Žene su počele pratiti nogomet od davne 1998., a sve zbog toga što nisu vjerovale da im supružnici, dečki, idu na gradske trgove slaviti pobjedu Rvacke nad Njemačkom 1998. godine (3:0), nego su mislile «Ovi moj majmun sigurno ide kod one kurvetine....»

Pa su odlučile ići za svojim muževima, dečkima, itd, i tako i same završile na gradskim trgovima, haubama od auta, autobusnim krovovima, krošnjama drveća (mada ne razumijem da neko ima potrebu slaviti pobjedu u krošnji drveta!?Čega to gore ima a da dolje nema?!), po ulicama i kafićima. Dakle od te davne 1998. ništa više nije bilo kao prije. Žene su počele pratiti nogomet.

Najinteresantnije mi je gledati kako u kafiću ekipa gleda utakmice europskog ili svjetskog prvenstva a na kojima igra Rvacka repka, pa kad te iste žene kompletne sise ofarbaju u šahovnicu. Na obrazima crven-bijel'-plavi, kapa sa domoljubnim simbolima. Nema majko, samo puška na ramenu fali koliko je nabrijana na domoljublje i nogomet.

A kad nogometna utakmica počne? Nerijetke i danas po kafićima vrište: «Šukeru dodaj loptu!», mada je isti u penziji ko pokojni Tito – od 45.-e, al to nju ne jebe – ona zna da je 1998 igrao Šuker i da taj sigurno igra i sada, a to što je taj kojeg je ona vidjela i za koga misli da je Šuker, zapravo reprezentativac Gane i crn ko baba od fifti senta, to nema veze.

Što je najvažnije – bog je ne bi razuvjerio da to nije Šuker – «Budalo, to je Šuker!» reći će ti ako probaš. Interesantno je isto kako te žene i cure promatraju svoje dečke i muževe, pa tako ako lopta udari u prečku i mužjak se ulovi za glavu i kaže «Jaoooooo jebemti....»...odma se i ona lovi za glavu i viče «Jaoooo jebemti», ali krajičkom oka ga uvijek gleda jer se i sama mora tako ponašati.

Ako se pruža neka dobra šansa i mužjak se propne na zadnja kopita i reče:» AJDEEEEE AJDEEEEEEE GURNIIIIIIII!» čuješ taj kreštavi glas iza kako u istoj pozi govori: «IDIIIIII....JOOOJ...GURNIIII...PA KAK NEMREŠ IĆIIII...JOJJJJ...PA KAJ TI JE SAD?!», mada ne zna ni kamo bi ovaj trebao ići  ni kamo da loptu gurne, al eto, čule su od mužjaka pa udri.

Kad padne gol žene se ne vesele! – one čekaju da vide što će njihov mužjak napraviti. Ako se on veseli, redovito se i one vesele. Mislite da serem? Probajte jednom ostat sjediti na mjestu i ne veseliti se kad Hrvatska zabije gol!!! Vidjet ćete da će i žena ostat mirna. Što je najbolje, pomislit će da je utakmica monotona bez obzira sto gore u kutu piše  CRO : ARG – 3 : 3

Pa ljudi moji žene već 50 godina misle da je «indirekt» slobodni udarac koji obavezno ide u gol al' da se pritom odbije od protivničkog igrača. Za «ofsajd» i dan danas vjeruju da je granični prijelaz između nas i Bosne.

Ali eto, imamo cijelu jednu navijačku masu žena koje, što je najinteresantnije, od kompletnog nogometa prate samo našu reprezentaciju. Evo sad nas nema na svjetskom prvenstvu i obratite pažnju - niti jednu ženu ne zanima niti jedna druga utakmica, samo da je sise u šahovnicu farbat, to se traži.

A pogledat Brazil? Englesku? Ganu? Ma daaaaaaaaaaaj? – Pa tu ne igra Davor Davor Šuuu-ker Šuuuuu-ker. Žene, okanite se nogometa ka što sam ga se ja okanio. I Zvonimir Boban nije brat blizanac od Davora Šukera pa si vi sad mislite što 'oćete!!!

Tekst preuzet sa bloga Krule.blog uz dozvolu autora

Evo kriza je. Kažu "svjetska kriza", pa onda kako je svjetska,onda nam ovi pavijani iz vlasti govore...da kako je svjetska onda je i kod nas zato što je svjetska, jer eto, ako je SVIJET a Rvacka je na SVIJETU, onda tom logikom nas zakačila ta SVJETSKA KRIZA.

Ta svjetska kriza ima veze sa nama ka štene od jorkširske vojvotkinje sa grahom moje matere - dakle ama baš nikakve. Svako malo ovi pavijani gore organiziraju gospodarske skupove koji traju po 10 dana da bi na kraju zaključak uvijek bio isti - SVJETSKA JE KRIZA ZAHVATILA I HRVATSKU. Reka bi moj ćaća "Zahvat'la je nas pička mater'na a ne svjetska kriza", a moj ćaća  ima veze sa ekonomijom ka Rvacka sa tom istom svjeckom krizom.

Kad slušam te pavijane, ispada da smo mi neka gospodarska velesila kojoj Japan duguje najmanje dvajs miljardi dolara. Vijećaju po 10 dana a naša premijerka samo mijenja broševe na bluzi. Stavila ona broš u obliku "metle" i onda po države svršavalo i donosilo zaključke kako je eto ona odlučna da pomete svu nepravdu u državi. Lijepo. Imamo narod kojem je dosta i jedan usrani broš da bude optimističan. Kad će  staviti broš u obliku "wc školjke" pa da nam svima da poruku da se nalazimo u jednoj ogromnoj kenjari? Trebala bi.

Al eto, još ćemo se načekati broša u vidu "wc školjke" jer po njima - "Kriza!?!?!? Vata faking kriza? Ona ne postoji". Ako uzmete zadnjih 20 godina Rvacka je od jedne stabilne industrijsko prerađivačke državice postala samo jedna državica a kad ste vi samo "državica" onda vas svi jebu, muzu i iskorištavaju. Eto primjerice u tih 20 godina uništilo se sve što je vezano sa riječju PROIZVODNJA, pa tako imate Gorski Kotar i Liku koji su prepuni šume a jebene drvene stolice nemaš gdje kupiti.

Iz Kine stižu kontejneri stolica po 11 kuna. Normalno - slobodno tržište, zašto i ne bi. No stvar je u tome da se mi nismo ni prilagodili politici slobodnog tržišta jer koju se pičku mater'nu prilagođavat kad ionako ništa ne proizvodimo. Dakle, sve se u državi svodi na KUPI I PRODAJ i na toj paroli počiva kompletno naše gospodarstvo. Kompletno gospodarstvo se temelji na uvozu i prodaji. A nema što. Državi to paše jer priliv novca je kudikamo brži od uvoza i prodaje nego od proizvodnje i izvoza. Bar oni tako misle. Da bi se nešto proizvelo treba puno truda.

Evo, da ja hoću recimo otvoriti tvornicu guz papira, prvo bi me izjebali sa raznim dozvolama. Kad bi to uspio riješiti onda bi  morao platiti slivne vode i komunalne doprinose ka da radim aerodrom. Kad bi to platio onda bi mi država pritefterila da sad opet moram platiti slivne vode al ovaj put za "kisele kiše" koje znaju koji put pasti. Kad bi to platio onda bi doša pavijan iz HEP-a i reka da moram platit priključak struje.

Kad bi njega platio onda bi mi rekli da načelnik sela, u mjestašcu u kom bi radio tvornicu guz papira, nije baš oduševljen tvornicom u svom selu ali eto ako bi što kapnulo u džep onda bi promijenio mišljenje. Onda bi njega mora podplatiti a onda bi dobio obavijest da se izgubila pravomoćna građevinska dozvola i da bi opet treba platit novu i još u općini kupit farbe za printer jer je ona što radi u općini zadnje pakiranje farbe odnijela malom u Zagreb jer mali piše seminarski rad na prometnom fakultetu u Zg na temu "Semafori i utjecaj žutog treptajućeg na psihu djece mlađe od 7 godina" pa mu treba farbe za printer.

Kad bi napokon uspio sve poplaćat skužio bi da sam potrošio sve pare predviđene za izgradnju i onda bi sjeo na kamen i počeo plakat. Samo što sam počeja plakat onda bi došli ovi iz banke da nisam platio prvu ratu kredita i da mi sjedaju na zemljište koje je pod hipotekom. Sve u svemu, krasno. Al' to je tako kod nas.

No ako želiš otvoriti trgovinu za uvoz i prodaju, jedini uvjet ti je da imaš osobnu iskaznicu, biljege u vrijednosti 30 kn i udri. Od poslovnog prostora dosta ti je polovni stojadin sa spuštenim zadnjim sicevima kako bi moglo stati što više robe. Robu kad prodaš pola para zatajiš od porezne a drugu polovicu daš državi koja bude presretna jer joj temelj gospodarstva čini stole sa spuštenim sicem, čeličnim felgama, onom cufastom presvlakom na volanu, šahovnicom na retrovizoru, rđom na sva 4 blatobrana.

Što je najbolje takav "gospodarstvenik" na kraju godine dobije i onu nagradu "Zlatna kuna" i onda u opancima dođe na binu i kao prigodni govor kaže: "Eto...men krenlo sotim poslom...mal pomal žena i ja eto...radi se...baš vam fala na ovoj zlatnoj lisci...'el to pravo zlato?"

Naravno da čim siđe sa bine prvom do sebe pokušava uvalit onu pozlaćenu životinjicu zvana kuna - "Ejjj...viđe...zlatni tigar...pravi...aj ko za tebe osam stoja eura....ako oš otkinem mu glavu pa ga dobiš za 500...a?".

Država opet sretna jer će od 500 eura dobit bar 250. I sad u konačnici dođemo na današnji dan. Nemojte se zavaravat sa riječima "borba protiv krize". Nema tu nikakve borbe.Mi smo antilopa kojoj je aligator prvo pojeo noge a sad dolazi lav da nas poždere. Pa sad nek neko reče da se antilopa bori - a protiv čega da se bori bez nogu? Da trči na ušima? To upravo čini naša vlada, bježi od krize (lava) trčeć' na ušima i govoreć' nama kako se oni bore.

E fino ste se izborili. Samo u cijeloj ovoj priči mi smo ti koji nemamo noge a oni imaju po par rezervnih u ormaru. "Bit će bolje" Hm....na to bi moj ćaća reka...ma...mislim da znate što bi reka moj ćaća.

Pa stoga sad lijepo recite to na glas.

Tekst preuzet sa bloga Krule blog uz dozvolu autora

Eno se pola zemaljske kugle uzjebalo što se dolje u Južnoafirčkoj republici na ovom svjetskom nogometnom prvenstvu deru one vuvuzele. Veli dere 120 decibela i svima smeta....smeta nogometašima...smeta novinarima...smeta bijelcima...jedino crncima ne smeta jer je  ta vuvuzela (jeba je ja nisam ni zna što je to) njihov nacionalni puhački instrument.

Nebudi lud ja odma zamislio da se to isto nogoš prvenstvo igra kod nas pa da recimo nama Ličanima pripadne čast da se i kod nas odigra kakva nogometna utakmica. Ka prvo...država bi morala izgraditi stadion...al' kako je to njoj najmanji problem s obzirom na količinu novca koju spička na majmunarije onda je za očekivat da bi i mi Ličani dobili taj stadion. Kad bi ga već i dobili odma bi drugi dan bio oblijepljen kompletan u HDZ-ove plakate i to sa onim plakatima na kojima je još Franjo Tuđman...a to nije ništa čudno jer kod mene još imam baba koje misle da je Franjo živ. Odi joj reci da je mrtav! - riskiraš grablje u anus.

Dakle kad je stadion oblijepljen, onda bi ga pola išarali sa sprejom i to u vidu DINAMO a druga polovica u HAJDUK, jer je točno pola Like za Hajduk a pola za Dinamo. Onaj ko npr. navija za Varteks ili za Rijeku smatra se "oboljelim na živce". Drugih klubova ovdje naprosto nema. Bilo bi na stadionu još parola poput CECO IMAŠ DOBRU SISU....a i...SEKO ALEKSIĆKO UDAJ SE ZA MENE I MOG KUMA.

Onda bi došli neki ljudi i po cijeloj Lici oblijepili postere sa najavom utakmice ARGENTINA - ENGLESKA, UTORAK 20.00 SATI. Onda bi se 3 dana prije utakmice digli šatori i počeli peći janjci i volovi. Dimilo bi se oko stadiona ka da je vojna vježba. Sjatili bi se svi Ličani iz svih gradova i sela i svi u kožunima i ličkim kapama. 3 dana bi trajala fešta ispred stadiona.

A onda, na sam dan utakmice, počeli bi dolaziti navijači Argentine i Engleske koji bi odma instant dobili po pički i istim tim busevima vraćeni kućama jer "Koju pičku maternu oni dođoše kodnas a niko i nije zva!?"...."Što će nama tuđinac vuda hodat...jeba mater svoju!"

Počelo bi takmičenje ko je više izrazbija kojeg navijača - "Eno sam onom Englezu skino onaj dres i pojeo ga prednjim, a onda sam ga uzeo diga uzrak i bacijo na kumovog novog FERGUSONA...al je vrišta ka prasac"..."Ja uzeja onog Argentinca...počo sam ga šamarat u podne i tako do pola 8 naveče...a onda mi počeja dnevnik pa sam iša kući".

Onda bi ovi iz Zagreba poslali 40 autobusa policije, što specijalne, što normalne, al' svejedno bi i to krvavo napustilo stadion. Ličani kad šamaraju, šamaraju sve redom. Onda bi došlo 8 sati i početak utakmice.

Na samom stadionu bi bilo 100 000 Ličana, svi u kožunima. Bilo bi jedno dvajs iljada harmonika i jedno 10 iljada tambura. Svaki bi ima u džepu po 4 kile kamena ako sudac štogod zajebe. Počela bi utakmica a sa stadiona bi se čulo 20 iljada harmonika i onih 10 iljada tambura. Pjevalo bi se PREKO KAPELE LIČKE GORE ZELENE...TAAAMO SU CURE GARAVEEEEE.

Buka bi bila 180 decibela. Nakon 15 minuta igre sudac bi zajeba u procjeni i krivo dosudio penal a onda bi sa stadiona krenuli kameni projektili. Sudac bi za samo minutu bio pod hrpom kamenja sa jos 3 igrača. Utakmica bi se privremeno prekinula jer bi Mile sa bagerom i njegov brat Pere sa kamionom ušli na stadion da obave utovar i odvoz kamenog materijala.

Građevinski radovi bi završili nakon 2 sata kad bi bager u zadnjem grabljenju kašikom među hrpom kamenja otkrio sučevu nogu. Suca i još 3 igrača bi onesvještene izvukli iz hrpe kamenja a onda bi Pere pristupio reanimaciji sa 20 šamara svakom. Kad bi ovi došli sebi onda bi utakmica bila nastavljena oko 11 navečer. Oko 11 i 15 bi pao prvi gol za Argentince a onda bi se čuo prvi pucanj iz haubice jer čemu palit baklju kad kod kuće u šajeru leži haubica još iz 93-e. Ne bi bila jedna nego bar 10-tak.

Slaveći pobjedu zemlje za koju ni ne znamo gdje je, sa sjeverne tribine bi krenula minobacačka paljba. Gol Argentinaca bi bio poguban za jedno selo u Lici jer bi ga ovi što slave na stadionu svojom topničkom paljbom sravnili sa zemljom. Završilo bi prvo poluvrijeme a onda bi se Ličani spustili na centar, naložili vatru i počeli peći prasce. Bilo bi naredano jedno 760 odojaka u 14 redova.

Photo: Ivo Jakovljević, Šibenski leksikon

Trava bi odma izgorila a kad bi FIFIN povjerenik došao reći da je to neprimjereno ponašanje pa bi u nesvijest odma od šamara kojeg bi pobra. Povjerenika bi stavili u tačke i odvezli ga van stadiona. U "engleskom" šesnajstercu bi se pekla rakija a u "argentinskom" plesalo ličko kolo.

Alkohola bi bilo toliko da ga ni stadionska drenaža ne bi progutala. Oko 4 u jutro stadion bi preletio MIG 21 jer osim haubica i minobacača ima pokoji Ličan koji ima i avion pod šajerom. Kako bi ovaj preletio stadion onda bi ovih 100 000 dolje na stadionu izvadilo kalašnjikove iz gaća i počelo pucat po avionu jer evo "OPET NAS NEKO NAPADA".

Oko 7 sati u jutro NATO savez napada stadion i sravnjava ga sa zemljom. 100 000 Ličana preko Korduna, Banije, Prigorja, Zagorja bježi do Austrije sve do Njemačke gdje svi traze status prognanika. U 11 sati u jutro Lika biva prazna, svi su u Njemačkoj ka prognanici.

Ne forsirajte sport u Lici - pustite nas da spavamo na miru!

Tekst preuzet sa bloga Krule blog uz dozvolu autora

Neke vrste zapošljavanja pomalo postaju narodni običaj i već ih za 200 godina vidim u emisiji Lijepom Našom sa Brankom Uvodićem.
Zaposliti se kod privatnika u ovoj državi podrazumijeva vještine kakve samo životinje imaju, pa je za očekivati da će nas poslodavci kroz iduće godine prvo promatrati na nekom poligonu da se vide naše sposobnosti.
Ukratko ću vam pokazati razgovor između poslodavca i radnika koji će se vjerojatno sutra nekom desiti:

onaj koji traži posao (skraćeno OKTP)
poslodavac (skraćeno POSL)

OKTP: (kuca na vrata)
POSL: (dere se) SAMOOO MALOOO KRU MU JEBEM
OKTP: (čeka pred vratima strpljivo i skrušeno)
POSL: (otvara vrata i popravlja frizuru) UĐITE...UĐITE
OKTP: Dobar dan. Evo došao sam onako kako smo se dogovorili danas.
POSL: Bogdaj. A došo ti jel. A štos došo?
OKTP: Pa gospodine u vezi posla. Rekli ste da dođem danas na razgovor jer sam ušao u uži izbor.
POSL: (lupa se rukom o čelo) A TOOOOO. JES JES....AJD UĐI....SJEDI...ŠTO STOJIŠ.
OKTP: (sjeda u stolicu) - HVALA HVALA
POSL: Kolko imaš staža ono si reko?
OKTP: 12 godina.
POSL: ĐES SVE RADIJO? E, l KOJE FIRME?
OKTP: Radio sam u Microsoft Hrvatska te u Konzumu kao komercijalni direktor.
POSL: Nikad čuo!...Reci mi što imaš od škole?
OKTP: Završio sam jezičnu gimnaziju u Zagrebu a kasnije pravni fakultet u Zagrebu. Završio sam i više edukativnih tečajeva!
POSL: Više čega?
OKTP: Više edukativnih tečajeva!
POSL: (skače sa stolice sav oduševljen) TEČAJEVA!?
OKTP: Da gospodine tečajeva! (malo u čudu)
POSL: Pa jebem ti rane apostolske pa i ti i ja imamo iste škole!!!
OKTP: Iste? Kako to misl...
prekida ga POSL
POSL: Iste čovječe...jebem ti ko bi reko. Ja isto završio tečaj...poslije osnovne stari me upiso na željezničku srednju u Moravice a ja reko jeben tebe i školu i ja bris van iz škole...i jebga...poslje taj tečaj završio...nego - koji si ti tečaj završio?
OKTP: Pa kako u pravu baš nije bilo posla a usput imam i građevinski fakultet završen, ja sam šna tečaj AUTO CAD-a i na tečaj..
(opet ga prekida POSL)
POSL: tečaj AUTO čega?
OKTP: tečaj AUTO CAD-a
POSL: A mile ti majke pa el to normalno!?
OKTP: (već pomalo preplašen) Koje gospodine?
POSL: Pa to sa AUTOM!? - Ja isto završio tečaj za AUTO LIMARA!....

OKTP: Ali nije vam to gosp....
POSL: Pusti sad to. Pričas li koji strani jezik?
OKTP: Latinski...
POSL: što...dalje?
OKTP: Pa engleski...njemački...
POSL: Mali ne nabrajaj više,ti si ono što mi treba. Bitno je da znaš njemački - najviše ćeš po Njemačkoj raditi.
OKTP: Vi to mene zapošljavate?
POSL: Pa naravno. Ovakvog bisera se ne ispušta iz ruke. Zna njemački i ima tečaj AUTOKADA....lumen. Popizdit će svi kad vide ko za mene radi.
OKTP: A plaća?
POSL: E što s njom?
OKTP: Pa kolika bi eventuano mogla biti?
POSL: E vidiš, prvo bi je trebao zaraditi pa me onda i pitaj za nju. Ali evo vidim da si dobar pa ćemo odma to formulirat. El ti paše da ti ide pola na banku, pola na ruke?
OKTP: Imam li izbora?
POSL: Naravno da nemaš! Onda?
OKTP: Ali znate trebao bih dići kredit za stan!?
POSL: A što bi ti da ti ga ja dignem?
OKTP: A nee...mislio sam da mi na banku....
POSL: Alo momak nisi ti ovdje da misliš nego da radiš. Znaš, u početku si mi se svidio i nemoj tu sliku da pokvariš.
OKTP: U redu, kad nemam izbora. Recite mi gdje bi mi bila kancelarija?
POSL: Vani u garaži!
OKTP: U garaži?
POSL: Da - u garaži. A ključevi su ti ovdje kod mene. Evo sad da ti i službeno kažem da ti predajem ključeve i pripremi se za č. Tamo ti je prva tura.
OKTP: Kakva tura?
POSL: Da ti budem iskren ne znam 'pitaj Bracu, on je zadužen za špedicije po Njemačkoj pa će ti i reći kakva je tura u pitanju. Mislim da su neke daske u igri. Aj sad lagano, već ćemo se mi vidjeti.
OKTP: (kuži da je dobio posao kamiondžije a da to nije ni htio) Ali gospodine ja sam....
POSL: I ja sam. Ajd čovječe van više, postaješ naporan.
OKTP: Da bar ostavim broj tekućeg da znate gdje plaću da mi uplatite ?
POSL: Za sad ne treba, a kad bude trebalo već ćemo te mi naći. Sretno.
OKTP: (izlazi sa razgovora ZAPOSLEN sa ključevima zelenog DAJCA dupke natovarenog daskama sa eventualnim mogućim dobitkom plaće u omjeru pola na banku - pola na ruke)
Fakat se u ovoj državi isplati biti visokoobrazovan, znati par jezika i imati nekoliko edukacijskih tečajeva.

Što bi rekao jedan moj prijatelj:
- Recite mi molim Vas kolika bi mi mogla biti plaća?
- Pa u početku bi Vam bila 3000 kn, a kasnije 8000.
- Dobro - onda ću doći kasnije.

Tekst preuzet sa prijateljskog bloga Bloger Krule

Nema osobe koja ne voli šumske jagode. Osjećaj kad se šumska jagoda topi u ustima ne može pokvariti ni njen latinski naziv Fragaria vesca L.

Plod se jede i bez preporuke da je zdrav. Ipak, posebno je zdrav za prevenciju arterioskleroze, čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, zatvora i loše probave, dok je već svima poznato da je plod pun vitamina. Sumnjam da se iko polakomio za listom šumske jagode, ali list je ipak najznačajniji dio biljke u herbalnoj medicini.

Iako herba znači s latinskog prijevoda trava mnogi koji se smatraju i nude kao travari to ne znaju. Takvi sebe zovu „narodni travari“ čime je neznanje uzdignuto na pitanje časti i ugleda i često se veoma skupo prodaje. Tako ispada da narod znači neznanje, a možda je i istina sudeći po debelim novčarkama takvih travara. Pri tome ne treba vrijeđati sve one lokalne anonimne seoske travare, travarke, vračare i nekad-zvane-vještice koje služe svom selu i lokalnom okruženju bez namjere da se bogate i koje se prve na mjestu događaja prije no što se dogodi liječnik, hitna pomoć ili plaćeni travar.

Takve osobe su zaista prva, brza pomoć, logistika seoskih zajednica, psihološka podrška u nevolji, tradiciona mudrost i poštenje, a rijetko kada ih nazivaju „narodnim“ nego ih zovu imenom koje im je pripalo po rođenju. Tek rijetki od njih svojim sposobnostima steknu slavu van svoje lokalne zajednice pa ih drugi nazovu narodnim travarima.

Sjetimo se Sadika Sadikovića i Jove Mijatovića. Pouka je da se klonite ljudi koji sami sebe nazivaju narodnim travarima i reklamiraju se po oglasima.

Ne znam koliko narodni travari znaju o listu jagode, ali se koristi u čajevima, često u kombinaciji s listom kupine, protiv slabosti organizma. I dok list kupine djeluje na fermentativne procese u oraganizmu održavajući ravnotežu list jagode djeluje na malaksalost i opću slabost organizma, snižavanje krvnog tlaka, proširenje krvnih sudova, stezanje slabog srčanog mišića kao i stezanje muskulature materice čime se prevenira tzv. ispadanje materice. Kad se kaže „ispadanje materice“ nadam se da muškarci ne misle da će ugledati kako nekoj ženi plopne materica na pod.

Ali još nešto od šumske jagode za žene: odvarak od listova koristi se za liječenje dermatoza, ekcema i za podmlađivanje kože. Umivajte se dakle čajem od lista jagode i izgledajte mlađe od svojih gorih polovina.

Znate gdje možete naći šumsku jagodu za branje lista. Ako to ne znate onda.... stvarno.

Počinje hladno. Hladni napitci ne prijaju. Pijte čaj koji će vas zagrijati. Da biste pili čaj morate ga napraviti. Da biste ga napravili morate imati kuhalo, lončić s poklopcem, vodu i neku biljku. Da biste imali biljku morate je kupiti ili ubrati. Ne zna se šta je gore i teže. U oba slučaja treba vam neko znanje.

Kod kupovine ne tražite jeftinoću, ali ni skupo nije garancija. U jeftinom proizvodu nema kvalitetne biljke, u skupom proizvodu je mozda skupa samo marka ili ambalaza. Najkvalitetniji su proizvodi malih proizvođača koji ne mogu biti jeftini zbog male proizvodnje, niti skupi jer nisu popularne marke. Takvi proizvođači najmanje muljaju jer žele privući kupca. Ne kupujte biljku u filter vrećici. U njoj je najveći procenat nebiljnog materijala i vještačke arome. Nažalost, jer je filter vrećica vrlo koristan i praktičan, ali nažalost zloupotrebljen izum.

Ne kupujte biljku na čijoj ambalaži ima puno simbola kojim se potvrđuje kvalitet. Svi ti simboli se kupuju, a proizvođač troši više novca u uvjeravanje o kvalitetu nego o samoj kvaliteti. Ako poznajete biljku najbolje je kupiti od berača, a njih se može naći na pijaci. Pri tom morate znati da berač ne živi blizu asfaltiranih puteva kako biste bili sigurni da je ne bere s takvog područja. Mora i sam izgledati čisto i uredno jer bi to moglo značiti da mu je takvo i mjesto na kojem suši i drži biljku. S biljem koje nudi postupa brižno i pažljivo, a ne drži ga u hermetički zatvorenim najlon vrećicama jer zna da biljka mora disati.

Sama biljka mora imati odgovarajući izgled: Cvijet mora imati boju rascvalog a ne ocvalog cvijeta, trava ne smije imate žute, smeđe i bolesne listove, a korijen blato i sitne žilice. Naravno uz biljku koju kupujete ne želite kupiti, vlati trave, slatkovine, blato, brojne insekte itd. Ako i kupite neku sitnu bubucu ne brinite, ona je dokaz da je biljka zdrava kao što je crv dokaz da je zdrava jabuka.

Kupljenu biljku donesete kući, isitnite i uz pomoć postojećih kuhala, lončića, poklopca i vode skuhate čaj. Za svaki sličaj treba objasniti i poklopac.

Čaj se obavezno poklapa da bi zaustavio isparavanje eteričnog ulja koje se kondenzira na poklopcu. Stoga prije cijeđenja čaja u šoljicu stresite nakupljene kapi s unutarnje strane poklopca. Nakon tolike avanture sa osiguravanjem odgovarajuće biljke može se reći da je sve poduzeto što ste mogli da popijete dobar čaj. Samo ostaje jedan problem: KOJA BILJKA

NANE

Ne mogu se svi stomačni problemi koji se javljaju u jesen tretirati zajedno, ali prva ljekovita biljka na koju se pomisli u tom slučaju je nana. I zaista je to istina. Nana je i ljekovita i aromatska biljka, ali nije do kraja određena ovim nazivom. Narodni naziv nana u nekom slučaju podrazumijeva tzv. divlju ali i pitomu nanu.

U svakom slučaju radi se o dvije biljke, a ne o pitomoj nani koja je podivljala ili o divljoj koja se pripitomila. Divlja nana, ili samo nana, ima svoj latinski naziv Mentha longifolia (L.) Huds. Nalazi se u prirodi na vlažnim zemljištima: proplancima, po rubovima šuma i šikara, vododerinama. Sitne dlačice kojim je biljka obrasla daju joj „brašnjav“, zagasitiji izgled u odnosu na okolne biljke pa je to ujedno beračima i prvi znak raspoznavanja da se biljci primaknu i indentificiraju je.

Listić protrljan pod prstimasvojim karakterističnim mirisom biti će dovoljan pokazatelj da se radi o ovoj biljci bilo to u periodu cvjetanja ili ne. Najbolje ju je sakupljati početkom ljeta tako da se biljka odreže do požutjelih ili oboljelih listova, osuši u sjeni, isitni za čaj i spremi u papitnu ambalažu na suho i tamno mjesto. Nanu ne možete često kupiti u prodavnicama. Nana koja se prodaje pod ovim nazivom je njena rođaka pitoma nana ili paprena metvica, latinski Mentha piperita L. Osnovna razlika u sastavu ove dvije biljke je da nana, za razliku od paprene metvice, ne sadrži mentol.

Upravo zato i sva ova priča o ovim rodicama. Zbog mentola se paprena metvica ne smije davati djeci ispod 2 godine starosti, a isto tako ni mentol bombone i proizvodi koji sadrže mentol. Nedavno se dogodio slučaj da je majka skuhala „fefermizu“, čaj koji joj je preporučen za stomačne probleme. Čaj je bio uvoz iz Njemačke, s njemačkim natpisom za paprenu metvicu koji je ona pojednostavila „po naški“ i koji je ni izdaleka nije podsjećao na nanu.

Znači da treba pripaziti kome davati „fefermizu“, maloj djeci može blokirati dišne puteve.

Paprena metvica je popularnija od naše nane upravo zbog mentola koji se iz nje dobiva pa je naša nana zbog toga u zapećku, ali obje pomažu da se želudac razgali i rastereti od obroka koji je „teško pao“ na stomak, da „smiri“ uznemireni želudac, da „osvježi“ dah, da smanji nervozu.

Redovita tjelovježba

Ako želite ojačati imunološki sustav, postanite aktivniji. Samo 20 minuta tjelovježbe 3 puta tjedno povezano je s jačim imunološkim sustavom, a lagano hodanje pet dana u tjednu može pomoći smanjiti rizik od prehlade. Redovita tjelovježba povećava razinu leukocita, stanica imunološkog sustava koje se bore protiv infekcija. Tjelovježba je također povezana s povećanim otpuštanje endorfina, prirodnog hormona koji pruža blagostanja i poboljšava kvalitetu sna, a i on ima pozitivne učinke na imunološki sustav.

Više antioksidansa

Prehrana bogata antioksidansima i hranjivim tvarima može potaknuti imunitet da se bori protiv infekcije. Vaše tijelo proizvodi slobodne radikale koji mogu oštetiti stanice. Antioksidansi pomažu neutralizirati slobodne radikale, tako da ne mogu učiniti nikakvu štetu. Istraživači vjeruju da kada se ravnoteža između slobodnih radikala i antioksidansa promijeni to pridonosi razvoju raka i bolesti srca.

Najbolji antioksidansi su vitamini C i E, te beta-karoten i cink. Da biste dobili dovoljno tih antioksidansa putem prehrane stručnjaci preporučuju da jedete jarko obojeno voće i povrće, bobičasto voće, agrume, kivi, jabuke, crveno grožđe, kelj, luk, špinat, slatki krumpir i mrkvu.

Ostala hrana koja potiče rad imunološkog sustava uključuje svježi češnjak koji ima antivirusna i antibakterijska svojstva, a tu je i dobra stara pileća juha. Tanjur pileće juhe može ojačati imunitet i pomoći vam da se brže oporavite od prehlade i gripe.

Dovoljno sna

Umor povećava osjetljivost na bolesti, a to potvrđuje i studija! Kada su studenti na Sveučilištu u Chicagu bili ograničeni na samo četiri sata sna šest noći za redom, a zatim su im dali cjepivo protiv gripe, njihov imunološki sustav je proizvodio samo polovicu normalnog broja antitijela. Stres i nesanica mogu uzrokovati porast upala u tijelu, vjerojatno zbog toga što dovode do povećanja hormona stresa kortizola. Iako znanstvenici nisu sigurni kako točno spavanje potiče imunološki sustav, jasno je da adekvatna količina sna utječe na bolje zdravlje.

Tehnike opuštanja

Ako kronični stres slabi vaš imunološki sustav, tehnike opuštanja bi mogle pomoći da povratite njegovu snagu. Smanjenje razina stresa snižava kortizol, hormon stresa. To pomaže i da bolje spavate i na taj način pomognete imunološkom sustavu. Neke studije pokazuju da ljudi koji redovito meditiraju mogu ojačati svoj imunološki sustav.

Smijeh

Smijeh je jako dobar jer smanjuje razine hormona stresa u tijelu i povećava broj bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije. U stvari, čak i samo očekivanje smiješnog događaja može imati pozitivan učinak na imunološki sustav. A smijeh je i najljepši ukras na svakom licu!

http://www.centar-zdravlja.net

Foto: Goran Mehkek / Cropix

Postalo je jasno da ni jedna od ponuđenih opcija - demokratski izbori kao prvo, a demonstracije kao zadnje rješenje - više ne garantira pravu promjenu. Ne pomažu ni ulični izljevi bijesa, ni racionalan izbor pred biračkom kutijom.

Od Wall Streeta do Zagreba

Ovoga vikenda hrvatski gradovi obavili su formalnost i pridružili se valu prosvjeda koji je krenuo s Wall Streeta. Međutim, ako su ove demonstracije ičemu poslužile, onda su debelim flomasterom istaknule poražavajući zaključak: što se građani više bune, manje toga mogu promijeniti.

I oni prezaduženi i oni nezaposleni, i uplašeni i razočarani. Što je njihovo nezadovoljstvo vladajućim elitama veće, to je očitije da su pred njima totalno nemoćni.

Amerikanci optužuju Baracka Obamu da je one koji su izazvali globalnu krizu spasio novcem njihovih žrtava. U Italiji se ljudi ne mogu riješiti Silvija Berlusconija, baš kao što se u Hrvatskoj već godinama ne može srušiti HDZ-ov politički, gospodarski i društveni poredak.

Asimetrični rascjep

Što god činili - i koliko god se trudili - građani su sve nemoćniji. Asimetrični rascjep između političke, bankarske, tajkunske i medijske elite i ostatka prezaduženog i devastiranog društva postao je nepremostiv. I ne izgleda kao da će se uskoro smanjiti.

U Hrvatskoj smo odavno shvatili da izbori ne pomažu. Financiraju se prljavim novcem, volja birača mijenja se kupovinom vijećnika, bude se mrtvi glasači ili se autobusima voze preko granice. Ili se, kad sve to prođe, sklapaju trgovačke koalicije.

Gdje je alternativa?

Postoji li alternativa? Naravno. Hrabra oporba zbog verbalnog delikta kreće u raspuštanje parlamenta mjesec dana prije izbora, dok u svom predizbornom programu uredno slijedi utabane odrednice potrošene vlasti.

Hoće li se ukazati nekakva treća opcija? Ne za ovog života, ne u ovoj zemlji i ne uz ovaj izborni sustav.

A što je s predsjednikom Republike? Stjepan Mesić osam godina promatrao je raspad sistema pod Ivom Sanaderom. da bi onda sa zgarišta otišao na "riđuvinejšn". Njegov nasljednik Ivo Josipović predstavio se kao uzdanica običnih ljudi zasićenih lažima i prevarama, da bi se vrlo brzo ispostavilo da nije bio ništa više od kamufliranog agenta postojećeg establišmenta.

Mediji rade za vlast i tajkune

Imaju li nezadovoljni građani saveznike u medijima? Najveće novine i najveće televizije - na čelu s onom javnom - već godinama rade za vladajuću elitu, za velike oglašivače, tajkune i interesne grupacije, dok najmanje pažnje posvećuju onima koji ih kupuju ili im dižu rejting. Mediji stvaraju lažnu sliku Hrvatske - od Ive Sanadera do Ivice Todorića - kako bi održali elitu na vlasti.

Može li građanima pomoći Mladen Bajić? Mnogi su mu se obraćali, od prevarenih radnika do Vesne Balenović, nosili mu dokaze o kriminalu tražeći od njega zaštitu, ali nisu je dobili. Glavni državni odvjetnik nije kukuriknuo dok mu politika to nije dozvolila. A svako novo uhićenje potvrđuje godine nedjelovanja.

Rohatinski ima svoj mali "bailout"

A što je s guvernerom Željkom Rohatinskim? Njega su proglasili prorokom koji donosi spas tisućama i milijunima ljudi pogođenih financijskom krizom i recesijom. I donio je spas: bankama, najvećim tajkunima, uvozničkom lobiju i onima koji su imali sreću da ne uzimaju kredite u "švicarcima". Kao Barack Obama, i Rohatinski je imao svoj mali "bailout".

Uglavnom, radi se o elitnom kružoku koji pomoću izborne legitimacije i na uštrb običnih građana prvo ostvaruje, pa onda štiti svoje partikularne interese.

I što onda ljudima preostaje? Izlazak na ulice.

Nažalost, ne kao mehanizam pritiska, već isključivo kao terapeutsko sredstvo za iskaljivanje frustracije.

Prosvjedi umjesto apaurina

Nisu ovo bili prvi prosvjedi u Hrvatskoj, već samo još jedni na kojima se ništa nije promijenilo. Ni sada, kao ni prije godinu dana, nije pala Vlada, nisu raspisani prijevremeni izbori, nisu potjerani odgovorni za krizu, baš kao ni oni koji su im u tome asistirali.

Bunili su se građani zbog Varšavske, a potom izlazili na višetjedne Facebook prosvjede. U oba slučaja ostali su popišani: Horvatinčić je dovršio kontroverzni projekt, a HDZ opstao na vlasti do kraja mandata.

Već dugo se zaziva referendum za rušenje Milana Bandića. I još ga nismo dočekali. Kao ni jedan drugi referendum u kojem bi vlast mogla dobiti odgovor koji ne očekuje.

Utišan glas građana

I tako danas, vjerojatno kao nikada do sada, glas građana vrijedi manje nego ikada prije.

Kad viču, nitko ih ne čuje. Kad glasaju, ne biraju. Kad apstiniraju, ne pokušavaju. Što god činili, izgleda kao da nisu učinili ništa.

Na kraju, mogu se samo ljutiti. A i to je otpor sustavu koji se hrani apatijom.

Piše: Tomislav Klauški

Ne znam kako al evo u pola 1 sam se naša pred tevejcem i poče BEJVOČ. Mislio sam da je arhiva od NOVE TV izgorila, bar taj dio gdje drže epizode BEJVOČA al eto, čim gledam, znači da nije. Serija je vrlo interesantna i poučna. Uvod je najinteresantniji. Već u samom početku paradira najmanje 200 žena ka da je vojna prada u Sjevernoj Koreji. Čak imaju pravilnu formaciju. Od njih 200 samo 1 nema sisu 5-icu, a i to im se vjerojatno omaklo jer da je režiser to primjetio, istu bi odma diskvalificirao ka ben Džonsona sa Olimpijade ono kad je trča nadrogiran.

Dakle početak je takav da 200 žena sa sisama 5-icama nekud trči. Kud one trče to sam Bog zna. Dok one trčedu onaj MIČ BJUKENN, onaj što je šef sviju spasilaca na zemaljskoj kugli uključujući susjedne planete Veneru i Mars, stoji naslonjen o neku metalnu orgradu i ka sa dvogledom gleda prema moru. Ka, njega ne zanima 200 polugolih žena neg' je on savjestan i gleda dal' se ko utaplja.

Onda ovih 200 protrči kraj njega. Pa se okrenu pa opet trče al' sad u kontra smjeru. Al'  MIČ!? - Mič njih ne jebe pet posto. Onda se u tom uvodu režiser fokusira na samo 1 od tih 200 koja se vrpolji, mazi sama sebe, dira se svuda, i sve to na plaži. Ne znam koji je smisao takvog uvoda, al' oku paše.

U tom uvodu svira i neka pjesma koja bi se mogla svrstat u MELODIJE SANSKO UNSKOG KANTONA 1997. O onom žutom đipu kojeg voze pripadnici spasilačke službe i koji se u svakom uvodu vozi u rikverc, neću ni govorit. Ka da mu krepala 1. brzina pa nemere napred. Kad je taj uvod već prošao onda počinje serija.

Stara mi taman ispekla 3 jaja na oko, reko idem baš da vidim što slijedi u seriji. Ama taman što sam kruvom probio ono žumanjce, etot utaplja se jedan pičokander. Doduše ja sam mislio da je jedan al' kako mi jedno oko na jajima a drugo na televiziji, nisam skužio da su u pitanju 2 pičokandera. Ono što je fascinantno je to da se uvijek i samo uvijek utapljaju žene. Bar u toj seriji. Drugo što je interesantno je da se uvijek utapljaju 15 metara od obale.

Konkretno dok su se te dve utapljale, drugih 198 žena je stajalo sa strane i doslovce vrištalo i zapomagalo. Ja taman načeo ono drugo jaje na oko. Reko sad će doći Mič Bjukenn jebat će vam majku. Vrišti njih 198 odma tik do mora a Mič izlazi iz one žute veš mašine na kotačima, stavlja na sebe onako mrtav ladan ono crveno govno što ga zovu plutača, i dolazi do ovih 198 žena.

Joj reko sad kad im reče "De umuknite pička vam materna" . Ja ono treće jaje načeo, kad ovi Mič Bjukenn pita njih da "Đe su ove što se utapljaju!?". Ja gledam i ne vjerujem. Ove se utapljaju toliko blizu da ga zašpricaše po jajima. Ovih 198 vrište i panično prstima pokazuju negdje na pučinu ka da se ove 2 utapljaju 94 nautičke milje dalje a ne 15 metara. Pojede ja sva jaja na oko. Reko "Moj Mič tis glup ka top!". Kako sam ja to pomislio eto njega baci se umore i pliva, pliva, pliva on, nikad kraja...Mater mi već parizera donijela na tacni da malo zamezim nakon jaja, a ovaj još pliva.

Stade stara sa onim parizerom, pogleda tevejac, veli "'El to Mič?" Reko stara je, to je Mič. Veli moja mati  "  'El se opet neko utaplja?" Reko "Jok mati, voli čovjek plivat pa pliva iz dosade. Pa normalno da se utaplja. Pa 'el mu vidiš plutaču iza prkna!?"

Veli stara "Aaa nisam vid'la. Ode ja kod Nade na kavu!". Ode stara, ja već krkno pola parizera, ovaj još pliva. Došlo mu i pojačanje. Sad njih troje pliva. Ama nikad kraja. Ma reko pičkat materna oš više doplivat. Bogme ka da me je čuo.

Eto njega, primi onog pičokandera i to doslovce za sisu. O reko kakvo je to spašavanje krava te ubola? Jesil'  ti tolko pliva da je pomuzeš ili da je spasiš?. Vuče on nju, reko krušnu ti mrvu , pa njoj je bolje bilo dok se utapljala neg kad je ova mrcna došla do nje. Izvuče on nju van ka svinjsku polovicu iz hladnjače.

Puče sa njom o onaj pijesak na plaži. Pade žena ka Čaušesku na streljanju 91-e. Kako je on nju puka o pod tako se onih 198 žena nasralo oko njega. Što je poslije bilo to sam Bog zna. El ona jadna živa? El on nju spasio? El on nju ubio? Ja to neću nikad saznat jer je režiser prebacio scenu na neka 2 krasotića koja svojim mišićima mame ženke. Onda sam oša na wc i više se nisam vratio.

Preuzeto sa bloga Bloger Krule, uz dozvolu autora

Ovo je biljka koja je u srodstvu sa nanama, ali je i po svom imenu i po namjeni potpuno zastranila i skrenula. I to je biljka koja po svojoj botaničkoj sistematizaciji spada u mente, i stručno latinski je određena kao Mentha pulegium L.

Verem je inače turska riječ za sušicu ili tuberkulozu, ali se ne upotrebljava za liječenje ove bolesti.

To ujedno nije jedini slučaj da strane riječi u našem jeziku koje vode porijeklo od germanskih, romanskih ili arapskih jezika mijenjaju značenje i smisao. Primjera radi opčinjava me riječ bonagracija kojom Dalmatinci označavaju karnišu. Riječ je talijanska i znači dobru gospođicu, pa kad Talijanu pokušavate objasniti da želite okačiti zavjese na bonagraciju on vas posmatra ne samo s nerazumijevanjem nego i sa dozom zabrinutosti za vaš zdravi razum.

