Sa sombreron zaglavija: Edo Šegvić
A jeste li se ošervali da u Split niko ne nosi sombrero?
Šta ga sad sombrero tot uliza? Pa i ja govorin da ne uliza, ali oću znat zašto ne uliza. Svaki kraj jema svoje običaje, načine života, ponašanja, odiće i obuće. Te diference nisu nastale iz morbina, obisti, vengo zbogradi prilika u ton i ton kraju. Godinan i vikoviman lokalne prilike su stvarale baš ono šta je tu. Zašto na primer ni'ko u cilu Dalmaciju ne nosi na glavu sombrero? Lipo bi ti cilu glavu, a i tilo, drža u ladu.
Kad roska mala kišica, moga bi cili ostat u suvo, ne bi ti se ni roba ni postole smočile. Sve je to lipo, ma uvik ima ništo šta ne štima. Zafrkajedu nas ove uske kalete.

kolovaja u Duplančića dvore
Zamislite šta bi bilo ka' bi i mi nosili sombrera, koja bi to samo gužva bila, amo reć, proć kroza Krešimirovu oli kroz Bosansku. A da ne rečen šta bi tisno bilo u Split za Svetega Duju. Kala šta se bez veze zove Pusti me proć bila bi zatvorena za promet, jerbo bi se čovik zaglavija. Cili Get bi se zagropa.
Onda bi tribalo stavit prometne znake, pa ka za aute napravit samo jednosmjerne kale. Na primer, Križevon se smi samo nizbrdo put Peškarije, a ako ćeš doma, onda Plinarskom uzbrdo do Marjana, pa onda Milićevon opet doli uz šupju Pelegrinku. Jo, šta bismo điravali, jemali bismo kondicije i bez đoginga. Na križanja ulic vajalo bi stavit semafore, pa pušćat sad jednu, a sad drugu stranu. U ure kad je gužva, lipo ugasit semafore pa nasri ulice stavit policjota neka maše rukan i dirigira judiman. Liti umisto njih meknit bile bobije ili još boje bobice. Riva bi mogla i ostat dvosmjerna. Sa Pazara prema funtani uza Palaču i kuće, a ispod palmi uz more prema ferati i trajektiman. Po sredini šentade i malo cvića. Možda ni to ni loše, bija bi veći pritisak na Pujanke i Treći Split, jer bi jedino tamo judi mogli ić kako ko oće.
A eto, nisu naši stari mogli mislit baš na sve. Oni su bidni, neuki, kalete na škrtoj zemji dimenzionirali samo za prolazak čovika i kara, a usput su se štitili od zvizdana i vitra. Nisu mislili na sombrera, a nisu su se ni sitili da će za sto godin doć tonobili i da bidan čovik neće moć sa auton doć sve do posteje, vengo će morat ić malo i nanoge. Šta ti je nesriknja sudbina našega čovika, mora odat i ne more nosit sombrero, vengo se mora ograničit na beretu, španćeru, strijač, kapelin, kapicu na fete sa boneton. Šta bi tek bilo smija kad udru marčane bure, ala ga šta bi sombrera jidrila putŠolte.
krvotok mista
Nije samo Tomina kaleta tisna, svesu uske i nejednake širine, krivudaju nizbrdo, simo, tamo, ka žile granaju se do svakega portuna oli dvora, sastaju se na pjacetaman, a uvik vodidu put doli, na Pjacu oli na Rivu. Kalete se držidu glavni' kala, ka mlaji brat uza starijeg, oli ka dite uz mater ili papu. Obično kalete vodidu put pjacete, a kale put Pjace.
Kalete su ka male rike, tečedu između kuć i zidov dvori i vrtlova, ulivadu se u širine, plokate, pjacete i na kraju svršidu, naravski, u more, na Rivu. Tako kalete i kuće živedu godinan skupa u skladnome zagrjaju, jedno brez drugega ne more i nima smisla.
Kalete su krvotok grada, od glavni arteriji granaju se u najsitnije kapilare do svake kuće. One su juske i životne komunikacije, danas bi rekli, prometnice. Spajadu jude, povezujedu kuće i dvore, vrtle i poja, mandrače (more i mandroč), pjacete, pazar i peškariju, crkvu i rivu.
A šta je pri nastalo, kuća oli kala? Kako kad. Koji put su se puti formirali prema prirodnomen terenu kud su judi išli iz svoji’ dvori tovariman za u poje, oli do mandrača za u ribe. Potla su se uz te pute gradile druge kuće. Drugi put kalete su se radile da bi se spojile kuće sa mrižon drugi kali, oli da bi se od Pjace moglo doć do crkve. Sve je to nastajalo organski, spontano, kroz vrime, odgovaralo je na potribe čovika, mista i vrimena.
Edo Šegvić, iz knjige Naš dil Mediterana
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||