Za e-ćakule sa lipoga Hvara: Insulano
U vrime kad su ribori imali vesla i jidra riborskim družinima, ča su lovili
sardele, ni bilo lako vozit iz dalekih poštih doma u porat pok bidu
ostali po nikoliko don po riborskim poštima.
Zapuhala joko litnjo bura i družina Zaneta Kuparića duošla na poštu
Dubac, surgali i iskarcali ribu. Sutradon bila nedija i svićor
Mikula i parun Tuoni odlučili puoć u don Tadeta ča je bi kurot u
selu da bidu se dobro najili , a još boje i napili.
Duošli oni prid kurotovu kuću s ugoron u spartici, a don Tade
hroni kokoše.
- Dobro jutro šjor kurote!
-Dobro jutro! O, za milega Boga, Mikula, di si mi, nison te
vidi već puno vrimena! Hodte naprid!
Kad su se malo porazgovorili, don Tade je reko svojuoj domaćici Marici
da jin stavi na stuol turtu kruha, peču sira i butuljun vina i
da hi pusti na miru da jidu i pijedu, a posli da ostavidu kjuč
od kuće u rapu, jerbo njima vajo puoć u crikvu na misu.
Ma Mikuli i Tuonetu zavonjalo mieso ča se kuholo u lopiži i
Mikula će Tuonetu:
- Puoj u dvuor, nojdi hrepčić, a mi ćemo izist i ovo miesa
i stavit hrepčić u lopižu.
Tuoni je u dvuoru izabro pizienti hrepčić da boje potone i nakon ča su se
dobro najili i napili, tumbali hrepčić u juhu i stavili kjuč od
kuće u rapu di jin je pokozala Marica.
Marici se pod perunuon učinilo da mieso još ni dobro kuhono pok
ni zvola don Tadeta na obid. Ma don Tade oglodni pa će Marici:
- Ča je, Mare, je se tuo mieso već iskuholo ?
- Još je tvordo! reče Marica i naloži boje.
Ma don Tadetu dodijolo čekot, vaze perun i kad je vidi hrebčić ni
mogo za hip duoć sebi, a kad se razabro , onda je išo po lovašku
pušku i pokozo je Marici.
- Ova će, viruj mi, sudit onin farizejima i lupežima kad
duojdedu!
Sutradon još žešćo bura, a Mikula govori Tuonetu da epeta griedu
u selo.
- Jo ti tamo nieću. Požor si mu mieso i još narugo š njin!
- Ne buoj se ,Tuoni, ništa! Somo se nemuoj nasmijat kad duojdemo
kod kurota! I guluozi , a još veće žiedni Tuoni pristo da epeta
idedu na kojin dobri bokun.
Kad je don Tade vidi da mu Mikula i Tuoni griedu prema kući, izošo je
na sulor i upieri pušku na Mikota.
- Mikula, ova ćete sad odvest u krajiestvo nebesko!
Na te riči Mikula klekni, zlameno se, izvadi krunicu iz žepa, a
Tuoni stoji do njega u strohu ko ćuk.
- Ča je, za milega Isukarsta, don Tade, ča von se dogodilo.
mi smo veliki prijateji!
- Ma ča si mi jučier Mikula opravi! Izili ste mi mieso i
još stavili hrebčić u juhu!
- Ča von dohodi napamet, šjor kurote? Kako morete posumnjat u
svoje prijateje.
Na te se Mikuline riči don Tade inkanto i pomisli da su mu tuo
učinili susidi ča znodu u koju rapu Marica ostavi kjuč od kuće
i don Tade epeta lipo primi Mikota i Tuoneta. a kad su izošli iz
kurotove kuće, siti, Mikula će Tuonetu:
- Jes vidi kako son ga žiednega prive priko vodie, ti mu ga
ne biš ovako!
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||