Riječ verem nije otišla tako predaleko. Ne treba ići dalje od spoznaje da se do nedavno tuberkuloza smatrala bolešću koja se javlja kod nesretno zaljubljenih ljudi, uglavnom mladih djevojaka i žena koje su tradicija, strogi roditelji, socijalne ili druge razlike odvojile od voljenih dragih. Tuga tih nesretnih stvorenja liječila se ovom biljkom, a čak se biljka preporučivala i kao prevencija „da se žene ne veremišu“. Otuda naziv. Otuda i upotreba.

Verem je biljka za liječenje melanholije, sjete, depresije, ali i drastičnijih stanja histerije i gubljenja samokontrole. Britanci je obožavaju i veoma rado piju čaj. Njihov naziv za ovu biljku je mnogo privlačniji. Zovu je Pennyroyal, a kad oni nešto nazovu kraljevskim onda to nešto i znači. Znači i to da je jedna od popularnijih pjesama pokojnog Kurta Cobaina posvećena ovom čaju (njemu doduše i nije pomogao ).

Čovjek ne može da se ne upita da li je vjekovno ispijanje ovog čaja uticalo na poznati hladnokrvni mentalitet Engleza koji kao značajnu crtu karaktera cijene samokontrolu. Doduše možda je razlog zbog čega ga Englezi piju samo u tome što ga imaju na svom povlažnom otoku jer ova trava voli vlažna zemljišta uz potoke, kao i naplavna zemljišta rijeka.

Pennyroyal kako ga vide Englezi .

Kako bilo da bilo, u vrijeme kad je fazon biti „cool“ možda tom fazonu pomogne i ova biljka. Pa... kulirajte.

Nije baš svima poznato, ali zadovoljstvo u ispijanju piva dugijemo ženskim stabljikama hmelja. Muške stabljike su tu samo radi razmnožavanja, a ženske rade za sve pivopije svijeta. Feministkinjama ovo vjerovatno nije pravo, ali njihova borba za ravnopravnost završava na činjenici da muškarci ne mogu rađati djecu kao ni što muške biljke hmelja ne mogu proizvoditi šiške hmelja.

Hmelj iliti, po latinski Humulus lupulus L. odnosno supruga mu hmeljica prizvodi šiške stručno zvane Strobili lupuli. Te šiške su prilično svestrane, a učešće u proizvodnji piva im je jedna od najpoznatijih strana.Onima koji se bave ljekovitim biljem i manje sjede za pivom u kafani hmelj je poznat i kao ljekovita biljka. Na pustu žalost pivopija hmelj ima gotovo nikakvo ljekovito djelovanje prerađen u pivu.

Hmelj je zeljasta biljka, povijuša, penjačica po pritkama i ogradama poput loze. Pred jesen šiške sazriju za sakupljanje kad od zelene počnu dobijati žućkastu boju. Tada se beru i suše u sjeni. Čaj od šiški hmelja je spas za čiraše. Trka za parama, uspjehom, karijerom, slavom ili jednostavno vremenom su izvrsni uvjeti u kojima se dobije čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, a prethodi mu gastritis, nervoza stomaka i neadekvatna ishrana. Obično su kandidati za čir nervozne osobe kojima sve ide „na želudac“.

Ovdje se ne negira postojanje nervoznih osoba kojima nervoza ide na srce ili na jetru i ostale manje popularne organe, ali o njima drugom prilikom. Različiti smo, pa različito i reagiramo, ali i ne negiramo da su ovo poprilično nervirajuća vremena. Dakle, ako želite živjeti s manje nervoze pijte čaj od šiški hmelja. Ako je nervoza od vas već stvorila želučanog bolesnika smirite želudac čajem od šiški hmelja, a ako vas svakodnevnica uznemirava toliko da vam neda ni spavati onda... napravite jastuk od šiški hmelja i spavajte. Priroda se brine za vas. A priuštite si i predah. Može i uz pivo.

Foto: AFP

DVA DANA prošlo je od smrti osnivača Applea Stevea Jobsa. Svijet tuguje za preranim gubitkom ovog informatičkog genija kojeg je bolest proždirala punih osam godina, mediji su prožvakali sve priče njegovom uspjehu i uspjehu njegovog poslovnog carstva, pisalo se o Jobsovoj briljantnosti, pedantnosti, teškoj naravi, ali i ingenioznom mozgu.

No, kako bismo dobili pravu ideju o tome kako je i zašto uspio Apple, valja okrenuti drugu, puno tamniju stranu medalje.

Radnici s pokretne trake

Dok su biznis sektori Timesa slavili poslovne uspjehe Applea, već sljedeći članak govorio je o nizovima samoubojstava Kineza koji su kao jeftina radna snaga u teškim uvjetima rada proizvodili famozne Appleove uređaje. Naime, mnogi Appleovi proizvodi proizvedeni su od strane Foxconna, elektroničke tvrtke čije je sjedište na Tajvanu, a koja većinu svojih tvornica ima u Kini. Mnogi njezini radnici su kineski migranti koji su došli u grad da iskoriste prednosti ekonomskog booma. No, tamo su se susreli sa svim, osim s lijepim životom.

Foxconn su proteklih nekoliko godina pratile optužbe o zlostavljanjima radnika koji rade deset i više sati dnevno, sa stankom za ručak i nekoliko kratkih 10-minutnih pauza. Radnici su to koji rade na pokretnoj traci te iste radnje ponavljaju stotine puta dnevno.

Ne nalazeći izlaza iz takve situacije, neki su radnici počinili samoubojstva. Novinarski izvještaji govore da je više od 15 radnika Foxconna počinilo samoubojstvo u proteklih nekoliko godina, a navodno postoje i dokazi koji upućuju na to da su tome pridonijeli upravo nemogući uvjeti rada.

Cinični poslodavac

Socialistworker.org piše kako se većina radnika ubila bacajući se s vrha visokih zgrada, zapravo spavaonica, u kojima su bili prisiljeni živjeti kada nisu radili. Umjesto da poboljša uvjete rada, Foxconn je problemu pristupio na vrlo ciničan način - oko zgrada su postavili mreže kako bi spriječili samoubojstva. Socialist Worker donosi i kako su obiteljima poginulih odbili platiti odštetu i to na temelju obrazloženja kako bi to moglo utjecati na povećanje broja samoubojstava.

Radnici koji su počinili samoubojstva stari su između 18 i 24 godine. Labor Notes izvijestio je kako su samoubojstva posljedica 12-satne smjene, uvjeta rada u kojima radnicima nije dozvoljeno da pričaju jedni s drugima te neutažive svjetske potražnje za visokocijenjenim gadgetima.

Priča mladog Ma...

Prema izvještajima Timesa, prvo samoubojstvo ove godine dogodilo se u siječnju. Radi se o 19-godišnjem Ma Xiangqian koji je radio sedam noći u tjednu 11 sati dnevno na stavljanju plastičnih i metalnih dijelova u elektroničke, stalno okružen prašinom i dimom. No, Ma je uskoro degradiran u čistača WC-a. Posljednji mjesec svoga života radio je 286 sati, uključujući 112 sati prekovremeno, što mu je priskrbilo plaću od jednog dolara na sat. U tvornicama Foxconna radi još oko 400.000 radnika.

Socialist Worker podsjeća i na to kako je Steve Jobs branio Foxconn od optužbi. "Dođete tamo i to je tvornica, ali, moj Bože, imaju i restorane i kina i bolnicu i bazene. To je jako lijepo mjesto za jednu tvornicu", komentirao je Jobs.  

No, u članku objavljenom ranije ove godine u časopisu Wire Joel Johnson opisuje kako je posjetio tvornicu Foxconn pitajući se je li ga njegova ljubav prema Appleovim proizvodima učinila sudionikom u tim samoubojstvima.

Činjenica možda jest da je stopa samoubojstva u postrojenjima Foxconna niža od nacionalnog prosjeka u Kini, ili znatno niža od stope samoubojstava među američkim studentima, kao i to da ti radnici (teoretski) nisu robovi, već su sami odlučili napustiti kinesko selo u potrazi za boljim životom u gradu, ali nemoguće je i nepravedno zaobići neugodnu činjenicu da ta samoubojstva teško upadaju u Jobsovu "briljantnu" viziju, i da svi ti iPhoneovi, iPodovi i Macovi ne bi postojali bez tih kineskih radnika, napisao je Bryan Walsh na svome blogu na internetskim stranicama Timea.

Piše: J. Šimac

Ne, ne, ni slučajno ne mislim reći da ne trebamo paziti na svoj izgled, još manje na zdravlje. Ono što želim reći je da nam većina tih preparata, spravica, programa i tretmana zapravo ne treba. Kompliciraju nam život. U ionako prenakrcane dnevne rasporede pokušavamo ubaciti još i vježbanje u nekom centru, masažu, sve i svašta. Umjesto da nam budu gušt i opuštaju nas, te aktivnosti postaju obaveze koje moramo izvršavati i stvaraju dodatni pritisak, grižnju savijesti ako ih preskočimo. Pa da umirimo grižnju savijesti, kupimo neku skupu kremu koja će nam zategnuti tijelo. Ne stignemo se kvalitetno hraniti pa kupimo bočicu tableta za koje nam kažu da ionako sadrže puno više potrebnih vitamina, minerala i drugih tvari nego što ih prehranom možemo unijeti u organizam.

Pa, ne slažem se s time. Poneki dodatak prehrani nam može pomoći, pogotovo u stanjima pojačane iscrpljenosti kao posljedica bolesti i sličnoga, ali niti jedna pilula i niti jedna kremica nam ne mogu zadržati zdravlje, mladost i ljepotu. Mogu malo pomoći u tome, s naglaskom na malo. Ono jedino što nam može puno pomoći je naravno malo kompliciranije, barem u početku dok se ne usvoje nove životne navike. Zahtijeva određene promjene u načinu života i prvenstveno u načinu razmišljanja.

Jedino što stvarno utječe na stanje našeg organizma, a što ovisi o nama i onome što radimo, su prehrana, fizička aktivnost i opuštanje / odmor. Ostalo, tipa genetske predispozicije, je naravno van naše kontrole. I ovdje kao i u svemu možemo samo igrati s kartama koje su nam dane, ali bitno je kako igramo.

Znači hrana, kretanje i opuštanje.

Zdrava, izbalansirana, cjelovita prehrana je jedan od temelja o kojima ovisi naše zdravlje. Zdravija prehrana = zdraviji organizam = manje bolesti, sporije starenje, ljepši (zdraviji) izgled. Sve to je posljedica unosa mnoštva nutritivnih tvari koje su nam potrebne, u njihovom najboljem obliku.

S druge strane fizička aktivnost, odabrana tako da odgovara našem temperamentu, jača krvožilni sustav, produbljuje disanje čime organizam dobiva više kisika, ubrzava izbacivanje štetnih tvari, jača mišiće, zateže cijelo tijelo, popravlja držanje. I ništa manje bitno, fizička aktivnost utječe i na naše psihičko stanje, što je također nezaobilazan faktor našega zdravlja.

Stres se najbolje izbaci znojenjem, pogotovo na svježem zraku. A već i vrapčići na grani cvrkuću o tome kako je stres uzročnik dobrog dijela bolesti današnjice, znači definitivno ga se treba riješiti. Ako već ne možemo smanjiti količinu stresu koju primamo, onda barem moramo naći načine da ga se riješimo, očistimo od njega. Naravno, postoje i druge metode otpuštanja stresa, meditacija, joga, može i dobra masaža povremeno (ali ne kao jedini način opuštanja), boravak u prirodi. I naravno potrebna je dovoljna količina sna.

U idealnom slučaju, shvatite ovo kao nadogradnju a ne osnove postavke, nakon što organizam oslobodimo stresa, odmorimo, kvalitetno ga nahranimo i dobro pokrenemo, bilo bi poželjno i dobro ga duhovno i umno nahraniti. To može biti čitanjem, učenjem nečega novog što nas veseli, bavljenjem hobijem, igranjem s djecom... bilo čime što nas veseli i stvara osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti.

Time smo „nahranili“ i naše tijelo, i um, i duh, i stvorili podlogu za optimalno očuvanje zadravlja, mladosti i ljepote.

Piše Padwana

Probudi me jutros ružan san.Negdje oko 20 do 6 u jutro. Sanja sam da su kroz prozor upali engleski SAS-ovci, vezali me žicom, spojili na struju i tražili od mene da im priznam kad ću pokrit minus na tekućem. Kad sam se trgno iz sna osjetio sam oštru bol u preponama a sve zbog grča u šaci izazvanog snom, a istu sam sinoć ostavio u gaćama i spavao tako do jutra.

Pogledam na sat, bilo je već 6 u jutro, pridignem se sa kreveta, reko gdje su mi čarape Džisuse dragi. Snimim jednu desno, po obliku i zgužvanosti mi se čini već nošenom. Uzmem ju, pomirišim...da - nošena je. Nakon 5 minuta nađem 2 čarape,čiste, doduše različite...ali to je meni oduvijek bio najmanji problem jer jebem onog ko je udario normu da se moraju nositi 2 iste čarape. To nikako ne kužim.

Već oko 6 i 20 sam bio na kavi kod tete Vesne. "Vesnać...dajde kakve štampe...nisam novine čitao sigurno jedno mjesec dana!"

Eto tete Vesne sa novinama i kavom. Gucnem magijandera...uuuu...dobaaar...nema do prve jutarnje kave. Okrenem novine, kad ono članak o mladuncima raznovrsnih životinja. Pa sam tako pročita da mlado od slona teži između 100 - 200 kila i da prohoda u roku 2 sata i roka po 12 litara mlijeka na dan.

Ka da sam pročita članak o sebi. I sam imam preko 100 kila, pijem mlijeko svaki dan u litrama i kad se ujutro probudim obično prohodam nakon 2 sata.

Čitam taj članak dalje. Kaže, mlado od žirafe i žirafana (žirafan je mužjak) bude visoko odma u šutu preko 2 metra. Reko šteta što ga Cibona ne uzme. Onda još čituckam o razno raznim mladcima, kad ono članak o mladunčetu od pande i pandana (pandan - mužjak). Piše u tom članku da je uopće pravo čudo da se u zoološkim vrtovima ta panda opandi. Da, opandi, jer ako se prasica oprasi, onda se panda opandi, el tako? - est.

Dakle da je pravo čudo da se panda opandi jer da je panda spremna za oplodnju samo 72 sata u nekoliko godina. Zamisli to!!!??? 72 sata u nekoliko godina!? Piše onda da mužjaci uopće nemaju pojma kad je tih 72 sata i da je puka slučajnost ako pandan zajaši pandu baš u tih 72 sata. Piše još da je najveći problem kod parenja pande i pandana (u zoo vrtu) što ova mrcina od pandana zna sjediti kraj pande po nekoliko sati jer da doslovce ne zna s koje strane ga treba spremit pandi...el?...znate na što mislim.

Piše da pandan ne razlikuje pandinu glavu od guzice pa se često dešava da pandan mažnjava pandu u glavu. E tu sam se odvalio od smijeha. Pa koliko taj pandan mora biti glup da ide maznut pandu u glavu!? Koja to migrena mora da bude u jadne pande. Piše još da onda čuvari u zoo vrtu znaju pandanima puštati preko video platna filmove o parenju pandana i pandi u divljini.

Srknem onaj makijato, pogledam u stranu i zamišljam: video platno...jedno 20 pandana sjedi...gleda video...a sve ne bi li im objasnili s koje strane ga stavit pandi...hm...nemoš vjerovat.

Blaženi oni moji lički medvjedi i medvjedice. To se praši sve u 16. Pa ja ne mogu zamislit da onaj moj lički međed kresne međedicu u glavu. Pa ako bi budala to i napravila, ja mislim da bi mu međedica opizderila taku šljagu da bi mu sva dlaka instant otpala. Doduše, ako to međedi i rade onda je to poza "69"

Moji međedi nisu glupi ka ovi pandani, aaaa ne. Đe će međed sexat međedicu u glavu!? Ma nema šanse. Pa da mu se poslije vjeverice, puhovi i zečevi rugaju..."GDJE SI GLAVOJEBAČ!!!!" Ma neeeeeema šanse. Daj bježi molim te...jok...međedi nisu glupi ka panjevi od pandana.

I dakle, popijem taj makijato i sjednem u auto i pravac bauštela. Vozim, a misli mi ne bježe sa pandana . "A budaleeeee..." reče ja na glas u autu, mislivši pri tom na glupog pandana. Pa kako je moš kresnut u glavu ćaća te ludi jeba. Pa ne bi da si popio 2 litre bambusovine. Mašem glavom i vozim. I onda se sjetim. Pa jebate, naša Vlada se ponaša ka taj pandan. Ako smo mi panda (čitaj narod), a vlada pandan, pa ta vlada ne razlikuje glavu od guzice kod nas naroda. Pa nas redovito opali u glavu. A mi toliko željni da nas opali gdje treba a oni ne, u glavu i amen. Ma čekaj malo!? Ne valja. Dernuli oni nas u glavu ili otraga, mi smo jebeni kako god okreneš, zar ne!?

Ljudi dajmo im bambusa da žderu. Bolje da žderu nego da nas jebu u glavu,otraga...gdje li već, ni sam ne znam.

Preneseno sa bloga Bloger Krule uz dozvolu autora

Evo prije jedno 20 minuta sam jedno pola sata bio na bankomatu. Dobro, nije pola sata...al vremena sam proveo na bankomatu ka nikad do sad. Parkiram ja auto...izletim van...reko samo da dignem pare. Ja na bankomat kad taman ispred mene dolazi jedna bakica, cca 164 godine stara. Čim sam ju vidio reko "E moj Krule saš se načekat!".

Uze baka karticu iz novčanika...pa okreće...pa je gura ovako pa onako...pa lice kartice gore pa dolje...ne bi je ugurala u onu rupu da jebe jež noja. Kombinira ona a ja udaram Žikino kolo iza nje. Znaaaaam da neće tako skoro rupu pogoditi a ja nikakvih novina pod rukom, da bar pročitam novine dok ona pogodi. Odjednom, pogodi ona. E reko mašala. Pojavi se na displeju da ukuca pin. Vadi ona iz torbe neki komad papira, reko da ne vadi plan grada Rijeke pa da skupa vidimo gdje se nalazimo!? - jok...Vadi baka papir na kojem piše pin tolikim brojevima da ga lopov sa Cresa može pročitat.

Skoro mi došlo da skinem jaknu pa da ju nadvijem nad bakom da joj ko ne škicne pin. Čita ona onaj pin i udara DVAAAAAAAAAA....pa opet čita pin...na papiru piše 4...ona udara 6!?!?!?! E tu mi vrag ne dade mira, reko "Bako nije 6 neg je 4!". Okrenu se ona, pogleda me...kaže

- Ma slabo vidim....

- 4 udrite bako, 4...

Udari ona 4 a druga dva broja je pogodila. Opet se na displeju pojavi ono koliko želite para: 1000, 800, 600...pa sve do 100.

Gleda baka, gleda, gledam i ja sa njom. Udari ona 1000. Izađe njoj papir a para od nikud. Uze ona onaj papir, čita, čita, čita...pa opet onaj displej o isplati. Ona opet ošine 'iljadarku, opet izađe papir, a para od nikud. J

Ja opet neizdrža:

- Bako jel ima problema?!

- Neće da mi da novce?!

- Pa koliko novaca trebate?

- 100 kuna.

100 kuna a baka roka po 'iljadarci.

Reko:

- Bako ajd sad nemojte lupat po toj tipci 1000 neg udrite ovih drugih 100 kuna što imaju jednu nulu manje

- Koju? - upita ona mene.

E opet se pojavi displej a ja njoj reko " Evo, piše 100. Ajd probajte tih 100 kuna kad neće onih?"

Udari baka, izađe papir, a boga mi i pare.

- Eto vidite...ma to vam je sigurno bankomat malo u kvaru pa neće da radi ispravno!"

- Može biti...puno vam hvala mladiću! - reče ona sa smješkom.

- Nema problema gospođo!

I ode ona. Simpatična stara baka. I onda dođe ja na red. Skoro na žmirećki obavi jer toliko sam po tom bankomatu da mi ga PBZ treba pokloniti gratis da ga imam doma u stanu. Podiže ja svoje pare i pravac kod automehaničara i razmišljam putem - STAROST I TEHNOLOGIJA. Strašno. Jednog dana ću i sam biti star. Već sad po kinima rokaju 3D filmove. Eto sad onaj film "Pirana" 3D gdje one ribetine sa onim zubima proždiru ljude (a koga bi drugog) kojeg neću ići gledat. Još mi fali da me što poždere u kinu.

Dakle i sam ću jednom biti star a onda će današnji bankomat stajati u Mimari a ispod njega će pisati - "NA OVO SE 2010 DIZALA PARA". Te 2047-e isto će biti bankomati, ja ću biti star a oni će biti takvi da ću morat zamoliti kakvog mulca da me dovede do bankomata jer ga neću znati ni prepoznati. Kad me i dovede morat ću stati na točno označeno mjesto. Kad stanem na to mjesto morat ću vjerojatno izgovoriti neku lozinku a onda će bankomat početi sa prepoznavanjem moga glasa i usporedbom istog.

Kad prođem govorni test otvara se tlo podamnom i propadam u zemlju u kompjuterski laboratorij. Padam u kožnu fotelju iznad koje blinka SVJETSKA BANKA ZAGREB a iz daljine mi se približava ogromna igla koja mi se zadire u desnu ruku i isisava pola litre krvi. Krv preko šlaufa ide u kompjuter sa desne strane koji vrši analizu krvi. Nezdrava krv je garancija nezdrava čovjeka a nezdrav čovjek 2047-e neće moći dići pare.

Kad mi izanaliziraju krv kroz nekih 20 sekundi nudi mi se opcija ISPLATA koju ja obavljam govorom a ne pritiskanjem dugmadi jer je to primitivno. Podižem 2.000 kuna a istovremeno se pali alarm. Odjednom se automatski pojavljuje kožno remenje koje se samo veže oko mene. Sav sam zavezan u tom remenju i ne mogu se micati. Dok mene lovi panika na ogromnom displeju se pojavljuje i blinka "UŠLI STE U MINUS NA TEKUĆEM RAČUNU. U MINUSU STE 1400 KUNA. UŠLI STE U MINUS NA TEKUĆEM RAČUNU. U MINUSU STE 1400 KUNA!".

U tom trenutku se pojavljuje robot "VADIOKO" iz kojeg izlazi mala mašina koja mi se približava do očne jabučice, obuhvaća mi oko i vadi ga van. Ja gledam u čudu na ono preostalo drugo oko a na onom displeju blinka "OKO ĆEMO VAM VRATITI KAD SE IZVUČETE IZ MINUSA. OKO ĆEMO VAM VRATITI KAD SE IZVUČETE IZ MINUSA!!!".

U panici tražim kredit a na displeju blinka "ZAR ŽELITE OSTATI I BEZ OBJE NOGE? ZAR ŽELITE OSTATI I BEZ OBJE NOGE!?".

Poništavam zahtjev za kredit i molim da me se vrati na površinu.

Vraćaju me na površinu sa 2.000 kuna, bez oka i bez pola litre krvi...

Tekst prenosimo sa bloga Krule blog uz dozvolu autora

Prije nekoliko zima, moja viška prijateljica Lea,ostala je u Splitu.
Spustila se nevera sa jugom, kišom i katamaran je osta privezan uz splitski mul. Vis je te večeri bija predaleko, nedostižan.
Sutra je novi dan, prispavat će kod mene.
Prije odlaska na počinak, izlazi iz banja i pita me:
"Koje ulje imaš u onoj zelenoj bočici?"
"A, to ti je macerat od smilja. Napravila san ga prošlo lito."
"Smilje!!!" - lice joj se ozari - "Znala sam! Čim sam otvorila bočicu zapuhnija me miris lita usrid zime! "

I upravo taj ushit s kojim mi je Lea opisivala svoj susret sa uljem od smilja iz male zelene bočice, bio je inspiracija za priču o smilju usred zime.
Jer priča o smilju usred sparnog lita ne bi imala nikakvog smisla ni koristi.

Kad zaroniš u buket smilja, nosnice ti zagolica taj teški miris...
kao da te je zemljana prašina zasula i lagano te guši, pa se probije dublje
i ispuni ti nutrinu toplinom koja se širi kao što val prostire pijesak po plaži, pa ispuni i zadnji smrznuti kutak tvoga tila....
Sa kamena udiše miris mora i napaja se suncem,
na rubovima polja i zapuštenim pristavama crpi miris zemlje: crnice, crvenice, pjeskulje.....raste divlje i slobodno,
razbarušenih nestašnih cvjetića kao što su zlatne kovrče Heliosa.

Helichrysum italicum - u latinskom nazivu za smilje pronalazimo vezu sa bogom sunca
Helios = grčki bog sunca zamišljan je kao zgodan bog okrunjen sjajnom aureolom sunca, u žutoj haljini upravljao je zlatnim kolima koja su vukla četiri vatrena konja, preko nebeskog svoda.
chrysos = zlato
Potpunu osobnost ove biljke određuje još jedan naziv
Imortelle = besmrtno.
Besmrtno smilje - pa kad se žuti cvjetići pretvore u male prozračne pahuljice koje se i uz najlaganiji povjetarac rastrču preko polja, livada i kamenjara kao pioniri u potrazi za novom zemljom, nakon njih ostaju mali slamnati šeširići garava pogleda.
 

Francuzi su ga znali dobro iskoristiti u svojoj parfemskoj i kozmetičkoj industriji, posebno njegova svojstva koja su korisna ženama kod tretiranja bora na licu  i zrelije kože.
U aromaterapiji je vrlo cijenjeno eterično ulje od smilja, tako da ga na Korzici uzgajaju plantažno kao što se uzgaja i lavanda.
Eterično ulje se dobije  parnom destilacijom žutih cvjetića koji se beru u vrijeme cvatnje (od kraja svibnja do srpnja)
Kod prerade osobito treba paziti da se cvjetovi destiliraju u roku 24 sata nakon branja.
Da bi se dobila 1 litra eteričnog ulja smilja potrebno je destilirati količinu od oko 1 tone cvjetnih glavica smilja, što uvelike određuje visoku cijenu tog eteričnog ulja.
Da biste imali predodžbu evo jedne usporedbe - za 1 litru lavandinog ulja dovoljno je samo 50 kg lavandinih cvjetnih stabljika.

Osim eteričnog ulja od cvjetnih glavica smilja može se napraviti i macerat.
Macerat je hladni ekstrakt biljke dobiven namakanjem svježeg ili osušenog biljnog materijala u nekom biljnom hladno prešanom ulju.
Macerat smilja sam napravila tako što sam staklenu teglu napunila cvjetnim glavicama tek ubranog smilja i prelila maslinovim uljem, ostavila da stoji na suncu nekih 45 dana i nakon toga procijedila u tamnu bočicu.
U maceratu su sačuvani korisni sastojci smilja u mnogo manjoj količini nego što je to u eteričnom ulju, ali opet dovoljno da vam pruži blagotvorni dodir sunca i ljeta usred hladne zime.
Kada bi u macerat dodali nekoliko kapi čistog eteričnog ulja smilja, učinak bi bio višestruk.

Hm, kad promislim o svim tim mirisima u onim malim tamnim bočicama kad sam ih prvi put mirisala, miris eteričnog ulja smilja bio je nekako drugačiji, čak i lagano odbojan.
Taj miris ne osvaja na prvi udah kao melisa, lavanda, naranča, bergamot, mandarina...neće vas ni oboriti s nogu kao što to čine mirisi ruže, nerolija, jasmina, ylang-ylanga...
Ne, miris smilja će vam približiti lice zemlji tako da vas gotovo uguši ta prašnjavost suhog tla na kojem raste, a ujedno će vas tako utopliti kao što vas sunce grije dok opušteno ležite na kamenoj ploči blizu mora.
Smilje će vam zaliječiti one "tupe udarce ispod struka" koji se talože s vremenom koje neumoljivo prolazi i sjetit ćete ga se svaki put kad u ogledalu zapazite neki novi nabor, sjenu.....
Ublažit će i sve one udarce koji vas iznenade na raznim prekretnicama, kada vam se u život uvlače promjene za koje se baš i niste najbolje pripremili, pa se tu i tamo spotaknete, uganete nogu, zaradite pokoji ožiljak, modricu, ili vas bol u leđima toliko zatekne da se ne možete pomaknuti.

Smilje će pomoći svojim toplim zagrljajem baš kao kad majka grli dijete koje je palo i razbilo koljeno. Ponekad imamo osjećaj da nas majke guše svojom pažnjom, zar ne?
Smilje možda neće osvojiti vaše nosnice, ali u dodiru s tijelom i dušom postaje nezamjenjiva utjeha.
U svojoj knjizi "A kao aromaterapija" , gđa Slobodanka Poštić navodi redom zašto je eterično ulje smilja izuzetno dobro i vrijedno,
i zašto bi ga svakako trebalo imati u kućnoj apoteci.
Citirat ću neke odlomke:
"Zbog njegovih specifičnih svojstava ulje je prijeko potrebno u aromaterapiji. vrlo je blago, pa ga podnosi i najosjetljivija koža.
Najaktivnije je kad se miješa sa drugim uljima.
Upotreba ovog ulja neophodna je kod hematoma i flebitisa.
Potiče probavu i jača funkciju jetre. Neizostavno je u svakom preparatu namijenjenom detoksikaciji organizma i limfnoj drenaži.
Smanjuje razinu kolesterola u krvi. Djeluje umirujuće, analgetično, spazmolitično i protuupalno što ga čini poželjnim sastojkom u preparatima za tretiranje reumatoidnog artritisa, bolova i grčeva u mišičima, bolova u leđima, istegnuća, neuralgija i išijasa....

Kap smilja će u terapeutskom smislu usavršiti svaki preparat namijenjen tretiranju bakterijskih infekcija, rinitisa, bronhitisa, kašlja, astme, prehlade, gripe i groznice....
Izražena regenerativna svojstva ulja smilja, čine ga uljem od neprocjenjive vrijednosti za zacjeljivanje kože u slučajevima akni, čireva, opekotina, rana, ožiljaka, psorijaze, ekcema, ogrebotina, uboda insekata, opekotina od sunca, te za tretiranje gljivičnih oboljenja...
Ulje djeluje protudepresivno, a ne uspavljuje, nego tonizira i okrepljuje.
Vrlo je djelotvorno u tretiranju stanja iscrpljenosti, malaksalosti, apatije i letargičnosti. Uravnotežuje emocije, bistri misli, potiče pozornost, intuiciju i kreativnost. Iz svega rečenog neminovno slijedi zaključak da s primjenom ulja smilja treba pokušati olakšati tegobe koje ulaze u opis sindroma kroničnog umora."

U školi aromaterapije, autorica ove knjige ukratko je rekla nešto što sam dobro zapamtila.
Pokušat ću je citirati:
"Ako za lavandu možemo reći da je kao majčina ljubav, tada za smilje
možemo slobodno reći da posjeduje majčinu snagu."

A mene, uvijek kad otvorim bočicu smilja, zapuhne sunce, more i lito!

Fotografije: Nela Jakić

Novca ima

Ekonomski strateg koalicije Branko Grčić izložio je u par rečenica najvažnije. "Oslobodit ćemo poduzetnike poreza ako reinvestiraju dobit. Smanjit ćemo doprinose, uskladiti mirovine. Novca ima, ali ga treba dobro usmjeriti. Nismo za bolne rezove. Za to nema potrebe. Kada bi napravili bolne rezove, bilo bi još gore, jer bez potrošnje, nema ni oporavka. Poduzetnike ćemo osloboditi plaćanja doprinosa za novozaposlene, ali oni moraju biti zaposleni na neodređeno, a ne dok traju poticaji", obrazlagao je Grčić.

Istaknuo je potrebu regionalizacije, jer Split za Zagrebom zaostaje dva i pol puta. Hrvatska je mala pa ne možemo dopustiti velike regionalne razlike, istaknuo je Grčić. Dalmaciju inače vidi kao jednu od pet hrvatskih regija.

Ministarstva ne treba seliti

Odgovarajući na pitanja građana, šef SDP-a Zoran Milanović kazao je kako seljenje ministarstva iz Zagreba neće zapravo ništa promijeniti na stvari pa je upozorio građane da ne nasjedaju na obećanja pojedinih političara. "To je dekoncentracija, a ne regionalizacija", upozorio je Milanović.

Nitko ga nije spomenuo, ali zna se da šef HGS-a Željko Kerum upravo na seljenju Ministarstva mora u Split bazira svoj predizborni koncept.

U Hrvatskoj živimo kulturu nerada, rade dvoje od petoro radno sposobnih

Radimir Čačić, šef HNS-a, toplo je dočekan u Splitu. "Jedini naš problem je nekompetentna Vlada. Sve drugo imamo. Građani Hrvatske imaju pravo na rad, ali nemaju pravo na nerad. U Hrvatskoj živimo kulturu nerada. Od pet radno sposobnih, radi tek dvoje. To je neizdrživo. Ne postoji država koja živi od nerada", istaknuo je Čačić, koji izlaz iz krize vidi u agresivnom investiranju.

"Plakanjem se ne rješavaju problemi. Investicije moraju ići u industriju, i to za izvoz proizvoda sa dodanom vrijednošću. Zato nećemo dozvoliti da brodogradnja propadne. Našem gospodarstvu treba dati daha. Energetika, turizam. Pa budimo iskreni i priznajmo, sve što se u turizmu napravilo, napravila je Jugoslavija 70-ih i 80-ih godina. To su naši hotelski kapaciteti. A mi najavljujemo gradnju 10 mega marina, i to ne državnim novcem", optimističan je Čačić kao i uvijek.

Jadnici iz HDZ-a

"Naš je problem nesposobna vlast koja je uvijek spremna pripisati zasluge, a nikad preuzeti odgovornost. Kada se odluke donesu, one se realiziraju. I to je razlika između nas i onih jadnika", istaknuo je Čačić.

"Vlada je ultra sposobna, nitko tako nije pokrao vlastiti narod"

Čelnici Kukuriku koalicije spremno su odgovarali na pitanja Splićana, koji se baš i nisu trgali za mikrofonom. Led je razbio Ivan Jujnović, profesor iz Podstrane, veliki borac protiv korupcije u školstvu.

"Ne bi se složio sa vašom ocjenom da je Vlada nesposobna...", započeo je Jujnović, dok su se okupljeni pitali radi li se možda o kakvom HDZ-ovom provokatoru. Tko zna Jujnovića, zna da je to van pameti. Ubrzo je zaključio svoju misao, popraćen burnim aplauzom i odobravanjem.

"Pa nema te Vlade na svijetu koja je tako pokrala vlastiti narod", poentirao je Jujnović, koji je završio na sudu jer ga je tužila sestra šefa splitskog HDZ-a, i to samo zato što je rekao da je zaposlila svoju kćer u školi, kao što i jest.

"Naš zadatak je da probudimo zemlju. Nismo tu da bi se svetili", poručio je Milanović.

Skup je inače moderirao Željko Kardum, bivši glasnogovornik Zagrebačke burze.

ČELNICI Kukuriku koalicije danas su održali skup na splitskom Peristilu. Provokacija nije bilo, Čačića i Milanovića Splićani su pozdravili velikim aplauzom. Tražilo se mjesto više.

"U skorijoj budućnosti nećemo moći odoljeti raščupanoj kosi! Barem dio kose mora biti nemaran, a na reviji sam kreirala sleek rep s pomalo čupavim gornjim dijelom kose. To su dvije najpopularnije, ali dvije moje najomiljenije teksture," ističe Shorter koja predviđa da će čupavice napokon doći na svoje, ali i žene koje vole iznimno ravnu kosu: "Obožavam bed-head look, ali i savršeno ravnu kosu. Ove sezone možete odabrati najbolje za sebe!"

Što čini dobru frizuru?

Kao jednu od frizura koja neće izaći iz mode, bez obzira na trendove, ističe dugi bob, ali nadodaje kako se dobra frizura krije u njenoj prilagođenosti osobnom karakteru: "Lijepa i njegovana kosa je uvijek moderna. Isprobavati trendove je zanimljivo, ali morate nositi ono što vam pristaje i frizuru s kojom se osjećate dobro. Lude i neobične frizure koje viđate u magazinima i na revijama su točno to: lude i neobične. Želite li nositi takve frizure, prilagodite ih svakodnevici. Smanjite kovrče, nemojte savršeno izravnati kosu i napravite svoju viziju željene frizure," savjetuje Tippi. Pošto Tippi uređuje svjetske zvijezde poput: Rihanne, Jennifer Hudson, Michelle Williams, Halle Berry i Christine Hendricks koje uvijek oduševe svojom pojavom na crvenom tepihu, otkrila je i tajnu lijepe kose: "Nikada ne možete dovoljno nahraniti svoju kosu, a uvijek pripazite i da idete kod iskusnog frizera. Svuda sa sobom nosite kapsule za sjaj i koristite ih svakodnevno na vrhovima."

Frizure koje morate nositi


"Ove sezone sve je u volumenu. Preporučuje se bujna kosa, veliki valovi, kovrče, lokne ili natapirana kosa. Čak i ako želite stroge linije na svojoj kosi, neka budu lepršave. Nose se i razne vrste pletenica, pa bismo mogli reći kako je pletivo IN ne samo u modi, nego i u svijetu ljepote. Večernje frizure su bujne te je neophodno koristiti mnogo laka za kosu, sprejeva za volumen i sjaj, pogotovo ako vaša kosa nije prirodno puna volumena," ističe Martina Čerkez iz Allurea.

Jean Paul Gaultier retro punđe

Savršeno oblikovana punđa na našim prostorima poznata i kao "Jovanka" ponovno se vraća, barem ako je suditi po reviji Jean Paul Gaultiera. Guido Palau iz Redkena je pustio mašti na volju i doslovno se inspirirao frizurama naših baka i mama te Amy Winehouse. Sijedi pramenovi su tu samo kako bi dodatno naglasili da se radi o retro frizuri, iako taj trend vjerojatno neće zaživjeti u većoj mjeri.

Želite li i dalje u svoj život unijeti malo doze starog Hollywooda i crvenog tepiha kojim su koračale Brigitte Bardot i Catherine Deneuve ugledajte se na Evu Longoriju koja zna kako nositi voluminozne retro punđe. Njen gornji dio kose je zalizan, a rep natapiran tako da se od njega može oblikovati savršena velika punđa.

Lanvin pletenice

Dok Igor Galaš osvaja svijet svojim pletivom, nas inspiriraju pletenice u kosi. Trend kojeg je započela Jennifer Aniston prije nekoliko godina se nastavlja. Ispletena kosa je praktična, jednostavna i efektna te se može nositi na bezbroj načina, što je vjerojatno jedan od razloga njene popularnosti.


Nosili su je modeli na revijama kuća Rodarte i Lanvin, ali i zvijezde poput: Selene Gomez, Blake Lively, Leighton Meester i drugih. Jessica Alba često nosi sitne pletenice, Kim Kardashian ispletene u tanki rajf, dok najveći broj poznatih glumica i pjevačica preferira debele pletenice ležerno prebačene preko ramena. Jedini uvjet koji morate ispuniti za pletenje pletenica je dovoljno duga kosa ili ekstenzije te vješti prsti.

Rep u stilu Richarda Chaia

Lagano neuredan niski rep oduševio je na posljednjoj reviji Richarda Chaia, a za ovu jesen ga predlažu: Burberry Prorsum, Dries van Noten, Gucci i Louis Vuitton. Uredno zalizan ili nemarno raščupan- manje je bitno. Najvažnije je da ga tijekom dana pozicionirate nisko na zatiljku, a navečer nešto više na tjemenu.


Nemojte zaboraviti oblikovati šiške, ukoliko ih imate, a i gumicu uvijek možete omotati jednim pramenom kose koji će vašem repu dati profinjen izgled. Na konjskom repu se najbolje ističu pramenovi, pa ukoliko planirate isprobati ombre tehniku bojanja svakako računajte na to da će ih rep pokazati u punom sjaju.

Hippie frizura kuće Rodarte

Još u veljači nas je oduševio look kuće Rodarte: monokromatski make up u kombinaciji s razbarušenom kosom i razdjeljkom na stranu nije ostavio nikoga ravnodušnim, pogotovo kada su do izražaja došle sitne pletenice i kopče za kosu koje su provirivale ispod valova.


Istom frizurom se inspirirala jedna od najpoznatijih trendseterica današnjice - Blake Lively, glumica koja je planetarnu popularnost stekla ulogom u seriji Gossip Girl. Na premijeri filma Zelena lanterna blistala je u bijeloj haljini kuće Chanel, s raspuštenim uvojcima i sitnom pletenicom ukrašenom prepoznatljivom Chanel kamelijom.


Borina Kopčić

Foto: Pixsell, Camerapress, PR

1. Droga bi opravdala neke izjave i postupke

Droga je izvanredno rješenje za ljude koji svakih nekoliko dana u medije izlijeću s nevjerojatnim opservacijama iz kojih se može izvući da pojedinac ne provodi vrijeme u istoj dimenziji s ostatkom naroda. Dakle, kada izjavite nešto potpuno besmisleno, neosnovano ili suludo, uvijek imate spremnu ispriku: „Sori, jučer smo žderali neke droge i skroz se okamenili“. Konzumiranje LSD-a, gljiva, pejotla i marihuane začinjena PCP-em ili „anđeoskim prahom“, ljubopitljivom bi biraču donekle razjasnilo zašto neki ljudi govore to što govore. Primjerice, kada nas uvjeravate da ste upravo vi i vaša stranka najbolji izbor na nadolazećim izborima, neodlučni birač svjestan vaše prakse, bez previše razmišljanja dolazi do sljedećeg zaključka: „Aha, gospođa je za doručak ponovno imala indijansku ritualnu drogu“.   

Da stvar bude bolja, nemate što izgubiti, svi već ionako misle da uzimate.

2. Lakše je povjerovati vlastitim predizbornim obećanjima

Pjesnički pristup predizbornim obećanjima dao je naslutiti da se određeno eksperimentiranje s drogama već zbilo. Ne možete iz rukava izvući onu predivnu hipi priču o posađenim biljkama koje izrastaju u veliko i lijepo drveće. Uz malo pomoći smrvljenih cvjetova, to se obećanje može razviti u pravo umjetničko djelo koje ćemo ostaviti u nasljeđe nadolazećim generacijama. Neće postati istinito ili uvjerljivo, ali barem će nas zabaviti.  

Primjerice: „Žuta podmornica uspjeha upravo je krenula iz daleke zemlje Utopije. Posada broji 10 članova, uglavnom štrumpfova, a psoliki zmaj iz „Neverending Storya“ obećao mi je da će do 2015., svaki Hrvat imati posao, stan i vikendicu na moru“. Drugim riječima, svi mogu obećavati brda i doline, ali samo konzumenti opijata imaju opravdanje za bubanje svih tih budalaština. 

3. Pušenje trave bila bi najsvjetlija mrlja u HDZ-ovom dosjeu

Jadranka Kosor kušanje je droge predstavila kao nešto što bi tobože trebalo diskreditirati Zorana Milanovića, ali činjenica je da njena optužba nakon svega što se dogodilo pod HDZ-ovom vlasti zvuči kao: „Oke, u ovih osam godina naše su horde zla dovele zemlju na rub propasti, pokrale sve što se pokrasti može i na najgrublji mogući način otele budućnost svakom mladom Hrvatu. Ali oni, oni su još gori jer jedan od njih jednom je popušio džoint“. Da kompletna garnitura tri godine nije silazila s heroina i dane provodila valjajući se po zapišanim madracima, to bi i dalje bila samo neprimjetna mrlja u moru daleko gorih stvari.    

Ovisnost o teškim drogama grozna je stvar, ali nemojmo zaboraviti da u ovom trenutku postoji još veći broj ovisnika o lošim političkim odlukama koje nam se za trajanja mandata uporno obijaju o glavu. Statistike pokazuju da još uvijek postoji nezanemarivi broj onih koji ne vide da njihova ovisnost o biranju HDZ-a šteti cijelom društvu. 

4. Prebacite se na THC jer HDZ bi uskoro mogao biti zakonom zabranjen

Budimo realni, o opasnostima marihuane govorili su mnogi i malo je tko uspio iznjedriti snažan argument koji bi vas užasnuo i uvjerio da je THC gori od cigareta ili alkohola. Puno češće nailazimo na pozitivne strane konzumiranja. S druge strane, o pozitivnim stranama HDZ-a govore samo HDZ-ovci, a čim se s HDZ-a skinu, bivši konzumenti njihove politike krenu s horor pričama o neopisivoj štetnosti boravka u toj stranci. Na primjer, THC vas nikad neće natjerati da pod krinkom domoljublja opustošite državu. HDZ hoće. THC ublažava migrene, HDZ ih izaziva. THC vas tjera da nemilice žderete, HDZ vam otkida hranu od usta. 

Drugim riječima, kada bi sve funkcioniralo onako kako treba, legalizirali bi marihuanu i zabranili HDZ. 

5. Nije u redu tjerati vlastite birače

I za kraj, nakon svega što smo s njima proživjeli, nakon bezumnog upropaštavanja države i neopisivog lopovluka, Jadranka Kosor trebala bi ublažiti svoju kritiku narkomana jer kako stvari stoje, na nadolazećim izborima za njih bi mogli glasati samo mrtvaci, oni koji u Hrvatsku dolaze na odmor i oni ubijeni od droge. Samo ako ste njihovu vladavinu prespavali na groblju, u Frankfurtu ili u pušionici opijuma, svoje ćete povjerenje pokloniti nekom tko vas je već bezbroj puta grubo izigrao. 

