U rezimeu svega, i našim sjećanjima, ostat će nepobitno: Ivica Bednjanec (1934. - 2011.) jedan je od najkvalitetnijih i najproduktivnijih strip-crtača u Hrvatskoj, uza sve humorist, karikaturist i, manje je poznato, pjesnik i dizajner.
I još nešto, bitno, sve svoje stripove realizirao je prema vlastitim scenarijima, što ga čini, pomalo paradoksalno, najproduktivnijim scenaristom našega stripa.
Grafičar po struci (diplomirao je 1962. godine na Višoj grafičkoj školi) radio je kao litograf u Štamparskom zavodu “Ognjen Prica”, zatim kao profesor na srednjoj školi i na posljetku bio samostalni umjetnik i član ULPUH-a.
Bogat opus
Ostavio je u četrdesetak godina rada više od 2000 tabli stripa, više od 1000 scenarija i tri knjige. Godine 1952. u Vjesnikovu zabavniku “Petko” objavljen mu je prvi rad, a 1957. pobjeđuje na natječaju za najbolji strip s “Crveni se šuma”, da bi se tek 1964. njime ozbiljnije počeo baviti.
Godine 1968. počinje suradnju s “Modrom lastom”, gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala: “Osmoškolci i Genije”, te “Lastan”. Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala: “Iverku”, “Kika”, “Amicu” i posljednji “Duricu”, koji već 12 godina gostuje u “Smibu”, reviji za osnovce.
Bednjanec je godinama predstavljao Hrvatsku na velikim svjetskim izložbama stripa, i dok je većina ovdašnjih karikaturista samo mogla sanjati učešće, njegovo je ime bilo redovito u katalogu elitne svjetske priredbe crteža u Montrealu.
I priznanja su počela pristizati, prvo 1978. godine, sudjelovanjem na prestižnoj priredbi u Lucci, pa 1984. u Napulju, kada mu je i dodijeljena “Pulcinella”.
Pet plodnih godina sredine šezdesetih prošloga stoljeća obilježio je s trideset naslova, tematiziranim stripovima iz hrvatske povijesti. “Nacrtao sam i objavio četrnaest stripova o meksičkoj revoluciji. Svi su oni, a to je bilo takvo vrijeme, veličali meksičke revolucionare u borbi protiv diktatora, slavili borbu siromašnih protiv bogatih.
Početkom šezdesetih bili smo zatrpani filmovima i pjesmama meksičke tematike. Cijeli taj trend odrazio se i na strip u nas, tražili su se stripovi te tematike.
Što se tiče mojih stripova o hrvatskoj povijesti, ipak nisu bili trendovski bljesak, budući da obuhvaćaju razdoblje od moga prvoga stripa ‘Stanoje Goranin’, do ‘Baruna Trenka’”, pojašnjavao je Bednjanec.
Bio je to svojevrsni nastavak istraživanja i bavljenja povijesnim stripom, koje je na ovim prostorima započeo velikan Andrija Maurović.
S “proljećarima” i humorističnim glasilom “Kerempuh”, Bednjanec je u Hrvatsku i ondašnju Jugoslaviju instalirao trend malog humorističnog stripa, “kaiše”, koji će obilježiti strip-scenu.
Kritike
Bez obzira na popularne likove s kojima smo odrastali i koji su nam otkrivali svijet i spoznaje ponekad efikasnije i od sterilna obrazovanja, rad velikog crtača, koji je cijeli život ostavio na zagrebačkom Ribnjaku, ipak nije bio adekvatno priznat, ponekad prešućivan, pa čak i podcjenjivan.
Njegovi stripovi, znalo se čuti, nisu imali onaj potrebni začin “intelektualnog” i “umjetničkog”(?)!
Uza “sve to” Bednjanec se nije trudio kopirati inozemne uzore, bio je svoj i autentičan. Na takve kritike sam Bednjanec je bez gorčine uzvraćao kako su mu popularnost i čitanost važniji od priznanja raznih “stručnjaka”.
Velika produkcija i inzistiranje na komunikativnosti, odnosno čitljivosti, priskrbili su mu epitet “pučkog zabavljača” i autora za djecu.
Igor Brešan
Brzojav sućuti
U povodu smrti Ivice Bednjanca, izraze duboke sućuti njegovoj obitelji, svim kolegama iz matičnoga strukovnog društva te poštovateljima, uputio je ministar kulture Jasen Mesić.
“Autor antologijskih dječjih crtanih likova, poput Durice, Jasne i Genija, te kreator velikog hita ‘Nježni sport’, svojevrsnog njegova zaštitnog znaka, imao je plodonosan umjetnički život koji je dijelio između stripovskog, pjesničkog, humorističkog izražavanja, a bavio se i pisanjem scenarija”, kaže se u brzojavu. “Zadržavajući u sjećanju njegov doprinos hrvatskoj kulturi, dugo ćemo pamtiti njegov entuzijazam te društvenu brigu i trud prema unaprjeđenju popularne kulture i stripa”, kaže se na kraju priopćenja mr. Jasena Mesića.
Nježni Starograđanin
Poseban lik je svakako Nježni. Realiziran je u dvije varijante: “Nježni robijaš” (1975.-1976.) i “Nježni sport” (1976.-1983.). Nije u pitanju izmišljeni lik, nego pokojni Mika Bracanin, barba iz Starog Grada na Hvaru koji je bio lučki nosač prtljage... Bio je ljudina od dva metra, svaka mu je majica, bez obzira na veličinu, bila pretijesna... Makar je svaki dan brijao glavu i bradu, uvijek je izgledao neobrijano. Hlače je vezao špagom, a na cokulama nije imao špigete...
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||