Cijenjene HDZ-ovke i HDZ-ovci!Pišem vam ovo pismo u dobroj vjeri i za početak se nadam da se nećete uvrijediti što vas oslovljavam HDZ-ovkama i HDZ-ovcima. Znam, opet su došla teška vremena i shvaćam nelagodu u kojoj se nađete kada vas netko prepozna na ulici, pa onda još glasno podvikne »Gdje si, HDZ-ovac?« ili – još gore – »Alo, hadezenjaro!«. Razumijem zašto nakon takvih dobacivanja zvjerate oko sebe, kao da među prolaznicima tražite nesretnika koji bi umjesto vas ponio to što, posve opravdano, smatrate ljagom. Znam da biste najradije dreknuli »Ćaća ti je HDZ-ovac!«, ali to ipak ne radite, da na sebe ne skrenete pozornost svjetine koja misli da se vaše stranačke pripadnosti može gnušati više nego vi osobno. Ponavljam, znam kakva su vremena došla i jasni su mi razlozi zbog kojih se sramite sebe samih. Baš zato vam želim – ako je to ikako moguće – pomoći i kazati vam da se vi nemate koga sramiti.
    Čitam u novinama da ste od stranačkog vrha dobili naputak da napišete i sakupite barem 220 tisuća pisama potpore Vladi Republike Hrvatske u kojima biste hvalili njezine projekte i mudre aktivnosti što ih ona poduzima, posebice naglašavajući osobno pregalaštvo gospođe Jadranke Kosor, ali da se nekima od vas ta inicijativa čini kontraproduktivnom i unaprijed osuđenom na javno ismijavanje. Dajte, molim vas, ne budite smiješni! Da su utemeljitelji vaše stranke tako zazirali od javnog ismijavanja, oni je nikada ne bi ni osnovali. Jer što bi osim javne sprdnje uopće bio razlog formiranja HDZ-a? Slobodna i samostalna Hrvatska? Zemlja visokih demokratskih standarda? Vladavina kompetentnih a ne podobnih? Prekid višestoljetne pljačke Hrvatske i njenih građana? Imate li, pobogu, neki svježiji vic?
    Predlažem vam, cijenjene HDZ-ovke i cijenjeni HDZ-ovci, da se u ovom ozbiljnom trenutku prestanete prenemagati, da se lijepo uhvatite tipkovnica i da napišete ono što se od vas traži. Ne prepuštajte se malodušju i ne sumnjajte u vlastite sposobnosti. Vjerujte, nitko to nije u stanju napisati bolje od vas. Treba li vas podsjećati na sve vaše dosadašnje dosege u zahtjevnom žanru sricanja potpora i pohvala? Moramo li strahovati da se nepovratno izgubila ona HDZ-ovska samosvijest koja je maestralnim stilom ispisala laude Ivi Sanaderu, i to svega nekoliko dana prije njegove abdikacije s mjesta premijera i predsjednika stranke?
    Zar želite da povjerujemo kako nitko od vas za Jadranku Kosor ne zna, ne može ili ne želi napisati ono što je ona sama, a i vi s njom, napisala o svome prethodniku u onoj slavnoj monografiji povodom 20. obljetnice HDZ-a? Ili možda mislite da se i za gospođu Kosor ne bi moglo reći kako na njezin spomen »u svakom selu, u svakom gradu, ljudi staju na noge puni ponosa i radosti«? Da se i nju ne bi moglo nazvati »jednom od najcjenjenijih državnica moderne Europe«? Da je pretjerano tvrditi kako je i njezin »dolazak na čelo HDZ-a vratio osmijeh na lica običnih članova«?
    Napišite, dakle, ta pisma s tim osmijehom, pa makar i premijerka prekosutra abdicirala. Neće vam biti prvi put, a – znajući vas – ni posljednji.

2.3.11.
 

