GLADAN GLADNOME VIRUJE - Od mizernih plaća nahranili šalturice

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Milena Budimir / Snimio - Joško Šupić / Cropix

25.02.11.

Ima dana kada čovjek jednostavno ostane bez riječi. Jučer je bio takav dan. Nije lako opisati susret dviju skupina ljudi, jednih, radnika “Dalmacijavina” koji su 24 sata ranije dobili dvije zaostale plaće iz listopada i studenoga prošle godine, i drugih, umornih radnica Modne kuće “Uzor”, koje svoje plaće od kolovoza nisu vidjele. E, ovi prvi su stigli u posjet svojim kolegama noseći im darove.

Darove? Da, svaki je radnik “Dalvina” od svojih novopristiglih (mizernih) plaća odvojio koliko je mogao i od toga su kupili prehrambene proizvode, prepakirali ih u stotinjak vrećica i donijeli – gladnima.

– Samo gladan gladnom vjeruje, dobacuje nam jedna radnica splitskih vinara i u tome je sva istina. Baš kao što je i istina da ni jedno oko nije ostalo suho. Plakali su i vinari, plakale i šalturice.

– Dragi prijatelji, rado bi vas počastile, ali nemamo s čim, jedino da otvorimo vaše darove - kazivale su “uzorite” žene.

Kilogram soli, šećera, brašna, vrećica kave i tjestenine, prašak za rublje, litra ulja i – kutija keksiju, da zaslade svoj gorak život. Sve su to upakirali plemeniti vinari, svjesni kako nakon ove (sad) primljene plaće ko zna kada će im na račun “sjesti” iduća.

U istoj gabuli

– Razumijemo svoje kolege, skoro smo pa u istoj situaciji, ništa nećemo postići bez zajedništva radništva, poručio je sindikalac “Dalvina” Luka Bucat.

– U istoj smo gabuli, znamo kako je živit, a ne imat, znamo kako je radit, a ne bit za to plaćen, pojašnjavaju nam. Osim gladi – radnici “Dalvina” i “Uzora” imaju još jednu poveznicu, u liku i djelu direktora im.

Naime i jednima i drugima je prokurist Teo Mandić, s tom razlikom da je čovjek u “Dalvinu” zaposlen, a u “Uzora” radi za honorar. Slažu se radnici i jedne i druge posrnule tvrtke kako loše radi i direktor i Uprava, jer da je drugačije – svima bi bilo bolje.

– Poručite Vladi kako ju narod bira, ako ju podržavaju samo pristaše, a ne radništvo onda ta Vlada budućnosti nema. Mi joj ne vjerujemo, dobacuju nam trudbenici, nekad velikih splitskih, ali i hrvatskih tvrtki. Samo zajedno možemo dalje, naglašavali su okupljeni, a šalturice nam se pohvalile kako su prošlog tjedna dobile više narudžbi, negoli cijeli prošli mjesec.

Ujedinili se i Splićani, žele pomoći, ujedinio ih dišpet. Sada je vrijeme za još jedan – naime, netko je negdje, jer odluke na papiru, crno na bijelo, nema, naredio da se obustavi ispostava lož ulja “Uzoru”.

Kako žene cijelo vrijeme rade ovo lož ulja što imaju dostajati će im taman za današnji dan. Mole stoga, sve one dobre volje da im pomognu da nastave s radom. Cisterna lož ulja stoji 11 tisuća kuna, one toliko ni blizu nemaju.

Ostati na nogama

– Željeli smo raditi, ispunjavati sve svoje dogovorene obveze, da dočekamo stečajnog upravitelja na nogama, a ne na koljenima, ali netko nas sustavno u tome sprječava, zabranjuju nam sklapanje novih ugovora, a ljudi samo dolaze, kazuje nam teškom mukom Ljiljana Šućur, sindikalna heroina “uzoritih”, kojoj su kolegice u čast stavile natpis nad ulaz u poduzeće: Svi smo mi Lile!, jer joj se više puta prijetilo i proglašavalo krivom za sve.

– Ne daju nam radit, ali neće uć’ u tvornicu, to im je obećanje, kazuju radnice, pozivajući po ko zna koji put “državne institucije”, koje, jasno je svima, ne rade svoj posao.

– Sjede i primaju pristoju plaću, na vrijeme, a mi koji punimo proračun – radimo i stenjemo i nemamo za kruh, je li to pravna država?, pitaju se splitske šalturice. Sve su političari svojom pasivnošću omogućili, krajnje je vrijeme da se trgnu i stanu na kraj lopovluku, u prazno idu riječi radnika. – Imamo Hrvatsku, ali smo gladni, gladni smo pravde!, dobacuju nam.

Izvor: Slobodna Dalmacija