http://split-online.info/vijesti/ en bobamorska@gmail.com Copyright 2010 2010-03-10T08:52:00+01:00 http://split-online.info/izhr/revolucionarka-danas/ http://split-online.info/izhr/revolucionarka-danas/#When:07:52:00Z Piše: Ana Goreta Baka je ugasila televizor svojom bejzbol palicom, te je po iljaditi put ispustila zadnji izdisaj i okrenila se prema majci: -Ćerce, sve je otišlo u prdejac, triba ić prosvjedovat za mladost šta dolazi, ja bi išla ali me muče i kukovi i srce i kolina i kamenac, a i ti si prigodna karaktera na mamu, pa ako bi mogla izać na ulicu, aj napraviću ti i sendvič. Otac je doša doma sa pola lukovice od gladiole i reka je ženi: Pilence, sretan ti dan žena! Mater je rekla: Je da iman sendvič gratis, ali svejedno očekujen otić na neki diner jel, ka ono u neku konobicu! -Za prošlu godišnjicu san te izveja na prosvjede i bilo nan je baš ludilo, jel da? - Je, uvik ima neki besplatno fažol, a baš dobro smo se i nasmijali kad si ti dobija po leđima. - Da si ti pripoznala onda gradonačelnika, a ne srat nepoznatin ljudima protiv gradske vlasti i hadezeja općenito, to se ne bi dogodilo. - Je, ali ovoga sad znan pripoznat i izdaljega, neću te ovi put zajebat, života mi. - Ove godine sam te odlučio izvest u kulturno umjetničku ustanovu na remake izložbe iz 1907 godine, imamo i tiket koji ti mater nije iskoristila zadnji put, a ja osjećam neizdrživu nostalgiju za starim Splitom i njegovom kulturom koje više nema. Akošsamnom, ako neš - napravio san ja za svoje pilence i transparent na uv stabilnom i nesalomljivom materijalu oslikan reflektirajućom folijom da se bolje vidi a lagan je toliko da ga možeš nosit sama. - Ti si vlaj a kukavica. Iden sama na besplatni fažol! Ionako se kraj tebe ne osjećam ni pinku sigurnije. - Dobro, evo ti onda 100 kn za sigurnost tj. za frizuru, ali pazi da je trajna ona ladna, djeluje bolje od sluzavca. Mater mu je opalila dvi odgojne te otišla sa 100 kn prema izlazu iz kuće. - Majko, majko, nemoj ići sama! zavapio je brat boksač iz susjedne galaksije tj. prostorije sa kompjuterom. - Eto ko je moje zlato najsjajnije, ti si ovde izgleda jedini protiv pljačke i nepravde. - Nisam majko ja protiv nikog, ja sam borac a ne nasilnik. Ali odlučio sam tebi posudit svoj super ekstendibl kolapsibl teleskopik stik, od čelika je i podmazuje se redovito, a blagoslovljen je i poslin domovinskog rata. Kako je sestra već bila pobjegla u drugu dimenziju, ja sam, iako to nerado radim, izvadila onu potvrdu od socijalnog: Samohrana majka dvoje djece. -Dobro, razumila san, ko vas jebe, iden sama! Mater je prvo na otišla na Hajduka i prosvjedovala besplatno ali bez nekog uspjeha jer niko više ne ide na utakmice, pa je na miru pojila sendvič. Onda je jednom zalutalom torcidašu uspila dobrovoljno izvuć lovu uz pomoć ekstenzibilnog super stika. Sad je već imala nešto love pa je po uzoru na prave revolucionarne vođe za početak odlučila oformit kritičnu masu. Otišla je do konobe od klošara nadajući se da će financirajući njihov umjetnički pogled dobiti očekivanu podršku. Međutim ni u konobi nije bilo nikoga. Mater je slegla ramenima i otišla u frizerski salon, ionako je dan od žena. Pogled iz plićaka 2010-03-10T07:52:00+01:00 http://split-online.info/izhr/sibenski-leksikon1/ http://split-online.info/izhr/sibenski-leksikon1/#When:06:25:00Z Piše: Ivo Jakovljević I jedni i drugi su se međuse razlikovali po boji dlake, po snagi i po imenima. Konji bi s kobilama imali dicu, koju su zvali ždribad, a magarci s kelama pulad. Ko god je ima puno polja, u kući je drža konja oli kobilu, a bilo je i kirijaša, koji su živili od toga šta bi