Silvana Ćurković - žena koja pomaže nepoznatim…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Puno je nesretnih ljudi oko nas, a mi ih ne vidimo. A njima je ponekad dovoljna samo jedna topla riječ, zagrljaj, trenutak da ih saslušamo

Time im darujemo cijelo bogatstvo, ali i sebi jer sreća se krije u malim stvarima - iskreno nam kaže Silvana Ćurković, 45-godišnja Splićanka, jedna posve anonimna žena s velikim srcem, koja dugi niz godina nesebično pomaže ljudima oko sebe.

Nije članica nijedne udruge, nema pun novčanik, živi prosječni hrvatski standard zarađujući kao trgovkinja u svom malom dućanu s voćem, gdje je upoznala mnoge ljudske sudbine i mnogima promijenila život na bolje.

Nedavno je nazvala našu redakciju upozorivši nas na loše uvjete stanovanja četveročlane obitelji Bubić Jovanović iz Žrnovnice koji žive u kući punoj vlage.

- Od časne sestre Ljiljane Todorić iz centra Samaritanac doznala sam za njih i posjetila ih. Nisu tražili ništa, ni novac, samo izolaciju za kuću jer se smrzavaju. Povezala sam ih sa “Slobodnom”, s tvrtkom “Kova” i lopta se zakotrljala. Sa svih strana stigle su im donacije i ovaj Božić konačno su dočekali u toploj kući. To je bila moja mala misija koja me veoma usrećila - kazuje Silvana koja u sebi nosi dragocjen poriv da pomaže.

Već godinama redovito posjećuje štićenike Samaritanca, teško hendikepiranu djecu koja unatoč svom hendikepu toplo reagiraju na njezine posjete. Ona za svakog ima toplu riječ, dodir i tu ne staje.

Svakodnevno obilazi i slabo pokretnu umirovljenicu Slavicu Tukić s kojom je razvila iskreno prijateljstvo. Slavica živi na Mertojaku, a Silvana na Skalicama, no to je ne sprječava da je redovito posjećuje i pravi društvo unoseći veselje svojim vedrim bićem.

Na Badnjak spasila i jednog pijanca

Ima tu još životnih  priča u koje je ušla skromna Silvana. 

- Ma ja sam vam samo obična žena, bez interesa, sretna što ima dobrog muža i troje pametne, zdrave dice. Kad vidim tuđu nevolju ne mogu stajati mirno. Pomognem ako mogu. Ljudima ne treba puno, a često i ono malo ne mogu dobiti jer okolina svjesno zatvara oči. Ljudi koji skupljaju boce po kontejnerima čude se kad ih pozdravim i pitam je l’ im što treba. Postali smo društvo bez srca i to je strašno, a treba samo poslušati i pogledati oko sebe - veli ova humanitarka koja je na sam Badnjak spasila jednog pijanca, autom ga je odvezla njegovoj kući. Suprug i djeca navikli su na majčinu humanitarnu crtu. Ona ih, pak, uči kako uvijek treba dati kunu, da bi dobio tri.

– Učim ih da trebaju biti skromni i da znaju dijeliti s drugima jer što će ti materijalna bogatstva ako ti je prijatelj nesretan.

Vjerujem da su me razumjeli – kaže Silvana, koja smatra da je pravilan odgoj preduvjet da osoba postane poštena, dobra i puna empatije.

Osim zdravlja, velika želja joj je i da organizira humanitarni koncert za centar Samaritanac.

– Ti ljudi to zaista zaslužuju. Imaju veliko srce i treba im pomoći u poboljšanju kvalitete rada i boravka u toj ustanovi sa specifičnim potrebama – kaže Silvana Ćurković.

Pismo zahvale iz Afganistana

Prošlog Božića Silvanu je iznenadila neobična čestitka: pismo zahvale poslala joj je Jessica iz Afganistana, njezino kumče kojem je kumovala preko jedne misije. Zahvaljujući donacijama, mala Jessica danas ide u školu i ima knjige. Nju i druge njene prijatelje Silvana često spomene u molitvama ispred kapelice Gospe od sedam žalosti na Marjanu gdje odlazi svakog utorka uživajući u tišini.

PIŠE MERIEN ILIĆ

SNIMIO VOJKO BAŠIĆ/CROPIX

Slobodna Dalmacija