Narkomani su poznati po groznim odlukama, upornom ponavljanju istih grešaka i staklenom pogledu koji govori da nisu svjesni onog što čine sebi i drugima, a Jadranka Kosor trebala bi znati da u tom grmu leži odrvenjeni zec. Da je u toj stranci zrnce zdravog razuma, istog bi trena krenuli s kampanjom „Bolje drvena nego crvena Hrvatska“ i pokupili glasove đanera jer samo drogom uništen um može prožvakati njihove planove i programe.
 

Foto: Bruno Konjević, Admir Buljbašić

Piše: Hrvoje Marjanović

Vožnja trajektom potpuno opušta, te na miru možete promatrati okolinu i stvoriti priliku za zbližavanje s ostalim putnicima i lokalnim stanovništvom. Najbolje trajektne linije na kojima biste se mogli naći su:

Australija: Trajektna linija Sydney – Manly

Za 30 minuta proći ćete pokraj sidnejske Opere, mosta Coathanger, gradskih nebodera, zelenila botaničkog vrta, sitnih otoka s viktorijanskim kućama, stada krava, malih uvala te skrivenih plaža. Uz malo sreće ugledat ćete i dupina ili kita.

Hrvatska: Trajektna linija Split – Vis

Među tisućama jadranskih otoka i duge obale, izdvaja se dva i pol sata vožnje prema Visu. Nakon splitske Rive, Kozjaka i Mosora, pogled možete usmjeriti prema uskom prolazu između Brača i Šolte. Na kraju vas čeka Vis, najudaljeniji nastanjeni hrvatski otok i njegove masline, vinogradi i obronci.

SAD: Njujorška trajektna liniji Manhattan – Staten Island

Svakodnevno ovom linijom plovi 65.000 osoba. Na palubi je najbolje stati na desnu stranu i promatrati Ellis Island i Kip slobode. Tijekom 25 minuta uživajte u pogledu na Manhattan i njegove nebodere. Upotpunite doživljaj grickajući slanac.

Čile: Patagonijski fjordovi između Puerto Montta – Puerto Natalesa

Ova epska vožnja proteže se duž 1.000 kilometara i traje četiri dana. Fantastični pejzaži izmjenjuju se duž obale, a brod se približuje i Brüggenu. najvećem ledenjaku Južne Amerike.

Turska: Linija oko zlatnog roga u Istanbulu

Na ovom je mjestu svoj trag ostavilo barem 13 civilizacija. Oko 4 kilometara vožnje prati rutu od egipatske tržnice začinima do židovske četvrti i bugarske crkve iz 19. stoljeća.

Aljaska: Linija Ketchikan – Haines

Plovidba traje 22 sata, a ljubitelji divlje prirode teško da mogu vidjeti nešto ljepše s brodske palube. Na trajektu se može unajmiti kabina ili kampirati i imati bolji pogled na sela i ledenjake. Ponesite dalekozor.

Hong Kong: Poluotok Kowloon – Hong Kong

Ova kratka, slatka i jeftina vožnja prebacit će vas preko luke Victoria s jedne obale prepune nebodera na drugu. Ranojutarnja vožnja je posebno lijepa.

Indija: Kerala, Alappuzha – Pulincunnoo

Trajekti su ovdje nužno transportno sredstvo lokalnog stanovništva. Život većine Indijaca odvija se na obali i ulici, stoga uživajte u pogledu na autentičnu Indiju.

SAD: Kalifornija, San Francisco – Sausalito

Nakon uživanja u umjetničkim galerijama i trgovinama grada Sausalita, uputite se na 30-minutnu vožnju do San Francisca. Pogled će vam pasti na Angel Island State Park, most Golden Gate, Alcatraz i most Oakland Bay. Iskrcat ćete se pokraj odlične tržnice, na kojoj možete ručati ili popiti šalicu dobre kave, javlja magazin.hr.

Vježbanje

Vježbanje pomaže zdravlju mozga na isti način na koji pomaže zdravlju srca: poboljšava protok krvi, snižava krvni tlak i regulira težinu. Povećani protok krvi znači više kisika i hranjivih tvari za stanice mozga.

Probajte: aktivnosti kao što su trčanje, pješačenje i biciklizam, vježbe snage, ples, jogu ili tai chi.

Jedite za svoje srce ... I svoj mozak

Zdrava prehrana bogata voćem i povrćem, omega-3 mastima i cijelovitim zrnima čini dobro za srce i mozak. Voće i povrće bogati su vitaminima i mineralima, koji održavaju zdravu kemijsku ravnotežu u mozgu. Fitokemikalije i njihovo antioksidativno djelovanje također pomažu zdravlju mozga. Omega-3 masti pomažu stanicama mozga da pravilno i dobro funkcioniraju.

Kofein je pozitivan stimulans za mentalni fokus, ako se koristi umjereno (ne više od 300 mg dnevno). Pazite na dovoljan unos tekućine. Voda je najbolji izbor.

Probajte: svježe voće i povrće, orahe, lanene sjemenke, losos, laneno ulje, orahovo ulje, kava (2 šalice dnevno) ili zeleni ili bijeli čaj (5 šalica dnevno).

Novi hobiji

Ključna riječ je "novi". Naučite novi jezik ili svirati novi instrument. Kad se radi o  mozgu, nove aktivnosti koje tjeraju na razmišljanje omogućuju rast stanica mozga. Bilo da ste kod kuće sa DVD-om ili u učionici, novi izazovi pomoći će vam zadržati oštrinu.

Probajte: sudoku, križaljke, zagonetke, učenje jezika putem DVD-a, obaviti kupovinu bez popisa.

Uzmite pauzu

Oslobađanje od stresa može pojačati funkciju mozga na nekoliko načina. Hormoni stresa se otpuštaju kao odgovor na stres, koji može imati negativan utjecaj na moždane funkcije, poput memorije. Malo spavanja također može utjecati na mozak, stoga je važno dobiti barem 6 do 7 sati sna noću.

Priuštite mozgu dnevni odmor od 30 do 60 minuta. Otpustite se i uživajte u vremenu za sebe, ugasite mobitel i računalo. Vježbanje pomaže oslobađanju od stresa. Pojednostavite svoj život podjelama dužnosti tako da ne biste morali sve obavljati sami.

Probajte: svakodnevnu šetnju od 30-minute bez mobitela, spavajte 7 do 8 sati svake noći, brojite do 10 i duboko dišite prije nego reagirate na bilo koju stresnu situaciju.

Družite se  

Pridružite se grupi u aktivnosti u kojoj uživate, bilo da se radi o sa književnom klubu, kuhanju ili šetnji. Socijalna interakcija, online ili osobno, se pokazala kao pozitivan učinak na mozak. I zabavljajte se dok ste na Internetu! Igranje igara također potiče interaktivne vještine i stimulira mozak.

Probajte: šah, pridruživanje sportskoj ekipi, ples.

http://www.centar-zdravlja.net

Posao me ovog tjedna odveo u Milano, srce talijanske, ali i svjetske mode. Kao uvod u Milanski Fashion Week održan je jedan od najpoznatijih sajmova kožnih modnih dodataka. Predah od krasnih ženskih torbi i još ljepših cipela, potražila sam u samom centru Milana. Šetnja uz razgledavanje izloga, pizza i cappuccino - tako tipično turistički. Uživala sam. No, moj samački mir ubrzo je prekinut.

Dok sam sjedila u malom kafiću i uživala u predivnom, skoro pa ljetnom danu daleko od zagrebačke kiše i dolaska jeseni, primijetila sam kako me promatra zgodan Talijan na drugom kraju kafića. Kad je uočio moj pogled, zavodnički se nasmiješio. Ah, Talijani -  šarmantni i romantični Casanove koji znaju što žele, za razliku od naših neotesanih Balkanaca koji polagano, ali sigurno gube svoju mušku samouvjerenosti i sve rjeđe rade prvi korak.

„Mamma mia!“
Dotičnom zavodniku nije trebalo dugo. Nisam ni podigla pogled, a on se već pojavio kraj mog stola pričajući nešto na svom zvonkom i seksi jeziku. Slegnula sam ramenima i na engleskom mu objasnila da, nažalost, ne pričam talijanski. To je kod njega izazvalo opće oduševljenje i bez poziva je sjeo uz moj stol pitajući na lošem engleskom odakle sam i kojim sam povodom u Milanu. Još širi osmijeh osvanuo je kad čuo "Croatia" i moje ime. "Che bello nome, che bei occhi" – komentirao je mlatarajući rukama na sve strane. Koje su, naravno, povremeno i elegantno okrznule moje rame ili ruku.

Unatoč njegovom lošem engleskom, Giancarlo se svojski trudio doznati što više o meni i mom poslu. Sa zanimanjem je slušao o čemu pričam mada sam se uistinu pitala koliko je toga zapravo i razumio. Nakon što smo ispili svoju kavu, Giancarlo je predložio da me odvede do obližnje slastičarnice, jer u Italiji, jednostavno moraš probati sladoled. Ideja je zvučala uistinu primamljivo. Zbog sladoleda, naravno.

Džentlmeni damama otvaraju  vrata…
Poput pravog džentlmena pridržao mi je vrata pri ulasku u slastičarnicu. Kod nas se pak zavodnici natječu u tomu tko će prije ući ili izaći iz određene prostorije. Odgoj ili zavodničke sposobnosti? Zapravo nije ni važno. Kad projuri pored mene i skoro mi zalupi vrata u lice, mogu samo zaključiti da nije džentlmen. Čini se da Talijani znaju kako se to radi.

Želeći pokazati koliki je znalac, nije mi dopustio da sama naručim sladoled, nego je za mene odabrao najukusnije vrste. Nije dopustio ni da platim barem svoj dio. A očigledno je smatrao da ne znam ni sama izvući svoj stolac. Uz zvukove talijanske glazbe, osjećala sam se kao u nekoj lošoj turističkoj reklami koja promovira sve čari Italije. U ponudi je pogled na katedralu, ukusni sladoled, ali i šarmantni zavodnik koji će vas oboriti s nogu. Što je vrijeme više prolazilo, ja sam sve manje osjećaja tlo pod nogama.

Dok se sladoled polagano otapao zbog vrućine, tako se sluzavo rastapala i njegova zavodnička priča. Sve mi je bilo jasno kad je počeo obećavati brda i doline, planirati svoj dolazak u Hrvatsku, koja je tako "Bel paese con belle donne". Uporno je hvatao moju ruku i prodorno gledao u moje oči. Ukusni sladoled na kraju mi i nije najbolje sjeo. Previše romantike i šarma loše pada na moj želudac. Pogotovo kad je u kombinaciji sa slatkim sladoledom.


Nakon što me po deseti put nagovarao da ostanem još jedan dan i dam mu svoj broj mobitela, šarmantno sam se nasmiješila i objasnila kako se ipak vraćam u svoju „bel paese“. Gdje možda neotesani Balkanci nisu pravi romantični džentlmeni ni šarmantni zavodnici iz turističkog vodiča. Ali znaju kako oboriti s nogu. Bez otopljenog sladoleda i pretjerane romantike.

Mija Dropuljić

Kontakt: onakaze@budi.in

Foto: Thinkstock

Nakon što sam sinoć kod Vlade krkno 3 hmeljirana napitka zaputim se u svoj novi podstanarski stan. Dok neko ima auto sa najsofisticiranijom opremom moja "Vectrana" sama zna put kući. Ne znam, volan gotovo da ne diram a tu i tamo samo dodam gas. "Vectrana" ide ka inflacija, zaustavit se ne može. Dođem ja pred stan, vrata od auta se sama otvaraju. Iskoračim van ka princ Čarls samo što ja imam radnu cipelu na nozi a on one engleske opanke.

Primim za kvaku od vrata stana, otvorim vrata, a prednost mog stana što je krevet na metar ipo od ulaznih vrata. Skočim u zrak ka Sergej Bupka i u zraku izujem cipele. Padnem na onaj krevet i osjetim nešto na leđima, reko da nije čir!? A ono daljinski. Vala tolkog daljinskog nema niko, ako nije pola metra dug ja ga jebem - skoro moš šalovat zidove sa njim. Legnem ja, vidim čarape mi smrde. Tarem ja nogom o nogu i nekako skinem obje čarape. Kako su pale na pod odma su se zaljepile za tepih.

Reko, neka, sutra ujutro ću ih maknut. Daljinac u ruku i pali tevejac. Upalim ja tevejac kad ono taman dnevnik na prvom. Slika smrzava, jedva signal lovim. Gledam dnevnik a ništa ne razumijem jer slika smrzava ka todorićev ledo frižider. Odjednom slika dobra a ja sav sretan što mogu nešto od dnevnika i pogledat. Taman tema o onoj akciji "ZBOGOM ORUŽJE" i kako su se ljudi odazvali toj akciji svih ovih godina.

Dakle ako je netko ima viška oružja, na legalan način ga je imao pravo vratiti bez da snosi posljedice. Doduše nije mi baš jasno kako je to neko mogao imati višak oružja jer zdrav razum nalaže da ako si za vrijeme rata dobio poziv za vojsku da si onda zadužio i neku jebenu pušku koju si na kraju službovanja morao i vratiti.

Doduše te zadužene puščetine su se i vratile al' očito da se narod nakra oružja ka pekar brašna pa je bila neophodna jedna takva akcija. Onda su pustili prilog na dnevniku kako se to vraćeno oružje uništava a ono koje je dobro čak se može ponovo upotrijebiti i to recimo - ispravni pištolji za policajce i slično. Doduše policajci bi i koristili ispravne vraćene pištolje al' eto u prilogu dnevnika su spomenuli da ih 549 fali.

Naravno. Živimo u državi gdje bi bilo diiiivno čudo da nešto ne fali ali eto - FALI 549 pištolja. Meni u cijeloj toj priči ne bi ništa bilo čudno da je  tu akciju ZBOGOM ORUŽJE  recimo organizirala - poljeprivredna udruga iz Vinkovaca. Pa bi čovjek još i reka, ponapijala se poljoprivrednička banda pa pobacala pištolje po livadama i sad fali pestočetrsdevet pištolja. Al' tu akciju je organizira MUP REPUBLIKE KROEJŠE...i eto, fali.

Meni kad fali jedna lopata na gradilištu odma se diže uzbuna i to je prvi diže Meho, čija lopata i je, pa ga moš čut sa "Majku mu jebem ko mi lopatu popalio!?!?" Za gubitak krampa gotovo da linčujemo, a o gubitku praznih boca pive kad treba ići u trgovinu, neću ni govoriti.

Dakle MUP organizira vraćanje oružja a onda njima fali 549 pištolja. Ajd' da fale 2 pištolja pa bi čovjek reka "Ajd dobro je...to neko uzo da puca za Novu Godinu!" - a sa 549 pištolja se sigurno ne puca po svadbama i Novim Godinama da jebe jež tiranosaura rex-a. Možete zamisliti svadbu, onako mlada izlazi iz crkve sva vesela, mladoženja isto, a ispred crkve ekipa Sopranosi sa arsenalom oružja kojim mo'š pokoriti 2 Izraela.

Onda Sopranosi otvore paljbu iz svih raspoloživih sredstava i naravno, sruše crkveni toranj. Onda crkva na sljedećoj misi kuka kako treba sabrat 14 miliona eura za obnovu srušenog tornja jer da je taj toranj od iznimnog značaja za vjersku zajednicu u cjelini a i za geodetsku službu jer im inače služi kao "Stajna točka". Onda se dalje u prilogu pojavljuje jedan oniži policajac u civilu, kojem sam zaboravio ime al'  znam da ima visoku funkciju gdje on kaže "SVE ĆE SE ISTRAŽITI!"

Reka bi moj ćaća "Istražit ćete vi pičku maternu!" Mislim da bi ćaća ima pravo. Kod nas uvijek nešto fali a onda to što fali, to se istražuje. Mi smo definitivno najistraženija nacija na svijetu. Kod nas nema što se ne istražuje. Da su toliko istraživali u znanstvene svrhe mi bi već našli lijek za rak i imali 28 atomskih bombi od kojih najmanje 9 razorne moći veće od najveće američke.

Onda dalje u prilogu novinar spominje da je interesantno da sad kad fali tih 549 pištolja da postoji velika šansa da vas neko krkne metkom u čelendaru i to baš onim pištoljem kojeg ste sa smješkom vratili u policijsku postaju.  Zamisli!?!?!? - Vratiš pištolj a onda dok kupuješ malom sladoled na štandu hrvatske demokratske zajednice...neko ti uperi pištolj na glavu a na njemu izgraviran tvoj ratni nadimak zajedno sa godinom - "GARAVI 1991"

Daklem, MUP-u popaljeno 549 pištolja. Ko bi reko. Ne znam kako se ne može desiti da neko popali onu moju 1 kaznu za prebrzu vožnju kad sam umjesto dopuštenih 60, vozio 75. Takvo nešto se ne može izgubiti da se naglavu nasadiš. A i sad kad malo bolje razmislim, pa i ovi što su vraćali to oružje, su to isto oružje ukrali - jel' tako? - pa normalno da je.

E onda je to vraćeno u MUP...i eto opet ukradeno. Znači ista stvar 2 puta ukradena. Pa da. Kod nas je malo ukrast jednu stvar jednom,nego bar 2..3..puta...ono da baš baš baš budemo sigurni da je UKRADENA.

Tekst preuzet sa bloga Bloger Krule

Slušam gdje moja bistra kćerkica pita mamu: "Mama što to znači penzionirati? Što je to penzionir?" - "Penzionirati ti, srećo moja, znači, odmarati se i ništa ne raditi, a primati kune." - odgovori učeno mama. "A što je to penzionir?" - nastavi dijete. "Ne kaže se penzionir, već penzioner", ispravi je mama. Penzioner ti je stara osoba koja je dugo radila i više ne može raditi, pa prima kune da ima od čega živjeti." - pobjedonosno će mama. "A zbog čega je onda striček Mirko penzioner. On nije ni star i još radi i prima još puno kuna? - ko' iz topa će mala. "Eh, to ti je kćeri moja, nešto, što se ne da objasniti i na što ti ni Bog ne može dati odgovor." - umiješam se i ja u razgovor.

Od samog početka, u „Jeseni“ je utkano ono najbolje u Vinkovcima, gradu folklora, glumaca, pjesnika, utkana je slavonska duša, šarm ulica i trgova, gizdavost lipicanaca, bogatstvo običaja i prelijepih nošnji. One su potvrda ljepote ove ravnice, želja da se od zaborava sačuva bogatstvo narodnog stvaralaštva.

U protekle 44 godine svoga trajanja vinkovačke su „Jeseni“ ostvarile mnogo više od početnog nastojanja, stalno se obogaćuju novim sadržajima pa zato možemo s ponosom reći da je to smotra izvornog hrvatskog folklora, ali i gospodarska, kulturna, turistička i zabavna manifestacija koju možemo svrstati u red najznačajnijih u Republici Hrvatskoj.

Poštovani prijatelji, kroz ovu manifestaciju želimo pokazati s koliko brige i poštovanja njegujemo tradiciju narodnog stvaralaštva, nastojeći kroz nju cijeloj Hrvatskoj prenijeti poruku zajedništva, vedrine i vjere za budućnost.

Cijenjeni posjetitelji, dobro došli u Vinkovce. U grad koji će vas dočekati svojom ljepotom i gostoljubivošću, želeći se uvući u vaša srca, da bi vam kroz „Jeseni“ ostao u trajnom sjećanju.

Predsjednik Organizacijskog odbora
Mladen Karlić, dr. med.

Ako vam je dosta toga da vam hrvatski političari ili kvazi slavni ljudi okupiraju televizijski prostor i vrijeme, postoji rješenje za vas, i zapravo je vrlo jednostavno.

Matt Richardson shvatio je kako ga iritiraju određene osobe na televiziji i odlučio si pomoći. Dizajnirao je daljinski upravljač koji isključi zvuk tv prijemnika na 30 sekundi kada čuje određenu riječ. Ovisno o tome koja vas slavna ličnost iritira, tako ćete i programirati svoj daljinski.

- Nedavno je to bio Charlie Sheen. Onda Sarah Palin. I onda Donald Trump. I nakon nekog vremena shvatio sam da će uvijek biti netko o kome zaista ne želim slušati, izjavio je Richardson.

Svoj proizvod predstavit će uskoro na Sajmu inovacija u New Yorku pod nazivom: "Dosta je! Ušutkajte slavne s Arduinom".

Ako želite sami programirati svoj daljinski tako da ne morate slušati o određenim političarima ili slavnima, Richardson je stavio upute na svoj blog koje možete pogledati ovdje.

Fala dragom bogu da se naše gospodarstvo bazira na nadzemnoj djelatnosti. Mislim, imali smo mi i rudnike al eto izumrli su ka što će izumrijeti i ovo nad zemljom.

nam se crno piše to znaju i vrabci na dalekovodu. I tako sam neki dan upalio tevejac i kaže "Čileanski rudari dobro primili vijest da će još nekoliko mjeseci biti zarobljeni na dubini većoj od 700 metara."

To "DOBRO PRIMILI VIJEST" je vjerojatno tišina koja je nastupila nakon što su to čuli pa su ovi na osnovu te tišine zaključili da je vijest dobro primljena, a to što su ovi zanijemili kad su čuli vijest, to se ne računa. Vođen tom viješću odmah sam u glavi stvorio scenarij, koji bi kojim slučajem bio, da mi imamo takav rudnik i da je naših 33-oje rudara ostalo zarobljeno.

Ka prvo, naši ne bi ostali zarobljeni na 700 metara nego na 1400 jer bi vjerojatno uprava rudnika toliko pohlepna bila da bi donijeli 10-godišnji plan u kom je zacrtano da se kopa do samog središta zemlje. Dakle scenarij bi bio ovakav:

Ka prvo, da rudara nema, shvatio bi portir i to nakon 14 dana jer bi skužio da nitko ne prolazi kroz kapiju. Onda bi se on diga i otiša kod direktora i reka mu:

Portir: - "Direktore, izgleda da rudari ne dolaze na posao!?"

Direktor: - "Nemoguće!...Pa sad smo im dali plaću za 6 mjesec prošle godine. Trebali bi bit na radnom mjestu! Odi provjeri!"

Onda bi portir otiša do okna i skužio da je sve zatrpano al bi naša rupu sličnu onoj čileanskoj kroz koju ima daju vodu i onda bi drekno u nju: "Aloooooo....imal' koga doljeeeeeee!?"

Naravno da bi odozdo po starom hrvatskog katoličkom običaju došlo nešto u stilu! "Bog vam jeba mater vadite nas odavde pičkavam materna ljena!!"

Onda bi portir otiša do direktora i reka mu:

Portir: "Direktore na radnom su mjestu!"

Direktor: "Pa jesam ti reka da rade!"

Portir: "Direktore oni su zatrpani i ne mogu van!"

Direktor: "Zatrpani!?"

Portir: "Da direktore, zatrpani!?"

Direktor: "Pa...pa...pa...jesu što rekli!?"

Portir: "Jesu. Rekli su da nam jeba bog mater da ih izvučemo van!"

Direktor: "Ajme skandala. Čekaj...vodi me do njih!"

Onda bi portir odveo direktora do okna jer direktor naravno ne zna ni gdje se okno nalazi a portir bi mu putem objasnio da se komunikacija sa zarobljenim rudarima vrši kroz ventilacijsku cijev. Onda bi direktor doša i reka u cijev.

Direktor: "DOBAR DAN DEČKI! OVDJE DI-RE-KTOR...NE BRINITE SE NIŠTA IZVUĆI ĆEMO VAS VAN!"

Onda bi portir reka direktoru: "Direktore u krivu cijev govorite. To je auspuh od kamiona. Ovdje je ventilacijska cijev!"

Onda bi direktor doša do prave cijevi i ponovio:

"DOBAR DAN DEČKI. OVDJE DIREKTOR. NE BRINITE SE...." al' bi ga prekinuo grubi rudarski glas iz okna sa "PIČKA TI MATERINA ŠUPČARSKA....VADI NAS ODVADE SMRADE GOVNARSKI" a sa strane bi se čuo još jedan rudar koji bi dobacio "JEBAT ĆEMO TI MAJKU KAD IZAĐEMO!"

Nakon jedno 5 sati od informacije da su zatrpani, došli bi svi, i hitna, i vatrogasci, i gorska služba spašavanja, i 2 kanadera, i vojni MIG-ovi bi prelijetali,i neko iz Vlade i načelnik općine jer bez načelnika općine ne prolazi ni oplođivanje krava a kamoli zatrpavanje rudara. Onda bi se svi oni sabrali i nakon 10 sati vijećanja zaključili da su ovi dolje možda žedni.

Onda bi se pojavio Ivica Todorić i po samo 11,45 kn/litri ponudio svoju vodu "JANU" za ožeđale rudare što bi neko iz Vlade objeručke prihvatio. Na televiziji bi se vrtile reklame za JANU na kojoj bi kao ožeđali rudar zarobljen u oknu natezao litru te JANE i onda bi na kraju laktom obrisao usta i rekao "DA JE NEMA, KREPA BI OD ŽEĐI!".

No da nastavim. Onda bi se cijela ta spasilačka ekipa sabrala oko te cijevi i odlučila im spustiti prvu bocu vode Jane u pakiranju od 1 litre. Onda bi skužili da je cijev uža od boce i da bocu ne mogu spustiti dolje. Onda bi Todorić ponudio vodu Jana u bocama od pola litre po cijeni od povoljnih 14,98 kn/boci od pola litre. Onda bi opet neko iz vlade to objeručke prihvatio. Onda bi napokon nakon već 20 dana uzeli bocu od pola litre vode i bacili je kroz cijev rudarima. Nakon samo 2 i pol minute ta ista boca bi izletila kroz istu onu cijev kroz koju su je i spustili a iz cijevi bi dopirao glas jednog od rudara: "JEBALA VAM VODA MATER. IL NAM POŠALJITE BADELOV KONJAK IL NE ŠALJITE NIŠTA!"

Onda bi se začuo drugi rudar sa: "IL KARLOVAČKE POŠALJITE!!!"

Onda bi spasilački stožer spustio ožeđalim rudarima 2 kartona konjaka i 2 gajbe karlovačke. Iz okna kroz cijev bi se začuo vođa rudara od njih 33 ukupno zarobljena: "DOBRO...OVA 2 KARTONA KONJAKA I 2 GAJBE KARLOVAČKE...TO JE ZA MENE...A ZA DEČKE???" Onda bi dolje spustili oko 2 šlepera konjaka i 12 šlepera karlovačke i to sve spuštajući punih 11 dana. 11-ti dan iz okna bi se čulo: "AMA NESPUŠTAJTE VIŠE...NEMA MJESTA...POLAKO MALO!!!"

Nakon samo pola sata od zadnje spuštene boce čula bi se pjesma iz okna: "NEEEĆU NEĆU BRILIJANTE...SUHO ZLATO, DIJAMANTE...NIT SAFIREEEE NIT RUBINE SAMO ONA DA LJUUUBI ME....NIT SAFIREEE NIT RUBINE SAMO ONAAAA DA LJUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUBI MEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE-E-E-E-EEEEEEEEEEEEEEEEEE....DA KRAJ MENEEEE VILE STOJEEEE SUHO ZLAAATO DA MI BROJEE...."

Pjevanje takvih pjesama pogodilo bi nekog iz Vlade jer neprimjereno je da rudari pjevaju narodnjake dok ih se pokušava spasiti a i nije u hrvatskome duhu. Onda bi neko iz VLADE došao do cijevi i rekao:

"RUDARI. OVDJE ČLAN VLADE. JA BIH VAS ZAMOLIO DA NE PJEVATE PJESME NARODNOG KARAKTERA JER...." odmah bi ga prekinuo jedan od rudara sa: "ŠUPČINO...POVUCI NAS ZA DRŠKU OD STOMAKA!!!"

Član VLADE više nikad ne bi govorio u ventilacijsku cijev. Onda bi došao i načelnik općine da da potporu rudarima. I on bi u cijev rekao:

"DEČKI OVDJE NAČELNIK OPĆINE. ŽELIM VAM REĆI DA SAM UZ VAS!"

Jedan od rudara bi dobacio: "MAJMUNE...I TI ODJEBI...E DA...DA NE ZABORAVIM - MAKA SAM TI RUŽU...ŽENU...IMA ONAJ VELIKI MADEŽ NA GUZICI...JESI JOŠ UZ NAS?!"

Onda bi načelnik popizdio: "PIČKA TI MATERINA GADE...KREPAJ DOLJE U TOM OKNU..." - govorio bi načelnik dok bi ga gorska služba spašavanja odvlačila od cijevi iz koje bi se čulo grupno deranje svih rudara "RUŽA IMA DOBRU PR-DA-RU!!!! RUŽA IMA DOBRU PR-DA-RU!!!!"

Prošlo bi još 10 dana i spasilački stožer bi zaključio da će rudari nažalost morati ostati još nekoliko mjeseci dok se ne dođe do njih te ko će im priopćiti tu vijest...premijerka Jaca bi bila idealna za to. Onda bi Jaca došla do cijevi i rekla: "DEČKIIII!!!! NAŽALOST MORAT ĆETE OSTATI DOLJE JOŠ KOJI MJESEC DOK NE USPIJEMO DOĆI DO VAS!"

Iz okna bi se kroz cijev čulo: "AJ SAD TO PONOVI NA ENGLESKOM!?!?! .BUUUUUUUUUUAAAAAAAAAAAHAHAHAHHAHAHAH...DEČKI - PJESMA!!!!!! - VODIŠ ME NA VINO VODIŠ ME NA LOM...ZAR NE VIDIŠ DUŠO BOL U SRCU MOOOOOOM....JAOOOOOOOOOO!"

Onda bi Jaca otišla ljuta i stožer bi zaključio da se sa rudarima u oknu ne da pričati. Uglavnom. Nakon nekoliko mjeseci ovi bi došli do njih...a u oknu bi našli...33 bespravno napravljene kuće...14 kafića...22 kladionice...i jednu rupu isklesanu u zidu a vi pogađajte za što je ta rupa.

Preuzeto sa bloga Bloger Krule uz dozvolu autora

Volim kavu i pijem je svakodnevno. Ne mogu je popiti puno jer sam prilično osjetljiv na kofein, ali jedna do dvije šalice dnevno mjera su od koje ne odustajem tako lako. Ako ne popijem tu svoju dozu, osjećam da mi nedostaje. Možda je to ovisnost, možda stvarno jest, ali nekako me baš briga za to, može čovjek biti ovisan i o puno gorim stvarima.

Bez obzira na tu ovisnost i na to što je miris svježe kuhane kave jedan od najljepših na svijetu, mislim da nikada u životu nisam uzeo popularnu coffee to go. Da, OK, ima situacija kada uzmem kavu u plastičnoj ili papirnatoj čaši, pa je, umjesto da je popijem u kafiću, nosim ispred nekog od računala za kojim u tom određenom trenutku trebam biti i nešto raditi, ali tu kavu gotovo ni ne doživim, to je kava-gorivo, a ne kava-užitak i, osim toga, pijem je sjedeći ili, u najgorem slučaju, stojeći na nogama (ako sam s nekim kolegom prisiljen potražiti nehumano i nepraktično mjesto za pušenje koje nema čak ni stolice), nikako u hodu, to bi bila prava pravcata blasfemija (ma koliko nekima ta izjava blasfemično zvučala).

Zapravo mi uopće nije jasna sva ta zapadnjačka pomama oko kave u hodu, svi ti ljudi s aktovkama koji koriste trenutke kada moraju stati na crvenom svjetlu na pješačkom prelazu pa uliju u sebe gutljaj dva i nastavljaju juriti dalje, prema mjestu gdje će zarađivati novac, jure kao da im o tome ovisi i život, a ne samo stanje njihovih računa. Jedina stvar u koju sam siguran jest da kod nas ta priča nikada neće zaživjeti do kraja. Dovoljno je što su neke od nas natjerali da doručkujemo u hodu jer je glupo gubiti dragocjenih petnaestak minuta na doručak kod kuće kada su pekare svuda oko nas; doručak je jedno, ali kava je nešto posve drugo. Doručak je nužnost, kava je gušt.

Samo kod nas, buraz samo kod nas

Da, da, mediteranska opuštenost s jedne, nasljeđe Istoka s druge i austrougarska kultiviranost s treće strane napravili su od nas dokone kavopije kojima nema ničega milijeg od beskrajnog sjedenja po kafićima, ispijanja bezbrojnih šalica kave i uvijek istih rasprava o uvijek istim temama s minimalnim varijacijama, sve to stoji, čak sam spreman povjerovati da je takvo ponašanje zapisano u našem genetskom kodu, ali čini mi se da bi tu moglo biti i nešto više od puke biologije ili samo navike.

Koliko god toga možda ne bili svjesni, navada da sjedimo u kavani i pijemo kavu i da smo spremni odreći se svoje šalice ako je ne možemo popiti u onim uvjetima u kojima želimo možda predstavlja zadnju liniju obrane pred, do krajnjih granica, ubrzanim načinom života. Možda je to što odbijamo piti kavu u hodu jedan pravi, veliki 'fuck off' modernom društvu, neljudskoj strani kapitalizma, globalizmu i multinacionalnim kompanijama; možda naša revolucionarna narav zbilja traži najčudnije načine na koje će se manifestirati. A možda sam ja samo jako naivan.

Dobro, naivnost na stranu, pogledajmo malo svijet oko sebe. Topao proljetni dan. Danas, recimo. Prolazite gradom, bilo kojim hrvatskim gradom. U bilo koje vrijeme dana. Sve terase su krcate ili je barem većina terasa puna. Sjednete i vi. Naručite kavu. Pijete je pola sata ili sat. Gledate prolaznike. Koliko njih koji prođu imaju kavu u ruci. Jedan? Dva? Ako ih ima više od pet, prestanite čitati tekst, pobijedili ste. Ili, bolje reći, oni su pobijedili, a mi smo izgubili.

Većina trendova kod nas zakasni, ali jednom kada stignu prigrlimo ih posve nekritički, kao da smo samo njih čekali i kao da su baš oni ono što nam je trebalo da bi nam životi bili ispunjeni i sretni. Tako je s glazbom, modom, s prehranom, sa svime. Da, internet je ubrzao stvari, to je potpuno jasno, ali i dalje su neke stvari koje su vani, u širokom svijetu, opća mjesta, kod nas nepoznanice na koje se obrve dižu u nepovjerljivi luk, a veliki upitnici iznad glava zorno govore o tome da nam ništa, zapravo, nije jasno.

Uspjeli smo zavoljeti rave partije iako su svojedobno bili samo nabijajuća avangarda, popušili smo indie glazbu i sve njene vidove kao da smo uvijek osjećali otpor prema prokletom Jugotonu koji nas je godinama filao svime što ne vrijedi, a mi smo željeli slušati nešto drugo, neovisno; zaveo nas je prvo fast food, a onda i slow food, frizure i odjeću smo mijenjali onako kako su to činili naši zapadni vršnjaci i istovremeno smo se smijali onima na istoku do kojih su trendovi dolazili s dodatnom odgodom.

Jedino je 'kava za vani' kod nas slomila zube. Bilo je pokušaja, naravno da jest, bilo je lanaca koji drugdje s tim rade dobar posao, ali ovdje su morali zatvoriti butigu. Nije išlo. Pomeo ih lokalni birc koji služi nevješto spravljenu mješavinu najjeftinije kave kupljenu na veliko u nekom mađarskom trgovačkom centru. Samo zato što se kod njih sjedi. Starbucks je naučio na njihovom primjeru, neće ni pokušati kod nas.

Jesmo li posebni?

Bilo bi lako reći da 'što Amerikanac zna što je život' i da smo mi zadnja oaza opuštenog uživanja u životu i njegovim ljepotama. Bilo bi lako reći da se nikada nećemo predati i da će naši mali užici uvijek ostati to što jesu i da nam ih nitko neće oduzeti. Bilo bi lako reći da nigdje nije kao tu i bilo bi se lako prisjetiti Sarajeva i Baščaršije u kojoj i dalje nema drugog osim fildžančiča s kockicom rahat lokuma, ali čim se mrvu maknete iz tog centralnog spleta uskih ulica možete popiti Lavazzu, Illy ili Julius Meinl kavu u kafiću koji izgleda navlas isto kao i kafići u New Yorku, Londonu, Zagrebu ili Sydneyju.

Ne, nismo posebni, imamo svoje navike i svoj uvriježeni način uživanja u kavi, ali ako nam se ponudi nešto drugo, jednako dobro ili bolje, sva je prilika da ćemo i u tome pronaći nešto što nas veseli. Samo što bi to 'nešto drugo' trebalo biti nešto puno više od kave u papirnatoj šalici za koju nas žele uvjeriti da najbolje prija s nogu, koliko god možda fina i ukusna bila. To bi trebalo biti nešto što će razbiti godinama stvaranu predodžbu da je poziv na kavu jedno, a poziv na šetnju nešto posve drugo.

Andrija Škare

Izvor: planb.tportal.hr

Žene i šoping. Kako lijepo zvuči. Da ima jedanajsta božja zapovijed, glasila bi – NE IDI SA ŽENOM U ŠOPING. Svaki iole normalan pavijan zna što znači ići sa curom ili ženom u šoping. Sve bi to bilo još nekako i ok al pavijan ne zna da je uvijek nasanjkan jer sa njom uvijek ide i njena frendica. Onda njih dve naprde pavijana da ih pavijan preveze do trgovačkog centra i da malo sa njima prođe po dućanima jer eto – "Neće njih dvije dugo...Samo malo da probrljaju".

To „samo malo“ se obično protegne od 10 u jutro pa do 5 popodne. Nema izloga koje njih dvije ne obiđu, ka da bi se obje složile mrtve na pod da koji izlog preskoče. Nije im strano ni stati ispred izloga sa zimskim gumama i zadržat se do desetak minuta i tek kad ga pomno prouče i zaključe da među zimskim guma nema niti jedne ženske cipele…onda će se maknut ća.

Prvo što rade kad uđu u trgovački centar je da idu na wc. Pa nisu one blesave, znaju one koliko to šopingiranje traje. Samo eto pavijan uvijek popuši jer sa polupunim mjehurom razmišlja – „Ma neću sad ić pišat…ionako nećemo dugo!“…a onda ga za sat i pol vidiš gdje se rukama čepa po jajima i mjehuru i u grašcima znoja cupka na 6-om katu dok njih dvije prebiru po donjem rublju ka po humanitarnoj pomoći 90-ih, a onda pavijan leti u trgovinu sa kućanskim potrepštinama i dok mu znoj kapa sa čela a mjehur bubri ka vanjski dug Rvacke on prebire po najnovijim modelima termos boca i gleda koja je najveća da se može u nju ispišat. Nakon što se ispišao u termos bocu i zahvalio trgovkinji jer ipak ju neće kupiti, ne paše mu dizajn, on ide van i shvaća da je izgubio ženu i njenu frendicu. Gdje će ih naći?

Zapamtite, ako ih već i izgubite, naći ćete ih u trgovini cipela. Nema majko, doma ima 64 para cipela ka engleska kraljica ali – „ISUSE VIDI OVE!!!!!“. Tako je kupila svake. Isusa je spomenula svih 65 puta, točno onoliko koliko cipela ima doma. Frendica je ta koja će joj natuknuti u uho da ja na 17-om katu vidjela puno bolje cipele a onda će njih dve pobrat pavijana i sa drugog kata ići na sedamnajsti. Kad odu gore, frendica će shvatiti da se zajebala i da je to na trećem katu, a onda nazad. Naravno, pavijan cijelo to vrijeme vuče vrećice od svoje ženke a mjehur mu se već po drugi put puni. Lagano je podne i on je gladan…Pita ju da kad bi išli doma a ona mu odgovara sa – „MOLIM??? PA TEK SMO DOŠLI…A I OBEĆAO SI MI DA ĆEŠ IĆI SAMNOM U ŠOPING!!!“. Pavijan šuti radi mira u kući. Nakon cipela ide se u trgovinu sa torbicama.

Torba nije torba ako nije dimenzija mrtvačkog sanduka. Pavijan stoji sa strane i pomalo se grči od gladi. „EVO NEĆEMO JOŠ DUGO!!!“ – tješi ga ona dok joj frendica pokušava ući u torbicu koju je odabrala kako bi joj dokazala da je torbica idealna…jer jebeš torbicu u koju ti ne stane kompletna frendica. Ah da…i kupovina torbice ne ide bez Isusa…“ISUSEEE….TO JE TAAA!!!!“. Kad to obave onda ona kaže pavijanu – „Evo, gotove smo, idemo sad lagano..."– e to je najveći zajeb jer od tog trenutka pa do izlaza iz šoping centra ima još točno onoliko koliko ste bili do tad. To je samo krinka. Kad vam žena reče „Idemo sad lagano" to prevedeno znači – „Konju sad smo na pola i ne pilaj me više!“.

Ne ulazite sa njom u rasprave da vam je pun kurac šopingiranja jer to je besmisleno. One su cijepljene protiv muških glasova u tijeku šopinga. E sad su već 3 sata popodne i pavijanu je mjehur opet pun. Znoj ga opet probija i ponovo se gnjeca rukama po jajima i mjehuru. Shvaća da je na 8. katu a termos boca na drugom. Trči po pokretnim stepenicama i sav ozaren od sreće što se još nije upišao upada u onaj isti dućan sa kućanskim potrepštinama a trgovkinja ga čeka na vratima sa onom istom termos bocom u koju se već popišao i govori mu – „Znala sam da će te se vratiti po termosicu. Vidi vam se u očima da ste došli po nju!“. Doveden pred gotov čin da mora kupiti termos bocu punu vlastite mokraće on cupka pred kasom dok trgovkinja pokušava naći bar kod na termosici a on bubri od muke ko grašak u vreloj vodi. Snima i gleda gdje bi se popišao i ugleda ispred sebe jednu mladu damu sa torbicom koja mu je odnekud poznata…pa da…i njegova draga je kupila istu. Iskorištava trenutak nepažnje i elegantno gura miša u torbicu, ispražnjava se…Olakšanje koje osjeća dovodi ga to ekstaze.

„879 kuna gospodine!“ – u stvarnost ga vraća trgovkinja sa kase.
Skoro pada u komu ali ipak plaća jer eto, nema mu izlaza. Uzima termos bocu i preko mobitela zove ženu….“Mi smo kod auta!“ – govori mu žena a on od sreće ne zna što bi. Trči niz hodnike i šoping labirinte i nekako pronalazi auto. Prilazi autu a frendica od žene svojih istančanim vidom za novokupljene stvari uočava da pavijan u ruci ima novu termos bocu koju mu čupa iz ruke.

„Isuseeee, prekrasna je! Pa to je talijanski dizajn!!!" – ponosno izgovara dok istu pokazuje pavijanovoj ženi. Pavijanova žena uzima termosicu i otvara ju
„Ajme, pa ti si ju i napunio? Što je u njoj? Sok? Ajme, baš sam žedna!!“ – izgovara žena dok se pavijan baca na termosicu i trga je ženi iz ruke
„Pa što ti je? zar mi nećeš dati gutljaj!?“ – pita ga ona
„Aaaaa ne…danas sam se ubio pješačeći s vas dvije i vjerujte mi...žedan sam ko konj!“ – izgovara on dok eksira vlastitu mokraću iz termos boce.
Sjedaju u auto…a ona ga pita - „MICEK…ZABORAVILA SAM KUPITI HLAČE…IDEMO SUTRA OPET?“

Jadranka Šepić, dipl. ing. rođena je 1982. godine u Splitu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij fizike (smjer geofizika – fizika atmosfere i mora) završila je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon studija vratila se u Split gdje se zaposlila na Institutu za oceanografiju i ribarstvo kao znanstveni novak na projektu „Istraživanje i sustavi praćenja neuobičajene dinamike Jadrana“ pod mentorstvom dr. Ivice Vilibića. Tema doktorata su joj meteorološki tsunamiji.

Kao prvi autor ili koautor sudjelovala je u izradi i objavljivanju sedam radova s tom tematikom, od kojih dva u jednom od najcjenjenijih oceanografskih časopisa, Journal of Geophysical Research. Dobitnica je dviju stipendija: međunarodne POGO-SCOR stipendije koja joj je omogućila tromjesečno usavršavanje na Sveučilištu Balearskog Otočja (Španjolska) i stipendije Nacionalne Zaklade za Znanost koja joj je omogućila devetomjesečnu specijalizaciju na Institute of Ocean Sciencey (Sidney, British Columbia, Canada). Također je dobitnica Državne nagrade za znanost za znanstvene novake za područje prirodnih znanosti.

Vaš je mentor, dr. sc. Ivica Vilibić, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na području istraživanja meteoroloških tsunamija. Ovo je područje ujedno i glavna tema Vaše skorašnje doktorske disertacije. Možete li nam pojasniti što je to meteorološki tsunami i na koji se način razlikuje od pojma tsunamija i običnih površinskih valova?

U zadnjih tridesetak godina nekoliko Mediteranskih (a i svjetskih) luka pogođeno je valovima koji su jako podsjećali na tsunamije. Jedna od tih uvala bila je i Vela Luka na otoku Korčuli. Prvog dana ljeta 1978. godine razina mora u uvali se iznenada podigla i poplavila sve pred sobom – more se diglo tri metra iznad svoje uobičajene razine. Par minuta poslije more se povuklo i u potpunost ispraznilo Vela Luku od vode. Mora više nije bilo ni tamo gdje ga je trebalo biti. Brodovi su ostali nasukani na morsko dno. Ovako nešto dogodilo bi se i za vrijeme tsunamija. Katastrofalni tsunami u Indijskom Oceanu iz 2004. godine je bar na nekim mjestima izgledao tako da se more u potpunosti povuklo sa plaža, a zatim nasrnulo natrag. Na jednoj plaži je djevojčica koja je znala da je iznenadno povlačenje mora znak tsunamija upozorila sve da bježe. Oni su to i učinili i tako se spasili.

