Dragi ljudi i mista dalmatinska

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Piše: Bože Ujević

Pod brdom Osojem malo selo Podosoje. Mirno, tiho i gotovo bez stanovnika.

Put me nanese tamo, a dalje i nema puta. Brdo je ispred, a na njemu svi puteljci zarasli jer ih ne gaze noge mladih pastirica. Zarasle su i njive, a samo na ponekoj rastu krumpiri od kojih će se kod „Karaje“ napraviti najukusnije pečenje ispod najveće peke ili sača u Imotskoj krajini.

Napuštene kuće u Podosoju

Ranije su ljudi živjeli i od sadnje duhana, a današnji se stanovnici ne mogu sjetiti kada je zadnji „struk“ posađen. Ovo je selo nekada bilo puno života. Živjelo je u njemu preko 80 obitelji koje su brojile preko 400 članova. Danas ih živi tek desetak i to s prosječno 2-3 člana. Odoše njegovi stanovnici na sve strane svijeta. Oni koji su otišli u bliže gradove na obali vrate se vikendom i obvezno za blagdan sv. Nikole, zaštitnika putnika, čija se crkva nalazi u naselju. Dođu da pored crkve prime blagoslov jer su i sami putnici. Osim njih okupi se i veliki broj motorista i vozača automobila koji ovdje već tradicionalno dolaze kako bi svoje molitve uputili ovome svecu. Nedaleko od crkve sv. Nikole nalazi se zgrada bivše osnovne škole koja mora po sjećanjima dugo previrati kako bi se sjetila zadnjeg dječjeg žamora i učiteljevih predavanja.

Bivša zgrada osnovne škole, danas lovački dom

Umjesto učenika u njoj je danas smješteno mjesno lovačko društvo jer zaraslim putovima ne hode učeničke noge već divlje svinje i druga divljač. Dok su putovi bili prohodni njima su odlazili stanovnici iz ovog mjesta, a sada kada su zarasli i neprohodni njima dolaze divlje svinje, vukovi i druga divljač do samog sela, pa se lovci imaju gdje i čime zabaviti. Lakše je danas sresti vuka nego čovjeka. Čudni su ti zakoni prirode. Ranije je ovdje bilo puno stoke sitnog zuba, a vukova malo. Danas je obrnuto. Stoke nema nikako, ali zato vukovi sve češće zavijaju.

Da sve ne bude pesimistično asfaltiranom cestom kod „Karaje“ , u Podosoje, navraćaju znatiželjni putnici, turisti, ljubitelji domaćih jela i vina i ono što je najvažnije, ljubitelji zezancije, pjesme i dobrog raspoloženja kojeg ovdje ne fali do kasnih večernjih ili bolje rečeno jutarnjih sati. Iza nadimka „Karaja“ krije se Dražen Puljiz koji još od devedesetih godina prošlog stoljeća stvara svoje obiteljsko gospodarstvo u kojem posjetiteljima nudi domaća jela pripremljena od domaćih namirnica.

Dražen Puljiz Karaja na ulaznim vratima u konobu

Dok se jela pripremaju mirisi vam nadražuju nosnice izazivajući u vama želju da ih što prije kušate. Nema žurbe jer prije toga grlo treba ovlažiti domaćim aperitivima u hladovini stoljetnog oraha. Tek nakon toga može se ući u neku od prostorija uređenih u etno stilu namijenjenih gostima. Na kamenim zidovima nalaze se stari predmeti od kojih svaki ima svoju priču. Karaja je posebno ponosan na veliku tepsiju u kojoj se može pripremiti pečena teletina i krumpiri za dvadesetak osoba. Za tako veliku tepsiju morao je napraviti i specijalnu peku ili sač kakvog nema u Imotskoj krajini.

Priprema za pečenu teletinu ispod peke ili sača

Pripremajući jelo ispod sača ili peke otkrit će vam i podrijetlo svog nadimka. Dobio ga je po jednom doktoru iz susjedne Hercegovine, zvanom Karajica kod kojeg su stanovnici ovoga kraja odlazili kada su u pitanju bili lomovi kostiju ili drugi zdravstveni problemi. Kažu da Dražen na tog doktora dosta sliči, pa mu odatle i nadimak. Kad prvi gutljaji domaćega vina ovlaže grlo i kada krene pjesme, zaboravi se i na brige i probleme. Upravo zbog toga ovdje sve češće navraćaju poslovni ljudi iz Splita i drugih mjesta kako bi se opustili uz Karajinu gostoljubivost, znajući da ih ovdje, u miru Podosoja, nitko neće ometati.

Tek ispečeni kruh ispod sača

Bili su ovdje i advokati i doktori i profesori i političari i uvijek su se ponovo vraćali ponavljajući da im nigdje nije bilo ljepše. Ovdje ne moraju voditi računa jesu li popili koju čašu više i jesu li se ponašali neprikladno. Ovdje je normalno ponašati se onako kako želite, onako kako vam je najljepše i najugodnije. Ovdje vas nitko neće upozoravati na kraj radnog vremena, nitko vas neće maltretirati zato što ste neka poznata faca i što je najvažnije nitko sutra neće pričati o vašim „neprikladnim“ postupcima jer ovdje je sve prikladno ako to vama odgovara i ako vi u tome uživate.

Stare stolice kod komina