svojin beštijama drugima vozili. Konje i kobile se uprezalo samo za najteže i najveće rađe, a za manje, svakidašnje, dosta je bilo naprtiti magarca oli kelu, mazgu i mazguna. Metnili bi in priko glave komoč i ormu, pa neka teglu i vuču ki marva Konje se više tetošilo, s njima se uvik lipo divanilo, a triba pravo reći: konji su znali slušati. Tuklo ih se škurjon samo na uzbrdicama, kakvi je bija put od Vanjskog prama gimnaziji, oli uz poštu, uz Građu i uz Eger. Na magarce se oduvik gledalo teke popriko, jerbo su znali biti na svoju ruku, pa in je tribalo i triput reći da štoko učinu, i matrakon ih po drobu, i rukon po glavi i guzici. Ovo je ostalo od jednih kola od kara, koje su zaitnili ustranu, jerbo nikom više ne tribaju Samo dica nisu vikala na magarce, niti in šta pritila, pa bi in, pogotovu pulići, puštali da ih jašu ki kauboji. Konjima se davalo i boju spizu, a magarcima lozu iz poja, stari kru i vodu. U poju bi se jedni i drugi jačali travama i družili s beštijama sa drugih poja. Oni koje nisu dospili uškopiti, nisu puno birali, pa se znalo dogoditi da konj s kojon magaricon dobije malu mazgu oli mazguna, koji su isto dobre, teretne beštije. Nisan čuja da je kojen magarcu to uspilo s kojon kobilon, jerbo bi se za dobaviti je prije triba uspeti na zidić, i sve to učiniti a da ga konj ne vidi. Kad bi bili i dobre i loše voje, veseli oli gladni i žedni, konji su rzali, a magarci revali. Samo, more reći ko šta oće, ali magarci su imali boje glasove od konja. Ma, ostali su sirotinja, pa su nan u dotu ostavili samo samar, po dvi kofe, bremu, prače, antrešelj, matrak i sić iz kojeg su pili vodu, dočin su od konja ostali i kar i đendinjera, i timun i vagir, i drkljica i stupci-palci, i lengeri i štrange, i žlajf i žmir, i komoč i oglav, i žvale i očalini, a i koja škurja. Tute bi, u ovoj štali, stali u škuron, kad ne bi imali posla oli noćon, kad bi upočivali. A ima jedno vrime da kroz ova vrata niti ko ulazi, niti izlazi, nego služu samo da se noćon po njima mrču svakakve fantažije, ko šta oće. Današnji konji su se pribacili na šport, a magarci na turizam, pa to više nisu iste beštije. Neka su, zato, svin pokojnin šibenskin konjima i magarcima, i svin njijovin kobilama i kelama, i svin mazgunima i mazgama – naradili su se u svoje vrime, svitu, priko svake mire - laka zemlja i život vični. Tekst preuzet sa portala ŠIBENSKI LEKSIKON uz dozvolu autora Dalmacija-Ćakule kod susida 2010-03-10T06:25:00+01:00 http://split-online.info/izhr/bajamontua-vraena-na-rivu/ http://split-online.info/izhr/bajamontua-vraena-na-rivu/#When:06:14:00Z Lokalne građevine izrađene filigranskom rukom Bajamontuša, pompozna kao i njezin puno veći original, “smiksana” od kombinacije srebra i legura, opet se vratila na Rivu. Postavljena je u izlog zlatarnice Nevena Dvornika Bosaića, kao dio kolekcije skulptura koje su u ovoj obitelji generacijama. Dvornikova replika fontane teži oko kilogram i pol, izvanredno je precizan i vrlo pedantno izveden rad koji u svojoj filigranskoj izvedbi nema ni mrvice industrijske proizvodnje. No, usprkos svim superlativima koji se mogu podariti ovakvom radu naših starih majstora, filigranstvo - sjetno će Neven, u Splitu poznat i pod nadimkom Điđi - više nije u modi. O silnom znanju koje se nekada prezentiralo u izradi iznimno cijenjenih i traženih primjeraka nakita, danas svjedoče tek ovakve skulpture. Zato se Dvornikovi, potomci stare poznate splitske zlatarske obitelji, njima osobito ponose. Neven Dvornik Bosaić Impresivan rad - Uz ‘Bajamontušu’, u kolekciju se ubrajaju i skulpture starog splitskog kara, falkuše, tovara, a posebno je