No, tsunamije uzrokuju potresi, a prije poplave u Veloj Luci potresa nije bilo. Međutim, bilo je iznenadnih promjena tlaka zraka, tlak je pao i narastao za nekoliko hPa u svega nekoliko minuta. Ova naizgled mala promjena tlaka zraka u određenim, na sreću rijetkim, situacijama može stvoriti meteorološki tsunami. Dakle, tsunamiji i meteorološki tsunamiji razlikuju se prije svega po porijeklu: jedne izazivaju potresi, a druge nagle promjene tlaka zraka. Ipak treba reći da za razliku od tsunamija, meteorološki tsunami nikad ne može zahvatiti veliko područje, već se u pravilu u svojoj punoj snazi manifestira samo u jednoj uvali ili zaljevu. Ono što tsunamije i meteorološke tsunamije razlikuje od površinskih valova je njihova duljina (udaljenost između brjegova dva susjedna vala). Dok su površinski valovi dugi od nekoliko metara do nekoliko desetaka metara i lako ih je uočiti, valovi tsunamija dugi su desetke pa i stotine kilometara.


Nedavno ste na splitskom Peristilu održali predavanje "Može li se i nama dogoditi tsunami", pri čemu ste, između ostaloga, u nizu fotografija, video zapisa i analiza iznijeli prikaz brojnih pojava meteo tsunamija na Jadranu. Činjenica da se meteo tsunami dogodio 1978. u Veloj Luci i 2003. na Hvaru zasigurno je nepoznata većini ljudi. Možete li nam stoga ukrako pojasniti razloge stvaranja ove ne tako rijetke pojave u Jadranu?

Kao i u moru, i u atmosferi ponekad nastaju valovi. No za razliku od valova u moru koje lako možemo vidjeti, valovi u atmosferi su nevidljivi ljudskom oku. Ali ako pogledamo zapise tlaka zraka možemo vidjeti oscilacije koje neobično podsjećaju na valove. Kao i valovi u moru, i ovi valovi u atmosferi putuju. A dok putuju iznad mora oni djeluju na more: tamo gdje je tlak veći, atmosferski val pritišće more i razina mora se spušta, a tamo gdje je tlak niži razina mora se podiže. Ova promjena razine mora je uglavnom mala, promjena tlaka zraka od 1 hPa izaziva promjenu razine mora od 1 cm. Međutim, u određenim povoljnim uvjetima, može doći do rezonantnog djelovanja tlaka zraka na razinu mora. Ovo se događa kada se val u atmosferi giba brzinom koja je jednaka brzini gibanja dugačkih valova u moru. U ovom slučaju valovi u moru postaju sve veći i veći. Mjerenja u Rovinju pokazala su nam da mogu dostići visinu od 60 cm. Ne zvuči puno, znam. Ali tu nije kraj. Kad ovi 60-centimetarski valovi dođu do uvale, oni mogu zaljuljati more na jedna poseban način i izazvati valove visine do 6 m (kakvi su zabilježeni u Veloj Luci). Mehanizam je veoma sličan ljuljanju na ljuljački. Ukoliko u pravom trenutku ispružite i skupite noge, idete sve više i više bez naročitog napora. Slično, ako valovi s otvorenog mora ulaze u uvalu u „pravom“ trenutku, more u uvali će se sve više i više podizati i spuštati i može doći do prave katastrofe.


Koliko je u Hrvatskoj razvijeno polje istraživanja tsunamija i drugih meteoroloških fenomena? Na koji se način vrše istraživanja ovih pojava?

Hrvatska meteorološko-oceanografska zajednica je od velolučke poplave naovamo posvetila izrazitu pažnju fenomenu meteoroloških tsunamija. Dr. Hodžić, iz splitskog Pomorsko-meteorološkog centra, i nešto kasnije dr. Orlić su nedugo nakon velolučke poplave shvatili da je ona izazvana procesima u atmosferi. Zanimanje za meteorološke tsunamije ponovno je naraslo nakon poplave Starog Grada na otoku Hvaru 2003. godine, uvale Široka na otoku Istu 2007. godine i Malog Lošinja 2008. godine. Hrvatski meteorolozi i oceanografi uspjeli su prikupiti značajne podatke, detaljno analizirati situacije koje vode do meteoroloških tsunamija, i numeričkim modelima reproducirati opažene valove i u atmosferi i u moru. Danas su hrvatski znanstvenici jedni od vodećih svjetskih stručnjaka na području istraživanja meteoroloških tsunamija. Vrhunac interesa znanstvene zajednice za meteorološke tsunamije bio je Međunarodni simpozij o meteorološkim tsunamijima koji je održan u Veloj Luci i na kojemu su bili gotovo svi vodeći svjetski stručnjaci na području istraživanja meteoroloških tsunamija. Napomenula bih da je simpozij inicirala i u velikoj mjeri organizirala umirovljena znanstvenica s našeg instituta, dr. Tamara Vučetić. Simpozij je rezultirao i posebnim brojem prestižnog znanstvenog časopisa Physics and Chemistry of the Earth s temom meteoroloških tsunamija.

Već neko vrijeme nam je, na Instiutu za oceanografiju i ribarstvo, plan uspostaviti operativni sustav za upozorenje na opasnost od meteoroloških tsunamija. Neki instrumenti su već postavljeni, a rad sustava može se pratiti na: http://jadran.izor.hr/barograf/

Vela Luka za vrijeme meteorološkog tsunamija 1978. godine

Vela Luka za vrijeme meteorološkog tsunamija 1978. godine

2010. godine boravili ste na kanadskom znanstveno-istraživačkom brodu po, kako ste sami zabilježili, velikom plavetnilu Pacifika. Kojim ste povodom izabrani za sudjelovanje u ovoj znanstvenoj ekspediciji, do kojih ste novih saznanja tamo došli te kako ste se proveli tjedan dana na brodu usred Tihog oceana?

Kanadski istraživači toliko često izlaze na teren da za većinu krstarenja nedostaje ljudi pa sam tako i ja dobila priliku otići na jedno krstarenje. Krstarili smo oko otoka Vancouver Island (što je otok veličine pola Hrvatske) prvo s kanalske strane, između kopna i otoka, a zatim s otvorene Pacifičke strane. Dok smo krstarili uz obalu posjetili smo brojne uvale u koje je pristup moguć jedino brodom. Obale uvala su strme i prekrivene gustom šumom, a niz mnoge litice u more se spuštaju i vodopadi. Tu i tamo nađe se i poneka skrivena plaža na kojoj medvjedi love ribu. No moju veliku žalost, medvjeda tada nisam vidjela. Glavni zadatak ekspedicije je bio podizanje strujomjera s dna mora – ti instrumenti su tamo bili 6 mjeseci – preuzimanje podataka, čišćenje strujomjera, popravljanje po potrebi i ponovno spuštanje na dno mora. Ja sam pak bila u ekipi za uzimanje uzoraka vode na raznim dubinama. U more se spušta niz cijevi kroz koje slobodno struji voda. Svaka od cijevi se zatvori na određenoj dubini kako bi se kasnije mogla analizirati vertikalna raspodjela soli i kisika. Zanimljivo je bilo uzimanje uzoraka vode s dna anoksičkog zaljeva. Anoksično područje u moru je ono u kojem organska tvar troši sav kisik u procesu truljenja. Prilikom toga razvijaju se mnogi spojevi neugodna mirisa (kao što je vodikov sulfid). Voda, a ubrzo i cijela paluba po kojoj se razlila, uzeta s dna jednog anoksičnog zaljeva snažno je mirisala po pokvarenim jajima.
Hrana na brodu je bila izvanredna, tri glavna i mnogo sporednih obroka dnevno. Međutim, uživanje je trajalo samo dok smo se vozili u kanalu - čim smo izašli na otvoreno more počelo je neprestano ritmično ljuljanje i ogromni valovi. I uskoro nikome više nije bilo do hrane. A meni najmanje! Na pameti su mi stalno bile riječi jednog od hrvatskih jedriličara koji je tu negdje na zapadnoj obali Kanade obolio od morske bolesti i koji ju je ovako opisao: Prvo vam je toliko slabo da mislite da ćete umrijeti, zatim vam je toliko slabo da znate da ćete umrijeti, a naposljetku vam je toliko slabo da se molite da već jednom umrete.
Međutim more se smirilo i sve je ponovo bilo lijepo. Nad otvorenim Pacifikom letjeli su albatrosi, ptice koje se mogu zateći samo na pučini, i u niskom letu vrškom krila dodirivali morsku vodu, kopna nije bilo nigdje na vidiku i život je ponovno bio lijep.

Prošle Vam je godine uručena prestižna Državna nagrada za znanost, točnije Godišnja nagrada za znanstvene novake u području prirodnih znanosti za 2009. Ovu nagradu Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimno važna dostignuća u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, za proširenje znanstvenih spoznaja i za znanstvena ostvarenja u primjeni rezultata znanstvenoistraživačkog rada, koja su postigli znanstvenici, istraživači i znanstveni novaci. Kako je došlo do nominacije za nagradu, kako ste se osjećali primajući je i što Vam ona znači za daljnji profesionalni razvoj i napredovanje u karijeri?

Do nominacije za nagradu došlo je na inicijativu mog mentora dr. Vilibića koju je podržalo Znanstveno Vijeće Instituta. Bila mi je čast i zadovoljstvo primiti nagradu i ista mi predstavlja dodatnu motivaciju za znanstveni rad.

Rad na istraživačkom brodu – spuštanje instrumenta u more (Kanada, 2010.)

Državna nagrada za znanost u Vaše je ruke dospijela, između ostaloga, i zbog činjenice da ste samo 2009. godine svoje radove objavili u čak tri svjetski poznata znanstvena časopisa. Jeste li na temelju svojih brojnih uspjeha, od kojih smo ovdje naveli samo neke, dobili poslovne ponude za odlazak izvan Hrvatske? Jeste li zadovoljni uvjetima rada u Hrvatskoj te biste li mijenjali državu u kojoj živite zbog bolje poslovne prilike?

Ponude i prilike za odlazak uvijek postoje. Nažalost, mladom obrazovanom čovjeku je danas mnogo lakše otići u inozemstvo nego naći posao u Hrvatskoj. Dok se u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi objeručke prihvaćaju obrazovani ljudi, u Hrvatskoj im se nažalost nudi prekvalifikacija u pastire i konobare. Poslovno i profesionalno, odlazak iz Hrvatske je vjerojatno veoma dobra ideja, ali u Hrvatskoj je dom, obitelj, prijatelji, more, sunce, duge kave, opuštena atmosfera i obala moga djetinjstva tako da bih radije tu živjela. No odlasci u inozemstvo na godinu, dvije svakako su opcija.


Kako komentirate navode nekih medija i znanstvenika da se Državna nagrada za znanost najvećim dijelom dodjeljuje znanstvenicima sa Sveučilišta u Zagrebu? Smatrate li da je zastupljenost kvalitetnih znanstvenika doista najveća u metropoli te da je realno očekivati da sa splitskog sveučilišta, inače drugog najvećeg u državi, dolazi tek neznatan postotak nagrađenih?

Smatram da i na splitskom sveučilištu postoji mnogo kvalitetnih znanstvenika i da se mnogi od njih bave vrhunskom znanošću. Međutim, koliko sam ja upućena, Sveučilište u Splitu je na natječaj prijavilo tek jednog ili dvoje znanstvenika. Moja prijava također nije došla sa Sveučilišta u Splitu, već sa Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji je neovisan o Sveučilištu. U svakom slučaju, smatram da bi jedini kriterij za dodjelu nagrade trebao biti znanstveni rad i da nikakvo regionalno dodjeljivanje nagrada ne bi smjelo biti opcija.

Pogled s istraživačkog broda na kanal u kanadskim vodama (Kanada, 2010.)

Kitovi u Tihom oceanu (Kanada, 2010.)

Dobitnica ste i stipendije Nacionalne zaklade za znanost za projekt numeričkog modeliranja neuobičajenih dinamičkih procesa u Jadranskom moru. Temeljem stupendije proveli ste i 9 mjeseci na studijskom boravku u Kanadi. Možete li nam ispričati nešto više o tom iskustvu?

U Kanadi sam boravila na Institute of Ocean Sciences kod profesora dr. Ricka Thomsona, iz čijih sam knjiga učila za ispite, i kod dvojice vrhunskih ruskih znanstvenika koji su odselili u Kanadu, dr. Alexandera Rabinovicha i dr. Isaaca Finea. Boravak u Kanadi je u najmanju ruku bio zanimljivo iskustvo. Znanstveno-poslovno, naučila sam puno toga, i o analizi podataka, i o meteorološkim tsunamijima i o numeričkom modeliranju. Privatno, ovo je bilo moje prvo pravo izbivanje iz Hrvatske. Mada sam mnogo putovala i ranije, od Azije do Sjeverne Amerike, a i u Španjolskoj sam provela tri mjeseca na Balearskom Otočju – također istražujući meteorološke tsunamije, boravak u Kanadi bio je uistinu odlazak na drugu stranu svijeta, daleko od svega. Prvih pet mjeseci živjela sam u drvenoj kućici u šumi. Svako jutro kućicu su posjećivali srne, zečevi i jeleni. Nakon toga, ipak sam se zaželjela civilizacije pa sam se s dečkom Dragom (koji je tada također doselio u Kanadu) preselila u Victoriju, glavni grad pokrajine British Columbia. Victorija je predivan grad veličine Splita. Tamo nam je bilo zaista lijepo. Puno smo putovali, planinarili i družili se s drugim privremenim stanovnicima. Jednom smo planinarili četiri dana uz zaljev Juan de Fuca, daleko od svake civilizacije. Svaku noć smo spavali u šatoru. Jedne od tih noći, dok smo se grijali uz vatricu, 100 m dalje od nas na obali potoka pojavio se crni medvjed. Te noći nismo najbolje spavali. U Kanadi mi se svakako najviše svidjela priroda. Zapadna obala Kanade, gdje sam bila, još uvijek je dobrim dijelom netaknuta ljudskom rukom, tamo još rastu tisuće godina stara stabla, a jeleni, zečevi, orlovi, pa čak i kitovi svakodnevna su pojava.


Studirali ste u Zagrebu, radite u Splitu, a tijekom karijere boravili u Kanadi. Što smatrate da su najvažnije razlike u hrvatskom i kanadskom obrazovnom i znanstvenom sustavu te koje biste kvalitete jednog i drugog sustava ovdje istaknuli kao važne?

U Kanadi mi se jako sviđa postojanje CO-OP programa. Studentima koji se za to odluče omogućeno je plaćeno obavljanje niza tromjesečnih praksi u raznoraznim državnim i privatnim poduzećima. Na institutu na kojem sam radila bilo je nekoliko CO-OP studenata. Neki od njih su prije prakse u institutu, dakle u znanstvenoj ustanovi, obavljali praksu u industrijsko-proizvodnim poduzećima. To je izvrsno jer studentima daje priliku da steknu raznoliko radno iskustvo i da lakše odluče što žele raditi kada diplomiraju. Smatram da takvi programi nedostaju Hrvatskoj. Velika prednost kanadske znanosti je i mnogo izdašnije financiranje. Ukoliko naprave dobar projekt, kanadski znanstvenici većinu toga što zamisle mogu i ostvariti. Na kanadskom dijelu Pacifika izgrađen je čitav podmorski eksperimentalni sustav, http://www.neptunecanada.ca/, s nizom instrumenata na morskom dnu. Ovaj sustav je jedinstven jer su svi izmjereni podaci o biološko-kemijsko-fizičko-inim parametrima na dubinama od 100 do par tisuća metara trenutno putem interneta dostupni svim zainteresiranim znanstvenicima diljem svijeta. To je još jedna dobra strana kanadske (a i američke) znanosti - većina izmjerenih podataka dostupna je svima.

Po meni je glavna prednost hrvatskog visokoškolskog obrazovnog sustava vrijednost koju ne smijemo zanemariti, besplatno obrazovanje. Što se tiče kvalitete studijskih programa u Hrvatskoj, komentirala bih samo fakultet na kojem sam studirala. Brojni profesori Fizičkog i Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu su vrhunski znanstvenici i profesori i studijski program je jako dobar. Moje iskustvo s brojnih radionica i ljetnih škola je da hrvatski studenti fizike i geofizike u pravilu znaju mnogo više od svojih zapadnoeuropskih kolega. Nažalost, u mnogim slučajevima se ta prednost izgubi putem od fakulteta do renomirane karijere. A zašto, to je drugo pitanje.


“2009. godine nastupom na Laboratoriju slave dospjeli ste među 12 finalista ovog sve popularnijeg natjecanja. Duhovitom četverominutnom pričom "Kako je (skoro) počeo rat na mom otoku" opisali ste nastajanje vulkanskog otoka u Jadranu. Kako ste doživjeli ovo iskustvo i što biste preporučili mladim znanstvenicima i studentima koji se ove godine u travnju i svibnju natječu na spomenutom natjecanju?

Nastup na Laboratoriju Slave je bio jedno izvanredno iskustvo, od samog prednatjecanja u Splitu preko izvrsne dvodnevne radionice na Plitvicama pa do nastupa u prepunom kazalištu lutaka u Zagrebu. Iako je bilo puno treme pred nastup, sve je bilo toliko zabavno i u toliko pozitivnom duhu da bih se kad bih mogla svake godine prijavila. Mladim znanstvenicima koji se natječu bih preporučila da se u osmišljavanju nastupa prepuste mašti i kreativnosti, da se ne zamaraju pobjedom već da se opuste i uživaju u iskustvu. Ali svejedno, za dobar nastup najvažniji su dobra ideja, pravi spoj znanosti i zabave i dobro uvježban nastup. Preporučila bih budućim natjecateljima da čitav nastup prije samog natjecanja izvježbaju pred dobronamjernim kritično nastrojenim prijateljima.

Svitanje (Kanada, 2010.)

Da se ne bavite znanošću, čime biste se bavili?

Voljela bih se baviti nečim kreativnijim, kao što je fotografiranje, slikanje ili pisanje jer me to jako raduje i kad god uhvatim vremena i inspiracije bavim se time. Samo ne znam koliko bih dobro mogla od toga živjeti.


Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Jako volim putovati, a naročito s dečkom Dragom. Prije mjesec i pol dana smo bili u Tunisu, neposredno pred početak revolucije. Obišli smo tu zemlju od Mediterana do Sahare i jako nam se svidjela. Bilo je to posebno „veoma drugačije od Europe“ iskustvo. Kad smo u Hrvatskoj, vikendom uglavnom odemo na neku od planina, a kako smo trenutno u Splitu, najdraži su nam Mosor i Kozjak i naravno splitsko brdašce Marjan. Dok sam studirala u Zagrebu dosta sam volontirala, u Centru za terapijsko jahanje „Krila“ i u Crvenom Križu na programu razmjene igala za ovisnike. Oba iskustva su mi pomogla da naučim prihvaćati različitost i da postanem tolerantnija.

Ipak, čini mi se da se u posljednje vrijeme najčešće bavim izbavljivanjem svog crnog mačka More iz raznoraznih nevolja. Tako je danas skočio s našeg balkona na susjedov pa u nespretnom pokušaju bijega pao sa susjedovog balkona na balkon dva kata niže. U tom stanu naravno nije bilo nikoga pa je trebalo organizirati čitavu akciju spašavanja koja je uključivala penjanje po ljestvama, preskakanje ograda, bjesomučno mijaukanje i gomilu ljudi na prozorima koji su sve s veseljem promatrali.


*Sve fotografije ustupljene su ljubaznošću Jadranke Šepić, dipl. ing.

Intervju prenosimo sa portala Biologija.com.hr uz dozvolu uredništva

Kašalj nije popularna djelatnost posebno kad kašljete nekome za vrat ili u nos ili kad to čine vama.
Posebno se klonimo ljudi koji pate od zacenjivanja kašljem pa izgleda kao da će prije umrijeti nego doći do daha. I pitamo se hoće li se i kad će li se to početi događati nama.
Kašalj je isto tako razlog za sekiraciju kad kašljemo na suho svjesni da time ništa ne postižemo
Kašalj je razlog za zabrinutost da nismo zaradili prehladu, gripu, bronhitis, upalu pluća ili štogod gore.
Šta god zaradili, to je zvučni poziv pluća da im pomognemo.
Postoje i drugi kašljevi: od kašljucanja kao psihološke podrške do kašljanja koje izazivaju bolesti grla i jednjaka, a postoje i oni veseli.
Jedan veseli kašalj dogodio se s malom curicom koja nije voljela kajmak na mlijeku. Tvrdila je da joj se od te kože kašlje. I zaista je kašljala.
Ipak, kašalj je u principu način kojim se čiste pluća. Za čišćenje pluća potrebno je obaviti solidno iskašljavanje. A za solidno iskašljavanje potreban je sljez.
Biljna porodica sljezova je brojna i bogata.
Najpopularniji je bijeli sljez Althaea officinalis L. od kojeg se koristi i cvijet i list i korijen
Manje popularan je crni sljez Malva sylvestris L. od kojeg se bere cvijet i list.
Najmanje popularan je mali sljez Malva neglecta Wallr.

Ima ih još. Među sljezove se ubraja i biljka koju pojedinci znaju kao trandovilje ili Althaea rosea Cav. Ali s trandoviljem nećete pomoći svojim plućima bez obzira što ga neki znalci navode u svojim receptima. Od njega se bere samo cvijet, po mogućnosti bez čaške, i koristi se radi boje čaja ili drugih napitaka. I bere se isključivo samo tamno ljubičasti cvijet jer ima i drugih.
I konačno zbog čega sljez?
Sva tri ljekovita sljeza sadrže kao aktivnu ljekovitu komponentu sluz. Sluz, kako to ogavno zvuči! No za razliku od ogavnih sluzi ova je vrlo ljekovita jer oblaže sluzokožu unutarnjih organa (vrlo korisno!), spriječava nadražaje i ubrzava sekreciju u organima za disanje, varenje, u ždrijelu i u grkljanu. Oblaže ih nježno i štiti od nas samih koji smo ih uništili udisanjem asfalta, lošom hranom, raznim bolesnim civilizacijskim tekovinama (npr. Nervozom) itd.
I izvana je dobar zaštitni oblog upaljenoj i iziritiranoj koži.
Nije se moglo ne nabrojati šta ova vrijedna biljka radi, ali kad smo naglasak stavili na pluća onda ... sljez otapa i razrjeđuje nakupljeni sekret u bronhijama pa možete lijepo i zdravo iskašljati začepljenja i očistiti pluća.
Na zdravlje vam kašljanje. Ali stavite ruku na usta. Što je red red je.

Kad god od nekoga zatražite da učini ili ne učini nešto što on nikako ne želi, a nema nikakvog valjanog razloga da vas odbije, on će se redovno izvaditi na to da on to hoće ili neće “iz principa”. Kao, eto, što se njega lično tiče, on bi vam možda to i učinio, ali princip je taj koji mu to ne da, jer on je jači i od njega samog.

Gotovo da i nema čovjeka koji neće pokušati svaki svoj postupak, za koji drugi ne pokažu razumijevanje, opravdati time da ga je napravio “iz principa”. Pogotovo ako ni on sam ne zna zašto je tako postupio. A ako biste od takvog zatražili da vam izloži kakav je to princip, koji ga tjera da nešto hoće ili neće i protiv onoga što bi sam želio, sasvim sigurno biste ga doveli u nepriliku, jer on to ne bi znao. A kako će i znati kad nikakvog principa zapravo i nema i kad je to samo prazna riječ kojom se postupcima iz golih egoističkih pobuda želi pridati aureola i uzdići ih na pijedestal vrline.

Misliti znači uzdići se do ideje. A sve su ideje prožete idejom Dobra, kako kažu sveti Augustin i njegov učitelj Platon. Ne postoji ideja Zla.

Ono što nazivamo Zlom samo je odsustvo ideje Dobra. Sotona ne zna ni za što drugo osim za laž, lukavstvo i prevaru, kojima pokušava razoriti svaku ideju. Najopasnijom od svih sastavnih osobina “karaktera” čini mi se ona kad neko sebi za životni cilj postavi kakav ideal: domovinu, pravednije društvo, slobodu ili jednakost sviju, i spreman je za to na sva moguća odricanja, pa čak i na žrtvu vlastitog života.

A takav je idealizam, čini se, najviše na cijeni i ljudi bez ideala izloženi su opštem preziru i gotovo da ih se izjednačuje sa životinjama.

Izvor: Mudre misli

Ulrich Schreiber, geolog na Sveučilištu u Duisburg-Essenu u Njemačkoj, tvrdi da se crveni šumski mravi vole nastanjivati na rasjedima i da se na temelju njihova ponašanja može predvidjeti potres.

Schreiber je dvije godine sa svojim kolegama promatrao mrave, te je zaključio da mijenjaju ponašanje neposredno prije nekog većeg potresa u blizini. Mravi se tada češće pojavljuju na površini, a posebno neobično se ponašaju noću.

On također tvrdi da se crveni šumski mravi vole nastanjivati na mjestima na kojima su potresi česti i da se na temelju njihova ponašanja potres može predvidjeti, prenosi “Earth Times”.

Na rasjedima dolazi do trenja između tektonskih ploča i mravi takva mjesta vole zbog plinova koji ih griju.

Stručnjak za mrave Alfred Buschinger i specijalist za potrese Heiko Woith tvrde kako Schrieber nije u pravu jer mravi zimi ostaju u mravinjaku, pa njihovo ponašanje teško može poslužiti za predviđanje potresa.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Pričalo se o velikim gospodarskim planovima, ove danas posrnule tvrtke, o novom zapošljavanju, rasadničarskoj proizvodnji, ali i maslinovom ulju dobivenom na kaštelanskom tlu. Na stotinu hektara prostora, zasađene su masline i smokve.

U međuvremenu, nekad velika tvrtka SMS, upala je u financijske poteškoće, a maslinik pod obroncima Kozjaka ostao prepušten sam sebi.

Ovo zemljište u vlasništvu je župe Kaštel Štafilić, a u suradnji s mještanima Štafilića, župnik don Mate Čulić pokrenuo je inicijativu da se maslinik dovede u red.

Vrijedni ljudi, njih 30-tak, uglavnom i sami maslinari, već nekoliko subota za redom provode svoje slobodno vrijeme u masliniku u kojem je zasađeno oko 6 tisuća maslina. Posla je mnogo, i kad vrijeme posluži, valja obaviti poslove, koji nisu laki, ali se obavljaju s radošću i u zajedništvu.

Novi koncesionar koji će se brinuti o ovom masliniku na Trećanici se traži, a dok se takav ne pojavi Štafilićani će o masliniku brinuti sami.

Izvor: Kaštelanska panorama

Gotovo mjesec dana nakon ceremonijalnog dolaska premijerke Jadranke Kosor u splitski škver sa sretnom viješću o nastavku poslovanja, danas je potpisan ugovor između Jadroplova i Brodosplita o gradnji 1 + 1 bulk carriera. Škverani su već dva takva za Jadroplov napravili, na novome će unijeti stanovite izmjene u pogonskoj grupi i tako poboljšati kvalitete novogradnje koja je, kao prvi projekt nakon skidanja zabrane ugovaranja novih poslova, od presudnog značaja za splitski škver.

Ugovor su potpisali novi šef Jadroplova, a stari šef prodaje Brodosplita Branimir Kovačić i njegov dojučerašnji kolega i nasljednik Neven Jug.

Peronja: Jadroplov može i bez pomoći države

Spas za splitski škver koštat će 35 milijuna dolara i Jadroplov će ga financirati bez pomoći države, potvrdio je Dalmacija Newsu Kruno Peronja, predsjednik Nadzornog odbora Jadroplova. Država, tvrdi, neće dati jamstva za kredit. - Jamčit ćemo svojim dobrim poslovanjem, toliko dobro stojimo da ćemo i drugima pomoći - pojasnio je Peronja, koji je zbog autonomnog modela plaća morao nedavno zamijeniti predsjednika i člana Uprave Jadroplova, a na druženje sa premijerkom u škver nije ni pozvan. 

Peronja nam je rekao i par rečenica o opciji gradnje još jednog broda, što je predviđeno danas potpisanim ugovorom.

Kristina Balić

Photo: CROPIX

Izvor: DALMACIJANEWS

- Pristupamo vrlo studiozno. Razmišlja se o povećanju flote i znatnijem iskoraku, pozorno pratimo situaciju. Katastrofa u Japanu snizila je visinu brodarina pa pazimo da se ne dovedemo u poslovno rizičnu situaciju - kazao je Peronja.

Astma se sad rijetko naziva sipnja. Sipljivost kao pojam je ostala samo na metafori sipljivo kljuse kojim je takvo kljuse otpisano za upotrebu.

Astmaticari su sve brojnija populacija ljudi kojima nije potrebna cigareta da bi imali problema s disanjem. Uglavnom je bolest urbanih sredina čija toksičnost kači sve uzraste i sve tipove astme: od alergijske do bronhijalne. Preporučiti život u četinarskoj šumi značilo bi izmaći tlo ispod nogu svim astmatičarima koji žive na kancerogenom asfaltu. I dok se sipljivom kljusetu oduzima upotrebna dozvola astmaticari se oboružavaju svojim pumpicama i odlaze u nove radne pobjede. Koliko ih te pobjede staju samo oni znaju jer kemija iz pumpice opterećuje jetru, slabost jetre se manifestira neefikasnijim deponiranjem toksina iz organizma, toksini truju ostale organe i funkcije i tako redom.

Što manje korištenje pumpice omogućit će podbjel ili službeno Tussilago farfara L., biljka koje ima na svakom koraku gdje ima imalo upornije vlage. Ne treba trčati za berbom cvijeta koji vrlo brzo prolazi. Dovoljno je koristiti za čaj osušeni list podbjela.

Podbjel je ljekovita biljka isključivo namijenjena organima za disanje. I nije isključivo vezana za astmu nego i za sve ostale slabosti ili bolesti pluća, ali za astmatičare je biljka br. 1. Smanjuje učestalost astmatičnih napada, ako do njih i dođe oni su kraći i blaži, a sve to smanjuje upotrebu pumpice i štiti njegovo sveukupno zdravlje. Da bi se podbjel našao na esencijalnoj listi lijekova prvo bi trebalo prozrijeti brojne farmaceutske kompanije koje nude sve samo ne ovu jednostavnu i prostu biljku.

Ne djeluje im valjda ekskluzivno, a pojam ekskluzivnosti čudo klizi u nepoznato. Što nepoznatiji nazivi na kutijici lijekova to ekskluzivnije zvuci. S ekskluzivitetom koji se prodaje u našim ljekarnama putem uvoznih lobija se otišlo tako daleko da farmaceutsko osoblje koje je studiralo da bi stajalo iza svoje ponude ne zna ni šta prodaje osim da je američki, kanadski, njemački, francuski itd proizvod.

Jedna gospođa u prelazu i u želji da ostane mlada je na preporuku svog specijaliste uzela u apoteci biljnu tinkturu od koje se nije podmladila ali se dobro osula. Kad je reklamirala svoj ružni osip u apoteci rečeno joj je da je to američka biljka u američkom proizvodu. Gospođa je bila uporna da sazna šta je konzumirala i tada, još živi, prof. Devetak ustanovljava da se radi o biljci koju su američki indijanci koristili protiv stjenica!

Pouka iz ove basne sa ljekovitim biljem je da se korisnici ekskluziviteta radije trebaju hvatati dobrih poznatih stvari a astmatičari podbjela.

Svi koji su prijateljima pomagali obrati grožđe, obaviti svinjokolju, popraviti automobil, urediti kuću , ili popraviti bojler mogu na to zaboraviti ako njihovi prijatelji žive na udaljenosti većoj od 500 metara.

Vlada je danas u Sabor poslala zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti kojim želi sankcionirati sivu ekonomiju pa se onima koji nemaju registriranu djelatnost dopušta samo rad za vlastite potrebe, susjedska i obiteljska pomoć.

U zakonu Vlada definira da je susjedska pomoć “obavljanje poslova među susjedima kada između njih postoji blizina prebivanja do 500 metara “, ali ne kaže je li riječ o zračnoj liniji udaljenosti ili se do susjeda kojem netko želi pomoći kopnenim putem mora prijeći najviše 500 metra. Tako ubuduće ljudi koji žive tisuću metara jedni od drugih više ne mogu računati na susjedsku pomoć kad su u pitanju popravci na njihovim nekretninama ili pokretninama.

Ne mogu im na taj način više pomagati ni njihovi prijatelji koji imaju registriranu djelatnost. Podrazumijeva se naravno da susjedska pomoć nije plaćena inače će se tretirati kao siva ekonomija . Uz susjede koji nisu udaljeni više od 500 metra može se pomagati i obitelji: braći, sestrama , polubraći i polusestrama, njihovim potomcima, zaključno do četvrtog stupnja srodništva. Na pomoć mogu računati bračni drugovi, a izvanbračnom partneru može se pomoći samo uz uvjet da ta izvanbračna zajednica traje najmanje tri godine ili je u njoj rođeno zajedničko dijete.

No, ako partneri žive u istom kućanstvo onda trajanje te zajednice nije važno jer za ljude koji žive u istom kućanstvu dopuštena obiteljska pomoć. Pomoć se može i bivšem supružniku , ali samo pod uvjetom da je dosuđeno i uzdržavanje.

One koji prekrše odredbe ovog zakona, inspektori će, predlaže Vlada kaznit novčanom kaznom od 20 do 50 tisuća kuna kao je riječ o registriranoj pravnoj osobi, odnosno poduzeću. Ako je riječ o fizičkoj osobi, odnosno pojedincu koji nema registriranu djelatnost a pomaže susjedu udaljenom više od 500 metara ili prijatelju koji mu nije susjed prijeti kazna od deset do 30 tisuća kuna .

Uz to inspektor će o svemu obavijestiti i Zavod za zapošljavanje pa se prekršitelj može nadati i brisanju iz registra nezaposlenih.

Autor: Jagoda Marić

Photo: R. Brmalj

Izvor: Novi List

Voditeljica Patricija Vodopija večer je profilirala kao autorsku, ne promovirajući ponajviše dvije nove Dežulovićeve knjige kolumni (“Crveno i crno” te “Zločin i kazna”), nego govoreći o zanimljivoj Dežulovićevoj biografiji.

Uz značajnu pomoć insajdera Predraga Lucića, prošli su od uređivanja školskog lista u OŠ “Bol” i ministriranja kod don Ivana Grubišića, preko sviranja basa i Omladinske iskre, do Ferala i književnog rada.

Dežulović je duhovito kazivao o zabrani svojih tekstova još u srednjoškolskom glasilu, pa u Nedjeljnoj Dalmaciji, o kolumnama koje piše u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i donedavno Republici Srpskoj.

Otkrio je i da piše novi, satirični roman. Uz smijeh i pljesak publike svih uzrasta, sve je izgledalo poput dobrog talk showa ili monodrame kojoj se oprašta i predugo čitanje, buka sa šanka te stajanje na nogama.

Lucić i Dežulović će sredinom travnja obilježiti dvije godine Bookvice izvedbom “Melodija hrvatskog Ogorja”.

Siniša Kekez

Slobodna Dalmacija

Prvi su, u 11 sati, prosvjedovali Varaždinci. Oko 400 prosvjednika kao i ostali, tražili su ostavku Vlade i raspisivanje izbora. U 12 sati prosvjed se održao u Zadru, a odazvalo mu se 200-njak građana, dok je tisuće ljudi uživalo u lijepom vremenu i na na Narodnom trgu ispijalo kavu. S parolama "HDZ izdajnici, a ne spasitelji", "Ujedinimo se i promijenimo sutra" i 50-ak virovitičkih prosvjednika oko 14 sati tražilo je ostavku Vlade i prijevremene izbore.

Oko 400 prosvjednika na riječke ulice je izašlo u 16 sati, s porukom da im je jedini cilj odlazak sadašnje vlade i da svaka sljedeća neće moći raditi što hoće. U Šibeniku je na prosvjedu bilo oko 800 ljudi što je više nego u većim dalmatinskim gradovima. U subotu se prosvjedovalo i u Slavonskom Brodu,  u  Zagrebu, Sisku i Puli. Za sledeću nedjelju najavljen je i prvi antivladin marš u Dubrovniku.

ZAGREB: Antivladini marševi, koji su se proširili diljem zemlje, održani su po deseti put u Zagrebu. Metropolom je i u subotu prošetalo nekoliko tisuća ljudi naoružanih transparentima, zviždaljkama, bubnjevima i drugim rekvizitima, a osim nezadovoljstva, danas su iskazali i počast žrtvama katastrofe pred japanskom ambasadom.

I u subotu je nekoliko tisuća ljudi šetalo Zagrebom iskazujući svoje nezadovoljstvo postojećim stanjem u državi. Različite parole i zahtjevi nisu izostali ni na desetom maršu zagrebačkim ulicama pa su se tako uz već  viđene poput "Ne trebaju nam lideri da bismo odlučivali. Direktna demokracija.", pojavio i veliki transparent: "Generalni štrajk"  i "Želimo raditi i svojim radom upravljati". A bilo je i onih duhovitih: "Vas ne bi odabrao ni Đelo Hadžiselimović", "Uzalud sastanče oporba i Vlada, odlučila je ulica, izbori su sada", "Ukrasti je lako, pitajte Vladu kako".

Osim što raste broj transparenata, atmosfera je iz dana u dan sve bolja, a izgleda da se građani sve bolje opremaju i pripremaju za prosvjede pa je tako danas bilo mnogo zviždaljki, nekoliko bubnjeva, a jedan je prosvjednik nosio i lonac u koju je lupao, dok je drugi šetao s metlom u zraku. Posebnu pozornost izazvali su i žongleri koji su svojim performansima zabavljali prisutne. A prosvjednici su  uz standardno skandiranje putem: "Jaco odlazi", "Svi na ulice", znali i zapjevati pa su se tako čule i partizanske pjesme.

Osim standardnih punktova  poput Kamenitih vrata, sindikata i sjedišta HDZ-a, prosvjednici su najprije otišli pred japansku ambasadu zapaliti svijeće i uz minutu šutnje odati počast žrtvama katastrofe. Posjetili su i Državno odvjetništvo te policiju, a posebno zanimljivo je bilo ispred zgrade HAZU-a gdje se skandiralo: "Di ste pametnjakovići? Zašto šutite?". Privatne posjete ovaj put su dobili Vladimir Šeks kojeg su pozvali na pivu i Milana Bandić uz poruku: "Prodao si Varšavsku".

ZADAR: Na novom antivladinom prosvjed u Zadru okupio se nešto manji broj građana nego li na onom održanom u srijedu kada je svoj danak platio moto "golfa i turizma". Zadarska prosvjedna kolona, koja se okupila na Narodnom trgu točno u podne, prvo je posjetila Glavni stan zadarskog HDZ-a. Ispred rezidencije vladajućih, svoj obol prosvjedu dao je anonimni, kako se sam nazvao, "intelektualac s motikom", koji je poručio kako malen broj antivladinih prosvjednika u Zadru svjedoči tome da u ovom gradu ima previše HDZ-ovih plaćenika. "Još su gori ovi iz lokalne vlasti koji na naš račun voze skupe automobile", poručio je anonimac nakon čega je uslijedila ovacija okupljenih.

Prosvjednici su se zatim uz stihove "Idi, idi neka te nova ljubav grije, što to se mene tiče mogla si i prije" uputili nekoliko desetaka metara dalje, odnosno do sjedišta zadarskog SDP-a smještenog na Trgu pet bunara. Nakon povika "Izdaja! Izdaja!" i obrađene stihove pjesme Zeko i potočić ("U jednoj zimskoj noći tam gdje je visok brijeg, smrznu se SDP i pokrio ga snijeg, a jedan mali Zoki svoju stranku traži svud..."), SDP-u se obratila anonimna gospođa. "Siđite već jednom s trona i pogledajte kako je gladnom narodu. Vi želite vlast samo za sebe i pri tome zaboravljate da narod ima pravo na neposredno odlučivanje", poručila je gospođa.

Na red je došao i odlazak ispred zgrade suda kojeg su prosvjednici počastili usklicima "Štitite mafiju!" i "Sude nam dušmani", a na red je došla još jedna obrada pjesme - "Geni, geni nečasni". Nakon što su na ulazu u zgradu suda ostavili transparent s natpisom "Časni sud nečasne presude", prosvjednici su se uz stihove "Kalmeta znaj, svemu je kraj, zbogom i više se ne vraćaj" uputili prema Forumu i Kalelargi. Tamo su svoje "dobili" i subotnji ispijači kave. Masovnu subotnju uživanciju na suncu začinili su povici "Jebala vas kavica!". Namušena gomila s cvikama na glavi reagirala je tu i tamo uz pokoji gorki osmjeh. Pravi obračun sa subotnjim "špicerima" uslijedio je na Narodnom trgu (inače prenamijenjenom u kafić na otvorenom) kada su prosvjednici uz standardno "Jebala vas kavica!" povikali i "Sram vas bilo!" i "Prisila vam kavica!".

Na Trgu se okupljenima obratila mlada studentica koja je osudila prekopavanje grobnica iz Drugog svjetskog rata. Na samom kraju uslijedila je minuta šutnje za žrtve potresa u Japanu koja je okončana povicima "Jaca tsunami!". Novi prosvjed najavljen je za iduću srijedu. Dosta je bilo sjedenja po kavama, svi na ulice!

ŠIBENIK: Prvi antivladin prosvjed organiziran u Šibeniku okupio je oko 800 građana. Prosvjednici su se okupili u 18 sati ispred katedrale sv. Jakova i mirno krenuli prema Krešimirovom domu. Putem kroz Kalelargu prema Poljani priključivali su im se brojni građani, pa se ispred zgrade Gradske uprave okupilo oko osamsto ljudi. Nakon održane minute šutnje za „poginulu Hrvatsku“, organizatori prosvjeda, takozvani „fejsbukovci“ preko megafona su se obratili okupljenima i poslali Vladi prethodno pripremljene poruke među kojima stoji: „Mi imamo prava, vi imate dužnosti. Vlast nije privilegij ni prilika da se naglo obogatite! Preskupi ste nam da bi vam se greške oprostile. Kako se usuđujete? Kako vas nije stid?“, vikao je jedan od organizatora Stipe Matković, a bučna gomila je sve pratila pljeskom. Dodao je kako je ovo tek prva u nizu antivladinih akcija i najavio da će uskoro na Facebooku objaviti informacije o datumu novog prosvjeda.

Nakon što su poručili Vladi da odstupi megafona su se primili građani Šibenika i krenule su parole: „Jaco odlazi“, „Nema strpljenja,nema ni poštenja“, „Mi smo Šibenčani, Šibenik je naš“..

Od lokalnih političara na prosvjedu nismo sreli nikoga, pojavio se jedino načelnik općine Primošten Stipe Petrina koji kaže da podržava prosvjed, a došao je jer je, kako kaže, već pet do 12, s obzirom da se problemi se ne rješavaju institucionalno, potrebno je prebjeći drugim metodama. „Ako politička elita ne može iznjedriti novog vođu, normalno je da ga izabere ulica“, kaže Petrina.

Prosvjednici su se nakon okupljanja ispred Krešimirova doma u povorci preko rive zaputili prema zgradi županije i tamo još kratko izvikivali parole. Nakon toga su se razišli uz poruku da na idućem prosvjedu očekuju bar duplo više ljudi nego danas. Iz policije kažu da je prosvjed prošao uglavnom mirno, no ipak je zabilježen jedan incident kad je oko 19 sati u Splitskoj ulici, za sada nepoznati prosvjednik kamenom udario policijskog službenika-motociklistu, koji u tom dijelu grada osiguravao skup i lakše ga tjelesno ozlijedio. Protiv izgrednika će biti podnesena kaznena prijava, javljaju iz policije.

Izvor: e-novine

25.02.11.

Ima dana kada čovjek jednostavno ostane bez riječi. Jučer je bio takav dan. Nije lako opisati susret dviju skupina ljudi, jednih, radnika “Dalmacijavina” koji su 24 sata ranije dobili dvije zaostale plaće iz listopada i studenoga prošle godine, i drugih, umornih radnica Modne kuće “Uzor”, koje svoje plaće od kolovoza nisu vidjele. E, ovi prvi su stigli u posjet svojim kolegama noseći im darove.

Darove? Da, svaki je radnik “Dalvina” od svojih novopristiglih (mizernih) plaća odvojio koliko je mogao i od toga su kupili prehrambene proizvode, prepakirali ih u stotinjak vrećica i donijeli – gladnima.

– Samo gladan gladnom vjeruje, dobacuje nam jedna radnica splitskih vinara i u tome je sva istina. Baš kao što je i istina da ni jedno oko nije ostalo suho. Plakali su i vinari, plakale i šalturice.

– Dragi prijatelji, rado bi vas počastile, ali nemamo s čim, jedino da otvorimo vaše darove - kazivale su “uzorite” žene.

Kilogram soli, šećera, brašna, vrećica kave i tjestenine, prašak za rublje, litra ulja i – kutija keksiju, da zaslade svoj gorak život. Sve su to upakirali plemeniti vinari, svjesni kako nakon ove (sad) primljene plaće ko zna kada će im na račun “sjesti” iduća.

U istoj gabuli

– Razumijemo svoje kolege, skoro smo pa u istoj situaciji, ništa nećemo postići bez zajedništva radništva, poručio je sindikalac “Dalvina” Luka Bucat.

