Piše: Insulano
Ko ča su i druga četiri gospodora plivaricih i brodih u mistu imali, i Piere Papadušin je imo levut s mrižon, dvi lojde s felorima i borku s kojima je lovi sardele s družinon od maja do oktuobra.
U levutu je bi parun s još četiri druga, (rič drug se čula i za vrime Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije),u lojdima po dvo svićora , po dvo šijovca i po dvo druga, a u borki dvo barkiera Parun je tuko dobro poznavot pošte di su se lovile sardele za zavarć, svićor je cilu nuoć gledo koliko se ribe skupilo pod ferol, a šijavac je cilu božju nouć doržo dvo vesla na jormu i gledo škandoj da bi lojda uvik bila blizu njega.
Ostala družina je spola dok se ne počme potiezat mrižu. Gospodoru je pripadola polovica od ulovjene ribe, parun, svićori i šijovci imali su svaki po dvo dila od druge polovice, a barkieri ča su iskarcovali ribu na rivu imali su po dil i po.
Ma kad bi u šešuli oni nošli lignju, skušu, lokordu, ušatu ili koju drugu boju ribu ča se nošla meju sardelima , barkieri bi hi sakrili ispod pajola ili u sparticu, odnili doma i tuo se zvo kanjuš. Ma kolikoguod se oni trudili sakrit kanjušeno tuo ni moglo izmaknut očima družine i oni su odlučili reć gospodoru, da i kanjuš grie na dile, ča je pravedno i pošteno, jerbo i oni i njihove fameje volidu izist koju boju ribu od sardiel i minćunih.
Kad je gospodor Piere Papadušin ču tin, kako bi se to danas reklo „prosvjed“, prid družinon reko je:
„Imote pro. Odsad već barkieri niećedu vazimot tu ribu, nego će se i ta bojo riba razdilit vami.“
Tako je gospodor govori prid cilon riborskon družinon, a posli je barkierima nasomo reko:
„Tukalo mi je tako govorit prid svima, a vami ću kako i prin kroz parste gledot“.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||