impresivna umanjena replika jednog varoškog sklopa starih kuća. Nevjerojatno je precizna i životna, s filigranski pedantno izrađenim škurama, robom na tiramolima, fumarima, bunarima i kacama, te ljudima u pokretu. I građanska i pučka graditeljska tradicija prikazana je u replikama od srebra i legura: Bajamontuša i (dolje) varoški sklop kuća s ljudima u pokretu /Jadran Babić / Cropix Impresivan je to rad, od kojeg se, zajedno s ostalim uratcima koji su već dva desetljeća u obitelji, nikad ne bih odvojio – kaže Điđi. A ponuda za kupnju je bilo mnogo, ponekad i više nego primamljivih, i od domaćih ljudi i od turista. No, Dvornikovi svoju baštinu žele sačuvati za generacije obitelji koje dolaze i ne posustaju u toj odluci. Kolekcionari su mnogih lijepih stvari - brodova, slika, kao i primjeraka starog, vrlo zanimljivog nakita. No, skulpture ipak imaju posebno mjesto u kolekciji. - Možda i stoga što se na njima toliko puno i predano radilo. Za svaku od njih je bilo potrebno oko šest do sedam mjeseci svakodnevnog višesatnog rada, što nije mala stvar. Sasvim sam siguran da bi se danas malo tko u takav projekt upustio. Brži je ritam života, nema se više vremena za stvaranje ovakvih umjetničkih djela. Nekada je bilo mirnije, tada su majstori imali vremena danima raditi na najmanjim detaljima, koji su na kraju trebali donijeti apsolutni preslik originala. A da bi se postigla točnost, majstor izrade je skulpturu morao stvarati na temelju fotografije ili sačuvanih razglednica. U tome zapravo i jest najveća vrijednost ovakvih radova – kaže Điđi. Nova moda Điđi se prisjeća kako se filigranski rad prije dvadesetak godina vratio u velikom stilu, a onda je opet pao u zaborav. Ljudi više nisu imali novca za kupnju takvih vrijednih ručnih radova. A utjecali su i modni diktati - primat su polako počele preuzimati drukčije izvedbe nakita, posebice primjerci od bijelog zlata koji su postali apsolutni trend. piše TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija Gradske 2010-03-10T06:14:00+01:00 http://split-online.info/izhr/nas-dil-mediterana-vasa-svitlosti/ http://split-online.info/izhr/nas-dil-mediterana-vasa-svitlosti/#When:05:59:00Z Vaša Svitlosti Pjaca živi i navečer, pametno osmišljena umjetna rasvjeta produžava svojin svitlon život Pjaci do kasni’ ura. Cili trg jema dosta svitla, a jopet se ne ćutiš ka eksponat u muzeju. Doli, kroz veltrine butigi šarena svitla svitle na stari trg, a usput reklamiradu i svoj asortiman. Odozgar tučedu reflektori, rasvjetna su tila visoko po kućaman, šoto vijenaca zgrada. Po danu ih se ne vidi, ne upadadu u oči i ne smetadu judiman. Eto, more se i brez pusti’ kandelabri, pa makar pasi nimali di činit potribu. Na sriću, nima ni reflektori okrenuti’ put gori prema ponistran, ka šta je to sad moderno (tako smo ka dica strašili jedan drugega stavjajući lampadinu pod bradu pa si parija ka sablast). Na Pjaci jemamo još i dva lipa ferala. Gori navrj Pjace gori jedan od nji, kovani fero-batudo, a nikidan su na kuću Pavlović montirali obnovljeni stari spliski feral (iz 1860.). Još je jedan takvi u funkciji, u Cosmijevoj (oni sa upitnikon?), kraj onega lipega pergula. Zna se po gradu još nać originalni’ a neiskorišćeni’ gvozdeni’ konzola starih spliski’ ferala, koji zapušćeni stojidu na zidiman kalet (ka na kantun Iza Lože oli na spoju Cosmijeve i Kružićeve). papagalo, ke ora že? Dok stojite u fermu oćelite koga adočat oli trefit, zvonki zvuk sa kampanela Ispod ure ispuni cilu Pjacu, bannn, bannn… Ni proša ni minut, a jedna priko oka gleda gori put sata, pa će ti: - Gospojo, koja je ura? Ova druga učini mot ka da će primistit