– U istoj smo gabuli, znamo kako je živit, a ne imat, znamo kako je radit, a ne bit za to plaćen, pojašnjavaju nam. Osim gladi – radnici “Dalvina” i “Uzora” imaju još jednu poveznicu, u liku i djelu direktora im.

Naime i jednima i drugima je prokurist Teo Mandić, s tom razlikom da je čovjek u “Dalvinu” zaposlen, a u “Uzora” radi za honorar. Slažu se radnici i jedne i druge posrnule tvrtke kako loše radi i direktor i Uprava, jer da je drugačije – svima bi bilo bolje.

– Poručite Vladi kako ju narod bira, ako ju podržavaju samo pristaše, a ne radništvo onda ta Vlada budućnosti nema. Mi joj ne vjerujemo, dobacuju nam trudbenici, nekad velikih splitskih, ali i hrvatskih tvrtki. Samo zajedno možemo dalje, naglašavali su okupljeni, a šalturice nam se pohvalile kako su prošlog tjedna dobile više narudžbi, negoli cijeli prošli mjesec.

Ujedinili se i Splićani, žele pomoći, ujedinio ih dišpet. Sada je vrijeme za još jedan – naime, netko je negdje, jer odluke na papiru, crno na bijelo, nema, naredio da se obustavi ispostava lož ulja “Uzoru”.

Kako žene cijelo vrijeme rade ovo lož ulja što imaju dostajati će im taman za današnji dan. Mole stoga, sve one dobre volje da im pomognu da nastave s radom. Cisterna lož ulja stoji 11 tisuća kuna, one toliko ni blizu nemaju.

Ostati na nogama

– Željeli smo raditi, ispunjavati sve svoje dogovorene obveze, da dočekamo stečajnog upravitelja na nogama, a ne na koljenima, ali netko nas sustavno u tome sprječava, zabranjuju nam sklapanje novih ugovora, a ljudi samo dolaze, kazuje nam teškom mukom Ljiljana Šućur, sindikalna heroina “uzoritih”, kojoj su kolegice u čast stavile natpis nad ulaz u poduzeće: Svi smo mi Lile!, jer joj se više puta prijetilo i proglašavalo krivom za sve.

– Ne daju nam radit, ali neće uć’ u tvornicu, to im je obećanje, kazuju radnice, pozivajući po ko zna koji put “državne institucije”, koje, jasno je svima, ne rade svoj posao.

– Sjede i primaju pristoju plaću, na vrijeme, a mi koji punimo proračun – radimo i stenjemo i nemamo za kruh, je li to pravna država?, pitaju se splitske šalturice. Sve su političari svojom pasivnošću omogućili, krajnje je vrijeme da se trgnu i stanu na kraj lopovluku, u prazno idu riječi radnika. – Imamo Hrvatsku, ali smo gladni, gladni smo pravde!, dobacuju nam.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Da, dragi poslodavče. Hvala ti što si mi omogućio da negdje mogu ubiti slobodno vrijeme. Beskrajno ti se klanjam jer mi svakog dana svojom milošću dopuštaš da osam, ponekad i devet pa i deset sati (da ne kažem i dvanaest) dopuštaš da se u tvojoj palači grijem. Vrata svoga doma pun milosrđa otvaraš i još mi na kraju mjeseca platiš za to što sam uzurpirao tvoju beskrajnu dobrotu. Ljubim ti noge jer se ponekad sjetiš i pokoju kunu dati za brigu o mome zdravlju. I što mi jednom godišnje, dok renoviraš svoju palaču omogućuješ da promijenim okruženje, vidim malo mora, sunca, planina. Nije mi teško svaku tvoju želju ispuniti. To je najmanje što mogu učiniti za tebe. Hvala ti od srca, ponavljam svakog dana. Tvoj do nebesa zahvalni radnik.

Da, tako bi nekako radnici svakodnevno trebali zahvaljivati poslodavcima. Na sličnu foru zahvale bi se trebale slati i onima koji vode zemlju. Zahvalni su radnici, umirovljenici, branitelji, nezaposleni... Svaki pripadnik određene društvene skupine revnosno bi se trebao klanjati nekome. Jer što drugo u zemlji u kojoj se od vrha stvari postavljaju naopako. Pa je tako, predsjednica Vlade zakukala zbog nezahvalnih branitelja. Bila im je, kaže, majka, a sad je nazivaju maćehom. A tko im je dao mirovine. Ona. Majka, a ne maćeha.

Dakle, predsjednica Vlade braniteljima je dala mirovine. Zavukla je ruku u vlastiti džep, otkinula od vlastitih usta, ostala gladna da bi branitelji bili siti. Tako je i s nezaposlenima, valjda. Štedi na sebi da bi im dala priliku zvati se nezaposlenima. A kako oni vraćaju? Voze se u skupim autima, nose bunde, troše danu naknadu i neće čuvati ovce. A ti umirovljenici. Svaki im mjesec daje mirovinu, a oni kukaju da im je malo. Nezahvalnici bezobrazni!

Ista priča, po obrascu premijerke koja daje, širi se po cijelom društvu. U toj priči ključan je glagol DATI. Poslodavac radniku daje priliku da radi za njega. Plaću radnik ne zarađuje već mu je poslodavac daje. Kao milostinju. I onda se taj nezahvalnik kojem je poslodavac dao plaću još usudi i buniti. Malo mu je dao, hoće više. Traži plaćene prekovremene, traži pauzu, traži godišnji, traži regres, trinaestu plaću, dnevnicu kada ide na put, traži redovitu uplatu doprinosa, poreza....

I malo mu je to što mu poslodavac da. I još se buni kada se od njega očekuje – pardon, daje mu priliku – da radi puno preko propisanog radnog vremena. Za ono što mu poslodavac daje i radnik nešto mora dati. Ali on samo traži, traži i traži. I nikada nije zadovoljan.

Za razliku od radnika koji samo uzimaju dano, poslodavac je sve što ima zaradio. Njemu nitko ništa nije dao, pa ni oni radnici svojim radom. Sve je produkt poslodavčeva predana rada. Taj rad za razliku od radničkog nije trošak. On ne košta.

Poznanik je nedavno promijenio radno mjesto. Nekih mjesec dana je u maloj privatnoj firmi. Ima radno vrijeme. Svako jutro uredno je na poslu u propisani sat, svako popodne – točno u 16 – oblači jaknu i odlazi s posla. Mjesec dana kolege ga u čudu gledaju pitajući se kako ga nije sram nakon osam sati rada otići s radnog mjesta. A oni će ostati još najmanje dva-tri sata u poduzeću. Jer je to uobičajeno.

Poznanik jedva čeka kada će dobiti upozorenje, pa da i on drugu stranu upozori kako mu je plaćeno osam sati rada i ni sekunde više.

Te sekunde koje se pretvore u sate u toj, ali i mnogim drugim firmama, nešto su što se podrazumijeva i za što se ne očekuje novčana naknada. Jer bi bilo nezahvalno tražiti od nekog tko ti »daje« plaću da da i novac za prekovremene. No, nezahvalna đubrad to ne razumije. Kao ni branitelji ne znaju tko im je majka, a tko maćeha.

Radnici, nezaposleni, umirovljenici, branitelji... Svi su oni obični eksploatatori. Eksploatiraju poslodavce, eksploatiraju Vladu. Marksistička teorija o kapitalizmu temeljenom na eksploataciji pokazuje se točnom. No, neoliberalizam ju je nadogradio. Nisu kapitalisti ti koji eksploatiraju, već i ova domaća praksa majke i maćehe temeljena na glagolu davati, definitivno dokazuje – radnici eksploatiraju poslodavce. I ništa ne razumiju.

Gabrijela Galić

Tekst objavljen u Poslovnom, prilogu Novog lista

Izvor: Lupiga.com

Malo koja osoba oboljela od raka nije probala borbu protiv ove bolesti pomažući se travama i raznim oblicima alternativne medicine. Zvanična medicina zaista ima sve bolje i bolje rezultate u liječenju ove bolesti, ali tamo gdje postane svjesna da je iscrpila sve mogućnosti a stvari nisu krenule ka ozdravljenju sliježe ramenima i sama preporučuje alternativni način liječenja, a najčešće „Brojsovu metodu“.
Iz našeg dosadašnjeg iskustva osobe koje su od nas tražile trave koje preporučuje Brojs za svoje čajne mješavine nisu, nažalost, daleko dogurale. Od tada ljudima preporučujemo sve samo ne Brojsa, ali medicinari računaju da je osoba i onako „otpisana“ pa joj je Brojs slamka za nadu.
U principu svi smo mi otpisani i tim riječima ne treba pridavati pažnju. Doktor ponudi „otpisanom“ Brojsa, a na putu do kuće ga otpiše auto, poludjeli susjed ili mu na glavu padne cigla i neotpisan radnik sa skele. A „otpisani“ ga nadživi.
Otpisanom se samo smatra osoba koja se predala, ne osoba koja se bori.
Takvi borci nisu rijetki na onkološkim klinikama, pa ma kako apsurdno zvučalo, boravak tamo je veoma koristan zbog razmjene znanja i saznanja kojima se bori protiv ove bolesti.
Jedno od takvih znanja u zadnje vrijeme kruži među ovim borcima a odnosi se na gavez.

Gavez ili latinski Symphytum officinale L. kao „glavni“ gavez i mali ili žuti gavez Symphytum tuberosum L. su uobičajene trave vlažnih livada i baš zato su veoma često u upotrebi u narodnoj medicini. Koristio se češće korijen nego nadzemni dio biljke, odnosno list, a narod ga je krstio i kao svemoćnu travu „za sve“.
Kad god vam kažu da je „za sve“ pripazite se!
Gavez je zaista izgledao svemoćan i za vanjsku i unutarnju primjenu, ali kad se iščiste sve natruhe ostaje da je prah suhog korijena gaveza nezamjenjiv za lomove, uganuća, nagnječenja i uboje, na koje se privija pomiješan s mekinjama i sastavljen s malo vode u pogaču.
I dan danas je nezamjenjiv kod loma rebara na koja se ne može staviti longeta ili gips. A nakon skidanja gipsa učvršćavanje kostiju na mjestu loma može se najbolje obaviti pogačom gaveza. Pri tom veoma treba voditi računa da se s gavezom ne pretjera. To je naime toliko moćno ljepilo da se događalo da kod loma prsta stavljena pogača gaveza ne samo da obavi srastanje kosti nego i srastanje dva prsta. Zato se gavez stavlja samo na ograničeno područje loma.
S gavezom se liječe i gljivična oboljenja noktiju.
Sa unutarnjom upotrebom korijena treba biti vrlo oprezan jer je korijen gaveza kancerogen. Veoma je koristan za uništavanje bakterija, virusa i ameba veoma otpornih na farmaceutske lijekove, ali se koristi u veoma malim količinama, a nipošto se ne daje djeci.
Nadzemni dio biljke nije kancerogen, ali nije ni toliko moćan pa ako ste isprobali farmaciju i nije vam djelovala, počnite s listom gaveza, a ako ne djeluje list dozvolite si malu dozu korijena. Gavez je, doduše, mnogo manje kancerogen od niza materijala koji koristimo, jedemo i udišemo, a manje je poguban nego neka bakterija koje se ne možemo riješiti i koja nas sustavno uništava.
U slučaju raka sigurno nije biljka koju treba prvu upotrijebiti kod liječenja. Bolje pokušati s nečim drugim, a gavez ostaviti za rezervnu varijantu kad zauzmemo stav: Možda može pomoći a to što je kancerogen meni ne smeta jer ja ionako posjedujem kancer.
Nauka na to još nema odgovor iako jedna od teorija liječenja govori kako se „isto s istim liječi“.
Kad se sve ovo zna odluku donosi ipak svako za sebe.

Pred nama se parlamentarni izbori, a Hrvatska je kao nasukan brod. Do toga nas je dovela nesposobna i kleptokratska klika dužnosnika i njihovih umreženih ortaka. Vrijeme je za korijenite promjene a ne za još jednu izbornu kozmetiku, prijevaru i laž. Ne smije biti 'jednakijih' i politički privilegiranih. Oni koji su nas u ovakvo stanje doveli ne mogu nas iz njega izvući! Kod nas su i koalicija na vlasti i oporba ideološki sijamski bliznaci!

Potrebna su nam etička načela, posebno 'zlatno pravilo': 'Ne čini drugom što ne želiš da tebi drugi učini.'

Usuđujem se ponuditi organizacijsku platformu za okupljanje svih građana, udruga, inicijativa i pokreta u Savez za građansku i etičku Hrvatsku. Želimo pružiti alternativu, jer često čujemo: Neću izaći na izbore jer nemam kome dati svoj glas! Takvih je u Hrvatskoj skoro 60%. To je pogubna računica jer alternativu imamo i spremni smo s njom ići do kraja. Jasno, ako na izborima dobijemo Vaše povjerenje, Vaš glas preko neovisnih lista. Stoga pozivamo pojedince i sve organizirane građanske snage da zajednički, umjesto na ulicama, na izborima učinimo zaokret za bolju, demokratsku, pravnu i socijalnu državu. Želimo da Savez podrže sindikati, crkveni dužnosnici, udruge i inicijative građanskog društva kao i akademska populacija.

Ako na izborima naše liste nezavisnih kandidata dobiju Vaše povjerenje, obećavamo sljedeće:

I. Pristupiti odmah transparentnom popisu birača i hrvatskih branitelja, kako bi izbori bili legalni i legitimni što dosadašnji nisu bili

II. Promjenom Ustavnih zakona ili donošenjem novih smanjiti broj saborskih zastupnika na 75 do 80; ukinuti dvostruko pravo glasa nacionalnim manjinama, jer pred Zakonom svi moramo imati jednaka prava. Saborsku zastupničku čast obnašati dragovoljno uz plaćene putne troškove i dnevnice a sve druge povlastice dokinuti; saborske odbore sastaviti od kompetentnih i moralno pouzdanih ljudi. Isto treba provesti u ministarstvima.

III. Ograničiti broj saborskih mandata na dva kako se ne bi stvarala kasta povlaštenih i nedodirljivih. To bi se trebalo odnositi i na regionalne skupštine i općinska vijeća gdje bi tu čast obnašali volonterski. Politika je briga za opće dobro a ne za vlastiti ili stranački interes.

IV. Decentralizirati Hrvatsku i podijeliti je na tri do pet povijesnih regija; smanjiti broj općina i ustrojiti Mjesne urede koji će voditi matične knjige i uvid u popis poreznih obveznika. Općine koje ne mogu uzdržavati same sebe treba odmah dokinuti. Ostvariti zajednicu Općina unutar regija.

V. Regije moraju imati visoku autonomiju u pojedinim sektorima života i rada, a posebno treba decentralizirati financije, zdravstvo, školstvo, sudstvo itd. Regije se moraju policentrično razvijati.

VI. Zaustaviti prodaju nacionalnog blaga, prirodnih resursa, zemljišta, voda, banaka i nekretnina!

VII. Povezati iseljenu Hrvatsku kao sastavni dio hrvatskog korpusa!

VIII. Oduzeti nezakonito prigrabljenu imovinu i stvoriti od nje društveni fond za otvaranje novih radnih mjesta. Krađa društvenog vlasništva nema zastare. Ukradeno se mora vratiti.

IX. Revidirati mjesto vjerskih zajednica i njihovo plaćanje iz proračuna, pa ako treba, pokrenuti izmjenu Ugovora između Katoličke crkve i Vatikana kao i drugih vjerskih zajednica s hrvatskom Vladom, radi bahatog ponašanja i trošenja novca iz državnog proračuna, bez kontrole.

Članom Saveza može biti svaki punoljetan građanin RH, radno sposoban ako ova opredjeljenja prihvaća vlastoručnim potpisom. Nitko nije nevažan! Učinimo nešto za bolju budućnost Hrvatske. Ovako dalje ne ide! Ovaj proglas se nalazi na ovoj stranici. Prijave za članstvo slati na: ivan.grubisic@hau.hr.

Index.hr
Photo: www.index.hr

Nećemo u Europu gospođo Kosor, ne zbog ogorčenih građana, kojima je ulica ostala jedini izbor za iskazivanje svojeg nezadovoljstva, nego zbog korupcijskih afera, crnih fondova, bivšeg premijera koji trune u zatvorima strane države, na desetke bivših najviših dužnosnika ova zemlje i Vaše stranke koji danas sjede na optuženičkim klupama.

Nećemo u Europu gospođo Kosor zbog afera Brodosplit, Fimi medija, ''Kamioni“, korupcije i krađe u državnim firmama HEP-u, Hrvatskim željeznicama, Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj poštanskoj banci, Podravci…

Nećemo u Europo gospođo Kosor zbog kriminalne privatizacije u režiji Vaše stranke koja je od jedne bogate zemlje učinila ekonomskog bogalja, ovisnog o stranim kreditima, mrvicama stranog kapitala i nesposobnog da se sam brine o svom gospodarstvu.

Nećemo u Europu gospođo Kosor jer Vaša lažna borba protiv korupcije je samo očajnički pokušaj da sperete ljagu s korupcijom izmreženog sustava kojim upravljate, pred očima Europe.

Nećemo u Europu gospođo Kosor jer u ovih 20 godina samostalnosti o kojima pričate, stvorili ste plodno tlo nepotizmu, korupciji, nemoralu i neradu.

Nisu Vam gospođo Kosor krivi građani ove zemlje koji nemaju posao, krov na glavom i ne vide svoju budućnost i perspektivu u ovakvoj zemlji - Krivi ste VI!

Akcija mladih

Najavljeno poskupljenje kruha za 10 do 15 posto od 15. ožujka bit će još jedan udar na ionako prazan džep naših sugrađana. Većina njih već zna za akcijske prodaje pekarskih proizvoda u popodnevnim i večernjim satima, a u novim okolnostima taj će broj sigurno biti i veći.

Očito su kupcima i današnje cijene visoke jer svake večeri hrle u pekare “Biškić”, koje od 18.30 svakog dana, osim vikendom, nude sve dnevne pekarske proizvode u pola cijene. U to se na licu mjesta uvjerila i naša reporterska ekipa, koja je posjetila pekaru u Ulici Domovinskog rata, pokraj kafića “Krom”.

Navala ljudi je bila i prije 18.30, jer su i sat vremena prije početka akcije strpljivo čekali ispred prodavaonice.

- Bureci, bez obzira bili topli ili hladni, prvi su otišli, kao i pizzete i savijače. Obično se do sedam i kvarat sve isprazni s polica, nemam više šta prodavat - uspijeva nam u pauzi od nekoliko minuta bez mušterija reći izuzetno susretljiva i ljubazna prodavačica Tina.

Francuz i seljak

To nas ne čudi kad je cijena bureka na akciji, primjerice, 5,50 kuna, pizzete su između 3,50 i četiri kune, male sirnice mogle su se naći već od tri kune, dok su velike bile 7,5 kuna. Što se tiče kruha, obični bijeli prodavao se po 2,20 kuna, “seljak” po 3,70, kukuruzni po 4,50, a francuz po 3,20, kolika je bila cijena i velikom “jadranu”.

Posebno je povoljna bila cijena sendviča u bublici sa šunkom i sirom ili zimskom i sirom – tek 2,50 kuna. Naravno, prodali su se odmah. Dok su jedni iz pekare izlazili s punim kesama kruha i peciva, na druga su vrata ulazili novi kupci. I tako sat vremena. Jedna je gospođa, vidjevši da je akcija, “rezervirala” sirnice dok ne ode po novac. Vratila se za deset minuta i za 20 kuna napunila kesu ovim uskrsnim poslasticama i kolačima.

Duje Munitić, koji živi u susjedstvu, redoviti je posjetitelj “Biškićeve” pekare, a ovom prigodom odlučio se za dvije pite od višanja, koje je platio samo šest kuna.

-Ovo sam kupio za počastit ekipu, bolje rečeno žensko društvo. Kako su pite velike, od njih ću napravit devet kockica. Neka pomisle – “e, kako sam lina bila, tribala san čoviku ja donit kolač, a on se bidan mučija cilo popodne za napravit ga” – našalio se šjor Duje, koji uvijek, kad može, podijeli što ima s drugima.

- Fora je da triba častit, pa makar i ja osta gladan. Ljudi te odma drugačije gledaju – kaže. I svaka mu piva.

Slobodna Dalmacija

"Rušenje Vlade nije jedan od izbora, mi više nemamo izbora"

"Ako ne ustanemo sada, bit ćemo odgovorni pred povijesti, ljudi će gledati unazad i pitati se kako je jedan narod mogao sebi dozvoliti da mu se dogodi ovakva kriminalna vlast i da ga uništi. Ja ne pozivam vas da rušimo Vladu zato jer vidim to kao jedan od ponuđenih izbora, nego zato jer mi više nemamo izbora", poručuje se u emotivnom pismu koje kruži internetom.

"Nemamo više što izgubiti, gore od ovoga ne može biti", piše aktivist od kojeg je inicijativa krenula i nabraja neke od gorućih problema: "Svakoga dana 500 ljudi ostaje bez posla, a oni nam se smiju i rugaju. Građani su na koljenima, banke svakoga dana oduzimaju domove, te zapljenjuju plaće i mirovine. Nelikvidnost je rekordna, pravne osobe (poduzeća) više ne mogu poslovati. Pronaći posao postala je nemoguća misija. 30.000 mladih ljudi sa diplomom je nezaposleno, a ista sudbina čeka i ostale koji će uskoro završiti svoje školovanje. HRT kao javni medij više ne postoji, sve se cenzurira".

"Ova vlast mora pasti ili nam slijedi dužničko ropstvo"

"Ovo nije političko pitanje, ovo je pitanje opstanka naše zemlje i svih ljudi koji u njoj žive. Ova vlast jednostavno mora pasti, svaki novi dan na vlasti samo je korak dalje prema dnu. Nitko ne mora biti prorok i li vidovnjak da bi predvidio kamo nas premijerka Kosor vodi i koji je konačni smisao politike koju HDZ uporno zagovara i provodi zadnjih 20 godina skupa sa svim svojim koalicijskim partnerima", stoji u pismu koje započinje tvrdnjom da Vlada koja vodi Hrvatski više ne predstavlja građane, već im svojim odlukama otežava život i vodi zemlju u gospodarsko rasulo.

"Stavljeni smo pred zid, nalazimo se u kutu i ako uskoro nešto ne napravimo slijedi nam uspostava dužničkog ropstva, uvođenje novih poreza i harača te konačni obračun sa srednjom klasom. Istom onom koju se sustavno uništava i izrabljuje u interesu političkih i financijskih elita. Nemojte ih se bojati, manje ih je nego nas!", zaključuje se u internetskom pozivu na prosvjed na Markovu trgu, u utorak u 13 sati.

Piše: P.V.

Photo: Danijel Soldo/Cropix

Izvor: Index.hr

Dakle, situacija je zajebana, teško se nalazi posao, ali Lupiga je spremna. Svakom zainteresiranom za pokretanje biznisa u Hrvatskoj dajemo tri prijedloga koja se jednostavno ne mogu neisplatiti.

1. Uvoz i prodaja kompasa

Za ekipu s Markova trga nabavite Bruntonove gravirane kompase, elegantne, precizne i skupe

Na Markovu trgu vlada velika potreba za kompasima, a kako je ponuda u Hrvatskoj sve samo ne dobra, idealna je prilika za pokrenuti uvoz i prodaju. Jasno, postoje stanoviti jalnuši koji su protiv uvoza, a za proizvodnju, no na njih ne obraćajte pažnju. Valjda je i zidovima danas jasno kako se ne isplati pokretati proizvodnja kad netko može sve fino za tebe napraviti, ti samo u načelu preprodaš.

Uglavnom, malom vizitom po stranicama prodaje, pronađe se kako tvornica solidan kompas prodaje za šest dolara. To uvezete u velikim količinama, onako za prodaju raji koja sve više luta bezglavo. Preko nekih veza sredite neplaćanje carine, valjda je i sada na čelu te organizacije netko razuman poput Mladena Barišića. Odrapite maržu od jedno 80 do 100 posto, i na velikim brojkama prodaje - dobra zarada.

No, tu je potreba i za Markov trg, a nećemo njima davati neke proizvode namijenjene raji. To bi bilo kao da im umjesto beemveja i marcedesa naložimo da voze, štajaznam, honde ili ne daj bože peugeote. Dakle, za njih nabavimo Bruntonove gravirane kompase, elegantne i precizne. Dobro, ništa preciznije od ovih od šest dolara, ali mnogostruko elegantnije. Cijena: prava sitnica - 128 dolara nabavna, odrapimo još nekih 200 posto marže, a Tomislavu Karamarku i Mladenu Bajiću poklonimo dva, tako da njihova potrčkala krenu žestoko na placove i uhićuju pokušaje plagiranja. Uhićenima odmah Uskočko suđenje za organiziranje zločinačkog pothvata skupa s Kinezima. Sve u svemu, lova zagarantirana.

2. Uvoz i prodaja vudu lutkica

Vudu lutkice pun su pogodak, pogledajte recimo ovu, s likom Darka Milinovića

Gadi vam se Vlada koja viče da ima previše nezaposlenih koji su se, iako nezaposleni, prijavili samo jer im trebaju povlastice, kojih nema? Gadi vam se Vlada koja smatra kako će se problem s nezaposlenima riješiti na jednostavan način - da se zakonski kaže da netko tko je radio u dobroj firmi ili tko ima šarafciger pa može fušariti ili tko ima ravne tabane - jednostavno ne može biti zakonski nezaposlen? U tom slučaju, rješenje su vudu lutkice, koje nabavite i neopisivo vam popravljaju raspoloženje dok pikate vašeg omiljenog omraženog političara.

Trenutno je u mogućnosti nabave samo ona s likom Sarcozya, no zbog situacije u Hrvatskoj vodeće jamajčanske tvornice prebacuju proizvodnju na segment naše vlade. Trenutno čekaju da se Google na velika vrata ukaže u RH, pa da dođu do slika svih viđenijih vladajućih političara.

U ovom poslu ulog nije velik, jer se lutke odrađuju serijski. Uz već očekivanu situaciju da kakvim pršutom ili pekom potplatite carinu, uz malo ulaganje dolazi se do velike zarade. Čak bi se sa Zavodom za zapošljavanje trebalo dogovoriti da svakom novoprijavljenom u njihovoj instituciji poklanja lutka, tako da ih se navuče. Jer, prvo bi uzeli ministra Đuro Popijača, koji viče kako je statistika kurva. Onda bi naručili Čoa kada viče da se prijavljuju zbog besplatnog prijevoza. Onda bi došao na red i lički kromanjonac koji objašnjava da se ne treba prijaviti netko tko je dobio otpremninu, iako je sad nezaposlen. Onda bi došao na red i na Jadranku, a njena bi lutka mogla proći čak i s likom Marije Antoanete.

3. Uvoz i prodaja jeftinog nekvalitetnog visokopostotnog alkohola

Spojite se s nekim ruskim proizvođačem i ako ste mislili naručiti milijun litara, promijenite narudžbu i naručite tri milijuna

Za kraj smo sačuvali džokera. Ovo je investicija koja se ne može neisplatiti. Prvi prijedlog je jeftina ruska votka sposobna u manje od deci lansirati čovjeka u svemir. U vrijeme ekonomske situacije kakva jeste, mnogi će priskočiti ovakvom rješenju za zaboravljanje akutnih dnevnih poteškoća. Kako je vlada suludim mjerama smanjila domaću proizvodnju alkohola, uvoz se ponovno više isplati od akcije "sam svoj majstor". Ovaj put se s proizvođačem iz Rusije možete dogovoriti da vam u kontingentu pošalje i jednu bocu visokokvalitetne votke, koja će odmah poslužiti za potplaćivanje carine.

Ono što je nužno kazati, svakako pretjerajte kod količine nabavljene robe. Ako mislite da će se prodati milijun boca u mjesec dana, vi nabavite tri milijuna. Višak stalno skladištite. Jer, čini se kako se bliži vrijeme kada će se taj visokopostotan nekvalitetan alkohol dati upotrijebiti u borbene svrhe, skupa s natopljenom krpom i šibicama. Uskladištene velike količine mogle bi se nazvati državnom rezervom i ako uspijete otjerati Agrokor daleko od vašeg skladišta, socijalne nerede mogli bi ste dočekati opremljeni.

Lupiga.Com

FOTO: Teleford's

Već u dva navrata šaljem čitaoce u borovu šumu. Onaj koji nema naviku odlaska u borovu šumu neće poslušati pogotovo sad, zimi, kad mu je šuma najpotrebnija. Zato borova šuma može doći do vas.

Već je Šekspir prije 4 vijeka pokrenuo šumu ka dvorcu, a kod nas puno duže živi poslovica „Kad neće Muhamed brijegu hoće brijeg Muhamedu“. Sve su to dokazi da nas u našim toplim (nadajmo se) gnijezdima može posjetiti borova šuma. Naravno, riječ je o eteričnom ulju bora koje je u stanju omogućiti ne samo doživljaj mirisa borove šume nego i njenu ljekovitost. Ovim se otvara priča o aromatskom bilju O eteričnom ulju. O aroma terapiji kako se sad to zove. Naši stari baš i nisu poznavali tu riječ ali ih to nije spriječavalo da na žeravicu bace malo korijena andusa, smrekovu bobu, grančice bora ili u kuću donesu niz mirišljavih biljnih stvorova zbog buha, stjenica, komaraca, moljaca, ali i zbog slavlja ili žalosti. Umjesto riječi aroma terapija koristili su riječ „kaditi“. Kadi se i u crkvi, i u katoličkoj i u pravoslavnoj, tamjanom .

Još uvijek su ostali na toj zastarjeloj riječi umjesto da se osavremene i napišu aromaterapizira. Meka i Medina su preplavljene miomirisima za kađenje, jedna od najljepših svjetskih građevina Aja Sofija okađena je ružinom vodicom – đulsijom, a indijski mirisni štapići se mogu kupiti ne samo za kađenje budističkih hramova nego po cijelom Zapadu za kađenje zapadnjaka. Sve to čime se kadi, što miriši jedno ljepše od drugog, zahvaljujemo eteričnom ulju. Nećete vjerovati, ali i sve ono što najviše smrdi opet zahvaljujemo eteričnom ulju.

Miris, bolje reći smrad tvora, bube smrdljivi martin, smrad pokvarene hrane, smrad gnjojne rane i ....da vam više ne gadim život. Eterično ulje je hlapiva tvorevina koju raznim postupcima ekstrakcije izvlačimo iz mirišljavih ili smradnih tvari, rijetko životinjskih, često biljnih, a skoro nikako iz mikroorganizama. I još jedna zanimljivost. Iz svake mirisne biljke, a one se stručno zovu aromatske biljke, ne dobije se uvijek mirišljavo eterično ulje. Npr. eterično ulje kamilice ni blizu neće zadovoljiti naš nos koji pamti ugodan miris čaja od kamilice. Tako je i s kunicom i još s nekim travama.

S druge strane iznenađuje da solidan miris imaju npr. pupoljci breze. Eterično ulje je pored svih smradova predivno mirisno čudo prirode. Jedno od čuda je da u svoju sobu smjestimo borovu šumu. Radi se o više vrsta Pinusa, na latinskom. Kad ih je više vrsta onda su svi zajedno Pinus species, a pojedinačno crni bor Pinus nigra, bijeli bor Pinus silvestris itd, ali sve je bor. Osim jele – Abies alba L. Ne trebaju nam Šekspirove kulise ni Muhamedovo brdo, dovoljno je nabaviti bočicu eteričnog ulja bora ili jele i ostaviti je da isparava.

Eterična ulja su izvrstan antiseptik, a eterična ulja četinara su dušu dala za astmatičare, plućne bolesnike svih vrsta, patnike sa sinusima, osobe sklone prehladama, gripi, upalama dišnih puteva itd. Ispitivanja na jednoj Njemačkoj klinici pokazala su da su bolesnici u bolničkim sobama u kojima se primjenjivala aromaterapija dva puta brže ozdravljali od bolesnika iz „nekađenih“ soba, te da im je kod terapije trebalo duplo manje klasičnih lijekova. Ne treba čekati da se razbolimo pa primjenjivati ove mirise. I zdravi si možemo napraviti ovaj ugođaj kojim si podižemo moral, pozitivne vibracije duše i kvalitet života. Zašto si ne priuštiti nešto dobro. Nagradimo svoju lijepu dušu.

Poznati hrvatski glumac preminuo je u 51. godini života od posljedica jakog moždanog udara jutros u 4 sata i 40 minuta u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici.

Predrag Vušović Pređa doživio je težak moždani udar. Prema izjavi glasnogovornice kazališta Gavella pozlilo mu je u nedjelju navečer kod kuće, pa je hitno prevezen u bolnicu u Vinogradskoj.

Predrag je zbog iscrpljenosti je već dugo bio na bolovanju, a na poslu su ga mijenjale kolege. Moždani udar navodno je izazvan ugrušcima iz jetre, jer je glumac bolovao i od hepatitisa C.

Iako je Predrag Vušović rođen je 1960. godine u Kotoru, u Crnoj Gori, o njemu se uvijek govorilo kao o dubrovačkom glumcu. Vušović je u Dubrovniku završio osnovnu i srednju školu, te je s 12 godina imao glumački debi u kazalištu Mali Marin Držić s ulogom Toma Sawyera.

Vušović je Akademiju dramske umjetnosti završio u Zagrebu, da bi se nakon toga vratio u Dubrovnik, gdje je dobio angažman u Kazalištu Marina Držića. 1996. godine se vraća u Zagreb i započinje glumiti u Gavelli, kazalište koje je mu je postalo i ostalo 'domom' sve do trenutka njegove smrti.

Prvu televizijsku ulogu Vušović je imao u seriji 'Putovanje u Vučjak' 1986., a širem gledateljstvu postao poznat nakon uspjeha filma 'Kako je počeo rat na mom otoku' Vinka Brešana, s kojim je kasnije snimio i 'Maršala'.

U Dubrovniku je redovno otvarao Dubrovačke ljetne igre, glumio je u mnogim predstavama i u 34 filma, a gledateljima je najpoznatiji po ulogama u televizijskim serijama, od kojih je zadnja bila ona u 'Periferija Cityju' Nove TV.

Dnevnik.hr

I još nešto, bitno, sve svoje stripove realizirao je prema vlastitim scenarijima, što ga čini, pomalo paradoksalno, najproduktivnijim scenaristom našega stripa.

Grafičar po struci (diplomirao je 1962. godine na Višoj grafičkoj školi) radio je kao litograf u Štamparskom zavodu “Ognjen Prica”, zatim kao profesor na srednjoj školi i na posljetku bio samostalni umjetnik i član ULPUH-a.

Bogat opus

Ostavio je u četrdesetak godina rada više od 2000 tabli stripa, više od 1000 scenarija i tri knjige. Godine 1952. u Vjesnikovu zabavniku “Petko” objavljen mu je prvi rad, a 1957. pobjeđuje na natječaju za najbolji strip s “Crveni se šuma”, da bi se tek 1964. njime ozbiljnije počeo baviti.

Godine 1968. počinje suradnju s “Modrom lastom”, gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala: “Osmoškolci i Genije”, te “Lastan”. Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala: “Iverku”, “Kika”, “Amicu” i posljednji “Duricu”, koji već 12 godina gostuje u “Smibu”, reviji za osnovce.

Bednjanec je godinama predstavljao Hrvatsku na velikim svjetskim izložbama stripa, i dok je većina ovdašnjih karikaturista samo mogla sanjati učešće, njegovo je ime bilo redovito u katalogu elitne svjetske priredbe crteža u Montrealu.

I priznanja su počela pristizati, prvo 1978. godine, sudjelovanjem na prestižnoj priredbi u Lucci, pa 1984. u Napulju, kada mu je i dodijeljena “Pulcinella”.

Pet plodnih godina sredine šezdesetih prošloga stoljeća obilježio je s trideset naslova, tematiziranim stripovima iz hrvatske povijesti. “Nacrtao sam i objavio četrnaest stripova o meksičkoj revoluciji. Svi su oni, a to je bilo takvo vrijeme, veličali meksičke revolucionare u borbi protiv diktatora, slavili borbu siromašnih protiv bogatih.

Početkom šezdesetih bili smo zatrpani filmovima i pjesmama meksičke tematike. Cijeli taj trend odrazio se i na strip u nas, tražili su se stripovi te tematike.

Što se tiče mojih stripova o hrvatskoj povijesti, ipak nisu bili trendovski bljesak, budući da obuhvaćaju razdoblje od moga prvoga stripa ‘Stanoje Goranin’, do ‘Baruna Trenka’”, pojašnjavao je Bednjanec.

Bio je to svojevrsni nastavak istraživanja i bavljenja povijesnim stripom, koje je na ovim prostorima započeo velikan Andrija Maurović.

S “proljećarima” i humorističnim glasilom “Kerempuh”, Bednjanec je u Hrvatsku i ondašnju Jugoslaviju instalirao trend malog humorističnog stripa, “kaiše”, koji će obilježiti strip-scenu.

Kritike

Bez obzira na popularne likove s kojima smo odrastali i koji su nam otkrivali svijet i spoznaje ponekad efikasnije i od sterilna obrazovanja, rad velikog crtača, koji je cijeli život ostavio na zagrebačkom Ribnjaku, ipak nije bio adekvatno priznat, ponekad prešućivan, pa čak i podcjenjivan.

Njegovi stripovi, znalo se čuti, nisu imali onaj potrebni začin “intelektualnog” i “umjetničkog”(?)!

Uza “sve to” Bednjanec se nije trudio kopirati inozemne uzore, bio je svoj i autentičan. Na takve kritike sam Bednjanec je bez gorčine uzvraćao kako su mu popularnost i čitanost važniji od priznanja raznih “stručnjaka”.

Velika produkcija i inzistiranje na komunikativnosti, odnosno čitljivosti, priskrbili su mu epitet “pučkog zabavljača” i autora za djecu.

Igor Brešan

Brzojav sućuti

U povodu smrti Ivice Bednjanca, izraze duboke sućuti njegovoj obitelji, svim kolegama iz matičnoga strukovnog društva te poštovateljima, uputio je ministar kulture Jasen Mesić.

“Autor antologijskih dječjih crtanih likova, poput Durice, Jasne i Genija, te kreator velikog hita ‘Nježni sport’, svojevrsnog njegova zaštitnog znaka, imao je plodonosan umjetnički život koji je dijelio između stripovskog, pjesničkog, humorističkog izražavanja, a bavio se i pisanjem scenarija”, kaže se u brzojavu. “Zadržavajući u sjećanju njegov doprinos hrvatskoj kulturi, dugo ćemo pamtiti njegov entuzijazam te društvenu brigu i trud prema unaprjeđenju popularne kulture i stripa”, kaže se na kraju priopćenja mr. Jasena Mesića.

Nježni Starograđanin

Poseban lik je svakako Nježni. Realiziran je u dvije varijante: “Nježni robijaš” (1975.-1976.) i “Nježni sport” (1976.-1983.). Nije u pitanju izmišljeni lik, nego pokojni Mika Bracanin, barba iz Starog Grada na Hvaru koji je bio lučki nosač prtljage... Bio je ljudina od dva metra, svaka mu je majica, bez obzira na veličinu, bila pretijesna... Makar je svaki dan brijao glavu i bradu, uvijek je izgledao neobrijano. Hlače je vezao špagom, a na cokulama nije imao špigete...

Slobodna Dalmacija

Vitruviusova legenda kaže da je Arhimed, genijalni matematičar iz Sirakuze, oko 287. godine prije Krista dobio zadatak da utvrdi je zlatna kruna kralja Hierona II. od čistog zlata ili je nečasni zlatar umiješao i srebro u prekrasan lovorov vijenac. Arhimed pritom, kaže priča, nije smio oštetiti krunu pa se koncentrirao na problem kako odrediti volumen krune pomoću kojeg bi se, uz poznatu masu, odredila gustoća zlata. Rješenje je došlo za vrijeme kupanja: primijetio je da se ulaskom u kadu podigao nivo vode pa je povezao da je to način kojim bi se mogao izračunati obujam krune. Dijeljenjem mase krune s njezinim obujmom izračunala bi se, zaključio je genij, gustoća metala u kruni. Manja gustoća od gustoće zlata značila bi da je zlatu dodano srebro. Našavši rješenje problema, bio je toliko uzbuđen da je, zaboravivši se obući, istrčao iz kade ne ulicu, vičući Eureka!  - "Našao sam!"

I tako je nastao Arhimedov zakon: tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za masu istisnute tekućine.

 No, kao što je to biva s genijima, skoro za tadašnju cijelu Sirakuzu Arhimed je bio lud i nitko nije vidio ništa genijalno u tome što gol trči po ulici, crta po pepelu, ne jede danima i sve ostalo što je radio u trenucima manijakalne koncentracije na znanost: na koncu je, prema nekim zapisima, siromahu najvjerojatnije odsječena glava.

Postoje brojni znakovi da civilizacija po tom pitanju nije daleko odmakla, i da je neprosvijećena raja danas jednako brutalna prema genijima kao i u doba kad se Arhimed brčkao po kupaonicama. Uzmimo za primjer Darka Milinovića, hrvatskog reformatora zdravstva koji je ove srijede iznio genijalnu jednadžbu: ako tijelo pacijenta uroniš u bolnicu A, koja je u kategoriji 1, a onda to isto tijelo uroniš u bolnicu 3, koja je B, odnosno u trećoj kategoriji, taj će pacijent jednako umrijeti ili preživjeti, jer to sve skupa nema nikakve uzročno-posljedične veze. Milinović je dokazao i obrnuto: ako tijelo pacijenta uroniš u treću kategoriju, bolnicu B, i onda ga nekako izroniš i uroniš u bolnicu A koja je u kategoriji 1 – efekt je potpuno isti kao da si jednadžbu započeo od  bolnice A!

Objavu ovoga spektakularnog Milinovićeva reformskog otkrića, čija skraćena formula glasi - "Ista ti je stvar, bio ti u kategoriji A, B ili 3",  hrvatska je javnost ovih dana dočekala s neznalačkim podsmijehom, a već se primjećuje da mnogi idu toliko daleko da se pitaju isto što i Siracuza s Arhimedom – je li ovaj čovjek normalan?    

Voditelji Dnevnika Nove TV,  jedne od najgledanijih informativnih emisija u zemlji, koji su prezentirali prilog o Milinovićevu teoremu jedva su, recimo, u studiju suspregli smijeh, a voditeljica Marija Miholjek iz neugodne se situacije izvukla mrmljanjem kako je njoj sve jasno, da ne može biti jasnije te je hitno prešla na predstavljanje drugog priloga. Takvo ponižavanje jednog genija hrvatska javnost davno nije vidjela.

Uštogljena akademska publika Milinoviću pak predbacuje znanstvenu neoriginalnost; oni tvrde da reforme koje se baziraju na otkriću da se ništa ne mijenja i nisu reforme i da se Milinović samo pravi originalan sa svojim slovima i brojkama, s kojima i mala djeca znaju raditi zanimljivije račune.

Slično misle i ravnatelji bolnica, a dodaju još i to da je ministar pobrkao zdravstvo s astrologijom, budući da Milinović bolničke kategorije A, B i 3 dovedi u vezu sa zvjezdicama, radi ljepše prezentacije teorije.

Na društvenim mrežama sve su češće skupine bijesnih građana koje bi ministru zdravstva bile spremne i skinuti glavu, sva sreća ne doslovno, nego samo politički, tako da ga doživotno onemoguće da se bavi zdravstvenim teoremima, astrološkim prognozama i aksiomima o uzaludnosti liječenja.

Ukratko - radi se o tipičnom srazu između vizionarstva i neprosvijećenosti, u povijesti viđenom neizmjerno mnogo puta.

 Hrvatski se Arhimed, zasad, dobro drži. Slično svom prethodniku koji je uzviknuo "Ne dirajte mi krugove", Milinović je hrabro pred kamerama izjavio: "Nemoguće je da sam pogriješio, ne dirajte mi statistiku!" i relativno mirno i dostojanstveno odšetao u svoj znanstveni kabinet.

Mnogo će vremena proći dok hrvatski narod ne shvati kakva je genija imao. Za koje desetljeće, kada sve hrvatske bolnice budu pretvorene u kategorije i zvjezdice, a pacijenti u hotelske goste, znat ćemo da smo 2011. godine, zahvaljujući Hrvatskoj demokratskoj zajednici, imali takav intelektualni kapacitet u Vladi kakva mnoge zemlje neće ni tada imati. 

No, nema straha: ispočetka, Milinovićev rad bio je jasan samo jednom drugom geniju –  jednako neshvaćenom Ivi Sanaderu – zatim se to slabašno proširilo na Jadranku Kosor , nekoliko HDZ-ovih ministara i rijetke socijaldemokrate koji imaju slične vizije, pa će za koje vrijeme sigurno zaraziti mase. Milinovićevi će unuci doživjeti da u čitankama vide djedov lik, a ispod ispisanu formulu - „Kad A staviš u 1, a jedan u C ili 3, i to ponoviš, samo obrnutim redoslijedom, dobio si reformu zdravstva!"

Izvor: Nataša Škaričić/Objektiv

Dana 22. Siječnja jedrilica „Nage Libre“ doživjela je pomorsku nezgodu na koordinatama 43,42N 15,48E (nekih 26NM zapadno, jugozapadno od Komiže). U prognozi je stajalo upozorenje za olujnu buru. Nage Libre je skoro nova Grand Soleil jedrilica veličine 45 stopa. Skiper je bio povrijeđen i jedrilica je ostala bez kormila, pa je upućen poziv u pomoć. Odazvala se je koča „Nebeski“ koja ju je nakon 12 satnog spašavanja doteglila u luku Komiža sljedećeg jutra oko 9,30 sati.