"Srbi,van!" i pozdrav iz HHO-a

Hrvatski helsinški odbor je, kao institucija čiji članovi drže do boljih manira, čak dvaput pozdravio prosvjedni skup »Stop progonu hrvatskih branitelja«: prvi put pozdravnim pismom Ive Banca, upućenim prosvjednicima na Trgu bana Jelačića, a potom i priopćenjem što ga je potpisala potpredsjednica HHO-a Marta Vidaković-Mukić. Taj drugi pozdrav, objavljen dva dana nakon prosvjeda, glasi: »Odbor pozdravlja skup branitelja koji, bez obzira na radikalizam nekih poruka, nije izašao izvan demokratskih okvira izražavanja nezadovoljstva.« 
    HHO je, dakle, zadovoljan manje-više svime što se na Jelačić-placu čulo nakon Bančeva predgovora Marku Perkoviću Thompsonu, Petru Janjiću Tromblonu, Željku Sačiću i ostalim govornicima. Ili barem ničim izgovorenim na tom skupu nije toliko pogođen, uvrijeđen, izazvan ili nezadovoljan, a da bi to posebno notirao u svome podugačkom priopćenju. Ničim, pa čak ni onim proljevom mržnje kojim je Stjepan Mačković završio svoj govor.
    Ako netko nije čuo ili pročitao, Mačković je svoj burno pozdravljeni nastup okončao pokličem: »Srbi, van iz Vukovara!« I taj šovinistički urlik, taj otvoreni poziv na izgon pripadnika jednog naroda iz grada u kojemu žive, taj govor gole mržnje i ničega drugog, to se eto, među pristojnim svijetom kakav obitava u HHO-u, specificira kao »radikalizam nekih poruka« koji ne izlazi »izvan demokratskih okvira izražavanja nezadovoljstva«. Pa stoga i taj dostojanstveni skup na kojemu se izgovori takva gadarija zaslužuje da ga ugledna hrvatska ljudskopravaška organizacija dodatno pozdravi i nakon što su se njezinu vodstvu slegli svi dojmovi.
    U istom se priopćenju taj fini svijet iz HHO-a, kojega baš boli Helsinki što se usred Zagreba javno poziva na etničko čišćenje Vukovara, osjetio pozvanim upozoriti na »negativno ponašanje dijela medija koji svojim napisima, TV snimkama i govornim emisijama potiču na radikalizam demonstranata«, te je kao ilustrativan primjer naveo HRT-ovu emisiju »Nedjeljom u 2« u koju je Aleksandar Stanković pozvao Ivana Pernara. Tog su Stankovićeva gosta tankoćutni priopćajci HHO-a prozvali »ideologom Facebook nasilja« i optužili ga da je »osobnim primjerom upotrebe nasilja prednjačio pred demonstrantima«, premda Pernar te subote nije bio ni na Jelačić-placu ni na Krvavome mostu, poštujući kaznu kojom mu je prekršajni sud ograničio slobodu kretanja. HHO-ovci tvrde da je Pernar i svoj nastup na HTV-u »zloupotrijebio za širenje govora mržnje i poziv na nasilno rušenje demokratskih institucija društva i prijetnje političkim neistomišljenicima«, a Stankovićevoj emisiji spočitavaju da »svojim radikalizmom potiče nasilje i kaos, a koji su uvijek uvod u diktaturu«.
    Ponovo sam odgledao »Nedjeljom u 2« i, umjesto Pernarova govora mržnje, prijetnji i nasilja, opet čuo i vidio što i prvi put: njegovu silnu zabavljenost svojom vlastitošću i zasad još samo smiješnu fiksaciju da će se njegova neprepoznata karizma realizirati dolaskom na vlast. Nisam primijetio da je dreknuo »Srbi, van iz Vukovara!« ili bilo što slično čime bi se umilio HHO-u i iskamčio srdačan pozdrav.

3.3.11.
 