boršu u desnu i okrenit ruku za vidit leroj, a onda se siti: - Pa, bože moj, a sa’ van je tuklo jedanajst! - Ma ko će to ić brojit ženo moja, oli ni boje pitat i malo ćakulat... - Ajte boni, niman van ja za to vrimena... Eto, naši judi se nerviradu i ne razumidu koja je ura, a malo nji’ zna da je oti sat još jedna od naših posebnosti, rariteti. Navr’ Pjace, oma sjeverno do Željezni vrat Palače, stoji i danas romanička kula iz 13. vika (su dvi romaničke bifore), na koju je u 16. viku montiran lipi renesansni sat, ka šta je bija običaj u evropskin gradoviman. Kula je nadograđena sa gotičkon ložon za zvono gradskega sata, koji bati svaku uru (i još jedan put posli pet minuti za one koji malo sporije brojidu). Ovi je sat poseban jerbo jema 24 numere, napisane rimskin brojkaman, a podne je naravski - na vrju. U 19. viku stavjen je novi sat sa 12 brojev, malo manji i malo visočije. Ura je konačno skroz rekonstruirana 1958. prema renesansnomen originalu, a dodana je i švera za pokaživat minute. Kulu je prin nikoliko godin opalija grom, pa je vajalo popravit. Ovaki satovi su ritki, duperali su se sve do 19. vika dok i’ nisu šuperali leroji sa 12 brojev, a danas samo displej, bez švera. Sat bez kazaljki izgubija je draž i vizualni doživljaj protoka vrimena, grafički prikaz kretanja zemaljske balote, vrime se gubi u mijeni brojeva bez duše. A javni displej-sat nima ni zvono, ne upozoraje jude zvukon, ne dili udarciman dan na 24 dila. Minjadu se navike, a pojmovi gubidu smisal: kako ćeš onda reć - vidimo se u dva bota, oli – do’ću doma u po bota. pogledaj gori Svaka se jubav njeguje, pa tako i jubav prema svomen gradu. Čovik danas najčešće ravnodušno prolazi ovin našin svetinjama, a šćeta za njega jerbo bi se moga osjetit punijin, važnijin i bogatijin kad bi zna, kad bi cjenija, šta se sve ovod nataložilo stoljećiman. Triba jemat poštovanje prema patini vrimena, starin fasadan i uskin kaletan, vaja se naučit diletavat na fine detalje u kamenu. Koji put vaja dignit pogled visočije od veltrini sa postoliman, sniženjiman i robon sve po osan. Otkri’ćete da živite u okruženju koje je nastajalo vikoviman, sa puno truda, ali i dostojanstva, ćutit ćete da ste i sami dil te lipote. Pogledate li poviše izlogi, vidi’ćete na fasadan ugrađene kamene spolije, reljefe, grbove famij, svece, glave beštij, natpise, sačuvane fragmente ″umrli″ kuća. Evo, na kuću bivše kafane i otela Central morete vidit svetega Juru, svetega Mihovila i jednu glavu o’ lava, na palači Karepić dupine, dok na bivšemu Etnografskom muzeju izvanka jemate cilu izložbu grbov i natpis. Tot je i sridnjovikovni grb iz kraja 14. vika, zidine Grada-Palače sa vratima o’ grada i vertikala kampanela, koji je posta i službeni grb Grada. Socijalizam mu je (na mistu u vrime Venecije o’štemanih štitova narodni’ plemića) bija doda zvizdu, a ova je država stavila rvaski grb i malu, malu figuricu nikega čovika, govori se da je to naš sveti Duje, ma to se ne more provjerit brez mikroskopa. Edo Šegvić, Naš dil Mediterana (nastavak u ponedijak) Naš dil Mediterana 2010-03-10T05:59:00+01:00 http://split-online.info/izhr/edni-preko-pive/ http://split-online.info/izhr/edni-preko-pive/#When:07:16:00Z Dozlogrdilo je seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima, pivoproizvođačima i sportašima. No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu. Unatoč početnom podcjenjivanju od strane političke elite, prošlog tjedna seljačka i radnička borba došla je do svog vrhunca i po prvi put je uspjela ujediniti čitavu zemlju. A kada su vlasnici blokiranih poduzeća i državni vrh uvidjeli da ovo nije