Taj 22.-23. Siječnja je bio toliko olujan dan da nije havarirao samo našu jedrilicu, već je mareta danima kasnije valjala blogere i komentatore po raznim portalima. Nesporazuma i prepirki je bilo nebrojeno, ali svi su se u slagali u jednoj stvari: Kapetan i posada „Nebeskog“ zaslužuju sve pohvale. Nastavivši tim tragom popio sam kavu i porazgovarao sa Robertom Mršićem – zapovjednikom „Nebeskog“, čovjekom koji je odlučio dići sidro i krenuti u spašavanje.

Robi, svi te hvale kao požrtvovonog Dalmatinca koji je spasio purgera... odakle si?

Kvarner. Točnije s Krka iz mjesta Pinezići. Iz obitelji koja generacijama ovisi o brodovima i moru. Kako je to u našem kraju česta tradicija.

Znači ove svađe oko purgeraja i tovaranja u pomorstvu su bile apsurdne...

Takve podjele su i inače besmislene. I njima se načešće bave ljudi koji more gledaju kroz ponestru. No, moram i nadodati da ribarenje u onom djelu zapadnije i jugozapadnije od Jabuke i Visa najčešće dopadne nas sa Kvarnera i Istre. Dalmatince tamo malo manje vidimo. Osim dalmatinske policije.

Kako se je „Nebeski“ našao tamo? Gdje ste točno bili?

A taj dan smo radili između Jabuke i Visa. Taman smo digli mrežu. Bacili smo sidro iza Sveca, mornari su razvrstavali ribu. Spremali smo se za večeru i par sati spavanja.

Robi kako si odlučio krenuti u traganje i spašavanje po onom vjetru?
Jednostvano sam krenuo. Čuo sam poziv u pomoć i odmah sam krenuo. Nazvao sam gazdu i obavijestio ga.

Znači i ti imaš gazdu...

Da, imam gazdu. To ti je dobar čovjek koji je dozvolio da potrošimo par tona nafte zbog vas dvojce i nije ništa pitao.

A vaši životi? Rizik, opasnost?

To i tako nikoga ne zanima. Pa mi spavamo 3 sata dnevno i nitko nas to ne pita. Na onakvom vjetru i moru mi svakoga dana radimo i riskiramo jednako - za dnevnicu. Taj dio nikoga od onih komentatora ne zabrinjava, a kada se to uradi besplatno – da se spasi nečiji život - onda krene pljuvanje po nautičarima, purgerima i neznam što. Ridikuli. Eto živimo na moru. I od mora, pa mora da smo i pomanitali. Da idemo vas spašavati. Nakon ovih novinskih natpisa... Čovjek kad to čita, rekao bi ča im je to trebalo? Po fortunelu bure... A tko bi iz novina život gleda...tako neka mu i bude.

Pa većina ljudi bi čula Mayday Mayday Mayday i ušlo bi im kroz desno uho, izašlo kroz ljevo i to je to. Što čovjeka tjera da izađe iz zaklona i ode nekom pomoć nakon cijelog dana šljake, teškog ribarskog rada?

Mora da sam budala, kad to iz tog kuta gledam. Ali nije tako. Na moru je to drugačije... nema te zlobe i zloće kao na portalima. Išao bi opet kad bi mora. Istina je, vrijeme je bilo grdo. Ja nisam mogo sjediti u kokpitu, već sam klizio od sica do poneštre i nazad. I sam sam ima val u krmeni kvartir. Znači bilo je grdo. Svima sam poslije rekao, to je prvi put da san na takovemu moru i da me uopće nije bilo briga... Išal sam spasiti dva života. Mene ti je Peco naviše zabrinulo kada sam čuo da je skipper ozljeđen. Ozljeđen čovjek (skipper) na brodu bez kormila. To me je brinulo. Kada smo se počeli približavati vašoj poziciji ja sam te zvao VHF-om nekih pola sata da mi se nisi odazvao. Tu su već sumnje počele biti ozbiljnije.

Dobro je Robi da nisi odustao.

Pa ne bih odustao nikad. Znao sam da kada dođemo tamo ćemo nešto naći. Nadao sam se da je sve ipak u redu.

E sada, što misliš o nama dvojici koji smo izašli na taj vjetar?

Pa ništa.

Jel nas osuđuješ?

Osuđujem? Nikad. Za kolko? 100E? Pa malo vas i plaćaju za plovidbu po tim uvjetima. Inače u potpunosti podržavam nautičare i te njihove ideje da ispituju svoje granice. To je i ideja plovidbe uz pomoć vjetra. Zar ne? Koliko vi spavate Predrag?
....
K vragu Robi, sada me ostavi bez riječi.

Autor: Predrag Ambreković

http://www.morsko-prase.hr

PSD je dopis o stanju državnih institucija Hrvatske uputio Briselu paralelno sa izveštajem koji šalje Vlada RH u vezi sa merilima za zatvaranje poglavlja 23. Partnerstvo ocenjuje kao ''katastrofalnu'' situaciju u medijima,  a pored pretnji novinarima i cenzure, kao primer navodi se i ''slučaj kartela dnevnih novina pri formiranju cijena, ili sporazum između EPH i NCL grupe o cijenama tjednih novina''.

''Novinarima se i dalje prijeti direktno od strane političara ili članova Vlade ili indirektno putem njihovih upravljačkih struktura. Cenzura članaka i radio ili TV emisija je u najgoroj fazi u novijoj povijesti, iako je cenzura zabranjena Ustavom.'' PSD podseća da je ''privremeno vođstvo'' HRT-a ilegalnim odlukama ugasilo više emisija. 

''Na marginama javnog dijaloga o novim zakonima o medijima i HRT-u (ispunjavanje EU mjerila), skoro prije 2 godine, Vlada je de facto imenovala „privremeno vodstvo“ HRT-a. Iako, prema nekoliko zakona, termin „privremeno vodstvo“ podrazumijeva ograničenje trajanja na šest mjeseci, ovo dakle nelegalno vodstvo je ugasilo nekoliko TV emisija političke i društvene naravi. Dakle, ilegalno vodstvo je donosilo ilegalne odluke o gašenju nekoliko emisija i otpuštanju nekoliko stotina novinara (honorarci), iako privremeno vodstvo ne smije ulaziti u sfere programskog sadržaja TV-a (ili ijednog javnog ili privatnog subjekta) bilo gdje u svijetu'', navodi se u izveštaju.

Partnerstvo podseća da je jedan broj intervencija na HTV-u usledio nakon poziva i insistiranja ministra policije Tomislava Karamarka, da se pojedine emisije skinu sa programa. Ministar policije dovodi se i u vezu sa zastrašivanjem nezavisnih novinara Domagoja Margetića i Željka Peratovića.

PSD se osvrće i na borbu RH protiv korupcije, konstatujući da ''tzv. antikorupcijske reforme ne jamče jednakost svakog građana pred zakonom'', kao i da odstupaju od temeljnih principa političkog integriteta, čime nisu ispunjeni osnovni preduslovi za borbu protiv korupcije.

''Reforma pravosuđa, kao i razvoj ljudskih potencijala unutar sektora pravosuđa, postoji samo na papiru. Posljednje imenovanje 57 sudaca odvilo se unutar netransparentne procedure bez poštivanja zakona'', upozorava PSD, objašnjavajući da je svojim radom država pokazala da je model iz 90-ih godina samo donekle modifikovan. Kao primer navodi se netransparentno imenovanje članova Ustavnog suda RH primer koji se, prema mišljenju predsednika PSD Munira Podumljaka, ''ne može se gledati niti na jedan drugi način osim kao političku namjeru za preuzimanjem kontrole nad odlukama tko će i kada biti suđen i kažnjen za kaznena djela vezana uz politiku i obnašanje javnih dužnosti''.

''Opći rezultat reforme pravosuđa nije promijenio način na koji se obavljaju poslovi na sudovima. Broj slučajeva je ostao velik, na raspodjelu slučajeva se i dalje može politički ili nekako drukčije utjecati, i kako je napomenuto od strane novinara koji prate temu, pravda u novom sustavu će biti dostupna samo bogatima, moćnima i onima koji su uz njih povezani'', navodi se u izveštaju.

Duh ''kontrole bez odgovornosti'' PSD vidi i u slučaju reforme policije, koja pokazuje nameru vlasti da ojača kontrolu nad policijskim aparatom, time što će ministar unutrašnjih poslova dobiti potpunu kontrolu nad postupcima imenovanja zaposlenih na svim nivoima svog resora. ''Istraživanja PSD-a pokazuju da Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo uprave kao i mnoge lokalne vlasti, u potpunosti ignoriraju zakon, posebice kada se radi o informacijama o ljudskim resursima, procedurama imenovanja, javne nabave, proračuna, koncesija i upravljanja javnim vlasništvom", stoji u izveštaju.

Pun rupa je, tvrdi PSD, i novi Zakon o suzbijanju sukoba interesa, s obzirom da će Povjerenstvo koje bi trebalo da ga sprovodi opet po svom ukusu sastavljati vladajuća partija. Takođe, "poništavanje pravnih akata proizašlih pod sukobom interesa te otklanjanje ili plaćanje štete nastale sukobom interesa još uvijek nisu unutar zakona, na taj način ostavljajući zakon u svom značenju i biti jednakim kao i zakon koji se mijenjao".

PSD navodi da je potrebno što pre izmeniti postojeće norme u pravosuđu i policiji, kako bi se ukinuo princip netransparentnosti, a zahteva se i poništavanje svih skorašnjih imenovanja u pravosuđu. Potrebna su dodatna prilagođavanja Zakona o javnoj nabavi i Zakona o suzbijanju sukoba interesa, a posebno aktivno treba raditi na osiguravanju slobode govora i slobode medija.

''Javni službenici koji su krivi za cenzuru bi trebali dobiti zabranu obnašanja javnih dužnosti ili zapošljavanja u državnoj administraciji, odnosno javnom sektoru'', zaključuje se u izveštaju Partnerstva za društveni razvoj.

Preneseno sa e-novine.com

Uštedite sebi i svojim prijateljima svaki mjesec desetak kuna. Pitate se kako? Pročitajte do kraja i učinite predloženo, a to Vas ništa ne košta.

Svaki mjesec kada dobijemo račun za mobitel i vidimo iznos koji trebamo platiti «padamo u nesvijest».
S druge strane nas naši davatelji usluga svakodnevno maltretiraju s propagandnim porukama na TV-u. Kada pomislim da jedna sekunda emitiranja na TV-u u «špici» košta i po nekoliko tisuća EUR-a, pitam se koliko bi cijena razgovora mogla biti jeftinija da im se zakonom ograniči broj emitiranja na recimo dvije do tri poruke dnevno. Na to mi kao korisnici ne možemo utjecati i tko nas pita jeste li ili niste zadovoljni, koga briga što se vi nervirate kada jednu te istu reklamu gledate deset puta svako veće.
No na nešto ipak možemo utjecati.
Mene osobno nervira kada nekoga nazovem, taj netko se ne javi pa se na njegovom uređaju uključi automatska sekretarica. Mene tada taj poziv košta 1,91 kn. Koliko to Vas košta ovisi o tome kojeg operatera koristite, koji paket imate i.t.d. ali Vas košta.
Operateri nam ovu opciju (automatske sekretarice) uključe odmah čim smo kupili karticu odnosno mobitel.
Razmislite o tome koliko puta mjesečno vam se prilikom poziva uključi automatska sekretarica  a dotični nije pročitao poruku (jer to i njega košta), već vas je nazvao jer je vidio «neodgovoreni poziv». Uostalom, mnogo je jeftinije poslati mu SMS poruku nego ostavljati poruku na automatskoj sekretarici.
Dakle dragi moji uštedite sebi i svojim prijateljima na način da jednostavno isključite «automatsku sekretaricu» ili «pretinac govorne pošte».

Mnogi korisnici ne znaju kako će to učiniti. Jednostavno nazovite službu za korisnike svog davatelja usluge i oni će vam dati uputu.

Za T-mobile, dakle za one kojima brojevi počinju s 098  automatsku sekretaricu ćete automatski isključiti ako u svoj mobitel ukucate: #70# i stisnete tipku za poziv (zelena slušalica).

Za VIP, dakle za one čiji brojevi počinju s 091 automatsku sekretaricu ćete automatski isključiti ako u svoj mobitel ukucate: ##002# i stisnete tipku za poziv (zelena slušalica).

Nadam se da ćete isključiti automatske sekretarice i na taj način sebi i svojim prijateljima u ovim kriznim vremenima uštedjeti koju kunu, a istovremeno Vas podsjećam na onu narodnu: «Debeloj guski ne treba vrat mašću mazati».

Pozdrav svim ovisnicima mobilnih telefona.

Izvor:Drumtidam

Ima obitelji koje po nekakvom unutrašnjem nagonu sudjeluju u historijskim bojevima, revolucijama i prevratima, a ima i onih drugih, poput moje, koje s pljeskom dočekuju i u suzama ispraćaju svaku vlast. Mi smo, naprosto, lojalni mainstream. Nikad ni u jednoj stranci, uvijek tu, a nikad vinovnici. Moglo bi se reći – rođeni domobrani. Moja je pokojna baka zajedno sa stotinama tisuća Zagrepčana bacala s našeg prozora u Ilici cvijeće na kolonu automobila koja je pratila kralja Aleksandra kada je 1923. posjetio Zagreb, tulila je ko kišna godina na Glavnom kolodvoru skupa sa stotinama tisuća Zagrepčana kad su 10 godina kasnije mrtvog kralja vraćali iz Francuske u Beograd, a onda je s našeg iličkog prozora bacala cvijeće na kneza Pavla i kneginju Olgu na veličanstvenom dočeku što im ga je 1936. priredio cijeli Zagreb.

Baka je ispunjena iskrenim ushićenjem bacala cvijeće i na njemačke vojnike koji su došli 1941. u Zagreb, zajedno sa stotinama tisuća Zagrepčana mahala je Poglavniku NDH koji je u pratnji svojih kolega marširao upravo ispod našeg prozora na prvu, drugu i treću godišnjicu države. Dakako, s istog tog prozora moja je baka presretna dočekala partizane i novo oslobođenje zajedno sa stotinama tisuća sugrađana, pa je bacala cvijeće na druga Tita, tulila je opet na Glavnom kolodvoru sa stotinama tisuća kad su ga vozili mrtvog iz Ljubljane.

Dočekala je na kraju sa stotinama tisuća Zagrepčana i Franju Tuđmana 1990. I umrla. Na mnogim povijesnim fotografijama vidi se naš ilički prozor, a baka je po roletama mogla precizno odrediti povijesno razdoblje kad je fotografija nastala: rebrenice u kraljevini, drvene grilje u endehaziji i par godina nakon prevrata, plastičnjače u socijalizmu… Za Tuđmana smo rolete morali skinuti jer je tako naredio njegov Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture. Moja je baka skupa sa stotinama tisuća na oduševljenje uvijek spremnih Zagrepčana preturila preko glave tokom svog života gledajući uglavnom kroz prozor četiri oslobođenja, dvadesetak što careva, kraljeva i kneževa, što državnih poglavara, banova, premijera i predsjednika, tri padanja u povijesno ropstvo, desetak historijskih sprovoda, Toma Gotovca, bezbroj sukoba raznih demonstranata s policijama narodnih i nenarodnih režima. I sve ih je jednako oduševljeno dočekivala i ispraćala.

Da parafraziram najvećeg živog književnika u Hrvata: mi smo svakoj vlasti rekli odlučno „Da“.

Izuzme li se kratki izlet u politiku mog djeda (bio je nepunih godinu dana blagajnik HSS-a za Donji grad 1938. ali je, svjedoče obiteljske legende, zapio partijsku članarinu pa su ga iste godine izbacili, a dobio je i batine od prevarenih partijskih kamerada), nikad nitko nije bio član ni jedne stranke. Nakon djedove političke afere s članarinom, bavljenje politikom došlo je na zao glas. „Batine dobi ko se u gospodske poslove petlja“, mudrovala je moja baka. Tako se kroz povijesno iskustvo iskristalizirao jedan hvalevrijedan priključak na politička i društvena zbivanja: moji su uvijek uz vlast. S malom švejkovskom distancom, dakako. Između purice s mlincima i političkih govorancija, pa da je riječ i o povijesnim istupima nacionalnih vođa, nama nekako više leži purica s mlincima.

Često pomislim kako poslušan čovjek koji slijepo vjeruje vlastima zapravo živi u najboljem od svih mogućih svjetova. Nema stresa, nema dilema, sumnji: sve je savršeno razumljivo i logično. Upališ televizor ili radio, popneš se na Internet, prolistaš režimske novine (a postoje li uopće drukčije?) i sve ti bude kristalno jasno. Kad bolje razmislim, moja obitelj i ja smo podanici kakve svaki režim samo može poželjeti – vedri i uvijek spremni za svečane mimohode, dočeke i sprovode. I dakako, ushićeno bacanje cvijeća kroz prozor na razne historijske ličnosti. Samo nas treba držati podalje od partijske blagajne da ne posrnemo. Zašto sve ovo pišem? Zato da bih objasnila odakle moje slijepo povjerenje u poteze Jadranke Kosor.

Kad je nedavno premijerka rekla kako planira zaposliti 150 tisuća stanovnika do kraja godine, sve da joj nitko u državi ne vjeruje, vjerovali bismo joj ministar Čobanković, moja obitelj i ja. Mi vjerujemo i u njenu najavu priljeva 14 milijardi eura inozemnih investicija u narednih nekoliko mjeseci.

Premijerkine opaske o saldu opće države u deficitu od 4,9 posto BDP-a primili smo s oduševljenjem i bez truna sumnje. Uostalom, zar nije davno utvrđeno da onaj koji je na brdu više i dalje vidi od onog u podnožju? A Grič je brdo. Budemo li poslušni, naši velikaši će se pobrinuti za nas.

Tako je bilo u prošlosti, tako je i danas, a tako će biti i za tisuću godina. Njihovo je da misle, a naše da ih slušamo, slijedimo i vjerujemo im.

Sve dok su na vlasti.

OTVORENO PISMO VLADI RH: Zaustavite pokušaj privatizacije Hrvatskih voda i hitno povucite iz saborske procedure izmjene Zakona o vodama

Poštovana gđo Kosor, predsjednice Vlade RH,

U studenom 2010. godine Vlada RH je u hitnu proceduru, bez javne rasprave, uputilaKonačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama te Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Takvim činom u prvom redu je prekršen Zakon o zaštiti okoliša zbog neodržavanja tridesetodnevne javne rasprave za zakone koji imaju utjecaja na okoliš. Isto tako prekršen je i Poslovnik Hrvatskog sabora jer su se izmjene zakona našle u hitnoj proceduri iako nije riječ o zakonima kojima se otklanjaju veći poremećaji u gospodarstvu niti se radi o izmjenama zakona koje se donose radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU.

Izmjene zakona su prvenstveno usmjerene prema promjeni pravnog statusa Hrvatskih voda iz javne ustanove u javno poduzeće što je po našem mišljenju prvi korak k privatizaciji Hrvatskih voda. Time bi u konačnici hrvatski građani izgubili kontrolu nad poduzećem koje upravlja našim vodnim resursima. Predlagač taj potez objašnjava činjenicom da su i HEP i Hrvatske autoceste javna poduzeća, zaboravljajući pritom spomenuti činjenicu da, osim Latvije, sve države članice EU imaju institucije za upravljanje vodama u statusu javne ustanove, a ne javnog poduzeća. Budući da nas EU ne sili na takav potez, a gotovo sve članice EU nemaju tako riješen status institucija za vodno gospodarstvo, pitamo se kome su u interesu ovakve izmjene zakona i nije li posrijedi prvi korak prema privatizaciji Hrvatskih voda? Naime, ako Hrvatske vode iz javne ustanove postanu javno poduzeće, lako će uslijediti prodaja Hrvatskih voda u privatne ruke. Ima li to ikakve veze s izjavom ministraJandrokovića koji je prije nekoliko dana na sastanku sa državnom tajnicom Hillary Clinton pozvao ulagače iz SAD-a da investiraju u hrvatsko vodno gospodarstvo?

Podsjećamo kako su izmjene navedenih zakona odbačene na matičnom Saborskom odboru za regionalni razvoj, šumarstvo i vodno gospodarstvo te na Nacionalnom vijeću za vode još u studenom 2010. Unatoč toj činjenici izmjene zakona se i dalje nalaze na dnevnom redu Sabora, a pojedini krugovi unutar Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva dalje lobiraju da se izmjene ipak usvoje. Za Vladu RH ovo je prilika da ozbiljnost svojih namjera i iskrenost svojih izjava da se Hrvatske vode i Hrvatske šume neće privatizirati pokaže hitnim povlačenjem izmjena zakona iz saborske procedure.

Smatramo da je potrebno reformirati Hrvatske vode i u vidu unutarnjeg ustroja i u vidu praksi reguliranja rijeka koje odudaraju od najnovijih preporuka Europske unije, no ovo je put prema gubitku kontrole nad Hrvatskim vodama, a time i nad vodom kao resursom. Oštro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzeća koja upravljaju prirodnim resursima jer se tim resursima treba održivo upravljati radi dugoročnog javnog interesa, a privatna poduzeća po prirodi stvari njima upravljaju radi uvećanja kratkoročnih profita. Ukoliko građani Hrvatske posredno izgube kontrolu nad upravljanjem prirodnim resursima, gube mogućnost za dugoročno održivi razvoj svoje zemlje.

Franjevački svjetovni red, Lovro Sučić,

Zelena akcija, Tomislav Tomašević,

Franjevački institut za kulturu mira, fra Mijo Đolan.

Izvor: e-novine

Naša bit, bit postojanja, je određena različitim izborima koje dobivamo kroz život. Potrebno je da se zamislimo na raskršću bezbroj pravaca i kada odaberemo jedan pravac opet se nalazimo na sličnom raskršću sa bezbroj pravaca i tako dalje i itd. Našu bitvenost dakle određuju naši postupci, naša slobodna volja na koju ništa ne može imati utjecaj osim nas samih. Mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo se razviti kao osobe; religijski moral u svojoj interpretaciji onda procijenjuje kakav je naš postupak. Religije su nametnule moral koji je naoko i koristan jer iako čovjeka sputava, moral ga čini drugačijim od ostalih živih bića na Zemlji.

Primjerice, čovjek zna da nije moralno ubiti, pripremiti u sendvič sa ajvarom, te pojesti drugog čovjeka. Iako je to jedna od starozavjetnih zapovijedi, Bog se neće uplesti da kazni ubojicu i na sam pomisao tog čina da ubije drugog čovjeka. Zašto? Zato što nam je upravo On, prema biblijskom izučavanju, dao slobodnu volju. I upravo zbog tog ultimativnog Božjeg dara, ne može postojati poseban plan za sve nas, „ucrtani program“ koji smo dužni pratiti; jer bi to značilo da smo unaprijed „programirani“, da smo obični pijuni bez slobodne volje u rukama egoističnog božanstva. Mi, ljudi kao individue sami činimo plan, imamo tu slobodu odlučivanja, a događaji koji naši postupci izazivaju ovise uglavnom o našem stavu, našem odgoju, našoj inteligenciji i mogućnostima koje nam se nude.

Zar bi božanstvo moglo namijeniti nekom čovjeku destruktivnu crtu (u vidu samoubojice ili ovisnika) i to pogotovo kršćanska percepcija očinskog boga? Čemu onda radost rođenja, ulazak u adolescenciju, prve ljubavi i sl. kada je toj osobi u samom startu bilo zapisano u sudbinskom bar kodu da će započeti proces fizičko-moralnog samouništenja. Tu nema nikakve kozmičke pravde, zar ne? I zato naša percepcija sudbine kao nečeg što je unaprijed određeno ne može biti točna jer to je bi, slikovito rečeno, onda bio običan pravac u ravnini bez oscilacija, bez vrtoglavih padova i uspona, obična ravna crta, a sa time ne bi bilo i mogućnosti za odabir. Upravo zbog toga samoubojica ili ovisnik nisu unaprijed definirani, na te ih činove tjeraju njihovi svjesni ili nesvjesni odabiri pravaca na različitim životnim križanjima.

Zar nije najlakše reći za nekog iznimnog čovjeka da ga je samo božanstvo poslalo i učinilo da bude izniman u svojoj sredini, no paradoksalno za relativno zločestog čovjeka rijetko tvrdimo da je suprotno. Naime „dobro“ božanstvo nikada ne bi poslalo nekoga zločestog kao što je neka ispičutura, ne, njih obično šalje sama opozicija tom dobrom božanstvu. Zašto bi se neko božanstvo uopće petljalo tako u sudbinu ljudi, zbog čega su nametnuta takva pravila da netko može biti izniman cijeli život, a netko može biti obična pijandura i nerealizirano ljudsko biće tj. sušta suprotnost? Navedeni primjeri služe kao argumenti u dokazivanju da svoju vlastitu sudbinu jedino mi gradimo, sudbinu koju motri više biće koje nema namjeru intervenirati radi slobodne volje. Mi na tom putu našeg životnog razvoja možemo posrtati i padati, uzdizati se, ali jednako tako možemo i opet pasti; od iznimnog čovjeka mi lako možemo postati moralno upitna osoba, a to pravilo vrijedi i vice-versa.

U društvu kršćanskog ili zapadnosvijetskog nadzora (da smirimo ateiste) je posve uvriježena fraza „...čudni su putevi Gospodnji...“ , koja služi kao alibi kada komentiramo situacije iz života za koje se osjećamo nemoćnima da bi ih kontrolirali. Sa tom frazom komentiramo uglavnom svaku nedaću u životu od otkaza na poslu, glupih situacija do smrti drage osobe (na kraju krajeva mi i ne možemo previše utjecati na sam čin umiranja) i njome se tiješimo. Lijepo je da imamo frazu kao utjehu, ali se služimo njome da bi pokušali definirati taj mega plan koji Stvoritelj ima za sve nas pojedinačno, a tu se krije glavna zamka. Upravo zbog toga što mi utječemo na svoj životni put, ne može postojati ta sudbina koju nam je netko unaprijed planirao. Zašto djeca u Somaliji umiru? Zar je to njihova sudbina da dožive pet godina života, žive u oskudici i muče se bez ikakvih uvijeta što higijenskih, bez skoro ikakve uopće mogućnosti da se prehrane. Gdje se tu krije ta percepcija sudbine kao ultimativnog plana njihovih bijednih života, zar se ljudi pojavljuju na svijet tako kratko samo da bi patili i gdje se tu na kraju krije ta poanta; osim u čuvenoj frazi „...čudni su putevi Gospodnji...“?

Glavni cilj života je da shvatimo da nismo podložni hirovima nekog božanstva, jer sami krojimo svoju sudbinu, sami odlučujemo (iako smo nesvjesni uglavnom u tome) da li smo pozitivci i negativci, a u većini slučajeva nismo ni jedno ni drugo, a što se tiče pozitivnog i negativnog u slučaju ljudske povijesti i kulture mnoge stvari su diskutabilne i stvar osobne percepcije. Nije doduše poanta da naučimo kontrolirati svoj životni put u ovom kaotičnom svijetu (jer to je samo iluzija), moramo uvijek strepiti da izvučemo pouku iz životnih situacija, da pokušamo crpiti snagu iz ovog kaosa i pokušati taj kaos, ne dovesti u red, već učiniti korisnim za vlastiti razvoj svoje bitvenosti. Stvoriti neki prividan red u kaosu kojeg mi zovemo svijet.

Izvor: otok-krk portal

Tek što su se pomirile sa sudbinom i zaključile da će im bolje biti na Zavodu za nezaposlene nego u šivaonici, za strojem, bez kune i lipe, radnice Modne kuće Uzor osjetile su se ponovno prevarene, izlagane...

- Sve su nas lagali! Sada kažu da je papir kriv, a ne može papir bit pun bez čovikove ruke, ko ga je pisao - dobacuju svojem predsjedniku Nadzornog odbora Brunu Orešaru, koji se s njima susreo u hodniku... Bila je to njihova reakcija na njegovu izjavu kako nije znao za financijske probleme koje tvrtka ima.
Nije im jasno tko im je u ovom trenutku direktor, do prije nekoliko dana prokurist je bio Teo Mandić, zatim je, kazali su im – čovjek dao otkaz, onda se pojavio Ivan Grbić koji im je predstavljen kao vršitelj dužnosti direktora, danas doznaju da Grbić jest direktor, ali ne Uzora, već Kopče d.o.o., tvrtke koja će preuzeti 45 radnica i unajmiti pogone i strojeve...

- Više nam ništa nije jasno! Tko je odgovoran? Tko je kriv? Tko je, tko nije, što je trebao Nadzorni odbor učiniti? - pitanja se samo roje, no odgovora nema. Jedno je sigurno – neće ni plaće tako skoro... - Ne mogu ni u penziju ni na biro, šest miseci san bez plaće, a zaštite nemam od nikoga - nabraja nam Vesna Balić, 32 je godine utkala u Uzor.

- Sve se tješim dok mi je deset zdravih prstiju, neću biti gladna, ali neka je sramota i ovu državu što dozvoljava da se ne uplaćuje mirovinsko, a mi radimo! Mi svaki dan radimo! - naglašava. Marija Bakotić šest godina duže radi od Vesne, da joj nema djece, kaže, bila bi gladna, doslovno. - Došla san u Uzora sa 18, ka dite, radili smo po cile dane, a vidi sad - kaže.

Pa dodaje kako se čudila vijestima, kada bi radnici pričali da ne primaju plaću, pitala se, kaže, kako ti ljudi uopće prežive. Sada joj se, eto, događa ista stvar. Tužna je i žalosna. Tužne su joj i kolegice. Kada im je Ljiljana Šućur, sindikalna im povjerenica, prenijela odluku donesenu na sastanku – sve su plakale, sve redom... Imaju pregršt lijepih uspomena, no, priznaju, zatrle ih ove novije, crne. O “gazdi” i nemaju neko visoko mišljenje, nije ih se baš naobilazio.

Znaju da bi ponekad “svratio” do Uzora, ali to bi, kažu, uvijek bilo poslijepodne... - Ako je čovik, dat će nan plaću, a mi smo taki ljudi – da ćemo radit - pojašnjava Šime Vatavuk. I radit će, da, njih 45. Za Kopču... A šezdesetak uzornih i uzoritih majki, trudbenica, radnica uskoro će na Zavod za nezaposlene. Hoćete pustiti suzu za njih? Hoćete li dignuti glas za njih? Ili ćete, samo, okrenuti – iduću stranicu?

Milena Budimir

Orešar optuživan za milijunske muljaže

Suđenje Brunu Zvonimiru Orešaru (43), Tomislavu Marčiću (60), Ivici Dominisu (50) i Miroslavi Lepčina (60) zbog gospodarskog kriminaliteta na štetu “Jadrankamena” u iznosu od milijun i pol kuna na Općinskom sudu u Splitu odgođeno je zbog zdravstvenih problema četvrtooptužene. Optužnica je podignuta 2008. godine te je suđenje trebalo započeti u srijedu, ali je dan ranije optužena Miroslava Lepčina pisanim putem zatražila odgodu zbog nedavnog infarkta.

Prema optužnom aktu Općinskog državnog odvjetništva Tomislav Marčić je od prosinca 1995. do prosinca 1998. godine u Pučišćima na Braču i u Zagrebu kao predsjednik Uprave “Jadrankamena” potpisao fiktivni ugovor s Brunom Orešarom, direktorom društva GAIA i predsjednikom Nadzornog odbora “Jadrankamena”. Ugovor se odnosio na usluge promidžbe za koje se “Jadrankamen” obvezao isplaćivati mjesečno 4000 DEM plus pripadajuće troškove. Navedene usluge nikada nisu izvršene, a “Jadrankamen” je oštećen za pola milijuna kuna.

Druga točka optužnice navodi kako je tijekom 1999. Marčić s Lepčinom, direktoricom društva TRGOVINA NEKRETNINA, potpisao fiktivni ugovor za poslove konzaltinga, posredništva i promidžbe. Navedenim sporazumom “Jadrankamen” je oštećen za 187.000 kuna, navodi optužnica.

Fiktivni ugovori

Nadalje se terete za razdoblje od kraja 1999. do polovice 2000. godine kada je Ivica Dominis, kao predsjednik Uprave “Jadrankamena”, s Orešarom, kao predsjednikom Uprave ORBIS HOLDING, potpisao fiktivni ugovor na štetu svoje tvrtke u iznosu od 870.000 kuna.

ODO istražuje i prijave za makinacije u Orešarovoj tvrtki “Uzor”. U svibnju 2007. godine tužiteljstvo je od Porezne uprave u Splitu zaprimilo kaznenu prijavu protiv Marka Tomića (54), direktora “Uzora”, zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Nakon provedene istrage polovicom 2008. godine podignuta je optužnica za isto kazneno djelo, ali u svezi zlouporabe stečaja i povrede dužnosti u slučaju gubitaka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz Zakona o trgovačkim društvima. Suđenje po navedenoj optužnici do danas nije zakazano unatoč požurnicama s odvjetništva.

Protiv Marka Tomića je i u prosincu 2009. godine od Organizacije sindikata radnika modne kuće “Uzor” zaprimilo kaznenu prijavu zbog nelegalnosti u tvrtki. Od Policijske uprave splitsko-dalmatinske zatraženo je provođenje izvida te od Porezne uprave kontrolu poslovanja za razdoblje od 2005. do 2009. godine.

Pogodovanje vjerovnicima

U siječnju ove godine policija je dostavila posebno izvješće protiv Tomića kao nadopunu prijave zbog kaznenog djela pogodovanja vjerovnika i krivotvorenja službene isprave. Zatraženo je provođenje daljnjih izvida.

Piše: Katarina Marić Banje

Slobodna Dalmacija

Tvrtka Blitz-CineStar preuzela je prostor Broadway kina u sklopu splitskog Joker centra, u kojem će se 1. ožujka otvoriti multipleks CineStar. U prostor i opremu kina će biti uloženo ukupno 7 milijuna kuna, uz kompletnu digitalizaciju tijekom veljače, čime će Split već od 1. ožujka dobiti prvo u potpunosti digitalizirano kino u Hrvatskoj i regiji. Od ukupno pet dvorana, čak četiri će biti opremljene i RealD 3D tehnologijom. U narednim mjesecima će se cijela unutrašnjost kina u najvećoj mogućoj mjeri približiti CineStar standardima. Ukupni kapacitet kina je 700 sjedala.

Multipleks CineStar smješten u sklopu Joker centra bit će opremljen prema najsuvremenijim standardima koji uključuju wall to wall platna i apsolutno najbolju svjetsku audio vizualnu tehnologiju koja uključuje Barco digitalne projektore, Doremi servere i RealD 3D tehnologiju.

Splitski CineStar će svim posjetiteljima nuditi svoje poznate usluge: 3 sata besplatnog parkinga, Stars Club 2X bonus kartice koje omogućuju on-line kupnju ulaznica i ispis istih kod kuće, najsuvremenije RealD 3D naočale, filmske matineje, svečane premijere i ono najvažnije - preko 150 najnovijih filmskih hitova godišnje.

 „Izuzetno nam je drago da pored svih gradova u Hrvatskoj napokon i u Splitu 1. ožujka otvaramo CineStar. Ne radi se samo o tome da građani Splita dobiju najbolje tehničke uvjete za gledanje filma, već i ono najvažnije, najnoviji filmski sadržaj koji ni u kojem pogledu ne zaostaje za svjetskim trendovima i kino otvaranjima. Ovim projektom, uz sve one koje uskoro otvaramo, definitivno zaokružujemo mrežu multipleksa na području cijele Hrvatske.“ Hrvoje Krstulović, član uprave tvrtke Blitz-CineStar

Blitz-CineStar će u širenju mreže multipleksa u Hrvatskoj nakon splitskog otvaranja otvoriti još pet kina. Prvo će već 22. ožujka vrata za gledatelje otvoriti multipleks u Osijeku, u sklopu Portanova centra (9 dvorana s 1300 sjedala), zatim se 14. travnja u sklopu Arena centra otvara treći zagrebački CineStar (10 dvorana uključujući IMAX i Gold Class s 1712 sjedala). Sredinom godine otvorit će se još dva multipleksa CineStar,  u Lumini centru u Varaždinu (6 dvorana s 800 sjedala), te u kompleksu Dvori Lapad u Dubroviku ( 3 dvorane, 600 sjedala).  Tijekom 2012. otvorit će se i multipleks u Slavonskom Brodu u Colosseum centru (4 dvorane, 520 sjedala).

Uz postojeće, CineStar Zagreb (13 dvorana s 2940 sjedala), CineStar Novi Zagreb (9 dvorana s 1927 sjedala), CineStar Rijeka (8 dvorana s 1868 sjedala), CineStar Zadar (6 dvorana s 980 sjedala) i CineStar Šibenik (5 dvorana s 592 sjedala), svi planirani multipleksi činit će nacionalni CineStar lanac od ukupno 11 multipleksa sa 78 dvorana koje sadrže preko 14 000 sjedala.

Blitz-CineStar

2003. godine zajedničkim ulaganjem tvrtke Blitz film i video distribucija i najvećeg njemačkog kino prikazivača CineStar, u želji za izjednačavanjem kvalitete kino ponude u regiji s kvalitetom drugih razvijenih europskih zemalja, osnovana je nova tvrtka za prikazivačku djelatnost Blitz-CineStar. Time je kreirano novo kinoprikazivačko tržište koje će publici u Hrvatskoj pružiti usluge na razini najviših svjetskih standarda. Prvi multipleks otvoren je u Zagrebu 2003. godine, a slijedili su multipleksi u Novom Zagrebu i Rijeci 2007., u Zadru 2008. i u Šibeniku 2010. godine.

Nas su učili da je imela otrovna biljka i da se ne smije dirati.
To je bilo upravo u vrijeme kad je ova biljka pala u nemilost stručnjaka. Da ih sad pitate rekli bi da je ljekovita i otrovna.
XX vijek je vijek demistifikacije mnogobrojnih stvari koje su ljepše izgledale kao mistične, a XXI vijek je naslijedio tu demistifikaciju i mi upravo plačemo za njom.
U Staroj Grčkoj mitski junak Eneja otvara grančicom imele vrata podzemnog svijeta, a nema ni pojma da se ona zove na latinskom Viscum album L. Zato je napolapismeni stručnjaci zovu i Bijela imela iako ne postoji crna imela. Imela je jednostavno imela. Drugo je to što postoji biljka koja raste na hrastu ili ceru slična imeli ali njeno ime i prezime je Loranthus europaeus Jacq., ima žute bobice i listovi joj preko zime opadaju i nema veze s imelom.

Starorimljanin Plinije Stariji pripisuje joj čudovišna ljekovita svojstva.
Druidi, svećenici starih Kelta u Galiji poznati su nam iz crtića o Asterixu i Obelixu, a poznato nam je iz crtića da su koristili čudotvorni napitak da pobijede Rimljane.
U tom napitku je garant bilo imele jer je ona simbol besmrtnosti: živi i kad stablo na kojem ona poluparazitira izgleda mrtvo.
Imela naime raste na listopadnom drveću, obično je smatraju uništiteljicom voćnjaka i uništavaju je da spasu voćnjake. Ali koliko god se uništava ona čudesno odolijeva.
Posebno se cijeni ona koja okupira stablo kruške, pa jabuke i šljive. Zaista ne znam zašto, osim ako ne želimo zlo onom koji je bere jer su grane kruške prilično krte zbog čega i postoji poslovica „Pao s kruške“. U pravilu se zbog toga na krušku ne penje, a kako ćete s kruške ubrati imelu nije moj problem.
Kad bi Druidi znali kako mi sa zadovoljstvom trijebimo imelu rekli bi da nije ni čudo da smo prokleti. Oni bi krajem godine imali posebnu svečanost za koju bi se dotjerali u duge bijele haljine, ponijeli zlatne srpove i njima vrlo pažljivo sjekli imelu jar nije smjela pasti na zemlju kako ne bi izgubila čarobna svojstva. Tako sječenu imelu su dijelili svojim podanicima kao talisman protiv zlih duhova i bolesti.
I stari Germani su radili nešto slično, ali skloni vojevanju imelu su proglasili biljkom koja vojnika čini neranjivim i nepobjedivim.
Kad su stare kulture nestale imela (zaista vječna) se preselila u kršćanske kuće da za Božić s imelom u kuću uđe besmrtnost.
Dakle, zima je, i kad se ništa nema brati od ljekovitig bilja, tu je imela. Beru se vršne grančice ili sam list. Vrlo se izbjegavaju bobice jer su one najotrovniji dio biljke. Rusi odvojeno suše grančice od lista jer grančice koriste u čajevima protiv arterioskleroze.
I mi, kao da želimo nadoknaditi vrijeme kad smo imelu zanemarili, žurimo da list imele uvrstimo u čajeve protiv visokog tlaka, starčke hipertonije, staračke drhtavice, glavobolja uzrokovanih visokim tlakom, smirivanje ubrzanog rada srca, poboljšavanje rada želuca i crijeva, protiv krvarenja iz nosa i pluća i svašta nešto.
U najnovije vrijeme se vrlo ispituje i kao antikancerogena biljka. Ispitivanja vršena u Zagrebu rezultirala su ozdravljenjem od raka preko 60% populacije ispitivanih miševa.
Imela se preporučuje i kao topla kupka ili u najmanju ruku kao topli oblozi protiv upale zglobova, spondiloze, lumbaga, išijasa, slabe cirkulacije u nogama i proširenih vena.
I još nije gotovo.
Primjenjuje se i kad u nalazima mokraće ima mnogo klorida i bjelančevina, kod tzv. albuminurije.
Ipak, ne zaboravimo da je imela i djelomično otrovna pa se nemojmo dočepati biljke i navaliti na nju kao sivonje. Samo elegantno i s mjerom da bi bilo čudotvorno.

Stručno ocjenjivačko povjerenstvo, u kojem su radili skladatelj Dušan Šarac, umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa mr. Vedrana Milin-Ćurin i dr. Ivana Tomić-Ferić, odabralo je za izvođenje dvanaest naslova, i to:

“Ćaće moj” (Živko Ključe, Vlasta Vrandečić-Lebarić), “Ćeri moje” (Nensi Barić – Sandra Vukušić), “Da te ne uvridin” (Smiljan Radić – Petar Vlajić), “Fundamenat” (Terezija Kusanović – Darko Kusanović), “I dušon i tilon” (Ivica Kaleb – Dražena Oršulić-Šuman/ Vojislav Mataga), “Kandela” (Duško Tambača – Jakša Fiamengo), “Križ na puntinu” (glazba i stihovi: Igor Brešan, glazbena redaktura Pero Gotovac), “Kuća na žalu” (Vinko Didović – Jakša Fiamengo), Materina svića (Krešimir Magdić – Jakša Fiamengo), “Mola” (Ranko Mladina/ Joško Ćaleta – Ranko Mladina, vokalna obrada Joško Ćaleta), “Potopi se barka divojačka” (Marko Rogošić, na narodne stihove) i “Umiri se more” (glazba i stihovi Mojimir Čačija).

U Večeri novih skladbi Omiša 2011. bit će izvedena i skladba Duška Tambače “Ne jubi iz užonci”, na stihove Anele Borčić, koja je prošla na natječaju 2010. godine, ali stjecajem okolnosti nije izvedena u programu.

R.K.

Slobodna Dalmacija

Vrući latino ritmovi zarazili su i Splićane! Njih čak 220 pojavilo se na prvom satu tečaja salse, koji studio “Fever”, odnosno Centar plesa, organizira ovog mjeseca, i tobesplatno.

Mala sala restorana “Kokolo” na Gripama, koja je nekad služila za vlakiće na pirevima, sada je premala za one koji žele naučiti salsa korake pod paskom instruktora Jakova Krželja, koji je svoje umijeće donio iz New Yorka, iz škole Frankieja Martineza gdje se “zarazio” posebnim stilom salse - afro latin funk.

Od tinejdžera do gospođa

 - Nemojte se gegati, nego klizite nogama, slušajte ritam!, s postolja gdje ga svi vide viče rasplesani Jakov, dok ga novopečeni plesači prate u stopu. Ima među njima svih generacija, od tinejdžera do vremešne gospode, a svima je zajednička ljubav prema plesu.

 - Meni je ovo divno. Zaljubljenica sam u Južnu Ameriku. Odmah mi je probudilo sjećanja na one naše plesnjake u Tehničara ‘62., u Bastiona, na Pravnom fakultetu, u Vinariji...

O, kako smo se lijepo družili i plesali vikendima! I sada se nalazim s mojom ekipom iz tog doba. Mi smo zadnja generacija učiteljske škole u Splitu... E da je vratit vrijeme, nostalgično nam kazuje 65-godišnja Mirjana Čurčin Hamzić, koja je nedavno proslavila 45 godina mature u “Marulića”.

Zaplesali su tada, nego šta! Ideja da se u Splitu vrate plesne večeri bila je osnovna ideja voditelja škole salse Miljena Chovana i njegove ekipe. Kaže da je salsa trenutno najveći plesni hit u svijetu, a Splitu itekako nedostaje kvalitetna zabava, druženje i zdrav način života općenito.

 - Vidio sam da se ljudi nemaju gdje zabavljati osim na cajkama i povremenim koncertima. Htjeli smo ih privući u našu školu kako bi zavoljeli ples i zabavljali se vikendima na salsa partyjima, koje redovito organiziramo na raznim lokacijama, objašnjava nam Miljen, hvaleći Splićane kako imaju mota za ples, samo je problem što se srame.