Lista stričeka Cvičeka

Odavno me naslov nekog teksta nije tako prevario kao onaj što su ga urednici T-portala nalijepili iznad gnjevne reakcije Željka Sačića na tvrdnje HDZ-ovca Frane Matušića, koji je predvodnika braniteljskih vikend-prosvjeda optužio da se tajno sastajao s predsjednikom HNS-a Radimirom Čačićem. Prevario me taj naslov u kojemu su vješto sažete Sačićeve izjave »Matušić je budaletina, tužit ću HDZ!«, premda u njemu nema ničega netočnog.
    Frano Matušić nije ispao budaletina samo u naslovu, nego i u tekstu, pa tu naizgled nema nikakve prevare. U prilog točnosti naslova po kojemu je Frano Matušić budaletina najbolje govori izjava Željka Sačića da je Frano Matušić budaletina, a koju ću, kako ne bi bilo nikakve sumnje da je Frano Matušić u tekstu ista budaletina kao i u naslovu, doslovno citirati. Doslovan citat Sačićeve izjave da je Frano Matušić budaletina, dakle, glasi: »Matušić je budaletina ako je to u stanju izjavljivati.« A to što Frano Matušić ne bi bio u stanju izjavljivati, kada ne bi bio budaletina za kakvu ga T-portalov sugovornik drži, jest rečenica koju je budaletina iz T-portalova naslova izgovorila pred kamerama HTV-a neposredno uoči središnjeg Dnevnika: »Informacija jasno kaže da se Radimir Čačić se sastao s organizatorima prosvjeda u ljetnikovcu Kaštelanec, imamo i datume.«
    Budući da nije sporno da je HDZ-ov saborski zastupnik bio u stanju izjaviti to što je izjavio, Sačiću je neosporno i to da je Frano Matušić, znate već, budaletina. Sačić, naime, tvrdi da je tajna policija snimala sudionike sastanka održanog u njegovoj klijeti tri dana prije zagrebačkog prosvjeda i da je HDZ zloupotrijebio tako pribavljene informacije, pa budaletini Matušiću i njegovoj stranci najavljuje tužbe zbog klevete. I Sačić i Čačić, koji također prijeti tužbom, demantiraju navode o svome sastančenju. Oni su u Kaštelancu samo susjedi, njihove su klijeti s vinogradima smještene brijeg do brijega, na petsto metara udaljenosti, mahnu jedan drugome kad se vide, trubnu iz automobila i ne razgovaraju ni o čemu osim o grožđu.
    E, upravo su ti vinogradi i to grožđe razlog što se osjećam prevarenim onim T-portalovim naslovom. Jer taj mi je naslov, u kojemu se ističe da je Matušić budaletina, sakrio najljepši dio Sačićeve priče: onaj u kojemu organizator braniteljskih prosvjeda kaže da će odluku o tome što i kako dalje prolongirati za dva tjedna, jer sada »ima puno posla u svome vinogradu od pet, šest tisuća čokota«. Nakon toga će, kaže, vidjeti hoće li, kao što se nagađa, pristupiti HSP-u, a i sve ostalo.
    Meni je, eto, za razliku od T-portalovih urednika, vijest nad vijestima da će se vođa braniteljske revolucije, baš u jeku borbe za zaustavljanje progona nad Tihomirom Purdom i ostalim osloboditeljima Hrvatske, čitava dva tjedna posvetiti svome vinogradu. I da se Sačić, dok branitelji žudno očekuju da se proglasi njihovim izbornim kandidatom, pretvara u Voltaireova Candidea, te odlazi kopati svoj vrt, odnosno vinograd. Vijest mi je nad vijestima da čovjek ima pametnijeg posla od urlanja u mikrofone. Jebeš sad revoluciju, jebeš budaletine! I jebeš zemlju bez cvičeka!

4.3.11.
 

Barjak časti i Swobode

Zagrebačka policija – obznanjuje nam njezina glasnogovornica Jelena Bikić – intenzivno traga za sudionicima protuvladinih prosvjeda koji su počinili kazneno djelo paljenja zastave Europske Unije, uz usputna prekršajna zlodjela flambiranja stranačkih barjaka HDZ-a i SDP-a. Nisu se intenzivni tragači dali smesti činjenicom da Europska Unija nema status države i da njezina zastava nema protupožarnu zaštitu zapisanu u ustavu, pa su pravno uporište za progon zasad nepoznatih počinitelja iskopali u 2. stavku 186. članka Kaznenoga zakona RH, gdje se kaže da zatvorom u trajanju od tri mjeseca do tri godine može biti kažnjen »svatko tko izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Ujedinjene narode, Međunarodni crveni križ ili drugu priznatu međunarodnu organizaciju ili njihove najviše predstavnike«.
    Policiji valja čestitati na dovitljivosti i na virtuoznom tumačenju Kaznenoga zakona, a posebice na principijelnosti s kojom je svih ovih godina jednako intenzivno tragala za inspiratorima tog strašnog kriminalnog čina. Sjetimo se samo onih nekoliko opsežnih racija u kojima su na udar 186. članka KZ-a dospjeli svi oratori koji su na javnim skupovima potpore osumnjičenim ratnim zločincima potpaljivali mase, u pravilu izvrgavajući EU ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju. Ne zaboravimo ni onaj spektakularni upad specijalaca u sjedište HAZU, odakle su, skupa s orahovim stolom za koji se prčeviti starčić grčevito držao, izvukli akademika koji je hrvatskim zakonima zaštićenu zajednicu europskih država nazvao smećem, usporedivši je s Hitlerovim i Staljinovim imperijima.
    A tek onu mitsku sliku lisičina na rukama biskupa kojemu se usred svete mise zlomisao da »ujedinjena Europa gazi tekovine kršćanske civilizacije«, što je policija, revno se držeći kaznenoga zakonodavstva, shvatila ne samo kao izvrgavanje EU ruglu i preziru, nego i kao huškanje pastve na rat protiv susjedne zajednice država! Ili ono zaprepašteno lice nekadašnjeg potpredsjednika vlade i ujedno ministra zdravstva dok ga policija gura u maricu, a on se, onako krakat, zaglavio i nakon prvotnog šoka stao ponavljati svoju inkriminiranu rečenicu: »Radije ću živjeti kao ponosni Balkanac, nego kao poniženi Europljanin!«
    Zakon je, nikada to ne smetnimo s uma, bio jednako kaznen i pravedan prema svima: kako prema biskupu i vicepremijeru, tako i prema katoličkom intelektualcu koji je u niskotiražnom tjedniku za kulturu, dotiranom od strane države, zatražio da se vješanje zastave EU u Hrvatskoj proglasi protuustavnim činom i da se barjaci te tvorevine koja je prognala Boga izvole ukloniti, zbog čega nesretnik i dan-danas trune po hrvatskim kazamatima.
    A sada se prestanimo zezati s policijom, jer je i ona do sada valjda shvatila da, na svu sreću, nije posegla ni za jednom od ovdje nabrojanih represivnih mjera. Još samo da shvati kako nema nikakvog razloga ni da na palitelje zastave primjenjuje Kazneni zakon nego da ih, u najstrožem slučaju, može prekršajno goniti zbog oštećenja tuđe stvari. S time da prethodno mora utvrditi je li zastava EU u Republici Hrvatskoj ičija stvar.

