Kaleta sutra

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Kaletu čuva: Edo Šegvić

Suvremenin, sutrašnjin ulican priti smrt, a ubijadu i' tonobili i moderan život, urbanisti i arhitekti.

Tonobili već svojon prirodon ubijadu smisao 'odanja, a brzinon kretanja opasni su i za one koji i' i ne duperaju. Zahtjevadu veliki prostor za prometnice, puste kolne trake, zaštitne koridore, zauzimadu teren i kad vozidu i kad ne vozidu. A di je tek smrad benzine, izgaranje auspuha, buka.

Urbanisti planiradu budućnost bez ulic. Smišjadu velike specijalizirane blokove objekata, a između nji' brze prometnice, sve je podređeno brzini, tehnicizmu i zakonima profita.

Juske aglomeracije (gradove?) dilidu prema funkcijaman jerbo je to praktičnije: ovi kvart je poslovni, ovi dil je za stanovanje (šta oće reć samo spavanje), onod je shoping centar, onod škule i fakulteti, a kulturu ćemo metnit sve u jednu veliku kuću. Posebice vertikalni zoning, dizanje u visine, oduzima smisal ulici, tira čovika da jema perspektivu tice.

Suvremeni čovik sutra će iz stana ulazit ravno u lift, iz njega u garažu pa u auto, onda jopet u lift pa u kancelariju oli tvornicu, posli toko uri pridvečer naza’ istin puten. Ako tribaš ić šta kupit, onda greš u šoping, opet auton na veliki parking isprid velikoga marketa na križanju prometnic.

Kad si u svome stanu, to ka’ apartmanu, onda se odmaraj i gledaj televižjun, zamini juski direktni kontakt surogaton sa ekrana, postani voajer tuđega života.

Vikendon brzo vanka iz takega grada, u prirodu,  jerbo držimo mi do ekologije i zdravega života!

Ulica postaje suvišna, nije misto za druženje, za šetanje i sanjarenje, čovik-pješak sumnjiva je osoba. Pješak bez tonobila u velikon gradu je nemoćan, izgubjen.

mi sutra

Moremo li šta naučit iz života i iskustva prošli' vrimena? Jesu li nan strani šareni časopisi i internet-stranice jedini putokazi?

Neosporno je u zbijenin jezgrama naših malih i velih mista na otociman i na obali Dalmacije postoja sklad:

            - sklad između načina života pojedinaca i sredine (rodovski način skupnega života u većin famijaman)

            - sklad između načina gradnje i prirodnih uvjeta klime (veliki broj sunčanih dana, jaki vitri, malo kiše, rad vanka na otvorenon - u poju težak, na moru ribar - okupjanje na otvorenon barenko dese’ miseci godišnje - u dvoriman ili na pjacetan, okolo funtani) i terena (škrta zemja sa puno stina i škrapa, a malo plodne crjenice, strme padine i blizina mora)

            - sklad između dostupni' materjali za gradnju (sve prirodni materjali - kamen, japno, pržina, drvo) i tehnike obrade tih materjala i načina gradnje (rasponi prostora prema mogućin drvenim gredama, način obrade kamena i vezovi kamena, nosivost kamenih greda i rasponi nadvoja vrat i ponistar)

            - vizualni sklad svih tipiziranih arhitektonskih oblika (kalete i kuće od istog materjala - kamena, uske kale, kuće na jedan oli na dva poda sa luminariman i abainiman, jednostrešni i dvostrešni kosi krovi pokriveni crjenon kupon konalicon, ponistre sa zelenin škurama - griljama, dvori sa tiramoliman i opranon bjankarijon, vanjske skale i balature sa điraniman i murtilicon, fumari sa makakiman...) koji ovakvi sklop pritvara u najlipju živu sliku.

            - na kraju, sklad materjalne građevne strukture sa stvarnin životon punin siromaštva, ali i pozitivnega šušura, pobožnosti i temperamenta, ćakul i ruganja, karanja i klapske pisme na pjacetama i u konobama...

Jesmo li danas pronašli ti sklad u našin novin gradoviman, internacionaliziranin načiniman živjenja pojedinca - porodice - grada -države, suvremenin načinima građenja i urbaniziranja?

Zadatak strukovnjaki za naše sutra je jednostavan, ali i puno konpliciran u isto vrime: opet nać sklad u novin uvjetima života i sa novin tehničkin mogućnostiman.

Pravi globalizam ne negira tradicjonalizam, on se sastoji od mnoštva lokalizama i od svakog vridnuje, uzima i primjenjuje samo ono šta vridi i šta je prošlo test vrimena.

Ka šta svaki tonobil jema retrovizor kako bi moga vozit, tako i mi moramo jemat dobar pogled unazad da bi znali kako ić naprid.

                        Cvića samo u pitare,

                        tiramoli vežu skale,

                        a murtila i lancuni

                        lipo rese moju kalu.                (Toma Bebić)

Edo Šegvić, Naš dil Mediterana