Primijetio je to i Zdenko Ninčević, naš kolega iz tiskare “Slobodne”, koji je došao na tečaj i začudio se masovnom odazivu ženske populacije.

S balota na ples

 - Računa san da na tri muška dođe 15 žena. Bezveze. Eno i moja ekipa je masovno na balotama, ne site se da je bolje prodrmat malo kosti, kaže Zdenko.

Mladi Ivan Radišić hvata korake instruktora iz prve. Priznaje da su koraci jednostavni, a ima on i iskustva jer zapleše ponekad na plesnjaku u “Lava”. Lijepo je čuti da ne idu svi na cajke!

Puno mota i života pokazali su Marija i Ivica Pivac, bračni par koji je također otkrio “Lava” kao jedinu plesnu meku do sada u susjedstvu.

 - Ma guštamo, šta da vam kažemo! Muž je pomorac, pa malo bolje hvata korake. Vježbao je on tamo po jugu Amerike, smije se Marija nakon plesnog sata kojim je na najbolji mogući način “ubila” popodne.

Dok napuštaju plesni podij, stiže nova grupa. Raduje to Miljena, voditelja Centra plesa, u kojem je samo prošle godine 750 Splićana završilo tečaj. Možda je vrijeme i da gradske vlasti obnove one legendarne lude noći kada se plesalo do zore.

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA

Na Narodnom trgu u Splitu, te u okolnim ulicama najužeg gradskog središta u petak su se pojavili zanimljivi plakati.

Naime, kako se referendum o ulasku Hrvatske u EU polako bliži, autor ovog plakata traži javnu raspravu jer očigledno smatra da ponavljamo pogrešku iz prošlosti.

Provokativan plakat prikazuje dva para stisnutih ruku koje predstavljaju postignut sporazum sa nacizmom, odnosno s komunizmom. Zadnja ruka je ''EU ruka'' koja je još uvijek ispružena.

Nitko nije potpisan kao autor i ne zna se stoji li iza provokacije upućene zagovornicima ulaska u Europsku uniju neka udruga ili pak pojedinci.

Izvor: DalmacijaNews

Maništrica od moje babe Anice

Uvik me je čekala u staroj teći, u kojoj se, s nakrivjenin pokrivalon,  kuvala duje od tri ure (sve dok ja ne bi doša), na laganoj vatri. A česa sve nije bilo u njojzi? I kapule i luka, i podjednako nasitno nasickanih mrkava i selena i petrusimena, i konšerve i maslinova uja, i kunpira na kockice i  narizanog kupusa, pa prefin i boba oli mladoga važola, oli biža, oli šake zobi, pa u zadnju i šake šubijota. Kuželji su činili samo pff-pff, pa bi mi baba  svako malo nadolivala po žlicu vode, da se ne bi priko više ugustilo. I, šta je moglo biti lipše od te maništrice, ko joj je bija ravan? Ma, ko danas kome brani da na isti način kuva šta god oće, od zelenja kojemu je stađun, pa da se sve dobro prokuva i iskuva, i da poslin čovik more reći: Gospe moja, danas san najsritniji čovik na svitu.

Niko joj nije bija ravan, ni u kuvanju, ni u rvanju, ni u molitvi 

Materina pašticada

Najprvo je ćaća mora nabaviti tvrdoga kušeta od stare govedine, da bi ga mater mogla našpikati s komadićima luka, pršuta i klinčića. Onda bi se sve to okrenilo na kapuli i luku, pa uru-dvi kuvalo u crnome vinu, uz dodatak zrna soli i struka petrusimena. Pa bi se onda narizalo na fete i njih vratilo u toč, i sve nadolilo s još plavine, ali začinilo i s oraščićima, i s lovoron, i s koricon limuna. Kad bi se meso, posli dvi-tri ure kuvanja, dobro raskuvalo, dodalo bi mu se i po čaše prošeka, a teću protreslo livo-desno. Kome je po voji, more svemu dodati i desetak suvih šljiva, da pašticadi dadu najvišu konču. Kad se skuva, dobro je da prinoći, kako bi meso skroz upilo toč, i proželo se bojon plavine. Ka i kod najvećih kužinavanja, najlipše je kad se ta pašticada kome furešton more metniti na pijat, da bi kuvar moga uživati u svome velikom dilu. I, evo, kolko je god godina prošlo, kad god u justa metnen zeru pašticade, vaik se sitin svoje matere, koja bi posli svega kuvanja, najvolila gledati druge kako uživaju.

Znala je i boriti se, i patiti, i voliti, i kuvati, a da to ne mora svak viditi

Ćaćin  brudet

Vaik ga je radija od tri vrste riba: ugor je bija u svakoj kombinaciji glavni, a šnjin bi pomiša oli tri-četri fete palamide i koju sipu, oli pešest srdela i šaku škampa. Sve se na laganoj vatri i na maslinovome ulju brmboćalo uru vrimena: i kapula, i tri česnja luka, i teke petrusimena, i koja pomidora, pa u svemu i grančica ružmarina, list lovora i koji garofulić, s koricon limuna. Da se riba ne bi frigala odozgor gola, nadodava bi biloga vina oli još rađe opola, ako bi ga bilo. Nije ga miša, nego bi ga samo protresa gori-doli i tamo-vamo, i prija nego bi ugasija vatru, kuša bi ga drvenon žlicon, pa tren doda još zrno soli, ako je tribalo. Nije mu bila draga pura, pa bi uz brudet vaik kuva penete i poslin ih posipa parmezanon. Ko god je ima priliku provati te brudete, ne bi in naša zamirku, nego bi tražija još, za boje popiti.

Nije ga moga ni rat smesti, da prid kraj dvanajstoga 1993., usrid opće opasnosti, polako kroz Masnu ulicu ode po ugora na pazar

Ženin  janjac u toču s njokama

Prija nego šta ga iđe raditi, svaki put mi najprvo održi predavanje (pa ja oden čitati novine), da mi, Šibenčani, sve točeve radimo oli na zeca, oli na pašticadu, i da čovik ne zna šta ide. Da i pivca i tuku radimo na zeca, i jadnoga kunića, i govedinu, i bravetinu, pa i žali-Bože janjetinu: u sve da dodajemo puno začina, okrajke od pršuta, slaninu oli pešt, da priko svega nalivamo ektolitre vina, mišamo šljive i grožđica, kvasinu i prošek, i da onda nju već uru posli ručka zaboli štumak. U prvih sedan godina braka san se žestoko zna usprotiviti, ali san vidija da od toga nema koristi, pa san popušta i – kad god bi radila janjca u toču – maka se kolko god san dalje moga.

A oni – mater joj je iz dila Krka di su najboji janjci (ka da su mi sada na pijatu, puni kaduljina cvita i morske posolice) – da poštuju beštiju i kad je pritvaraju u toč, jerbo da čovik mora i zatvorenih očiju znati šta mu je u pijatu. Mećen ovu ricetu u Malu šibensku kuvaricu, jerbo se niko od naših koji su unazad trijest godina provali ti specijalitetnije požalija da mu je naudilo.

A evo kako to ona radi: nasitno nasiće pupu s koščicama od plećke, pa ih namaslinovu uju okrene na jednoj našoj kapuli i česnju luka. Onda nadodaje pomidora oli konšerve, po paprike oli koju našu mrkvicu, pa listić lovora i mrvu ružmarina, zrno soli i struk petrusimena, pa se onda sve to radi u svojoj vodi, škrto, a poslin nadoda pinjatu-dvi vode da bi bilo šuga za priliti njoke. Zna u toč metniti i komadić osušenog sira s Krka, a daje - ništa. Ne miša toč, ne trese teću, ne otkriva je kad je jedanput poklopi, ne kušava (a mene tira ća).

I, šta da rečen, ne ispadne loše.A onda, kad je boje voje, pa kad sama napravi i njoke, i još sve servira, ne spominjući mi ni jedan od mojih smrtnih grija, šta da joj rečen, nego – fala, i drugi put.

Ne da se dokazati, da ja kuvan boje od nje, a neće ni da tren čuje šta u koju spizu triba mećati , nego biži ća

Moja zečevina na lovački

Ka dite san puno zavolija zečevinu na lovački. Ili smo je za svetoga Luku (18. desetoga) i još dva-tri dana posli, dok ne bi ispraznili teću, i tako još tri-četri puta kroz jesen i zimu, dok ih je lovija didin mi brat Dunko. Poslin san ih nabavja u Kere oli od moja poznata dva lovca. Ni oko jedne spize nisan vidija tolko ceremonija ka oko zečevine, ali to je život. Najprvo ga nije lako uvatiti, jer biži od čovika, a kad ga uvatu, triba ga i saderati, i ociditi, pa onda priko noći utopiti u kvasinu pomišanu s vodon i crnin vinon (da ižnjega izađe divljina). Onda ga se jopet dobro ocidi, pa siće na manje bokune.

Prija nije bilo dubokog smrzavanja, pa je cilog zeca tribalo odma skuvati i pojisti, i zato se tražila veća, širja teća u koju bi ga se kuvalo. Da se ne bi trošilo puno letrike, užgalo bi se vatru na kominu, pa bi se teću metnilo na trenoge, i vatru održavalo da nije jaka, jerbo zec neće jaku vatru. I onda bi se lipo, na dasku, nasickalo dvi-tri kapule i pešest česanja luka, pa frigalo na mišanome uju. Kad bi se to užutilo, bacilo bi se ciloga zeca, isičenoga na fetice, u teću, i onda puštalo da pušti svoj šug. Pa bi se odozgor počelo nadodavati konšerve, lovora, garofulića, soli, teke papra, korice lemuna i koju grančicu ružmarina iz vrtla. I vaik je tribalo potakljavati vatru da ne bi splasnila, a drvenon žlicon mišati zečevinu, da uvati sa svih strana. Pa bi onda išli oraščići, pa šaka grožđica, pa nalivanje plavinon.

Prvo bi se gledalo da vino pokrije zeca, da u teći ne bude gol. Onda bi se, kako bi iskuvavalo, vaik nadolivalo i svako malo kušavalo. Na jednog omanjeg zeca znalo bi ići i do dvi litre crnoga, jerbo između zeca i čovika, kako je govorija moj Dunko, nema razlike: beštija su i jedan i drugi, i oba oće pobići, ali ih uvatu, a dok ih ne uvatu, oba volu crno. I šta ti je život? Drvenu žlicu se cilo vrime drži na teći, da bi pokrivalo povr nje stalo teke nakrivljeno. Kuva se dok se ne skuva, jerbo je zec divja, trkaća, mišićava beštija, puna force, pa triba vrimena dok omekša.

U zadnji deset minuta toču se dodaje desetak suvih šljiva, i poslin gasi vatra. Cilu noć se ne otkriva pokrivalo, nego se čeka da zec upije sve šuštance iz toča. Ujutro se odlije toč u manju teću, kako bi se šnjime zalivala pašta šuta. A zec? E, kad dođe crn ki garbun, i sav pun svake liposti, onda se na kraju ručka vadi svakom na pijat, pa ga svi cucaju, glođu i fale ga Bogu koji ga je stvorija.

Zeca se ne ide na prazan, nego na pun štumak, jerbo bi ga gladni i guloži svit stuka u dvi sekunde. A, triba znati i ovo: poslin šta se poide zečevina, koja se ide rukama, a ne nožima i pinjurima, ne triba prati ruke, nego je dosta otrati ih u kanavaču, da bi još barenko po dana prsti mrlišali na lovački. I kad ja tako napravin zeca, žena mi – umisto da mi reče: fala – kaže, to ćeš sve ti sam pojisti, jer ne bi tila da mi štumak pati ka prošli put. I sad, kako da se mi razumimo, a?

Ama znate, postoji jedna moralna obveza svakoga od nas, pa ako hoćete i katolički (kršćanski) nauk, pomagati sirotinji, starijima i bolesnima odnosno nemoćnima u svakom pogledu. Nadam se, da većina ljudi još uspijeva pronaći u sebi poticaj za takvo djelovanje, a u to me uvjeravaju i razne akcije pomoći koje gotovo uvijek izrode dobar rezultat i izmame osmijeh na lice potrebitih. Suze me uvijek prevare dok gledam kako je zapravo malo potrebno da bi se nekoga usrećilo – malo dobre volje, malo sloge i zajedništva i koja kuna od svakoga, pa kad se to sve stavi na istu hrpu, ono što je još jučer prizivalo čudo i te kako se pokaže mogućim.

Dobro djelo je nešto što s jedne strane mora biti bezuvjetno. Čin kojega nam samo srce nalaže – ono što bi se još moglo nazvati i željom. Želja nam je dakle bila učiniti dobro djelo, pomoći nekome. S druge strane, dobro djelo je nešto što se nikada ne smije uzeti zdravo za gotovo i zloupotrijebiti.

Za dobro djelo najbolje je kad završi s iskrenim „Hvala!“ i iskrenim „Molim!“. Sve drugo najčešće će pokvariti smisao učinjenog djela i na strani onoga tko ga je učinio i na strani onoga kome je učinjeno. To je jednostavno tako – jednostavno do srži i takvo mora i ostati. Nikakva daljnja očekivanja ni s jedne ni s druge strane. Mislim da je to sva filozofija dobročinstva u kojem će se sve strane dobro osjećati.

A zapravo i nije sve to baš tako jednostavno. Poznat nam je svima slučaj pekara u Zagrebu, čini mi se, koji svaki dan ispeče ne znam koliko kilograma kruha kojega podijeli sirotinji. Radi to čovjek po svojoj savjesti jer je uvjeren kako u jednoj zemlji u 21. stoljeću nitko ne bi smio biti kruha gladan i žao mu ljudi. Pomaže onako kako može, a s obzirom da je pekar, dijeli kruh. Sramotno je za jednu državu da se takvo što uopće pokazuje potrebnim, no još je sramotnije što će upravo taj čovjek ovih dana čitati rasprave na temu ispada jedne mlađe osobe koja je upravo narod kojemu ovaj mnogočiji "dobri duh" pripada, obasula ogavnim kvalifikacijama punim mržnje, trpajući sve ljude nekog nepoželjnog naroda u isti koš - koš kome je ona odredila mjere.

Tko li u te ljude usađuje takvu mržnju? Jesu li to roditeljske kuće, škole, stranke u koje se učlanjuju? Ili smo mi kao nacija genetski oštećeni pa jednostavno moramo nekoga mrziti da bismo uopće opstojali?

Sebe smatramo dobrima. Dajemo podršku drugu u nevolji. Drug je u nevolji iz političkih razloga proisteklih iz krvavih zbivanja na ovim prostorima prije 20 godina. I sve je to u redu, ali kako se to misli drugu u nevolji koji je nevin zatočen, podrška pružati pjesmama koje je pjevala neka bratija u vrijeme velikih zločina nad stanovništvom koje se eto zateklo greškom na našem svetom teritoriju, a nije mu tu bilo mjesto prema našim procjenama! Kako se tim pjesmama misli braniti nečija nevinost? Misli li se pjevajući možda, da su podršku drugu došli dati i neki suborci kojima krv nije plava kao naša, ali su se borili za isti cilj zajedno s nama iako im možda takve naše pjesme i nisu baš prvi izbor kad se o glazbenom ukusu govori? Misli li ovdje zapravo itko na ikoga osim na sebe i svoje isticanje u hrpi? Bojim se da ne!

Meni ova moja zemlja zapravo sve više sliči na staru curu. Koja nikada nigdje nije radila. Nije se udala i nije imala djece. Uvijek su drugi mislili o njoj. Ona je uvijek mislila isključivo na sebe. Ostarjela je, postala je boležljiva. Čangrizava i zajedljiva je već otprije. No ipak, ima Boga, pa su je smjestili u ustanovu u kojoj će imati sve što joj treba i stalnu skrb. I dalje neće morati ni o čemu brinuti. Rođaci će je redovito posjećivati i donositi joj sve što joj treba i još ponešto, misleći kako rade dobro djelo. No ona će uvijek naći razlog za negodovanje, za psovanje, jadikovku i za jal. I što je najgore mrzit će svakoga tko nije ona sama. Jer, valjda bi netko trebao na sebe preuzeti i njezine godine i njezine boljke i bolesti – kako bi ona mogla bančiti i uživati. Naime, jedino ju je to za života zanimalo i jedino se time bavila, dok starost nije došla po svoje, za što je vjerojatno kriv onaj tko je bezobrazno mlad. Radi tog bezobrazluka stara će ga cura mrziti iz dna duše.

Ne znam, međutim je li svjesna da mržnja i jal ubijaju. Iznutra. Pojedu te…

Tekst prenosimo sa portala LUPIGA

Kraj ovim aferama zna samo Mladen Bajić i nije samo važno uhvatiti glavu, bitno je uništiti čitav sustav. Sasvim je jasno da je riječ o nekom sustavu gdje su ljudi na funkcijama izvlačili novac građana ove države, poreznih obveznika.

Deset najvećih afera:

1. Najveća afera je vezana za HAC, a teška je milijardu kuna. Uz tu aferu je vezana izgradnja autoceste Dugopolje-Ravča, skupo su se bojali tuneli, gradile trafostanice i druge stvari.

2. Priča oko HEP-a je teška 665 milijuna kuna. Poznata je struja koja se isporučivala tvornici TLM, pogodovanje tvrtki Dioki, izgradnja trafostanica, a tu je i onaj čuveni stan kojeg je navodno Ivo Sanader dao Radi Buljubašiću.

3. Afera Spice je teška 401 milijun kuna, a riječ je o tome da je skupina ljudi na čelu s Damirom Polančecom htjela preuzeti Podravku

4. Uz Hrvatsku poštansku banku, jedinu banku u državnom vlasništvu, vezano je davanje štetnih kredita u vrijednosti od 280 milijuna kuna

5. Afera Fimi Media se naziva i ‘aferom svih afera’. Do sada je utvrđena šteta od 40 milijuna kuna od kojih je navodno čak 30 milijuna Sanader dobio u torbi osobno od Mladena Barišića, bivšeg tajnika HDZ-a. Istražitelji procjenjuju kako bi šteta mogla dosegnuti 80 milijuna kuna

6.Prva afera Ive Sanadera je bila afera Brodosplit, odnosno 4 broda preplaćena u vrijednosti od 28 milijuna kuna. Institucije nikada nisu ništa riješile.

7.Napokon su podignute i optužnice u slučaju Đakovština vrijednom 27 milijuna kuna. Netko je robne rezerve iznosio i prodavao i tako mjesecima štetio državnom proračunu

8.Iz Hrvatskih željeznica izvučen je novac u vrijednosti 25 milijuna kuna

9. Suđenje za slučaj Kamioni je završilo nakon 5 godina, a Ministarstvo obrane Republike Hrvatske je tom prilikom oštećeno za 10 milijuna kuna

10. Istraga je pokazala kako je Fond za zaštitu okoliša oštećen za 5 milijuna kuna. Na žalost po porezne obveznike možemo reći samo 5 milijuna kuna jer bi po nekim indicijama štete tamo mogle iznositi i do 200 milijuna.

Ukupna šteta u svim nabrojenim aferama je 2 milijarde i 485 milijuna kuna. S druge strane poražavajuća je činjenica da USKOK ispituje još sumnjivih 3 milijarde kuna. Taj novac je mogao biti utrošen u ono što je Hrvatskoj najpotrebnije, a to su radna mjesta.

Izvor: Z NET

“Nije mi bilo teško početi pisati za djecu, jer sam i sama bila naivna i s dvoje djece kao iz bajke. A kao pisac za djecu, nisam imala posla s piscima za odrasle koji znaju biti naporni”, kazala je Sanja Pilić, književnica za sve uzraste, a osobito za tinejdžere, kojih, na radost dječje pravobraniteljice, baš i nije bilo u publici.

Kao i u autoričinoj prvoj knjizi “O mamama sve najbolje”, publiku su činili uglavnom roditelji i postadolescenti. “Otpočetka se bavim slobodnim zanimanjem, pa mogu reći da već 30 godina živim u kapitalizmu, bez socijalne sigurnosti i prava na kredit”, kazala je Sanja Pilić.

“Sada sam, dakle, spremna za ovo okruženje, a prednost je takvog posla da se ne moraš družiti s ljudima s kojima se ne želiš družiti. Da se ponovno rodim, ne bih htjela biti pisac. Voljela bih se roditi i u malo ljepšoj zemlji i u većem jeziku. Ne bih htjela ni biti žensko”, kazala je spisateljica na pitanja voditeljice Patricije Vodopije.

Aktualna dobitnica dječjeg “Kiklopa” dodala je da u svojim knjigama djeci želi reći da su učenje i kultura dobri, da su roditelji dobri pa i kad su rastavljeni, ili kad imaju ljubavnicu ili ljubavnika. Sanja Pilić objavila je i dvije knjige poezije, koju je, kaže, najčešće pisala na telefonske narudžbe Danijela Dragojevića.

“Smiješno mi je kad čujem da muškarci pišu poeziju. Muškarci su danas počeli pisati kao žene. Današnju mušku poeziju donedavni pjesnici osudili bi kao trivijalnu”, kaže Sanja, koja je pročitala nekoliko pjesama, od kojih je najjači dojam ostavila pjesma o samohranim majkama.

Ugodnu večer zagrebačka autorica dalmatinskog temperamenta, rođena u Splitu, zaključila je pročitavši priču “Mala torba, velika sloboda”, koju su svi iz publike čekali i vrlo dobro poznavali. Reizdanje knjige izići će za dva tjedna u luksuznom izdanju prikladnom za svaku torbicu.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Bila je to reakcija Keruma iznerviranog time što je Mislav Togonal u studio pozvao Vjeku Santrića iz Građanske inicijative za Split i Društva Marjan koji je Kerumu kazao da nije napravio ništa kako bi zaštitio Marjan te da Split ne zaslužuje ovakvog gradonačelnika upitavši ga zašto Grad nije o vlastitom trošku izgradio toalete na Marjanu kojih nedostaje, a ne sve ostavljati u ruke privatnika.

"Neozbiljno je i nekorektno i nepošteno prozivati me zbog nekih insinuacija i izmišljotina pogotovo mene koji sam u 20 godina poslovanja dosada donirao i pomagao ljudima i institucijama i svemu s preko 100 milijuna kuna. I sada će netko pričati da sam išao napraviti neku korist Fani od 20.000 kuna. Pa nije narod blesav da to prihvati", odgovorio je Kerum na pitanje zašto je Grad Split, iako to nije morao, platio izradu posebne geodetske podloge potrebne za raspisivanje natječaja tvrtke Kerumove partnerice Fani.

Kerum je ustvrdio i da prosvjednici nisu upućeni u cijeli slučaj te da se tu radi o plažnom objektu  gdje bi kupači mogli ići na toalet i na kavu. "Fani je htjela napraviti taj projekt po važećem GUP-u, ali isključivo zbog toga što se radi o Fani i meni desio se ovaj slučaj. Da je itko drugi investitor, nema šanse da bi itko prosvjedovao", kaže Kerum koji je uvjeren da se ovdje radi o "pozivu na bojkot, linč".

"Ovdje se ne radi o nečemu što je loše, nego o nečemu što je dobro. Naglašavam da se ovdje poštivaju propisi i zakoni i nema šanse da će se napraviti išta mimo toga", uvjeravao je Kerum, koji je otkad je na mjestu gradonačelnika poslovno zbrinuo cijelu svoju rodbinu, a vidimo i nevjenčanu suprugu.

Foto: Nikola Vilić/CROPIX

Izvor: Index.hr

Dovoljno ljudi, energije i kreativnosti može se očito naći i u borbi – Za Marjan.

Nakon prosvjeda koji je sredinom siječnja okupio nekoliko tisuća građana svih generacija, protivnici gradnje nastavili su borbu legalnim i legitimnim načinima. Uzdrmali su i probudili stručnu javnost, angažirali DORH, a prošlog tjedna su i masovnim posjetom izložbe natječajnih radova jasno ponovili da žele poništenje natječaja za objekt na Prvoj vodi.

Jučer Bače, danas i Sv. Duje... Tko onda nije Za Marjan?!

Bače su subotnje sunce dočekale s natpisom Za Marjan načinjenim od lažine (frišku fotografiju smo objavili taj dan na fejsu), a u nedjelju se točno u podne za zvonika Sv. Duje zavijorila zastava s istim natpisom. Svi su za – možda je idući korak pronaći one koji su svih ovih godina bili protiv?

Izvor: Splitski portal

Problem je, kaže Lukica Bucat, predstavnik Nezavisnog sindikata u Dalmacijavinu, u tome što Fond za privatizaciju mjesecima nije platio boce tvrtki Straža, pa su oni jednostavno prestali s isporukom.

Sindikati traže hitan zajednički sastanak s direktorima, Upravom i predsjednikom Nadzornog odbora kako bi dogovorili kakav će stav zauzeti prema Vladi i Fondu za privatizaciju u situaciji kada je proizvodnja zaustavljena, a ni plaće se ne isplaćuju po dogovoru da će ih dobivati s dva mjeseca zakašnjenja.

Do 15. siječnja natječaj za treći krug privatizacije

- S punjenjem Pipija se stalo, a jedno još punimo gusti sok u kantama. Uspijemo nešto napuniti i u povratnim bocama, ali to je sve premalo da bismo mogli pokriti barem dio plaće radnicima. Zadnju smo plaću dobili za deveti mjesec, a iako je bilo dogovoreno da ćemo za listopad dobiti prije Nove godine, do danas ništa nije isplaćeno. Bilo je dogovoreno i da će se do 15. siječnja raspisati natječaj za treći krug privatizacije, no i s tim se kasni. Isto je i s preseljenjem na novu lokaciju. Radovi idu, ali se i tu debelo kasni s plaćanjem - kazao je Lukica Bucat.

Ne razmišljaju (još) o prosvjedu

O štrajkovima, prosvjedima i sličnim akcijama sindikalisti za sada ne razmišljaju. Smatraju da bi time mogli natjerati Zagreb na donošenje odluke kojom bi se njihova situacija još više pogoršala.

Punjenje žestokih pića također je zaustavljeno, a i s vinima im baš ne ide najbolje. Boca za punjenje imaju, ali im je tu problem stvorio ozbiljniji kvar na jednoj proizvodnoj liniji. Osim toga, problem je što, unatoč potražnji, vino ne mogu izvoziti bez trošarinskog broja.

Dva šlepera Pipija

- Trenutno imamo dva šlepera Pipija koje bi danas trebali isporučiti, ali nemamo boca u koje bi ga napunili. Ta dva šlepera nam sigurno ne bi bila dovoljna da isplatimo ljudima plaće, ali bi barem zadržali tržište. Nisam stručnjak, a govorio sam da bi ja volio da se Merlot puni u lijepoj boci, ali ako ne možemo u lijepim bocama neka ga punimo u kantama, demižanama ili nečem sličnom. No, stručnjaci su mi kazali da se ne miješam u ono što ne razumijem i da to ne bi bilo dobro, ali ja mislim da bi bilo najvažnije očuvati tržište jer kada se tržište jednom izgubi vrlo ga je teško ponovno vratiti - zaključio je Bucat. 

INES BRAJEVIĆ
Foto: Nikola Vilić / CROPIX

Izvor: DalmacijaNews

Na Danima Nikole Tesle, koji će se od 1. do 4. veljače održati u Tehničkom muzeju u Zagrebu, predstavom i predavanjima podsjetit će se na život i rad jednog od najvećih izumitelja u povijesti tehnike.

Život i rad Nikole Tesle neiscrpna je tematika za znanstvenike i istraživače i 68 godina nakon njegove smrti. Stoga će se tijekom Dana Nikole Tesle, multidisciplinarnim predavanjima osvrnuti na različite vidove rada poznatog inovatora, izume koji su bili ispred njegova vremena, kao i na njegov osebujan život.

Poznati alternativac Drago Plečko govorit će o paranormalnim iskustvima Nikole Tesle. "Prema iskazima suvremenika i samim izjavama Nikole Tesle doima se da je on posjedovao nešto što se u žargonu zove multidimenzionalnom sviješću, odnosno, sposobnost 3D vizualizacije uređaja i prirodnih fenomena", navodi se, uz ostalo, u Plečkovu predavanju.

Predstavit će se Udruga Nikola Tesla - genij za budućnost te slikovnica Nikola Tesla - izumitelj budućnosti, čiji je tekst izradila Sani Sardelić, ilustracije djeca Smiljana, pripremu i grafički dizajn Gipa-Art d.o.o. Zagreb.

Zorica Civrić, viša kustosica u beogradskom Muzeju nauke i tehnike, govorit će o Tesli i njegovu predviđanju fenomena održivosti. Naime, pitanja koja je Tesla razmatrao, a koja su i pitanja i teme koncepta održivosti, jesu energija, obnovljivi izvori, električna vozila, metalurgija, ugljen, problem šuma i svježe vode, proizvodnja ozona, kao i ljudsko ponašanje te zdravlje.

Magistar fizike Davor Jandrijević održat će predavanje o bežičnom prijenosu energije pomoću Teslinih povećala uz demonstraciju. Naime, bežični prijenos energije još nije ušao u široku uporabu i predstavlja misterij za suvremenu tehnologiju iako ga je Tesla uspješno izveo početkom 20. stoljeća.

Zadnjeg dana manifestacije, kazalište Tvornice lutaka izvest će predstavu Radio Tesla, koja poznatog inovatora smješta na sam početak njegovog životnog puta, u doba kada je započeo otkrivati neotkriveno. U predstavi se Teslu predstavlja onakvim kakav jest, sa svim svojim usponima i padovima, potragama za vlastitim identitetom i naposljetku - izumima, kao rezultatima brojnih neprospavanih noći i autističnog načina života. Predstava je rađena po autorskom tekstu Filipa Šovagovića i u režiji Maria Kovača. Glume Sven Jakir, Robert Ugrina i Petra Radin.

Izvor: H-ALTER

Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) predstavit će se od 28. do 30. siječnja u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu s predstavama 'Generacija 91-95', 'Buđenje proljeća' i 'Garaža', u kojoj nastupaju i članovi splitske grupe TBF.

Gostovanje u Beogradu otvara predstava 'Generacija 91-95', koja slojevito iščitava recentnu hrvatsku povijest. Nastala je po motivima romana 'Jebo sad hiljadu dinara' splitskog novinara i pisca Borisa Dežulovića. Redatelj Boris Šeparović za ovu je predstavu 2009. godine dobio Vjesnikovu nagradu za kazališnu umjetnost Dubravko Dujšin.

'Buđenje proljeća' Franka Wedekinda u režiji Olivera Frljića suvremena je drama o seksualnom sazrijevanju adolescenata. Proglašena je najboljom predstavom na prošlogodišnjem 15. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu - 'Bez prevoda' u Užicu, a nagradu Ardalion za najbolju žensku ulogu dobila je Nina Violić.

Trodnevno gostovanje završava izvedbom 'Garaže', koprodukcije ZKM-a i njujorškog teatra La Mama, koja je izvedena i u New Yorku. Nastala je po istoimenom romanu Zdenka Mesarića, koji je dobio epitet najšokantnijeg i najmučnijeg hrvatskog romana. Predstava je osvojila nagradu dr. Branko Gavella na Gavellinim večerima za najbolju predstavu u cjelini.

M. Z.

www.mojzagreb.info

Klizalište na splitskim Prokurativama koje se, usprkos trudu Idore Hegel, očito nije proslavilo, i u ponedjeljak bilježi nove neslavne trenutke.

Naime, u 16 sati i 15 minuta, na klizalištu smo zatekli tek - jednog jedinog dječak.

- Ne, nije mi dosadno, jer baš se zabavljam, kad sam sam na klizalištu. Baš mi je super - kazao nam je oduševljeni Dominik.

Podsjetimo, spektakularno najavljivano klizalište "Split Ice" prvo je kasnilo s otvaranjem, pa mu se onda topio led. Sada je, pak, definitivno opustjelo.

Tekst i foto: TIN JUGINOVIĆ / Dalmacija News

Dva ruska ledolomca uspjela su osloboditi posljednji iz skupine pet brodova koji su s ukupno oko 600 mornara od kraja prosinca bili okovani ledom u Ohotskom moru, objavio je danas glasnogovornik savezne agencije za ribolovstvo.

"Operacija je uspješno završena" i "svi su mornari dobro", rekao je Aleksaner Saveljev.

Brodovi su zatražili pomoć prije mjesec dana pošto su se našli opkoljeni ledom debelim od dva do četiri metra pri temperaturama nižim od minus 20 Celzijevih stupnjeva u Sahalinskom zaljevu kamo su uplovili unatoč službenim upozornjima.

Dva ledolomca razbijala su put u nedjelju i uspjela do slobodnih voda dotegliti posljednji blokirani brod, Sudružestvo, golemi brod-tvornicu za preradu ribe s 368 članova posade.

Tri ledolomca i nekoliko helikoptera sudjelovalo je u operaciji oslobađanja bez presedana po opsegu i trajanju u ekstremnim uvjetima. Ruska televizija i mediji svakodnevno su izvještavali o njihovim naporima.

Također pet brodova bilo je blokirano i 1965. godine u tome području, no tada su morali čekati ljeto da se izbave. Opskrbljivali su ih helikopteri, a posada je morala topiti led za piće.

Ovaj put su ledolomci Admiral Makarov i Magadan ušli u to područje 4. siječnja uz pomoć helikoptera koji su ih navodili, no zadaću su im otežavali debljina leda i meteorološki uvjeti, temperatura čak 22 stupnja ispod ništice i vidljivost do 300 metara.

Noću na 5. siječnja, Makarov je doteglio brod Mis Elizaveti sa 78 mornara. Preostali brodovi Sodružestvo, Profesor Kisivetter (78 ljudi) i Bereg Nadeždi (35 ljudi), morali su čekati. Brod Anton Gurin uspio se sam osloboditi. Profesor Kissiveter oslobođen je 6. siječnja, prije tjedan dana Bereg Nadedži, a u nedjelju Sodružestvo.

Ledolomci, kojima je se pridružio i treći, Krasin, radili su danonoćno i napredovali dva do četiri kilometara na dan. Lučke službe objašnjavaju da je led u toj regiji, smjesa slatke vode rijeke Amur i slane vode Ohotskog mora, posebice težak za probijanje. (PortalOko, Foto: Screenshot Daily motion)

Izvor: Portaloko

"Arbeit macht frei" ili u prijevodu "rad oslobađa", slogan kojega su nacisti "proslavili" postavljajući ga na ulazu u koncentracijske logore, našao se i na leđima jednog radnika u Brodosplitu.

Fotoreporter agencije Cropix Duje Klarić danas je uhvatio ovaj detalj u splitskom škveru, u kojem radnici čekaju od Europske komisije dozvolu za nastavak rada...

Njih bi rad zaista oslobodio...

Izvor: DalmacijaNews

To čini UDFj-39546284 najstarijom i najudaljenijom galaksijom koju su znanstvenici do sada otkrili, te se već govori o ogromnoj važnosti ovog otkrića za astronomiju. Radi se, naime, o jednoj od prvih galaksija koja ima takozvani "crveni pomak". Termin je to koji proizlazi iz tehnike kojom se procjenjuje udaljenost Zemlje od dalekih svemirskih tijela.

Naime, zbog širenja svemira stvara se dojam da se udaljene zvijezde odmiču od Zemlje, što uzrokuje mijenjanje valne duljine svjetlosti koju takve zvijezde emitiraju, a koja stoga postaje sve crvenija. Galaksija UDFj-39546284 stoga je na samoj granici detekcije teleskopa Hubble.

Foto: AFP

Preneseno sa portala index.hr

 Pokušaj imenovanja Duška Mucala za intendanta splitskog HNK lani je u listopadu izazvao niz negodovanja struke, a među najglasnijima je zasigurno bio Vjeko Santrić, predsjednik kazališnog Radničkog vijeća.

Mucalo je unatoč brojnim protivljenjima imenovan za v.d. intendanta, a u tijeku je novi natječaj za izbor prvog čovjeka kazališta koji će biti otvoren do početka veljače. Santrić kaže da je još prerano govoriti o rezultatima koje je postigao Mucalo.

Ne postoji Radničko vijeće

- On je od nas tražio da mu damo rok u kojem će nam pokazati što je u stanju napraviti za kazalište i taj rok se poklapa s krajem njegovog vršiteljstva dužnosti intendanta. Natječaj za izbor novog intendanta je otvoren, Mucalo je najavio da će se i on javiti na natječaj, no treba vidjeti kako će to završiti. U ovom razdoblju mislim da nije imao nikakvih značajnih gafova u odnosu na zaposlenike, a pitanje je kako će se procijeniti njegov izvedbeni program – kazao je Santrić.

Dodaje kako kazalište nema Radničko vijeće od kada je Mucalo stupio na funkciju v.d. intendanta, a kada budu ponovno formirani još jednom će postaviti ista ona pitanja koja su postavljali i prije njegova imenovanja na tu funkciju. U prvom redu ih zanimaju rezultati revizije poslovanja koju je zatražio Duško Mucalo.

Nova dugovanja?

- Osim rezultata revizije poslovanja tražit ćemo i da se očituje o nedavnim prozivkama HSP-a. Njihov predsjednik Hrvoje Tomasović govorio je o nekakvim dugovanjima koja su nastala u kazalištu za vrijeme Duška Mucala. To još nitko iz kazališta nije komentirao pa ćemo svakako tražiti da se očituje i o tim prozivkama – zaključio je Santrić.

INES BRAJEVIĆ
Foto: Nikola Vilić / CROPIX

preneseno sa portala: dalmacijanews.com

Liječničke “ricete” ili recepti pisani rukom na papiru odlaze u povijest i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naime, od ponedjeljka, svi oni koji trebaju predići lijek u nekoj od 120 ljekarni širom županije (tzv. državnih i privatnih), doći će u apoteku “praznih ruku”. U kompjutoru će ih čekati njihova “riceta”, koja je iz ambulante u kojoj su nedugo prije toga bili, poslana elektroničkom poštom (e-mail).

Elektronički recepti trebali su zaživjeti u našoj županiji od 31. siječnja, no očito su iz Operativnog tima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koji je radio na ovom projektu, ocijenili da je sve spremno za “revoluciju među receptima”, pa s “novitadom” kreću sedam dana prije.

- Mi smo spremni za novi način rada. Kompjutorski sustav koji podržava ovakav način rada je stabiliziran, tehnički riješen, a male probleme koji se pojavljuju rješavamo u hodu - kazuje Mate Portolan, ravnatelj “Ljekarne Splitsko-dalmatinske županije” i predsjednik Hrvatske ljekarničke komore.

Iznimke postoje

Dakle, od 24. siječnja liječnici više neće ispisivati papirnate recepte. Naravno, kako svugdje postoje iznimke, tako postoje i u ovom slučaju. Papirnate recepte će još uvijek ispisivati liječnici Hitne medicinske pomoći, budući da Hitna medicinska pomoć još uvijek nije spojena na CEZIH (središnji informacijski sustav zdravstva). Papirnati recepti će se ispisivati i u slučaju inozemnih osiguranika, kućnih posjeta i izdavanja tzv. narkotika za potrebe liječenja.

- Svaki liječnik koji bude ispisivao recept uključit će se na središnji sustav, kompjutorski će ispisati recept(e) koji će poslati dalje elektroničkom poštom. Nakon toga pacijent može doći u bilo koju ljekarnu i uz predočenje zdravstvene i osobne iskaznice može preuzeti svoj lijek koji se izdaje na temelju matičnog broja osiguranika, odnosno pacijenta. Ako kojim slučajem traženi lijek ne postoji u toj ljekarni, pacijent odlazi u drugu ljekarnu kako bi ga preuzeo - kazuje Mate Portolan.

Naravno, najstarije korisnike medicinskih usluga koji su često “vezani” uz krevet, odnosno nepokretni, najviše zanima može li itko umjesto njih preuzeti lijekove u nekoj od ljekarna.

- Naravno da može, samo ta osoba koja dolazi po lijekove mora kod sebe imati zdravstvenu i osobnu iskaznicu osiguranika kojemu uzima lijekove. Očekujemo kako će sve proći u najboljem redu i da će se korisnici naših usluga vrlo brzo priviknuti na novi način rada. Ljekarne u našoj županiji bile su sastavni dio pilot-projekta s e-receptima, koji se u našoj županiji provodio od 1. rujna prošle godine i taj pilot-projekt je dobro prošao.

Sve su ljekarne u Županiji prošle provjeru spremnosti kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i sve su trebale dobiti licenciju za ovaj način rada. Ni u ostalim dijelovima Hrvatske u kojima je već uveden ovaj sustav e-recepata nema većih teškoća, već sve prolazi u najboljem redu - zaključuje Mate Portolan.

Ivica Marković

Slobodna Dalmacija

Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru sa sjedištem u Rijeci koordinirala je akciju traganja i spašavanja u kojoj je ribarica „Nebeski“ noćas nasred Jadrana spasila motornu jedrilicu „Nage Libre“ s dva člana posade te je jutros oko 9.30 sati doteglila u luku Komiža na otoku Visu.

Kako stoji u priopćenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Središnjica je poziv u pomoć zaprimila sinoć u 20.22 sati s jedrilice dužine 13,55 m, američke zastave, na kojoj su se nalazili Hrvat i Belgijanac.

Jedrilica je bila na putu iz marine Tribunj kod Šibenika prema Italiji, a na sredini Jadrana oko 23 nautičke milje južno od otoka Visa, doživjela je kvar motora te se zbog olujne bure našla u pogibeljnoj situaciji.

Nakon što je uspostavljen stupanj pogibli Središnjica je zbog velike udaljenosti pozicije pogibli u akciju spašavanja uključila najbliže trgovačke i ribarske brodove. Putem najnovijeg Sustava nadzora i upravljanja pomorskim prometom (VTMIS), u blizini su locirani strani trgovački brodovi „Meganisi“ i „CSK Grandeour“ te su upućeni u pomoć brodolomcima.

U isto vrijeme Središnjica je stupila u kontakt s ribarskim brodom „Nebeski“, luke upisa Rijeka, čiji je zapovjednik Robert Mršić, iako se nalazio 23 nautičke milje od mjesta pogibli, odlučio da se usprkos olujnom vjetru i ogromnim valovima uključi u akciju spašavanja. Taj se ribarski brod nalazio u zaklonu kod otočića sv. Andrija i čekao povoljno vrijeme da bi bacio mreže.

Nakon višesatne borbe s olujnim morem ribarica „Nebeski“ se oko ponoći uspjela približiti jedrilici u nevolji te je uhvatiti u tegalj. Uz velike napore jutros je doteglila jedrilicu u sigurnu luku.

Tijekom pokušaja da osposobi motor na jedrilici skiper Predrag Ambreković iz Zagreba zadobio je teže ozljede prijeloma rebara, a drugi član posade Belgijanac Leenders Rudolf  je u stanju šoka.

Dolaskom u luku Komiža pružena im je hitna pomoć, a organiziran im je i hitan prijevoz helikopterom u splitsku bolnicu. Brodolomce je ispitala Ispostava Komiža i napravila zapisnik o pomorskoj nezgodi.

PSD
(arhiv cropix)
Slobodna Dalmacija, 23. 01. 2011.

MATAR

Evo još nekoliko imena ove biljke:

OMAGA
MOTAR
SMUCANJ
PETROVAC
PETROVKA

U  Anićevu  Rječniku (Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb,  Novi Liber, 1998.) kaže se o toj biljci:

- petrovac... ljekovita biljka (Agrimonia eupatoria), vrsta trave, biljka primorskih i priobalnih krajeva, grebena i stijena... no zanimljivo je da petrovac znači i svjetovni svećenik koji ne pripada niti jednomu redu, pop...

- i zaista, omaga nikome ne pripada ... samonikla je i samoživa trava ... takvu ćete je sresti, kao smucanj, biljku koja se smuca kojekuda... svugdje tamo gdje ima dovoljno burnih dana na kojima uživa okupana suncem barem 16 od 24 sata; kapara, za razliku od nje, traži vlažni jug...

- je li matar muško onda?

U srednjem je vijeku omaga bila posvećena Sv. Petru, pak je do danas i u Francuskoj zovu herbe de St. Pierre, trava svetoga Petra.

- ... i ne vjerujem da je mnogi od nas nisu vidjeli rasti na sikama uz more ili po žalima. No, malo ju tko uočava! Neugledna je na prvi pogled. Poput bilo koje trave.

- ... ipak, činjenica je da raste izdvojeno, izvan svakog jata i ni s kim sljubljena, u nježnozelenim grmolikim mesnatim busenima. Najčešće bismo u mokrim kupaćim gaćama sjeli na nju - za to izgleda podobna... No, šteta ju je ne poznavati, jer se jednostavnim postupkom pretvara u ukusnu salatu ili pravo jelo.

Ne jede se njezin prekrasan cvijet kojega vole pčele i  mnogi drugi kukci... već se jedu ovi mali debeli mesnati listići.
 

Recepti su jednostavni

Ubere se kilogram, dva listića (i nije baš lak posao). Pa ipak, valja reći – gdje ga ima, ima ga dovoljno barem za jedan obilati obrok.

... tretira se slično kao i kapara. Moči se u moru koje se mijenja  2-3 dana redovito, zatim se list prosuši i zatim se začini razrjeđenom kvasinom i služi kao salata ili dodatak salati
...  ili kao  šparogu... proključaj u vreloj vodi i pofrigaj s jajima...

... no, Goga ima još jedan sjajan recept:

Gogin recept za rižot od matara

Friški list matara malo obarim u vreloj vodi, a onda se prema njemu ponašam kao prema bilo kojem temeljcu za rižot.