jedna od onih situacija koje su nekad uspijevali ugušiti s tek pokojim obećanjem, posegnuli su za voljenim metodama svih mrzitelja građanskog neposluha - policijskim intervencijama, sudskim tužbama i manipuliranjem stvarnim brojem prosvjednika. Teško im je bilo noću spavati kada su znali da će se zbog devet dana štrajka u Osječkoj pivovari pokvariti čak devetsto litara tekućine omiljene nogometnoj naciji. Jer u ovoj zemlji pivo je gorivo za pokretanje jedinih masovnih okupljanja koje naša vlast smatra legitimnim - uzvikivanja na stadionima tijekom utakmice omiljene momčadi uniformirane u prepoznatljiva hrvatska obilježja. A da ovog puta neće samo Slavonci ostati žedni, potvrđuje i hrabar čin radnika splitske Pivovare koji su prošli četvrtak svog direktora dočekali s ključem u bravi. Baš kako su dan ranije i najavili, radnici su blokirali postrojenje tražeći da im se kaže istina o njihovoj sudbini. Dok se njihovim zahtjevima ne udovolji, radnici pivovare će dvadeset i četiri sata dnevno dežurati u tvorničkom krugu, a s proizvodnjom će nastaviti dokle god bude sirovina. Sve radnike koji se nalaze u sličnoj situaciji pozvali su da učine isto- da napokon preuzmu vlast u tvornicama koje ustvari i jesu njihove. Dozlogrdilo je i seljacima, radnicima u škverovima, željezarama, građevinskim poduzećima i sportašima, koji su se napokon odlučili boriti svim dostupnim sredstvima. A kako je hrvatski vrh zbog dugotrajnog provođenja omiljene metode ˝kruha i igara˝ svoj represivni aparat imao priliku uvježbati jedino u uličnim obračunima s mahnitim navijačima, ne čudi kada se i na prvotne nenasilne metode blokade Čobankovićeve ˝razuzdane rulje˝ uzvratilo interventnom jedinicom, baš kao što se i prošli mjesec uzvratilo Jelavićevim ˝četnicima˝, a jesenas Bonaccijevoj ˝dječurliji˝. No potencijalni saboteri ovog povijesnog buđenja radnika i seljaka nisu samo podobni policijski službenici, koji su na samo jedan mig vlastodršca spremni sastaviti čitav kordon, već su to i sindikalni vođe i kojekakvi pregovarači koji neodoljivo podsjećaju na političku elitu, jer nerijetko zbog vlastite koristi pristaju na tek polovne kompromise koji idu nauštrb onih koji su ih izabrali. A da nam dugogodišnje klanjanje autoritetnim vođama niti ovoga puta i nije neko opravdanje za nastavak njegovanja podaničke političke kulture, potvrđuju grčki radnici koji su ovoga puta svoju povijesnu učmalost odlučili nadoknaditi ne birajući sredstva - pa makar to značilo i uličnu borbu s kamenom u ruci. I virovitičkoj ˝razuzdanoj rulji˝ naposljetku je dozlogrdilo poigravanje sudbinama ljudi i bahaćenje silom, no kada se poslanicima državnog vrha uzvratilo istom mjerom, kola hitne pomoći očekivano su se punila nenaoružanim seljacima. No policiji je to dopušteno jer je, kako to obično biva, i u ovom slučaju bilo riječ samo o provođenju zakona nad onima koji ˝divljaju po gradskim ulicama i tako ugrožavaju sigurnost građana˝. Tamara Opačić Izvor: H-Alter Kruh naš svagdašnji 2010-03-09T07:16:00+01:00 http://split-online.info/izhr/neumorni-rock-penzii/ http://split-online.info/izhr/neumorni-rock-penzii/#When:06:52:00Z Bez obzira na to što su prešli u treću životnu dob, mnogo je onih glazbenika koji i dalje žare i pale scenom, održavaju turneje i promoviraju nove albume, a neki od njih su »Aerosmith«, »U2«, »AC/DC«, B. B. King ili Jon Bon Jovi U današnje vrijeme nije lako ostati na glazbenoj sceni – kad se uzme u obzir navala instant-zvjezdica i raznih reality projekata, uopće je teško probiti se, a kamoli ostati prisutan, svjež i zanimljiv – pogotovo ako si prešao pedesetu. Kako prenosi portal