Hoće li vuk pojist tovara?

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Tekst i fotografije: Nela Jakić

U Splitu se oduvik nešto radilo protiv volje samih Splićana.
Sinoć sam gledala dokumentarac "Stoljeće kinematografije u Splitu" ,  osim što sam guštala u gledanju starog Splita
kojeg su snimali Josip Bepo Karaman i drugi pioniri splitske kinematografije, zapazim prilog o otkrivanju spomenika Grguru Ninskom na Peristilu, davne 1929.g. Na snimkama se vide splitski gradski oci, uvaženio građani, tvorac spomenika Ivan Meštrović i kraljevska svita predvođena princom Petrom Karađorđevićem koji je svećano otkrio spomenik.
Ogroman kip Ivana Meštrovića dominirao je na malom antičkom trgu.
Naravno da su se mnogi stari Splićani pobunili, pa tako  i uvaženi arheolog don Frane Bulić. Usprkos negodovanju dijela Splićana, brončani Grgur Ninski je ipak punih 25 godina zasjedao Peristilom prije nego je premješten na sadašnju lokaciju ispred Zlatnih vrata.

Podsjetilo me to na prosvjede Splićana kad se radilo o zadnjem preuređenju Splitske rive. Mnogi su digli glas protiv.
I obični građani i ljudi od struke. Ipak, Riva je uređena po planu i programu, poštivao se regularni natječaj, a glas naroda je na koncu bio tako slabašan da ga više nitko nije čuo. Nezadovoljni građani su i dalje brontulali po kantunima i portunima, ali  kao što to obično biva "vuk je izija tovara"!!
Mogla bih nabrojit još sličnih primjera , ali dovoljan je ovaj najfriškiji - prosvjed građanske inicijative protiv izgradnje na Marjanu, konkretno na lokaciji kod "Prve vode".
Skoro je mjesec dana prošlo  kako je organiziran prvi prosvjed kod Prve vode na sjevernoj strani Marjana koji je bio odlično vremenski tempiran
- sunčan subotnji dan, oko podne...i na veliko zadovoljstvo inicijatora Skupilo se oko 3 tisuće građana nezadovoljnih  i spremnih za obranu Marjana od sječe i betonizacije.

Pa je uslijedio i drugi malobrojniji prosvjed, ali ne i manje značajan, kada smo bojkotirali izložbu arhitektonskih nacrta za gradnju ugostiteljskog objekta među borovima kod Prve vode na Marjanu.
Od ove subote je i treća u nizu akcija protiv izgradnje na Marjanu, kada je  otvorena izložba obiteljskih fotografija snimljenih na Marjanu. Tko god je želio mogao je donijeti fotografije iz svog obiteljskog albuma i donijeti ih  na izložbu.
Što starije to bolje. Zapravo sve su vrijedne, jer treba pokazati da je Marjan bio i ostao prirodni rezervat gdje svi mogu doći i uživati u njegovim prirodnim ljepotama. Skupio se ove subote lijepih fotografija, ljudi su dolazili, gledali, donosili fotografije, zapisivali dojmove, uživali u ugodnom druženju.
Volonteri akcije Za Marjan su priskakali svakome kome je trebala pomoć oko registracije donešenih fotografija, postavljanja na konopčiće , davanja informacija i sve šta je ljudima tribalo.
Puno lipih slika,  riječi, osmijeha, ponosa  i radosti ispunilo je  tu malu prostoriju Multimedijalnog kulturnog centra u Domu omladine/mladeži (čitajte kako vam drago).

Građanska inicijativa  ZA Marjan, potrudili su se i doveli nekoliko splitskih glazbenih grupa (Harpoon blues band, Little sister , Čuvari svirala, New Gondoliers, Ilija i zrno žita, te DJ Gildo Bavčević)
Tokom 6 sati, koliko je trajala ova hvale vrijedna akcija, oko petstotinjak posjetilaca odlučilo je doći na Mažuranićevo šetalište,  iza zgrade  RTV centra i ZAP-a.
Lokaciju je potrebno naglasiti zbog orijentacije , jer  mnogi građani Splita nemaju pojma gdje im se nalazi Dom omladine i  Multimedijalni kulturni centar, ali znaju gdje je ZAP i RTV centar.
Izložba će potrajati cijeli tjedan, zaključno sa subotom, 12.02., tako da svi oni koji izložbu nisu vidjeli mogu doći svaki dan ujutro od 09.00-12.00h ,
te poslijepodne od 17.00-21.00 h.
Slobodno mogu donijeti i svoje fotografije, jer ima još dosta mjesta na tiramolima gdje su izložene sve dosad donešene fotografije.

Gledajući sve te divne prizore sa Marjana, još od početka prošlog stoljeća pa do današnjih dana, posebno sam bila dirnuta time što je iz svake fotografije iskrila sreća, radost, veselje, ponos....teško je to objasniti suhoparnim riječima, dovoljno bi bilo otići tamo i doživjeti svu tu ljepotu sa Marjana u desetak kvadrata.
Nakon ovoga mogu slobodno reći da sam ponosna i sretna  što mogu sudjelovati u ovim akcijama koje se organiziraju za obranu i zaštitu Marjana.
Marjan je to zaslužio, ali nikako nije zaslužio onu drugu tamniju stranu: nemar, indiferentnost, bahatost...
Neopisivo  žalim što su  mnogi građani Splita indiferentni na ova događanja. Stoje po strani i mudro čekaju kako će se događaji razvijati.
Uvjerena sam da mnogi imaju već gotove dijagnoze i prognoze o sudbini Marjana.
Osim tih mudrijaša postoje i oni koje sve to niti malo ne zanima, tu su i oni kojima smeta što se nije prije dizala buna i prosvjedi kada su se gradile privatne kuće i zgrade koje su također ušle u zaštićenu zonu  Park šume  Marjan. Smeta im što se nije prije prosvjedovalo??

Pitam ih:
 Zaista, zašto niste nešto napravili ? Zašto ste čekali  da to netko drugi napravi, pa kad zaista i napravi onda se durite i negodujete i činite dišpete?!
Da, mogli bi svi ostati doma skrštenih ruku, gledati svoja posla i brinuti svoje brige.
Uključit televiziju i gledat kako tamo neke budale organiziraju prosvjede, vješaju stare fotografije na konopčiće,
pa  se zlurado podsmjehivat  kako im je sve to uzalud jer opet će bit kako i uvik bude -  "vuk će pojist tovara".
Hoće li bit tako? Mora li bit uvik onako kako smo navikli da bude?
Moramo li baš uvik sagibat leđa, pokrivat uši, začepit usta i zaklopit oči? I pustit da nevera prođe?
Ne moramo, jer i tovar ima zube i grize kad mu je svega dosta!