Vani je igrao na šarm, a kod kuće stvarao klaune

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Kad je 30. travnja 2000. godine na 5. Općem saboru HDZ-a izabran za predsjednika stranke, nemali broj dobro informiranih Hrvata zapitao se tko je zapravo Ivo Sanader.

U velikom je stilu započeo svoj prvi mandat kao premijer Ivo Sanader: Uz pljesak Europe, SAD-a, lijevih intelektualaca u Hrvatskoj... Njegov »Hristos se rodi« i poruka da su manjine i različitost bogatstvo Hrvatske, te putovanja po europskim zemljama kupili su mu rijetko viđenu udivljenost na domaćoj političkoj sceni. Kao da mu to nije bilo dosta Sanader je, samo za opčinjenu publiku, izveo dribling više – odmah je najavio smanjenje PDV-a kako bi građanima Hrvatske poboljšao životni standard (međutim od toga nije bilo ništa). Ubrzo je i sam povjerovao u to da je on najbolji diplomat i ministar vanjskih poslova kojeg je Hrvatska ikada imala, da BDP raste rekordnim stopama samo zato što on to želi, da su europski premijeri najsretniji kad im dolazi u goste i da ne postoji živo biće kojeg on ne može pridobiti svojim šarmom.
U to su vjerovali i njegovi ministri i tako su se ponašali.
    »Kao što ste vi dobro primijetili predsjedniče.., ili »Vi ste zatražili i zato se sada situacija popravila..., « ili »Samo radi vaše intervencije uspjeli smo...«. Bez tih rečenica nije prošla nijedna sjednica Vlade, a ministri su se natjecali u tome tko će jače istaknuti da i Sunce grije Hrvatsku zato što je Sanader intervenirao. Uskoro se rad Vlade pretvorio u niz intervencija. Kad god je zagustilo, očekivalo se da će »Predsjednik« nešto iskemijati, da će u javnosti zahvaljujući svome šarmu lošu situaciju pretvoriti u dobitnu. Na kraju su i potezi i projekti ministara, makar bili dobri i potrebni Hrvatskoj, postali predmet Sanaderovih hitnih intervencija, ako je on procijenio da bi mu to moglo odgovarati.
    Njegovi suradnici mirno su promatrali kako od njih radi, da ne budemo grubi, klaune, koji jedan dan najavljuju jedno, a drugi dan nešto potpuno drugo, jer se »On predomislio«. Ali sve to je, neuvjerljivo su se branili ministri, zbog postizanja europskih standarda i ulaska u Uniju, boljeg životnog standarda hrvatskih građana i naravno većeg rasta gospodarstva.
    A Sanadera zapravo nikada nije zanimalo gospodarstvo, osim ako mu može osigurati novac da zaposlenima u državnoj upravi isplati veće plaće uz šeretski smiješak i upit »ma tko je rekao da novca nema«. Nije ga zanimao ni životni standard građana. A nije ga previše zanimalo ni uvođenje europskih standarda. Inače se ne bi i danas pregovaralo o ispunjavanju mjerila, tri godine nakon što smo po Sanaderu izabrali predstavnike u Europski parlament.

Jagoda MARIĆ

Do trona stigao uz pomoć Bebića i Šeksa
   
    Kad je 30. travnja 2000. godine na 5. Općem saboru HDZ-a izabran za predsjednika stranke, nemali broj dobro informiranih Hrvata zapitao se tko je zapravo Ivo Sanader. Dotad je već obnašao dužnosti ministra znanosti, predstojnika Ureda predsjednika Tuđmana i zamjenika ministra vanjskih poslova, a bio je i član predsjedništva HDZ-a. No, kako nije bio previše eksponiran, njegov dolazak na mjesto šefa stranke predstavljao je veliko iznenađenje. Sanader se, međutim, temeljito pripremio za uspon na stranački vrh.
    U vrijeme Tuđmanove bolesti, krajem devedesetih, kad se već znalo da utemeljitelj HDZ-a neće još dugo živjeti, počeo je lobirati u stranci. Nakon Tuđmanove smrti, u vrhu stranke koju je kao v.d. predsjednika vodio Vladimir Šeks, zavladao je kaos. U toj situaciji Sanader je pristupio Luki Bebiću i Šeksu i izrazio svoju ambiciju da se kandidira za predsjednika HDZ-a. Oni su u njemu vidjeli mlađeg, obrazovanog čovjeka sa znanjem stranih jezika koji ne pripada nijednoj frakciji i odlučili mu osigurati logističku podršku. Na 5. Općem saboru uvjerljivo je pobijedio protukandidate, Ljerku Mintas Hodak, koju je gurao Ivić Pašalić, i Branimira Glavaša, tadašnjeg frontmena barakaša koji se kandidirao nakon što je Andrija Hebrang odbio ući u utrku. Mediji su Sanaderu proricali kratak rok trajanja. Procjena je bila da će ga se tada još vrlo moćni Ivić Pašalić lako riješiti, no Sanader je sve iznenadio i suvereno je upravljao HDZ-om više od devet godina.

D. CIGLENEČKI

Izvor: Novi List