Blender, na svjetskoj glazbenoj sceni ima iznimki koje, bez obzira na to što su prešli u treću životnu dob, i dalje žare i pale, održavaju turneje i promoviraju nove albume. Jedni od njih su »Aerosmith«, a tu je i Willie Nelson koji je napunio 76. godinu i nema namjere usporiti. Naime, njegov posljednji album »American Classics«, zauzima visoka mjesta prodaje u američkim CD shopovima. Njegov upola mlađi kolega Jon Bon Jovi ima novi album »The Circle« te i dalje sa svojim bendom skakuće po pozornici kao da ima dvadeset godina. Da su Irci tvrdoglavi i uporni dokazuje dugovječna grupa »U2« koja je s turnejom »360°« ušla u 2010. godinu i to prilično zadovoljna s obzirom na to da su već nakon svojih prvih 13 nastupa ove turneje zaradili više od sto milijuna dolara. Osim Iraca, život na »cesti« voli i vremešni B. B. King koji je napunio 84 godine, a i dalje održava koncerte pokazavši da se nema namjeru smjestiti na jednom mjestu. Tu namjeru očito nema ni Madonna koja je odradila spektakularnu turneju, a uz konstantno proširivanje obitelji redovito plijeni pažnju i svojim ljubavnim aktivnostima. Napunivši 83 godine, Tony Bennet uporno naglašava da nema namjeru ići u mirovinu što potvrđuje čestim, skromnim usporedbama s Picassom i Fredom Astaireom koji su radili do zadnjeg dana svog života. Iako je prošlo dosta vremena od izdavanja posljednjeg albuma, energična grupa »AC/DC« nadoknađuje taj nedostatak izdržljivim plesanjem i pjevanjem na koncertima gdje imaju i zanimljive rekvizite kao što su vlakovi u prirodnoj veličini ili pak goleme, ženske statue veličine Godzille. Nakon prošlogodišnje turneje, pionir rock and rolla Chuck Berry i dalje nastupa, bez obzira na to što su mu 82 godine i to jednom mjesečno u renomiranom Blueberry Hill restoranu. Ozzy Osbourne je osoba koja iza sebe ima nebrojene skandale kao što je čupanje glave šišmišu vlastitim zubima, a nakon snimanja reality projekta »Osbourneovi« i otkazivanja festivala Ozzfest, i dalje nastupa i radi nove pjesme. Turneja Boba Dylana »Never ending tour« doslovno ispunjava to značenje jer ovaj 68-godišnjak i dalje održava koncerte u kontinuitetu od preko deset godina, s tim da svejedno ima vremena snimati odlične albume koje zauzimaju visoka mjesta. Kotrljajući se sve ove silne godine, nekad brže, nekad sporije – »Rolling Stonesi« su već navikli na šale o svojim godinama. S obzirom na to što su sve prošli, činjenica je da su neumorni, rade na novom materijalu, autobiografijama i da se odlično drže za penziće. Njihov stariji glazbeni kolega Charlie Daniels, kojeg često zbog izgleda uspoređuju s Djedom Mrazom, u svojoj 73 godini još uvijek plovi u country i rock vodama unatoč zdravstvenim problemima. Svoju karijeru je započeo u ranim 50-ima prošlog stoljeća, a surađivao je s mnogim poznatim glazbenicima kao što su Elvis Presley, Johnny Cash, Leonard Cohen i Bob Dylan. Vječni rocker u trapericama, Bruce Springsteen svojim je nastupom na Super Bowlu dokazao da nije ishlapio te da i dalje unosi svježinu na glazbenu scenu, što je dokazao i turnejom na koju je krenuo u studenom. Hank Williams mlađi, country pjevač, započeo je karijeru imitirajući svog oca, pionira country glazbe Hanka Williamsa, i iako su mu predviđali brzo nestajanje sa scene, on je i dalje tu radeći ono što voli. Godine 1975. doživio je tešku nesreću skotrljavši se niz planinu kompletno ozlijedivši lice i lubanju koja mu se skoro prepolovila. Morao je proći kroz mnoštvo plastičnih operacija, naučiti ponovo govoriti i pjevati što je tvrdoglavo i učinio. Saša ERGOTIĆ Izvor: Novi List Svašta nešto 2010-03-09T06:52:00+01:00 