Kako je srdela progutala Isusa Krista

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

A žena kako žena, ni znola fermat, i daje propituje i zapitkuje... I govoridu da je na zoljnu stvarno vidila Isusa Krista, Boga u ribjin justima i da onda ota riba ni vej bila za jist jer da cuvo tilo Gospodinovo.

Bila je neka akcija toga dana u Komiži, na Rivi, znala sam, no nisam baš točno znala što se događa. I kako to već bude na godišnjem odmoru, cijelo ti jutro prođe u ovomionomnemašpojmaučemu... dok ne nabasaš na temu!

- Vidiš ono - pita me prijatelj Mišek?
- Isuse, vidim, velim - što je to?
- To je Brdar, jutros postavil svoju skulpturu  na Baneta fasadu (Bane je  kultni komiški kafić! Ja ga se sjećam još  iz 1976. godine u Komiži, ali na lokaciji iza male crkvice Gospe od sedam žalosti)!
- Stvarno?!? Prekrasno! A što je to?
- Pa riblja glava veli mi on - razjapljenih usta - a u ustima joj Isus!
- Stvarno? - Idem odmah vidjeti...

Dođem do skulpture, vidim prekrasnu riblju glavu, tako mi je dalijevski-miroovska, ne znam što bih prije mislila; jako mi se sviđa, jako, jako... no sad želim vidjeti Isusa... znam i priču…

Bil jedonput  ribor i žena mu koja je uvik s njim išla na more. Pomogala mu je. Čistila! I tako! Uvik je bila znatiželjna. Uvik pita - a je cagod? A ca je? A je se ćapala? A koja je? A hoće bit za obid? A za prodat? A jesi nju ćapo? A ca ti je potriba? A hoćeš nju već jedonput dovuć? A ca je škrokalo? Hodi već jedonput... Granpa nju... potegni  nju, dvigni nju... cilo božje vrime tako svojemu mužu...

A on je bi potrpan covik , moga je dugo mucat i ništa ne govorit. I pok jedonput, kal je strakuril, kal mu je furca dušla na manje, a i možđane mu zakuhole, rece un svojuj ženi neka umukne jer da je Bog reka, ako ona još jedonput progovori i ako bude tila vidi ribu ca ju je un ujo, da će u ribja justa vidit Isusa Krista.

A žena kako žena, ni znola fermat, i daje propituje i zapitkuje... I govoridu da je na zoljnu stvarno vidila Isusa Krista, Boga u ribjin  justima i da onda ota riba ni vej bila za jist jer da cuvo tilo Gospodinovo.

No, skulptura je  bila previsoko postavljena. Barem za mene! Ne mogu doći do ribljih usta da vidim što je u njima. Vjerojatno sam komentirala onako ženski oštro, rekavši da  "vi šovinistički visoki muškarci namjerno postavljate skulpture visoko da ih mi žene ne možemo vidjeti". Pokušala sam se uzverati na drvenu gredu, no tad mi je skulptura bila preblizu. Bila  sam - ljuta!

A moj me prijatelj Mišo optužio za militantni feminizam. Jer Brdar i on su se cijelo jutro (dok sam ja spavala!)  mučili postaviti tu skulpturu.

Užas! Svađa! Ljutnja! Uvrede!

Skulptura je sutradan, dok sam ja opet spavala, premještena koji pedalj niže. I tako ja sad u ribljim ustima lijepo mogu vidjeti Isusa Krista. Pa makar nikad ne pojela tu ribu! Da me sad čitaju prijatelji - Mišek i Jakov, sigurno bi se opet ljutili. Ali proći će ih to, a vidjet će da sam bila u pravu! Zašto? Pa željela sam vidjeti Isusa Krista!

Jakov Brdar je danas jedan od najpoznatijih, cijenjenih i nagrađivanih skulptora s područja bivše Juge. Živi u Ljubljani. Izlaže u Europi. Visok je preko 2 metra i nije čudo da je ribu postavio tako visoko! U Komiži na otoku Visu, u koju je beznadežno zaljubljen  mislim da je postavio već četvrtu fasadnu skulptoralnu komopoziciju. Lijepo ih je vidjeti. Komiža i Ljubljana rado dijele njegovih ruku moćno djelo. Neka mu je,  Jakovu, Komiža drugi dom.

Priča preuzeta sa portala Moj otok Vis uz dozvolu uredništva