Kratko i jasno, internet ubija

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Piše: Hrvoje Marjanović

BAREM jednom godišnje nađe se neka udruga, organizacija ili skupina ljudi specijalizirana za paničarenje koja vječno zabrinutim roditeljima utjeruje strah u kosti pričama o zlu koje se na internetu pritajilo i samo čeka da zaskoči njihovo nepažljivo i naivno potomstvo. Problem je najčešće neki oblik nasilja, pedofilske navade perverznjaka i pornografija koja je ponekad samostalni problem, a ponekad dio većeg problema ili sredstvo privlačenja pažnje. Bilo kako bilo, internet je leglo zla, a vaša su djeca žrtve.

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu nedavno je objavio kratki crtani film i pokrenuo kampanju osvješćivanja neupućene raje gomilom plakata koje će polijepiti po školama i domovima zdravlja, a povod je izloženost malih Hrvata elektroničkom zlostavljanju, vrijeđanju i narušavanju privatnosti te opravdani strah od seksualnih manijaka koji vrebaju maloljetnike. Razmislite li malo o kampanji, gotovo je nemoguće pronaći nešto s čim se načelno ne bi složili jer činjenica je da je Internet prepun ljudi i sadržaja od kojih svoju djecu želite zaštiti. Želite ih zaštititi od nasilnih vršnjaka, pedofila i osoba iz medija koje se svakodnevno pojavljuju i blebeću nevjerojatne pizdarije. Voljeli biste da svakodnevno nemaju priliku pogledati što su novinarima ispovraćali likovi poput Zdravka Mamića i voljeli biste da se njihovi idoli u medijima ne pojavljuju drogirani, pijani ili razgolićeni. E, ovi vas ljudi uvjeravaju da je to moguće.

Nažalost, metode kojima se centar koristi nikada neće biti pravo rješenje. Plakati obješenih tinejdžera, parole kao što su "misliš da te Internet neće promijeniti?" ili "Računalo ti nije prijatelj" i fotografije prebijene djevojčice s logom Facebooka u pozadini, totalno su pogrešne i šalju krivu poruku. Inicijativa je pohvalna, ali nitko se nije objesio zato jer ima Facebook profil. Mark Zuckerberg nije navukao bokser, izašao na ulicu i prebio vaše dijete samo zato jer je crvenokoso. A primarna namjena računala nije da vašeg potomka odvede u prtljažnik nekog stranca. Uz ovakve plakate
ponovno ćemo se vratiti na staru boljku nepromišljenih entuzijasta kojima uporno izmiče ono najosnovnije - internet nije povod, već samo novo sredstvo kojim se pedofili i nasilnici koriste. Možete narednih pet godina naricati nad strahotama interneta, ali to neće promijeniti prirodu nasilnika. Pretpotopni animirani film djeluje tako dosadno i počinjete se pitati ne bi li bilo bolje da su se za ovu priliku sprijateljili s računalom jer možete biti sigurni da bi im pomoglo oko vizualnog identiteta. Slično ide i za plakate koji zasigurno neće osvojiti nagradu za dizajn.

Drugim riječima, računalo može biti prijatelj, ali morate znati s njim.

Ako ova kampanja uopće urodi plodom, to neće biti informatička osviještenost populacije već puko širenje straha kod roditelja koji će jednostavno zabraniti tinejdžerima da koriste Facebook. A svi znamo kako to završava. Nije prošlo s drogama, neće ni s internetom. Ovo bombardiranje skandaloznim statistikama, plašenje lošim plakatima i demonizacija interneta samo je jahanje već izmorene rage koja nikada nije stigla do cilja. Iako se tehnologije mijenjaju, ono najvažnije ostalo je više-manje isto jer pedofila, nasilnika i pornografskog sadržaja bilo je oduvijek. Nekad su vas vrebali u parku i na vjeronauku, danas to čine na internetu i vjeronauku. Nekada su vas nasilnici dočekivali poslije škole, a danas komentiraju vašu fotografiju i tvrde da ste ružni ko vreća političara. Nekad se pornografija skrivala u VHS kolekciji vašeg ujaka, danas na strancima koje negdje u nazivu imaju „XXX“ ili „porn“.

Informirajte roditelje i djecu, educirajte ih kako da se ponašaju u takvim situacijama, ali ne činite to kroz strah, šokiranje i širenje pogrešnih predodžbi. Nemojte nepotrebno stvarati paniku kao da je Internet nešto što se dogodilo jučer. Imali smo vremena pripremiti se, ali previše smo vremena potrošili strahujući od napretka. Možda djeluje suludo, ali dijete je moguće naučiti da jede salatu bez horor priča o skorbutu koji će ih učiniti bezubim kreaturama.

Budimo realni, cyberbullying ne postoji. To je kovanica koju su smislili maštoviti ljudi s puno vremena na rukama, a prigrlili oni koji pokušavaju pobjeći od činjenice da su djeca ponekad odvratne male beštije koje čine ružne stvari. Dok vi pokušavate izliječiti Internet, nasilnici ostaju više-manje isti.

Nadalje, sedmogodišnjaci s Facebook profilima nisu problem Facebooka već roditelja koji to dopuštaju. Nećete vjerovati, ali sedmogodišnjake ne možete pustiti da bauljaju svijetom bez nadzora. Ako ih pustite u klubove, mogli bi plesati, odlično se zabaviti i upoznati mnogo novih prijatelja, ali isto tako, mogli bi se napiti, otkriti ljubav prema ecstasyu i naići na loše ljude koji rade loše stvari. Zato ih ne puštate u klubove.

Odjednom ispada da je nemoguća misija kontrolirati osnovnoškolce. Facebook nije obaveza baš kao ni besciljno surfanje internetom. Ne radi se o nečem što moraju imati i bez čega će njihov svijet biti isprazno postojanje lišeno užitaka. To je neopisivo gubljenje vremena, ali svi se ponašaju kao da je riječ o nečem što je nemoguće izbjeći. Naravno da je jednostavnije pustiti ih da satima bulje u monitore jer znate gdje su i ne dave vas gomilom gluposti, ali nemojte se iznenaditi ako tamo naiđu na neko sranje dok ste vi gledali "1001 noć". Internet je zajebano mjesto, ali zajeban je i svijet.
Oduvijek je tako.

Prestanite se ponašati kao da se određene stvari ne mijenjaju i kao da je sve izvan naše kontrole. Alarmantni naslovi tipa "Djeca žrtve manijaka i nasilnih vršnjaka na internetu" podjednako su alarmantni i istiniti bez dodatka "na internetu". Pustili ste ih da bez nadzora švrljaju raznoraznim sajtovima i onda se iščuđavate ako gore naiđu na pervertita koji im šalje golišave slike. Dobro jutro amiši, nismo u '94. Pa to je Internet, mjesto gdje je pornografija riječ dana. Sredite se, treba ih polagano uvoditi u svijet računala i sve će biti u redu. Sve ostalo su priče za malu djecu.

Kriva je glazba. Kriv je Internet. Krivo je more.