http://split-online.info/izhr/prekinut-trajk-glau-eljezaru-kupuju-jaki-igrai/ http://split-online.info/izhr/prekinut-trajk-glau-eljezaru-kupuju-jaki-igrai/#When:06:43:00Z Nakon jedanaest dana radnici splitske Željezare prekinuli su štrajk glađu. Odlučeno je to na sastanku Kriznog stožera nakon što su im sindikalisti Tonči Mužić i Katica Nejašmić iz Ministarstva gospodarstva u Zagrebu gdje su prisustvovali četverosatnom sastanku s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem javili da su njihovi zahtjevi velikim dijelom ispunjeni. - Ima mnogo jakih imena među potencijalnim ulagačima - kazao je Đuro Popijač, ministar gospodarstva nakon višesatnih pregovora o Željezari Split. Nije htio govoriti o konkretnim imenima, ali je spomenuo niz sastanaka sljedećih dana. Neodređeno je tek naveo da je riječ o “uglednom njemačkom tvorničaru, Talijanima”, kao i da će se u petak “putovati na razgovore s velikim poslovnjakom iz branše”. - Ovaj put nam je iznimno važno da se osigura proizvodnja i tržište za plasman proizvoda - kazao je Popijač. Kupljeno je i vrijeme do pronalaska novog vlasnika, javlja SEEbiz. S tvrtkom Trast iz Splita dogovoreno je da će se 1500 tona žice formalno uvesti i proslijediti u Željezaru. To je dovoljna količina za mjesec dana rada jednog pogona, koji će žicu preraditi u željeznu armaturu. Ministar Popijač rekao je da ga radnici uvjeravaju kako tržište za armaturu postoji. - Uvjeravamo da iza svih problema stoji uvozni lobi - kazao je neslužbeno jedan od radnika. Iznimno su zadovoljni reakcijom ministra, ali napominju da je tek u petak ministar bio upoznat s pravim stanjem poslovanja i mogućnostima same tvornice. D.N. Foto: Nikola Vilić, Damir Krajač / CROPIX Izvor: DalmacijaNews Kruh naš svagdašnji 2010-03-09T06:43:00+01:00 http://split-online.info/izhr/brac-ne-slave-dan-zena-zbog-odmazde-nad-muskarcima/ http://split-online.info/izhr/brac-ne-slave-dan-zena-zbog-odmazde-nad-muskarcima/#When:19:49:01Z Gornji Humac na Braču jedino je mjesto u Hrvatskoj, a i šire, u kojemu se ne slavi praznik Dana žena. I to s razlogom. Prije 66 godina, 8. ožujka 1944., njemački okupatori su u znak odmazde u tome malom bračkome mjestu strijeljali sve zatečene muške osobe od 16 godina naviše. Toga kobnog dana 24 muškarca ni kriva ni dužna pokošena su neprijateljskim rafalima. Među njima bio je i župnik don Kuzma Šimunović koji nije želio napustiti i izdati svoje vjerničko stado. Dok su obavili egzekuciju, njemački okupatori su žene i djecu zatvorili u mjesnu crkvu. Ostalo je upamćeno da je pogubljenom Nikoli Tarašu toga dana žena rodila sina i dala mu ime po strijeljanom ocu, Nikola. Njih 17 strijeljano je i bačeno u jamu Gustrišice, dok je sedmero ubijeno na drugom stratištu. Sjećanje na taj dan potaknuo je i obnovio Marino Kaštelan (HDZ), načelnik općine Pučišća, u čijem je sastavu i naselje Gornji Humac. Misu zadušnicu za nedužne žrtve fašističkog terora predvodio je župnik don Jakša Rubinić, a nakon toga su mještani, predvođeni načelnikom Marinom Kaštelanom i predsjednikom Mjesnog odbora Gornjeg Humca Nikšom Michielijem Tomićem, ispred jame položili cvijeće, vijence i zapalili svijeće. Župnik don Jakša Rubinić izmolio je molitvu odrješenja, a načelnik Kaštelan prisjetio se tih događaja koji su se snažno urezali u sjećanje stanovnika toga bračkog mjesta. Zbog toga stanovnici Gornjeg Humca već 66 godina ne slave Dan žena, nego se toga dana sjećaju i odaju počast svojim nedužno strijeljanim sumještanima. Ivica RADIĆ Izvor: Slobodna Dalmacija Dalmacija-Ćakule kod susida 2010-03-08T19:49:01+01:00 http://split-online.info/izhr/bartul1/ http://split-online.info/izhr/bartul1/#When:06:40:00Z Edo Šegvić - Bartul 2010-03-08T06:40:00+01:00 http://split-online.info/izhr/sritan-8-mart/ http://split-online.info/izhr/sritan-8-mart/#When:21:43:00Z S obziron na trenutnu situaciju u zemlji, mislin da bi za ovi Dan žena najboji poklon svakoj bija neka strana putovnica i avijonska karta za pobić šta dalje, dok nan još uopće aerodromi radu. Po zemje nan je u štrajku, ili radi i ne prima plaću, ili uopće ne radi a zadnju plaću su vidili tamo negdi okolo prošloga Uskrsa. Pa mi se pari da je u takvin uvjetiman priko svake mire smišno recimo otić u grad i kupit ženi bilo šta na poklon. Ako je po zemje u štrajku, a nisu u štrajku iz zajebancije nego šta su gladni, onda gledano Split ka jednu mikro zajednicu i preslik cile države, ispada da siguro po muških u gradu danas ne bi moglo ženi kupit poklon čak i da se situ da ga triba kupit. Moja najboja prijatejica ništa ne prepušta slučaju i lipo je muža obavijestila da je Dan žena i da jon triba kupit poklon. Reka joj je da ne briga, i da će se siguro sitit. Ona njemu opet, da nisi slučajno zaboravija! On je onda reka da nema problema, da nije on Čobanković pa će zajebat dogovor. Inače u zadnje vrime žene masovno tražu da in se namisto poklona tipa cviće i proliće za rođendane i danove žena dovede muška striptizeta.Timen mi žene oćemo dokazat našu ravnopravnost i pokazat muškima da i mi znamo poludit i da su naši hormoni ravnopravni sa njihovim hormonima. Meni osobno to baš i nije nešto, mislin da bi mi adrenalin zapravo proradija tek da naprimjer vidin nekog muškog kako ujutro trče na posal, a prije posla da je rastra dvi mašine robe, pa na poslu da radi i istovrimeno zove dicu na mobitele i provjerava jesu li sritno prišli ulicu do škole i jesu li marendali i ponili pribor za likovni, pa kad dođe sa posla da odma onako u robi od posla nastavi jurcat, kuvat ručak i skupjat robu sa sušila i da zavrti još dvi mašine robe dok istovrimeno pali peglu za opeglat one dvi mašine robe od prikjučer, pa poslin ručka da opere suđe, isfrega pod u kužini, pobriše prašinu u dnevnom boravku, odradi sa dicon domaće radove, zaleti se do dućana po spizu za sutra, depilira dlačice iznad usta i okolo intimne zone, trkne do frizera opiturat se i sakrit side, vrati se i skuva dopola ručak za sutra, nazove svoju mater i pita je za zdravje, nazove punicu i pita je kad će..ovaj, pita je za zdravje, pomilki dicu po glavi, pomilki ženu po glavi, pomilki kućne jubimce po glavi, a onda se sruši u krevet, di ga čeka žena spremna za akciju i da mu nije slučajno palo na pamet reć da ga boli glava. Eto, to bi ja tila vidit za Dan žena. Kad se priča o toj emancipaciji ondak muški često znaju reć da oni nemaju ništa protiv ali da je Bog namistija da je prirodnije da recimo žena radi kućne poslove, jerbo da smo mi žene spretnije za to. A sa druge strane, zanimjivo je kako neki muški znaju uglancat svoja auta, operu ih i sredu tako da blišću i nemoš gledat u njih bez sunčanih očala, a kad triba nešto malo po kući napravit oli uglancat i očistit onda najedanput oni za to nemaju prirodnih predispozicija, đava in predispozicije odnija. Na stranu vilozofija, emancipacija i ženska i muška prava, ovi Dan žena bi tribalo nekako proslavit, a ja u zadnje vrime, svaki put kad se oću itnit u neko slavlje, prvo se sitin da moran provjerit je li to fešta koja se slavi i u Hrvackoj ili je to neka zapadnjačka izmišljotina koju nan poturaju vanjski neprijateji. Unutrašnjih neprijateja ijonako više nemamo, sad imamo samo Vladu. Šta bilo da bilo, sritno van bilo, lipe moje. Marčelina 2010-03-07T21:43:00+01:00