Razgovor ugodni nakon spašavanja…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

"Pa ne bih odustao nikad. Znao sam da kada dođemo tamo ćemo nešto naći. Nadao sam se da je sve ipak u redu."

Dana 22. Siječnja jedrilica „Nage Libre“ doživjela je pomorsku nezgodu na koordinatama 43,42N 15,48E (nekih 26NM zapadno, jugozapadno od Komiže). U prognozi je stajalo upozorenje za olujnu buru. Nage Libre je skoro nova Grand Soleil jedrilica veličine 45 stopa. Skiper je bio povrijeđen i jedrilica je ostala bez kormila, pa je upućen poziv u pomoć. Odazvala se je koča „Nebeski“ koja ju je nakon 12 satnog spašavanja doteglila u luku Komiža sljedećeg jutra oko 9,30 sati.

Taj 22.-23. Siječnja je bio toliko olujan dan da nije havarirao samo našu jedrilicu, već je mareta danima kasnije valjala blogere i komentatore po raznim portalima. Nesporazuma i prepirki je bilo nebrojeno, ali svi su se u slagali u jednoj stvari: Kapetan i posada „Nebeskog“ zaslužuju sve pohvale. Nastavivši tim tragom popio sam kavu i porazgovarao sa Robertom Mršićem – zapovjednikom „Nebeskog“, čovjekom koji je odlučio dići sidro i krenuti u spašavanje.

Robi, svi te hvale kao požrtvovonog Dalmatinca koji je spasio purgera... odakle si?

Kvarner. Točnije s Krka iz mjesta Pinezići. Iz obitelji koja generacijama ovisi o brodovima i moru. Kako je to u našem kraju česta tradicija.

Znači ove svađe oko purgeraja i tovaranja u pomorstvu su bile apsurdne...

Takve podjele su i inače besmislene. I njima se načešće bave ljudi koji more gledaju kroz ponestru. No, moram i nadodati da ribarenje u onom djelu zapadnije i jugozapadnije od Jabuke i Visa najčešće dopadne nas sa Kvarnera i Istre. Dalmatince tamo malo manje vidimo. Osim dalmatinske policije.

Kako se je „Nebeski“ našao tamo? Gdje ste točno bili?

A taj dan smo radili između Jabuke i Visa. Taman smo digli mrežu. Bacili smo sidro iza Sveca, mornari su razvrstavali ribu. Spremali smo se za večeru i par sati spavanja.

Robi kako si odlučio krenuti u traganje i spašavanje po onom vjetru?
Jednostvano sam krenuo. Čuo sam poziv u pomoć i odmah sam krenuo. Nazvao sam gazdu i obavijestio ga.

Znači i ti imaš gazdu...

Da, imam gazdu. To ti je dobar čovjek koji je dozvolio da potrošimo par tona nafte zbog vas dvojce i nije ništa pitao.

A vaši životi? Rizik, opasnost?

To i tako nikoga ne zanima. Pa mi spavamo 3 sata dnevno i nitko nas to ne pita. Na onakvom vjetru i moru mi svakoga dana radimo i riskiramo jednako - za dnevnicu. Taj dio nikoga od onih komentatora ne zabrinjava, a kada se to uradi besplatno – da se spasi nečiji život - onda krene pljuvanje po nautičarima, purgerima i neznam što. Ridikuli. Eto živimo na moru. I od mora, pa mora da smo i pomanitali. Da idemo vas spašavati. Nakon ovih novinskih natpisa... Čovjek kad to čita, rekao bi ča im je to trebalo? Po fortunelu bure... A tko bi iz novina život gleda...tako neka mu i bude.

Pa većina ljudi bi čula Mayday Mayday Mayday i ušlo bi im kroz desno uho, izašlo kroz ljevo i to je to. Što čovjeka tjera da izađe iz zaklona i ode nekom pomoć nakon cijelog dana šljake, teškog ribarskog rada?

Mora da sam budala, kad to iz tog kuta gledam. Ali nije tako. Na moru je to drugačije... nema te zlobe i zloće kao na portalima. Išao bi opet kad bi mora. Istina je, vrijeme je bilo grdo. Ja nisam mogo sjediti u kokpitu, već sam klizio od sica do poneštre i nazad. I sam sam ima val u krmeni kvartir. Znači bilo je grdo. Svima sam poslije rekao, to je prvi put da san na takovemu moru i da me uopće nije bilo briga... Išal sam spasiti dva života. Mene ti je Peco naviše zabrinulo kada sam čuo da je skipper ozljeđen. Ozljeđen čovjek (skipper) na brodu bez kormila. To me je brinulo. Kada smo se počeli približavati vašoj poziciji ja sam te zvao VHF-om nekih pola sata da mi se nisi odazvao. Tu su već sumnje počele biti ozbiljnije.

Dobro je Robi da nisi odustao.

Pa ne bih odustao nikad. Znao sam da kada dođemo tamo ćemo nešto naći. Nadao sam se da je sve ipak u redu.

E sada, što misliš o nama dvojici koji smo izašli na taj vjetar?

Pa ništa.

Jel nas osuđuješ?

Osuđujem? Nikad. Za kolko? 100E? Pa malo vas i plaćaju za plovidbu po tim uvjetima. Inače u potpunosti podržavam nautičare i te njihove ideje da ispituju svoje granice. To je i ideja plovidbe uz pomoć vjetra. Zar ne? Koliko vi spavate Predrag?
....
K vragu Robi, sada me ostavi bez riječi.

Autor: Predrag Ambreković

http://www.morsko-prase.hr