Na maslinovom ulju propržim sitno sjeckanu kapulu, dodam matar, propržim, dodajem rižu i zalijevam toplom vodom s vegetom. Moguće je dodati još nekog drugog mirišljavog bilja. Rižot bude nježnozelene boje i strašno ukusan. Mogu dodati i sir u njega, sve kako tko voli....

Dobar tek!

Još malo savjeta:

 

ŠPINOT

Recept mi je rekla Katica - Keti iz Komiže

To ti je špinot  s divjim zeljem... kostricem, matudelicom, divljim lukom, koromacom...

Špinot neka stoji dokle se kostric malo ne iskuho
(somo bokun neka prokuho)
... dodoj temu drugo zelje i pokriveno hmutoj (tresi)
... u teflon tavu stavi prokuhoni špinot i kad je pôl,
buta sve zelje unutra i još prohmutoj...
... na zodnju stavi maslinovo ulje ili maslac, ca
ti je draže...


JUHA OD STINJE (KAMENA)                    (narodni recept)

Ubereš u čistom moru «masnu» stinju, onu u kojoj je vrvilo životom od školjaka, a sada su još ostali organizmi čistači  i vlasuljice male i koja pomidora od mora, koji rak, koji spuž (puž); gark na primjer, ubaciš u juhu i kojeg lipora i svega pomalo što ti je more dalo, kap ulja...

Ako imaš manistre ne straši se glodi za ti don...


CARNJULI NA BRUJET
(ova dolazi od barba Grujeta, ribara)

Carnjul, crnjul ili crljun je poznat kao
- najmanja riba
- najcrnja riba
- najdračavija riba
- najdosadnija riba
- najslađa riba

Ribari ga ne vole jer im u jatu ulijeće u mriže i u svako oko uđe po jedan, a kako ima puno oštrih peraja i perajica, izgleda vrlo ratoboran i nakostriješen, a to i je i teško ga je iz mreže vaditi; oni ga nastoje izbjeći...

Ribarice ga ne vole jer ga je jako teško čistiti od oštrih ljuski i pustih drača, a i zbog toga jer je tako malen i treba previše vrimena da ga se očisti i da ga ima dovoljno; ruke stradaju kako god okreneš, jer u rukavicama ga ne možeš čistiti...
Neugledan je, malešan i s malo mesa... tko bi ga jeo?

Pa, robinzoni... ako ga uhvatite... možete ga soliti.  Pokazao se prvoklasnom slasticom od slone  ribe... no to treba čekati!  Prije toga treba nešto i pojesti!  Brujet! ... evo kako...

Trebaju vam škare i strpljenje da očistite sve vanjske bodlje, a dalje se ne mislite puno... stavite ga sa svim luštrama i svom utrobom kuhati.

Treba vam samo dosta kvasine, toliko da tek lagano uhvati vrh vaše teće pune carnjulih. I strpljenja, jer oni će se u toj kvasini kuhati oko 2 - 3 ure; ako imaš koju kapulu, dobro ju je staviti u brujet.

Kad su  carnjuli kuhoni, skupa s njihovim koščicama, brujet je gotuv. Dodoj kap ulja.

VLASULJICE

Vlasuljice moraš nožem u rukavicama otkinuti s kamena. Skupi ih u vriću od jute. Poteži ih kroz more, hmutoj i tuci o stinje... nekoliko uri... kad izgubi one svoje vlose, koristi samo ono njezino carveno meso... pofrigaj to...

Dobar tek!


Irma Kovačić

22. 12. 2010.

preneseno sa portala mojotokvis.com

Ukoliko je netko kojim slučajem propustio štivo kojim se bavimo, recimo da je riječ o stalnoj rubrici nedjeljnog Jutarnjeg lista, zove se Salon Davora Butkovića. Evo i linka na predmetni tekst. E kako mu netko (opet) ne bi podvalio razgovor s (budućim) premijerom, Butković se dosjetio jadu pa se sa sugovornicima stao susretati oči u oči. Kao dodatnu mjeru osiguranja uzeo je navadu da goste prima u vlastitom domu. Dakle, riječ je uistinu o salonu Davora Butkovića. Ove nedjelje u goste su mu, rekosmo, stigli šefovi oporbe Zoran Milanović i Radimir Čačić, ljudi koji su uvjereni da iduće godine dolaze na vlast.

Čačić i Milanović u raspadajućem stanju

Šefovi oporbe kod Butkovića su pojeli "kolekciju sushija i sashimija", zatim "janjeći file u woku", da bi gastrodruženje svršili jednim "carpacciom od ananasa". Kao aperitiv je poslužen Deutz Brut Classic Champagne, sushi i sashimi zalio se rizlingom G.H. von Mumm, uz janjetinu je legao Roxanich, Cabernet Sauvignon, a uz ananas se na kraju zasladilo Pinotom bijelim, Bodren - ledena berba. Služila su ih dva kuhara, preciznije chefa , "gospoda Starman i Mochizuki iz restorana Takenoko".

Jedući i pijući, sugovornici su protabirili niz gorućih hrvatskih problema, kao što su japanska kuhinja, restoranska prehrana, (ne)popularnost Zorana Milanovića, prometna nezgoda Radimira Čačića, stanje u redovima "lijevo liberalne kvalificirane javnosti"... Osobito šarmantan trenutak druženja, trenutak koji govori o čvrstini koalicije koja planira preuzeti vlast, zbio se nakon što je Radimir Čačić pojasnio da nije kriv za nesreću koja je za posljedicu imala dvoje mrtvih ljudi. Bila je magla, nije vozio preko ograničenja brzine, u pitanju je nesreća prouzročena nesretnim događajem, kao što joj i samo ime kaže te tako dalje te tako dalje. Ukratko, časni sude, nije kriv. 

Tek što je Čačić iscrpio argumentaciju, priskočio je orni, carpacciom od ananasa osvježeni Milanović, pa prisnažio: "Postoje razne kategorije prometnih nesreća. Koliko mi je poznato, u ovome što se Čačiću dogodilo nema baš ništa što bi upućivalo na njegovu odgovornost. Dapače, ljudi koji su stradali nisu bili vezani." Na ove Milanovićeve riječi nitko nije dodao: "Uostalom jebo ti Mađare, nego dodaj der mi Radimire jednu fetu tunine potrbušnice!" Iako, morate priznati da bi lijepo sjelo.

Ljubezni domaćin susreta - Davor Butković

Kad smo ispratili Čačićeve mrtve-nevezane Mađare, vratimo se za trenutak na pitanje zašto su Zoran Milanović i Radimir Čačić uopće pristali doći kod Butkovića na sirovu ribu i bijelo vino? Koliko glup moraš biti da kao oporbeni političar, političar koji u jednoj osiromašenoj i pljačkom opustošenoj zemlji nastoji doći na vlast, u predizbornoj godini javno ručaš sushi i sashimi, janjeći file u woku, pa se još sladiš carpacciom od ananasa i piješ pet vrsta skupih vina? Odgovor bi mogao biti: Trebaš biti taman onoliko glup koliko su glupi bili Zoran Milanović i Radimir Čačić. Da uz sve to i ne spominjemo da šefovi oporbe na taj ručak odlaze u kuću kompromitiranog političkog analitičara izdavačke kuće koja godinama manipulira javnošću u svrhu financijskih i inih probitaka svog vlasnika.

Lijepo li je, ali ipak potpuno pogrešno reći da su Milanović i Čačić glupi. Ne, u pitanju je nešto drugo. Oporbeni prvaci s ljudima naprosto ne žive, pa zato ne mogu niti znati što bi se biračkim masama svidjelo, a što ne. Kad su shvatili da je na meniju sirova riba, Čačić i Milanović se vajkaju.

- Ma da - nema baš nikakve sumnje da se stotine i stotine tisuća hrvatskih birača žele identificirati s političarima koji jedu sushi i sashimi. Nemam pojma koliko je Hrvata uopće kušalo sushi, a Boga mu, ni da li se Hrvatima sirova riba zapravo gadi. Barem onima koji je nisu probali, govori šef SDP-a Milanović.

Pazite, njemu niti jednog trenutka ne pada na pamet da to obilje što je pred njim 90 posto stanovništva ne može platiti. On se ne brine jer je predstavljen u kontekstu u kojem žive samo hrvatski novobogataši i povlašteni činovnici koji u sirotinjskom društvu izigravaju takozvani srednji sloj stanovništva. Tih 90 posto prosječnih hrvatskih građana Milanović ne može razumjeti, jer on je jedan od onih koji je iz dobrodržećih roditeljskih skuta skočio odmah u ministarstvo vanjskih poslova, a potom - spletom nesretnih okolnosti - i na vrh najveće oporbene stranke.

Zajedno s prekaljenim liscem Radimirom, Zoran sutra planira pobijediti na parlamentarnim izborima. Za sebe je rezervirao premijersku dužnost, a Radimir će dobiti dužnost koju bude želio. Predizborna pregnuća oporbenog dvojca pratit će bubnjevi Europapress holdinga, a primanje u Salonu kod Butkovića jedan je od (degutantnijih) izraza ove ljubavi u nastajanju - ljubavi između oporbe i EPH. Ta veza najbolja je garancija da će sve ono što bude promijenjeno ostati isto. Za probleme stanovništva u Salonu previše brige nije pokazano, ali za brigu niti nema neke posebne potrebe. Za razliku od Čačićevih Mađara, Hrvati su dobro vezani. Vezani smo manjkom izbora: ili HDZ ili SDP. Trećeg nema. Ili ipak ...

Izvor: Lupiga.com

U tekstu kojim objašnjavaju svoj potez Danira Matošić Matičević, Jelena Zanchi, Dinko Peračić, Marijana Bronzović, Mirjana Beganović, Miranda Veljačić i Dean Stubnja ustvrdili su da su predsjednik DAS-a Jurica Jelavić i dio članova predsjedništva 'degradirali ugled organizacije, doveli do njezine marginalizacije i izgradili klijentelistički odnos s gradskom upravom', a kao najsvježiji primjer naveli su događanja oko planirane gradnje na Marjanu u režiji Željka Keruma i Fani Horvat.

Jelavića i ekipu optužili su i da se već dulje 'ne zalažu za dignitet struke, transparentnost i javnost u procesu urbanizacije', a ostavke su podnijeli, jer su svjesni da su u predsjedništvu Društva arhitekata Splita u poziciji nadglasane manjine.

Upravo slučaj najavljene gradnje na Marjanu razotkrio je 'umreženost' dijela splitskih arhitekata s gradonačelnikom Željkom Kerumom: pravo natjecanja, naime, dano je tek Nenadu Mikulandri, Srđanu Šegviću, Jurici Jelaviću, Ljubici Jeramaz i Damiru Raki, svi oni su već otprije imali poslovne odnose s današnjim gradonačelnikom. Pored njih, u Ocjenjivačkom sudu natječaja također su viđeniji članovi DAS-a, Eduard Katačić i Neven Mladinić.

Dakako, svi su pristali sudjelovati iako se DAS službeno zalaže za javne natječaje i iako je projektiranje na Marjanu u najmanju ruku neetično i suprotno kodeksu arhitektonske struke. Postoje naznake da je i nezakonito, s obzirom na to da je Zakonom o zaštićenim dijelovima prirode izričito zabranjena gradnja unutar zaštićenih područja.

Predsjednik DAS-a Jurica Jelavić čudom se čudio kad smo ga obavijestili o objavljenim ostavkama njegovih kolega, pa komentirao da je potez 'preuranjen'.

'Trebali su sazvati sjednicu predsjedništva da između sebe riješimo problem', kaže Jelavić.

Izvor: tportal.hr

Neslužbeno doznajemo da iz Bruxellesa dolaze dobre vijesti za Brodosplit. Službenu potvrdu još nismo dobili, ali je prema našim informacijama osiguran opstanak škvera.

Ista informacija došla je i do predstavnika sindikata u Brodosplitu, no službenu potvrdu još i oni čekaju. Nadaju se da bi detalje oko pregovora u Bruxellesu mogli saznati na sastanku koji će se u Ministarstvu gospodarstva održati u srijedu.

U prijevodu, to znači da su hrvatski pregovarači od Europske komisije uspjeli isposlovati skidanje zabrane za gradnju novih brodova.

Sastanak u Ministarstvu gospodarstva bio je dogovoren za sutra, no odgođen je za dan poslije pa će se tako sindikalisti s ministrom Đurom Popijačem sastati u srijedu. Tada će ih i službeno izvijestiti o tome što je s Europskom komisijom dogovorio hrvatski pregovarački tim.

OBJAVLJENO U 9,21 SATI:

DANAS JE "DAN D": U BRODOSPLITU JOŠ NITKO NE ZNA ŠTO ĆE BITI SA ŠKVEROM

Danas bi trebala biti poznata sudbina splitskog škvera. Ako hrvatski pregovarači na čelu s državnim tajnikom za industriju Ruđerom Friganovićem uspiju od Europske komisije isposlovati skidanje administrativne zabrane ugovaranja novih poslova 3800 škverana zadržat će svoja radna mjesta.

No, ako Europska komisija ne odustane od skidanja zabrane Brodosplit čeka propast, a Split najvjerojatnije masovni prosvjed na Rivi. Predstavnici škverskih sindikata, koje zovemo svakih sat vremena, još nemaju informaciju o tome što se odlučilo u Bruxellesu. Nadaju se pozitivnom odgovoru budući da već imaju dogovorenu izgradnju osam brodova. Osim njih, ni predstavnici Uprave Brodosplita još nemaju vijesti iz Bruxellesa. Svi čekaju...

Četiri bi se gradila za Grke, a po dva za zadarsku Tankersku plovidbu i Jadroplov. Ukoliko se hrvatski pregovarači iz Bruxellesa vrate s pozitivnim odgovorom odmah bi se mogli potpisati ugovori i gradnja dogovorenih brodova bi uskoro mogla početi.

Predstavnici Brodosplitovih sindikata još ne znaju o kakvim se brodovima radi, no nadaju se da je riječ o poslovima za koje već imaju razvijene projekte jer bi to značilo da je potrebno jedino nabaviti čelik i krenuti s radom.

Izvor: DalmacijaNews

Državni zavod za statistiku, koji popis vrijedan 174 milijuna i 900 tisuća kuna i provodi, sredinom veljače počet će prikupljati prijave za 13 tisuća popisivača.

"Prema zakonu popisivači za odavanje povjerljivih informacija koje su saznali tijekom popisivanja ili unošenje krivih mogu biti kažnjeni i do 20 tisuća kuna. Istovremeno, građani za neotvaranje vrata ili odbijanje sudjelovanja plaćaju kaznu od 300 do 800 kuna. Sve je to zakonski regulirano", rekao je Vladimir Pongrac, voditelj Područne jedinice za Međimursku županiju Državnog zavoda za statistiku.

Dodao je kako će popisivač u prosjeku obići oko 80 kućanstava. Je li svoj posao korektno odradio, nakon završetka popisivanja, nasumično će provjeriti kontrolori.

Prednost u zapošljavanju imat će nezaposlene osobe, jer će se popisivanje obavljati svaki dan, uključujući i vikende, i to od 1. do 28. travnja.

Tijekom ožujka će se za popisivače organizirati obuka, nakon koje će se polagati završni, selekcijski test. Jedini uvjeti za prijavu su završena srednja škola i lijep rukopis, piše Dnevnik.hr.

Izvor: danas.net.hr

Siječanj, najdepresivniji mjesec, nema se novaca i više nego za vrijeme drugih mjeseci, a vi na televiziji morate gledati kojekakve kuharsko-kulinarske emisije sa svim tim gastronomima koji Vam preporučuju namirnice za koje nikada niste ni čuli. Ustvari priznajte si i sami htjeli ste biti gastronom, htjeli ste uživati u šmeku ekstravagantnih jela.

Koliko ste puta gledali različite emisije kuharsko-kulinarskog karaktera sa svim tim receptima u kojima su sadržane vrlo skupe namirnice i sastojci?! Koliko ste puta nakon tih emisija sami sebi procijedili u brk kako to nije realno i zaključili da niste u mogućnosti nabaviti tartufe ili kavijar „Beluga“ ili recimo neke mesne namirnice?! Emisije takvog karaktera mora da su onda socijalno neosjetljive i to ne samo prema Vama koji ste se upravo vratili sa skijanja i uložili zadnje pare da biste se spuštali niz padine. Neće biti ni na odmet ako ste slučajno i odrpana sirotinja, radnička klasa u nestajanju, socijalni slučaj ili prosječni umirovljenik u Lijepoj Našoj, onda je ovo pravi recept za VAS!

Pukom inspiracijom po uzoru na onu klasičnu filmsku scenu gdje Charlie Chaplin jede sa guštom cipelu, odlučili smo prirediti za Vas... Da samo za Vas riječ je o recesijskom receptu, ma specijalitetu „POHANI TRULEKS za jednu osobu“! Truleks je, ako niste upućeni, onaj čudan mješanac između krpe i spužve koji možete naći u blizini sudopera. Dakle započnimo sa ovim receptom!

1.       Popis namirnica za „pohani truleks za jednu osobu“

Za početak vam treba jedna ona krpa-spužva zvana u narodu truleks to je inicijalni i krucijalni dio ovog recepta, ako nemate krucijalni sastojak onda ne možete dalje ovo pratiti. Nadajmo se da imate makar 20 grama oštrog pšeničnog brašna tipa 400, pronađite i neko jaje po mogućnosti kokošje, ako ne probajte naći/kupiti jaje bilo koje druge peradi. Treba nam i 30 grama krušnih mrvica, to vam je tamo u ormaru... Ne tamo, nego tu! Eh, hvala Bogu da ste se snašli, ali da Vam baš ja moram  govoriti kako da se snađete u svojoj vlastitoj kuhinji... Neka se pored vas još nađu sol, papar i žličica Vegete.

Cijenik potrebnih namirnica:

Truleks cca 2,50kn

Krušne mrvice 200g cca 3,30kn

Paket domaćih jaja cca 15,00kn

Pakiranje oštrog pšeničnog brašna tip 400 cca 7,00kn

Biljno ulje cca 13,00kn

Total: cca 40,80kn

Opcionalno: Žličica Vegete, sol, termički izvor, tupi predmet, depresija, recesija i tapsija (Ova je dobra, zadnje tri se namjerno rimuju op.I.D.).

2.       Priprema

Truleks spužva-krpu (možete naći u raznim bojama na tržištu ima ih žutih, ružičastih i plavih op.aut.) istucite batom ili nekim tupim predmetom sa kojim inače tučete namirnice. Ovako pripremljeni truleks uvaljajte u brašno, razmućena jaja i krušne mrvice. Dodavajte lagano začine; sol, papar, a dabome i jednu žličicu Vegete. Truleks pecite sa svake strane na 5 (pet) minuta na zagrijanom ulju i da treba biti biljno ulje!

3.      Posluživanje

Ah! Stavite samo to u tanjur i gotovo, nemojte komplicirati sa nekim dodatnim aranžmanima i dekoracijama, nije Vam ovo „Večera za 5“. Apetit, bona!

Vrlo vjerojatno je da jelo samo po sebi neće biti ukusno kao jela jedne poznate kuharice čije kulinarske vještine možemo pratiti na javnoj televiziji. Gotovo sigurno nećete imati onaj blago estatični izraz lica kao i dotična kuharica kada proba svoje jelo i kaže: „Mmmm.... Ovo je super!“ Nažalost, u Vama će se probuditi potpuno oprečni osjećaj. Poželjeti ćete nekoga poslati, blago rečeno, kvragu - ali prije nego što to učinite zamislite se malo nad svojom sudbinom, unatoč recesiji, vi ste ovom degustacijom postali pravi gastronom i to za samo 40tak kuna. 'Ko to može platit'? 'Ko? Tehnički gledano, bez ikakve hipoteze ili hipoteke, vi to možete platiti.

Ne znam zašto ali volim artemizije. To su uglavnom vitke i elegantne biljke, neuglednih sitnih cvjetova, vidi se da su u rodu, ali su ujedno toliko svoje i različite po svojim svojstvima, (ne)ljekovitosti i djelovanju, kao da su se međusobno posvađale pa svaka odlučila ići svojim putem.
Najbezveznije izgleda ona vulgaris.
Najopasnija je čuvena ambrozija.
Najgorča je bijeli pelin.
Najsitničavija je ona koju zovu božije drvce.
Najmirisnija je bejturan.

Bejturan je Artemisiae annua L.

U naše krajeve je došao prije 500 godina vjerovatno karavanima hadžija koji su se vraćali iz Meke ili s Ćabe, pa ga stare hadžijske muslimanske porodice zovu i ćabni bejturan, ali sam naziv bejturan je dovoljan da odredi ovu biljku jer se ni jedna tako ne zove.

Imamo gomilu biljaka koje se zovu npr. macina trava, srčenjak, srčanik itd. pa to stvara priličnu zabunu za određivanje biljke. Bejturan je samo jedan.
Ići na hadž nije bio elegantan ni pomodarski posao kao što je to danas. Danas svaka šuša koja kojoj je to potrebno radi društvenog isticanja ili političke karijere, uz ono malo rijetkih istinskih vijernika, elegantno sjedne u avion, odsjedne u hotelu uz svu potrebnu komociju i postane hadžija. Tako je i s kršćanskim hodočašćima. Prije su na mjesta hodočašća ljudi stizali kilometrima pužući na koljenima, a danas se žale ako im vozilo nije parkirano na najbližem parkingu. Sve je postalo biznis i tzv. „vjerski turizam“. Jadni naši bogovi s nama.

Prije 500 godina ljudi su na takvim putovanjima dobro riskirali, žrtvovali se, ginuli, umirali, razbolijevali se.
Jedna od spasonosnih biljaka bila je bejturan kojim se liječila groznica, a posebno tada prilično česta malarija. Današnja naučna ispitivanja su potvrdila da je bejturan zaista spasonosna biljka kad je malarija u pitanju na sve bakterije tipa Plasmodium, uključujući i Plasmodium falciparum, koji je veoma često rezistentan na sve ostale antimalarike. Pa dok kinin kao kontraidikaciju može djelovati halucinagno, bejturan samo radi svoj posao.
I ostale bakterije koje izazivaju groznicu očigledno imaju probleme s bejturanom jer on iznutra djeluje razorno poput bombe.
Danas smo manje skloni malariji a više HIVU, SIDI ili AIDSU, kako ko voli, pa je bejturan postao jedna od omiljenih trava kojom se podržava imunitet kod ove zaražene vojske. Htjedoh napisati pedera, ali se sjetih da je zbog pederluka vojsci pristupio i veliki broj ostalih sretnika i nevine djece.

Onaj ko nije regrutiran u tu vojsku može još uvijek koristiti bejturan protiv gripa, prehlada i upala kao čaj ili tinkturu, a izvana ga kao ulje ili kremu mazati i masirati po svojim reumatičnim zglobovima, spondilozi, upali mišića, artritisu, upaljenim venama, začepljenim krvnim sudovima koji vam teško protiskuju krv do mozga pa slabije mislite, ili pak čmaru opterećenom hemeroidima jer je nekom stražnjica važnija od glave.
Bejturan je trava izuzetno lijepog mirisa, a eterično ulje još ljepšeg. Eterično ulje nećete nigdje pronaći jer naši magovi za proizvodnju eteričnog ulja nemaju pojma o ovoj travi. Jednom ću napisati kako da ga proizvedete u kućnoj radinosti, pa probajte.

U ponedjeljak, hrvatske novine, pa i “Slobodna”, izvijestile su o neobičnoj međususjedskoj kavgi koja se dogodila na Bačvicama. Akter ove groteskne istinite priče čovjek je pod imenom Jozo Rogošić, biolog, profesor poljodjelstva na zadarskom fakultetu i stanovnik možda najprestižnijega splitskog kvarta.

Spomenuti Rogošić stanuje u zgradi u Gupčevoj ulici, koja u okućnici ima čemprese starije i od Rogošića, a i od njegovih roditelja. Rogošiću se, međutim, ti čempresi nisu sviđali. Nekako mu bili grobljanski.

Pravili su mu hlad, uzrokovali plijesan i gljivice. Netko drugi napravio bi ono što u ovoj situaciji radi razuman čovjek: prodao bi prizemni stan na Bačvicama i preselio se na osunčani vrh kakvog nebodera.

Ali, Rogošiću se ipak sviđa živjeti na Bačama. Stoga je on odlučio “prearanžirati” svoj omiljeni kvart tako što je uzeo motornu pilu i sasjekao zelene stanovnike koji su tu bili puno prije njega.

Pritom je pretukao nezadovoljne susjede, zalijepio nekoj curi trisku, a kad su ostali susjedi zvali policiju, ona se ponijela onako kako to splitska policija obično i učini.

Prezauzeta maltretiranjem mirovnih aktivista, ona je i počinitelja i žrtvu kaznila – prekršajnom prijavom.

Priča o Jozi Rogošiću svojom je bizarnošću doprla i do stupaca nacionalnih medija, iako ona, nažalost, u splitskom kontekstu ni po čemu nije osobita.

Valjda nema splitskog susjedstva i portuna koje nije proživjelo neki sličan epski sraz između dviju vrsta ljudi u ovom gradu – onih koji bi stabla čuvali i onih koji bi ih zatrli do korijena. Već desetak godina živim na Gripama, u zgradi koja ima okućnicu s malim šumarkom.

Nije to ne znam kakva šuma: par lovora, borić, oleandri, jedna palma i tuje. Ne mogu ni predočiti koliko sam puta slušao sugestije vlastitih susjeda koji bi bili najsretniji kad bih taj šumarak pošaližao, pretvorio u betonski parking ili (ako već ne to, onda barem) povrtnjak s pomama i verzotom.

U tim razgovorima, stabla u našoj okućnici poprimala su dimenzije zlopogleđa koji svojim opstojanjem prijete ljudskog egzistenciji, civilizaciji i zdravlju. Stabla podlokavaju korijenjem zid. Potkopavaju zgradu.

Smokva kida crnu jamu i uzrokuje izlijevanje fekalija. Oleandar je otrovan i opasan za djecu. Od lovora se ne vidi firma dućana. Grane nam ulaze na balkon. Preko njih nam u kuću ulaze miši i vjeverice. Po buri stablo može pasti i razbiti kupe.

Grana može ubit dite. Po njoj se može popeti lopov. Stablo je – ukratko - boleština, prijetnja i zlo. Ne znam je li uzrok ovom mentalitetu činjenica da smo predugo bili stočarski narod kojemu je za život trebala krčevina, ili je riječ o nečem drugom. Ali, ostaje činjenica da lavovski dio naših sugrađana na stablo gleda kao da je štakor, poljski miš, lišaj. Stablo je nametnik kojeg – ukratko – treba satrti.

Čarobni pojas

Splitski stablocid, međutim, nema samo svoje spontano, neorganizirano krilo. U njemu ne sudjeluju samo pomahnitali susjedi oboružani šegacom i motorkom Stiehl. Postoje dijelovi Splita u kojima stabla nisu na udaru samo primitivaca solista, nego na njih zajedno atakiraju dobro orkestrirane, institucionalne snage.

A jedan od tih i takvih dijelova Splita je upravo onaj koji je sam po sebi spomenik stablofiliji – a to je Marjan.

Osim čempresa na Bačvicama, naime, ovih se dana u pogibelji nalaze i borovi na sjevernoj marjanskoj obali. Na njih ne juriša, međutim, jedan raspomamljeni susjed solist, nego čitava falanga fine, elitne gospode koju čine arhitekti, urbanisti, gradski činovnici te, dakako, gradonačelnik i njegova konkubina.

Svi oni zajedno su se udružili da činom prvorazredne urbanističke zloupotrebe izgrade ugostiteljski objekt Fani Horvat na lokaciji iza spinutske lučice. Lokacija o kojoj je riječ svojevrsno je urbanističko “međuzemlje”, zona koja se još od sedamdesetih sastoji od dva nesrasla dijela.

Prvi od njih je park-šuma Marjan koja se svojim sjeveroistočnim obroncima spušta do lučice SD-a Špinut. Drugi dio čini neartikulirani i neuređeni vanjski nasip lučice, nastao uoči Mediteranskih igara, kad je iskopana zemlja marjanskog tunela korištena za gradnju marine.

S jedne strane, dakle, imamo početak čarobnog parkovnog pojasa koji smo naslijedili od boljih predaka. S druge, divlju škaju koja nikad nije privedena svrsi i iz koje vire armature.

Svatko razborit odlučio bi ugostiteljske sadržaje graditi na neuređenoj sipini, a marjansku šumu sačuvati. No, to ne ide tako u Splitu: u Splitu, gradit će se u šumi, a nasip će ostati divlji kakav je bio.

Pitate se zašto. Ako se to pitate, onda ne živite u Splitu, jer u Splitu su svi odgovori strašno jednostavni. Jednostavan je stoga i odgovor na ovo pitanje: naime, gradonačelnik Željko Kerum i njegova što-je-već-Fani vlasnici su terena u šumi, a nasipa nisu.

A s obzirom da su mu vlasnici, iskoristit će sitnu okolnost da su na vlasti i na svom vlasništvu omogućit će gradnju. Riječ je, ukratko, o stršećem primjeru sukoba interesa koji bi sam po sebi trebao zanimati USKOK.

A u toj raboti suučesnici su im mnogi: stare splitske familje koje su im prodale teren, urbanisti koji glume porotu u javnom natječaju, arhitekti koji u njemu sudjeluju. Pogledajte kakav je jadni amater Jozo Rogošić sa svojim šegacom kad ga se usporedi s ovim “jakim snagama”.

Na sirotih deset borova oko Druge vode jurišaju cijele kohorte profesionalaca, u službi Njegova Veličanstva Željka.

Udružimo se!

Nas preostalih građana – znam – nema previše. Ali, nešto nas još ima, ima nas bajkera, klajmbera, šetača, kupača, berača šparoga.

Ne preostaje nam drugo nego da se svi zajedno – od studenata do penzionera, od gradskih vijećnika do škverana i od sportaša do torcidaša – udružimo i od tih dvadeset borova napravimo svoju Varšavsku.

Naime, ako smo dotle došli, ako Kerum doista može početi sjeći Marjan da bi ga podario svojoj ljubavnici – onda u ovom gradu postaje moguće sve.

Slobodna Dalmacija

Naime, kako piše dalje.com, Split Pride bi se trebao održati 18. lipnja, a u planu je šetnjica starom gradskom jezgrom da rive.

- Zahtjev za održavanjem Split Pridea već smo poslali splitskim nadležnom gradskim službama i očekujemo odgovor da li je termin 18.6. slobodan, odnosno nema li neke druge manifestacije tog dana. Dakle, formalne stvari i slanje potrebnih papira smo riješili- potvrdila je za dalje.com u telefonskom razgovoru Sanja Juras, koordinatorica Lezbijske grupe Kontra.

U slučaju da taj termin ne bude slobodan, ide se na prvi sljedeći slobodni kaže Juras, te dodaje da će se Split Pride održati.
Konkretnije detalje gdje će se sve povorka prolaziti i koje će se radionice održati kako bi se Splićane educiralo o diskriminaciji LGBT osoba javnost će saznati u četvrtak kad će splitska udruga Domina, koja zajedno sa Kontrom organizira Pride, održati konferenciju za novinare.

- Imamo dosta zahtjeva da se manifestacije organiziraju i u drugim gradovima Hrvatske, pa je tako bilo i u Splitu. S obzirom da s Dominom imamo dosta dobru suradnju, odlučili smo da to ove godine bude Split- istaknula je Juras.

Eventualno neodobravanje od strane splitskog gradonačelnika nije razlog za brigu smatra Juras.

- Ne može nam ne odobriti zahtjev za održavanjem manifestacije, postoji Zakon o suzbijanju diskriminacije, a u slučaju da se to i dogodi, očekujem reakcije pravne države.

(PortalOko/dalje.com)

Fašizam, ksenofobija, homofobija i hipernacionalistički stav koji zagovara  prirodna prava većinskog naroda spram nacionalnih manjina  – svjetonazorske su “vrijednosti” dobroga dijela hrvatske omladine, kaže nedavna GONG-ova anketa provedena na temu političke pismenosti među maturantima, od kojih je većina punoljetna, dakle – za glasanje spremna.

Iako se zabrinuti dio kulturne javnosti pita kako je to moguće, kao i dosada neće biti nikakvih inicijativa usmjerenih na otkrivanje srži problema i detektiranje njegova uzroka, a dijagnoza će ostati. Povremeno medijsko bavljenje temom stanja u hrvatskoj prosvjeti uglavnom je svedeno na senzacionalističku i površnu obradu tek motivskih jedinica: nasilja u školama i loših uvjeta rada. Na primjeru slučaja pobune na Filozofskom fakultetu 2009. g. društvo – među njima i dobar dio tzv. intelektualne elite –  jasno je pokazao nerazumijevanje spram mladih i njihovih pravedno artikuliranih zahtjeva.

Hrvatsko slovo u zbornicama

Kao srednjoškolskoj profesorici, duboko uronjenoj u otužnu praksu hrvatskog školstva, meni je posve jasna patologija slučaja, kao i mnogim frustriranim kolegama koji se nikada nisu uspjeli izgraditi u poželjan arhetip državotvornoga, ograničenog poluinteligenta koji “zagovara” političke umjesto humanističkih vrijednosti. Autsajderima, kojima prosvjećivanje mladih ne znači falsificiranje povijesti – posve je jasno: odgovornost leži u svim segmentim jalovoga, polariziranoga i neprosvijećenog društva čija problematika pada upravo na pleća onih koji misle drukčije – jer misle, a dobar dio odgovornosti snosi upravo prosvjeta.

Hrvatske zbornice u 90-ima su bile pretplaćene na Hrvatsko slovo; svakom tko je barem jednom u rukama imao ove opskurne, fašistoidne novine za kulturu ne treba objašnjavati njihov sadržaj. No isti se suvereno prelijevao u predavački školski diskurs, a katastrofalno koncipirani udžbenici tih godina  – situacija se počela poboljšavati tek poslije 2000. -  išli su tome na ruku.

Evo nekih bisera iz tog vremena: Fran Galović 1914. u Mačvi pao od srpske ruke, Mile Budak, ugledni hrvatski pisac. NDH kao višestoljetna, pravednička težnja hrvatskoga naroda za samostalnošću, Bleiburg kao “dokaz” zločinačke Titove vlasti iz čega treba iščitavati njezin karakter narednih 45 godina. Omražena ćirilica, uzgred spomenuta, iako dijelom srednjovjekovne baštine hrvatske i južnoslavenske pismenosti, zvana hrvatska…

Mira Bićanić

Naravno, sve je bilo i još uvijek je začinjeno pričom o cijelopovijesnoj ugroženosti Hrvata i hrvatskom martirstvu… Nabrojani obrazovni ekscesi tek su djelić klime koja je vladala 90-ih, a nastavnici koji se nisu pridržavali nepisanih ili, kao što vidimo, napisanih političkih stavova, na neki su način bili osuđeni na rad u poluilegali i prozivani kao sumnjiva lica od strane instaliranih ravnatelja.

Šovenski nastrojen kadar nerijetko se u učionicama dokazivao na učenicima nevećinske nacionalnosti prozivajući ih zbog zločinačke prošlosti njihova naroda, što su mi povjeravala djeca, od 1997. g. otkad radim. Pitam se: tko će iskupiti njihovo poniženje?! Dodamo li ovome “brigu” Rimokatoličke crkve čije se djelovanje kod nas zbog mnogočega ne doima kozmopolitskim, a još manje moralnim, uvođenje vjeronauka u škole i notorne gluposti u koje su vjeroučitelji i svećenici tih godina, a dobrim dijelom i danas, uvjeravali djecu, otprilike dobijemo poraznu statistiku mladih, dobro odgojenih Hrvata iz GONG-ove ankete:
“Čak 64,3 posto srednjoškolaca potpuno se ili dijelom slaže s time da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javno nastupanje, 45,9 posto srednjoškolaca smatra da je homoseksualnost neka vrsta bolesti. Nešto više od dvije petine anketiranih slaže se potpuno ili djelomično s tvrdnjom da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda, a otprilike isto toliko slaže se s time da treba zaustaviti svaki pokušaj progona hrvatskih vojnika zbog eventualnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. Tek 27 posto smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.”

Kada bismo istom anketom propitali stavove njihovih predavača, onih koji prosvjećuju, možda bi rezultati bili još porazniji, a oni koji tako ne misle, još će dugo, možda i zauvijek, biti etiketirani kao liberali, ateisti, komunjare, alternativci itd.

Odlazak na jednu ekskurziju u inozemstvo; srednjoškolci su u autobusu slušali Edu Maajku, pjesmu “Jebo vladu”, koja je “vulgarnošću” šokirala njihove profesorice pa su im naredile da izvade taj CD i zatim su stavile svoj izbor  –  Miroslava Škoru, cupkajući na blažene zvuke slavonskog poete, proslavljenog izjavom kako nema veze što je obnovljen Stari most u Mostaru, “srušit ćemo mi njega opet”.

Tupilo u zjenicama

Uputila sam komentar kolegicama je li bolji lik i djelo fašista od mladog repera buntovnika? Odgovora nije bilo, tek podcjenjivačko, malograđansko tupilo u zjenicama prosvjetiteljica na čijim su se prsima zibali zlatni križići. Kako, dakle, liječiti bolesno tkivo društva ako se bolest ne razumije ili svjesno poriče počevši od tzv. obrazovanih, od društveno-političke elite? Kako privoliti ozbiljne i odgovorne intelektualce da rade u školama za 5000 kuna, jer se jedino takvima može povjeriti i odgoj i obrazovanje koje će pravovremeno korigirati opasne predrasude stečene u porodici ili pod malignim društvenim utjecajima? Usput tek možemo zaključiti, uime svih nas s obaju polova, da nas je nekako na pola puta između Edinoga pjesničkog pokliča  ”Jebo vladu” i Sanaderova “Idemo dalje” sustiglo prokletstvo koje stane u tri Štulićeve riječi: Ravno do dna. Objasnite djeci zašto.

Mira Bićanić (www.novossti.com)

Lupiga.Com

RIJEKA-  Kreditiranje građana je od početka godine obustavljeno ili znatno usporeno, potvrdili su nam iz više domaćih banaka koje smo kontaktirali temeljem upita naših čitatelja jer im je u bankama rečeno da ne mogu koristiti ni već odobrene kredite radi tehničkih problema oko primjene novih zakona i Pravilnika o obliku i sadržaju zadužnice. Navodno problem stvara oblik te zadužnice koji se mijenjao iz formata A4 u A3, dok se u sadržaj upisuju drukčiji podaci i slično.
   

U Erste banci su nam odgovorili da je Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice, kojim se mijenja sadržaj, forma i javnobilježnička ovjera zadužnice kao jedan od obveznih instrumenata osiguranja kredita, objavljen u Narodnim novinama 30. prosinca 2010., s danom primjene od 1. siječnja 2011.     
    – S obzirom da su postojale određene nejasnoće u tumačenju i primjeni pojedinih odredbi navedenog propisa, došlo je do zastoja u proceduri odobravanja novih kredita nakon 1. siječnja. Na rješavanju problema intenzivno se radi u koordinaciji Hrvatske udruge banaka i Javnobilježničke komore te vjerujemo da će rješenje biti postignuto u najkraćem mogućem roku. Kako bi se prilagodila ovim objektivnim okolnostima, na koje nije imala nikakav utjecaj, Erste banka donijela je prijelazno rješenje kojim, s ciljem nesmetanog nastavka procesa kreditiranja, privremeno odobrava realizaciju gotovinskih kredita bez zadužnice, kažu u Ersteu, dodajući da će se ovo prijelazno rješenje primjenjivati do konačnog usklađivanja teksta zadužnice, a onda će se, vele, i kreditna procedura nastaviti u skladu s dosadašnjom praksom.
    U Privrednoj banci Zagreb napominju da je točno da je »primjenanovog ovršnog  zakona te Pravilnika o obliku i sadržaju zadužnice zbog niza nedoumica u praksi donijela i klijentima i bankama probleme prilikom ugovaranja instrumenta osiguranja i realizacije kredita.«
   

– Kreditiranje, međutim, nije obustavljeno već je postupak nešto sporiji zbog rješavanja otvorenih pitanja i uhodavanja postupaka kod javnih bilježnika i banaka, s obzirom da se od 1. siječnja ove godine zadužnice i izjave o zapljeni plaće solemniziraju kod javnog bilježnika. Dosadašnja praksa ovjere potpisa bila je značajno jeftinija u odnosu na sadašnji oblik solemnizacije koji je uvelike poskupio kreditni proces odnosno povećao troškove kredita koji terete klijenta, ističu u PBZ-u.
    PBZ u međuvremenu nastoji olakšati postupak klijentima nabavom propisanih obrazaca zadužnica u vlastitom aranžmanu, prethodnim informiranjem klijenata o novim cijenama javnobilježničkih usluga, kao i olakšanjem nekih uvjeta kod ugovaranja instrumenata osiguranja kako bi se u konačnici umanjio ukupan trošak klijentima.
    I u Splitskoj banci potvrdili su da je procedura odobravanja kredita dosta usporena jer postoje problemi u razumijevanju potrebnog sadržaja nove zadužnice. Budući da spomenuti Pravilnik u Narodnim novinama potpisuje ministar pravosuđa, upit o nastalim problemima uputili smo i resornom Ministarstvu, no još nismo dobili odgovor.

Bohaček: Tko će dići kredit kad vidi kolike su javnobilježničke naknade
   
    Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček potvrdio je da je procedura odobravanja kredita usporena uslijed činjenice da nije bilo dovoljno vremena za prilagodbu novom Pravilniku. Uz to, kaže, novi Ovršni zakon traži da se zadužnica mora solemnizirati, kao i izjava o suglasnosti zapljene plaće.
    – Do sada je trebala samo ovjera potpisa, a sada su potrebne dvije nove solemnizacije što trošak po osnovi javnobilježničkih naknada prilikom ugovaranja kredita kuna povećava i do desetak tisuća kuna, ovisno o iznosu. Tarife propisuje Javnobilježnička komora, a odobrava ih Ministarstvo pravosuđa, mi u njih ne možemo ulaziti, no nadamo se da će doći do promjena koje bi dovele do toga da ti troškovi za građane, korisnike kredita, ipak budu manji. Ovako je pitanje tko će više dignuti kredit kada čuje koliko naknadu mora platiti javnom bilježniku, kaže Bohaček.

Aneli Dragojević Mijatović
Izvor: Novi List

 

Časopis studenata splitskoga Filozofskog fakulteta “The Split Mind” navikao je publiku na kvalitetno štivo, a tako je i s osmim brojem, prvim koje potpisuje novo, deseteročlano uredništvo.

Uz glavnu urednicu Ivanu Čagalj, tu su spone sa starim uredništvom Ivan Bošković, Antun Domazet, Ivana Vukušić, Marijana Radovčić i Katarina Vučić, te novi članovi Ružica Knezović, Ana Radevenjić, Ivan Peček i Luka Krstulović, Iako se čini da je toliki broj urednika pogodan da se ništa ne riješi, on je ovdje pridonio demokratičnosti i kvaliteti odabira.

Bozanić je odlučio, kako piše Večernji list, da se u uzavreloj političkoj situaciji u Hrvatskoj Crkva postavi preventivno i da već sada, na početku godine i u vrijeme kada se ne zna kada će točno biti sljedeći parlamentarni izbori, crkveni vrh da do znanja da se neće dati upregnuti u politička kola.

„Prezbiteri trebaju nastojati da se među ljudima trajno čuvaju mir i sloga utemeljeni na pravdi (usp. kan. 287 ZKP). U skladu s ovom crkvenom odredbom, poziva se sve biskupijske i redovničke prezbitere u Zagrebačkoj nadbiskupiji da se dosljedno pridržavaju crkvenih propisa te paze da se crkveni prostori i prostorije ne koriste za političke stranačke skupove ili stranačka djelovanja”, navedeno je u odluci.

Hrvatski mediji pišu da pravog povoda nema, mada je u to teško povjerovati, obzirom da je Katolička crkva u Hrvatskoj više aktivna politički nego vjerski. Podsjetimo samo na poslednja tri skandala: molitva za Antu Pavelića, homofobni riječnik svećenika te spisak nepodobnih u zvaničnom glasilu crkve „Glasu koncila” koji opet lovi vještice po Hrvatskoj. No, to nije političarenje za Bozanića. Dotaklo ga je da prije svakih izbora stižu pritužbe iz pojedinih župa da se lokalni župnici angažiraju politički i preporučuju za koju stranku glasovati, ali i da daju crkveni prostor lokalnim političarima za njihovu promociju, pa se nedvojbeno stječe dojam da Crkva stoji iza njih.

„Bilo je slučajeva da su političari govorili i s ambona u crkvi, kao da čitaju Sveto pismo, što je apsolutno nedopustivo”, komentirali su za tportal.hr na Kaptolu najnoviju Bozanićevu odluku.

S druge strane, ta odluka Kaptola već je iznjedrila komentare poput onih da je tim potezom Bozanić već sada zalupio vrata pred nosom HDZ-u, pa i njegovom koalicijskom partneru HSS-u, jer je teško očekivati da će neki župnik u svojoj crkvi ili župnim prostorijama ugošćavati SDP-ovce, narodnjake ili liberale. Kler je, u svom najvećem dijelu, pobornik HDZ-ove politike.

Koliko svećenici daju do Bozanićeve odluke može se vidjeti i iz onoga što se desilo dan nakon donošenja ovog ukaza - u zagrebačkoj crkvi Sveta Mati Slobode održana je tribina Hrvatskog rasta (HRAST-a), političkog pokreta kojeg između ostalih vode Miroslav Tuđman i Josip Jurčević.

Photo: Stock

Izvor: e-novine