Kaleta jema ime i kolino

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Kalete pribroja: Edo Šegvić

Kalete su najčešće dobivale nazive prema prezimeniman (Dumanića, Kovačića, Petrića) oli po nadimciman famij koje su u njoj pretežito živile (Arapova - po rodu Sirotkovića, Babina - po obitelji Mrduljaša...), po prišvarciman viđenijih pojedinac. Koji put bi naziv organski nasta prema karakteristikaman terena (Vijugasta, Kamenita, Tomića stine, Na tupini,  Radunica...), oli po crkvici u toj kali (Kraj Gospe o' Soca, Kraj Svetoga Nikole, Kraj Svetoga Luke, Ulica Svetoga Križa, Rokova...).

Općinsko upraviteljstvo izdalo je 1913. godine Spliski kažiput, kojin su sve spliske kalete prvi put dobile svoje službene nazive, da ne rečemo kršćenicu.

Ritko kad su siromašne kalete dobivale imena vlastodržaca, careva i krajeva, presjednika i vrhovnika, generali i  političari. To je za njih malo ka grezo, ispod časti, nji'ovi sljedbenici višje su gulozi na rive, trgove, šetališta, avenije, perivoje...

Srića velika da je to tako, jerbo su i nazivi spliski kalet svojevrstan dokument, spomenik naše baštine ka šta je i sama kaleta! I zato zaslužuju da i' pojedinačno spomenemo, da se ne zaudobi.

U Velon varošu to su:

Plinarska, Križeva i Milićeva, Senjska, ka tri paralelne nizbrdice šta se spuštaju niz Marjan na Matošića, Ban Jelačića i Ban Mladenovu na Šperun i dalje na Tomića stine izlazidu na Matejušku.

Između Plinarske i Križeve i Milićeve motaju se Kamenita, Harambašićeva, Vijugasta, Kragića, Radmilovića, Kovačića, Bilanova (Kocejići), Biserova (Smoje), Mrčelina (Katunarići), Kraj Gospe o' Soca, Domilijina (Katunarići), Popovića, Leština (Bonačići), Arapova (Sirotkovići).

Između Križeve i Milićeve pa do Senjske skupile se: Šenoina, Perišića, Reića, Barića, Penića, Borčićeva, Smojina, Stagnja, Kraj Svetoga Nikole, Jerina (Aljinovići), Čopova (Senjanovići), Sinovčića do Uvodića širine.

Južno od Senjske nadovezale su se nanju: Palmina, Babina (Mrduljaši) do Solurata, Kraj Svetoga Luke do Tomića stina i Siriščevićeve, još južnije je Marasovića kala.

Sve skupa u Velon varošu jema 39 kalet i 3 širine-pjacete (Šperun, Stagnja, Uvodića širina).

Lučac nije jema sriću da ostane cjelovit,  Zvonimirova (probijena 1928.) ga je zauvik okidala nadva dila.

Južno od Zvonimirove prema Špalacjunima ostale su Petrova (Ulica sv.Petra Starog), Radovanova i Šegvića, sa širinama Zlodrina poljana i Na Toć.

Dvi paralelne nizbrdice sa Grip prema Pazaru su Rokova i Radunica, spojene gori Mosorskon a doli Na tupini. Između Rokove i Radunice ispreplele se Omiška, Vesanovića, Petrića i Duplančića dvori.

 Između Radunice i Zvonimirove stivale se: Vrh Lučca, Kuzmanića, Dumanića, Ninčevića, Ružića, Bubalova, Vickotina (Čulići), Kuzmića, Dvornikova, Pervanova, Kukočeva, Trumbučac, Tararina (Trumbići) i Zvizdina (Trumbići).

Danas na Lučcu jema 25 kalet i 3 širine (Zlodrina poljana, Na toć i napodan Duplančića dvori).

I  Manuš  je posta žrtva prometa, ukop ferate (prokopan od 1875. do 1877.) nepovratno ga je razbija popola. Ni kasnija 4 manuška mosta ( Sjeverni Most kraj Bulatove vile, Manuški Most usrid Manuša, Mali most krajVile Plevna i Vojnički Most kraj Đardina), isto ka ni natkrivanje pruge za vrime MIS-a 1979., nije uspilo zalipit ta dva dila skupa.

Na Manušu danas morete vidit samo Sredmanušku i ostatke Vukasovićeve, ka i fragmente Krstulovića i Čulića dvori.

Ni Dobri nije dobro proša. Širenje grada  zdrobilo je staro grasko tkivo, zasad su ostali tek fragmenti ovi' 5 kalet: Bribirska, Manđerova, Ćiril Metodova, Kninska i Slavićeva.

Ako to sve skupa zajedno zbrojimo, onda jemamo: Varoš 39, Lučac 25,  Manuš 2 i Dobri 5, iliti jušto 71 kaleta! Jasno je da novo vrime neće višje stvarat nove kalete, zato nan vaja ove šta su preživile čuvat po svaku cinu!

Ovod ne brojimo kalete u Getu, unutar prvega (Dioklecijanova palača) i drugega obranbenega zida (sridnjovikovni Split). Ove su kale jemale drugačiju logiku nastanka i rasta, građenja i načina života. Tako su ovod došli na svoje i cari (Dioklecijanova, Nepotova) i kraji i krajice (Krešimirova, Poljana kraljice Jelene), knezovi (Nelipića) i plemići  (Papalićeva), pa čak i judi o' kulture (Marulićeva, Buvinova, Alješijeva, Majstora Jurja, Andrićeva).

Edo Šegvić, Naš dil Mediterana