Malo po malo mišćani dvo molo mista na škoju su sve veće poznavoli Mateta ča je duošo iz Bosanske Posavine.
Piše: Insulano
Doznali su da je išo ća tarbuhom za kruhon iz svuoga sela, di mu je živila fameja, nojprin lavurat u škier na Riku, ma ga tamo ni pjažilo, jerbo je bi tieški lavur, molo ploća, a u grodu skupoća pok je otputovo do Splita , a uotle na škuoj.
I ni fali: bilo je teplo primaliće, vartli se zelenili od trovie, a Mate bi žvielto i alavija potuko trovu i privolto ziemju. Tu rič "alavija" je nauči na škoju i čiesto je izgovoro, kad je iti reć da će dobro obavit posol. Apožito je voli lavurat okolo vikendic: domaćice bi mu dovale dobre mariende i boje bi mu plotile nego mišćanke.
Leruoj mu je bi uvik na ruku i posli mariende , soka (ni pi vina) i čorne kafie priši je da nojde za "krkat" (ča je iti reć za lavurat i dobit odma pineze) na drugo misto.
Mateta Krkala (tako su ga zvoli po nadimku, a za prezime mu se ni znalo) se sve veće iskalo ne somo u litnjim misiecima, nego i kasnije u jematvi, posli jematve za brat masline i cipat darva pok je na škoju sve veće boravi i ne bi pasalo puno vrimena posli Božića i Novega godišćo da se ne vroti na škuoj di je bilo teplije nego u Bosni iako je spo u prikolicima u proznemu turistiškon kampu.
Godišća su pasovala i činila svoje, i Mate je ča od lavura, ča od neredovite hronie i neurednega života sve slabije mogo lavurat, a priviko se i na vino i rakiju, a kad je dobro zakuholo u Bosnu, mišćani su ga češće vidili "pod gason". Tuo mišćane ni puno smetalo, anci smijali su se kad bidu vidili veselega Krkalota. Ma kad su duošli turisti i tuo u ono ni ratno ni mirno vrime na škuoj i kad bi Mate dobro potiego navečer iz butilije, na vas glos bi viko i sovo po rivi ča je smetalo ne mišćanima nego i njihovin gostima i Mate je dospi kod suca za prekršaje "zbog narušavanja javnoga mira i reda".
Jugoslavije već ni bilo, a Mate je bi daržavjanin nove Republike Bosne i Hercegovine i dobi je rješenje u kojemu je pisalo da "u roku 24 sata napusti teritorij Republike Hrvatske." Ovuon je bi polupismen, zno je da sad ni kako je bilo prin, ma mu isto ni išlo u glovu da su sad Hrvatska i Bosna dvi nove i druge daržave, a ni mu bilo ni na kroj pameti da ide ća iz škoja di je dobro "krka".
Kad su istekle 24 ure , policija ga je pronošla, stavila u svoje auto i vozila do nojbliže granične loznice za Bosnu i tamo ga ostavila. Ma se Mate, ko maška, žvielto snošo: kroz niku šumu di ni bilo graničara paso je granicu, duošo na noge do mista di se mogo ukarcat u autobus do Splita i trajekton se vroti na škuoj.
Odma iz trajekta išo je do poznote fameje i pito hi da ča to hoće reć "napustiti državni teritorij", ma in tuo, njemu, ni bilo lako špjegat da bi kapi. Lito se bližilo kraju, već ni bilo puno gostih, policija i mišćani su gledoli na njega kroz parste i tako je Mate osto sve do zimie na škoju.
A jednega hlodnega zimskega jutra komunalci su nošli inkordono mortvo tilo na rivi. Bi je to Mate kojemu su mišćani ko karšćaninu ( uvik bi se bi zlameno prin mariende ) i harvotu iz Bosanske Posavine otvorili ploču općinskega greba i tako će Mate ostat (barien sve do sudnjega dona) na teritorij Republike Hrvatske .

Foto iz naslova:
Foto u tekstu: Mirko Matković
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||