5.3.11.
 

Kapelski šeksovi

Kad god vidite da netko pali zastavu, sjetite se biserne niske vatroglasnih misli Vladimira Šeksa. Dobro ih zapamtite, pa kad god plamen iz upaljača zahvati komad umjetne svile strgnut s nekog jarbola, odrecitirajte isto ono što je prekjučer krasnoslovio potpredsjednik Hrvatskoga sabora: »Svaka piromanija nosi u sebi snažnu simboliku.« Pa onda duboko udahnite, jer vam slijedi dugačka rečenica za beskrajno dugo pamćenje: »Činovi paljenja zastava, paljenja određenih simbola, prethode uvijek u povijesti paljenju knjiga, nakon toga se ide i na spaljivanje ljudi i kuća.« A potom, u istom dahu ili bez njega – ako vam je prethodna misao Vladimira Šeksa izbila sav zrak iz pluća – dovršite recitaciju kratkom ali upečatljivom kadencom: »I to je vrlo opasno.«
    Zanemarite sad blijed umjetnički dojam koji je na vas ostavio Vladimir Šeks, izgovarajući te sentence kao da ih je friško naštrebao i kao da ni sam ne vjeruje u njih, i imajte na umu da u čitavoj Hrvatskoj nema pozvanije osobe za priču o kauzalitetu i simbolici piromanskih ispada. Nemojte misliti da Šeks iz svoga bogatog iskustva ne zna kako sve počinje paljenjem neke zastave, na stadionu ili na ulici, posve svejedno. I da je to tek priprema vatre na kojoj nešto kasnije planu proturežimske novine na gradskim trgovima. Budite sigurni da je Šeksu do u tančine poznato da se takve javne lomače ne daju potpaliti bez aktivista koji imaju placet da javnosti prenesu vatrenu poruku državnoga vrha, a koji će se uzgred pobrinuti da piromani svoju zadaću odrade pod budnim okom policije na terenu. Možete isto tako staviti ruku u vatru da Šeks nije tako naivan da bi povjerovao kako je palež knjiga, izbačenih iz javnih biblioteka zbog svoga nepoćudnog sadržaja, nepoćudnog pisma ili jezika na kojem su odštampane, tek hir lokalnih knjižničara. Zna on itekako dobro da je to vješta pirografija onih što u jednoj ruci drže knjižničare i knjižnice, a u drugoj šibicare i šibice.
    Duboko su proživljene i njegove riječi o prelasku na spaljivanje ljudi i kuća, čim se za to stvore uvjeti. A uvjeti se stvaraju sustavnom zaštitom onih koji se prvi odvaže na palež, grabež i ubojstva. Poslije toga je dovoljno samo održavati temperaturu u usijanim glavama iz kojih se uskoro, na ponos i zadovoljstvo kontrolora požarišta, počinju cijediti rastaljene misli poput one da »Hrvati ne pale kuće, oni ih raskužuju«. A tada i viđeniji pripadnici vladajućega ganga razvežu jezike i bez zadrške izjavljuju kako »stoje pokraj jedne spaljene kuće, ali su ponosni jer su sve ostale čitave«.
    Tko bi, ako ne Vladimir Šeks, mogao tako dobro znati da se plamen aktivira i puno godina nakon što glavna vatrena stihija mine?! Kome je, ako ne njemu, tako kristalno jasno kako se i zašto strada od podmetnute vatre?! Jer tko je, ako ne on, likvidaciju Milana Levara popratio riječima: »Moguće je da u Hrvatskoj bude još ubojstava ako se nastavi s kriminalizacijom HDZ-a.«?! Stoga, kad čujete da Šeks govori o požarima i piromaniji, budite na oprezu. Jer to što pucketa u pozadini podsjeća na staru matricu, ali smrdi na novu vatricu.

Kolumne prenosimo sa portala NOVI LIST uz dozvolu autora