Dražen Petrović i ostavština: Svima važan,…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Piše: Pamela Bartulović

Vjerojatno bi svi oni koji me, čak i površno poznaju, rekli da sam sve drugo osim sportski tip ali ja ću ovom prilikom ipak o sportu. Dobro, možda ne baš o sportu, ali definitivno o sportskoj legendi, Draženu Petroviću.

Virtuozu košarke koji je svoje prve sportske korake započeo na onom malom trgu ispred svoje zgrade na Baldekinu, na improviziranom košu zataknutom na jednu staru garažu. Svojom voljom, talentom, upornošću i velikim odricanjima njegovih roditelja postao je Dražen virtuoz košarke, najveći među velikanima.

Pamti ga još i njegova dvorana na Baldekinu, onaj parket na kojemu je samouvjereno pogađao koševe. Pamte ga i njegovi suigrači i prijatelji. Pamtimo ga svi koji smo ga voljeli i poznavali. Ne, ne zove se trg ispred dvorane na Baldekinu njegovim imenom. To vam je onaj u Zagrebu. Ne, nema Dražen niti jednu spomen-sobu u dvorani svog rodnog grada koju bi mogli posjetiti oni koji su štovali košarkaškog Mozarta. Nema i ne znam postoji li u ovom gradu osoba koja mi može dati odgovor na pitanje zašto je to tako.

Vjerojatno i postoji, ali su previše zauzeti političkim prepucavanjima, sakupljanjem političkih bodova i zabijanjem političkih «trica» protivnicima da bi se bavili tako «nevažnim» stvarima. Uskoro će se početi graditi spomenik Draženu u Šibeniku, ipak. Nakon toliko godina od njegove smrti, u gradu u kojem se svi pozivaju na Dražena kao njihovu svetinju, sagradit će spomenik koji prikazuje Dražena kako sjedi na klupi i nogom pridržava balun. Pa dobro ima li itko imalo zdrave pameti pa da postavi pitanje kako je takvo idejno rješenje spomenika prošlo?! Kad je Dražen sjedio na klupi? I koji to košarkaš balun pridržava nogom?! Ili sam samo ja mišljenja da je to blesavo?

22. listopada bio bi Draženov 46. rođendan. Vjerovala sam da će njegov Šibenik na neki način obilježiti taj dan. O da, obilježio ga je. Itekako... otvaranjem izložbe fotografija u foajeu gradske knjižnice. Otvaranju na kojem se pojavilo 20-ak ljudi od kojih pola nije bilo ni rođeno kad je Dražen postizao svoje najveće uspjehe. Nekolicina prisutnih su bile tzv. «posvuduše» jer je bilo fritula i sokova na ponudi. Mučno da mučnije ne može biti. Nigdje osobe više od 180 cm. Dakle, jasno vam je da nije bio niti jedan košarkaš, niti jedan njegov kolega i suigrač. Ne znam, možda su navratili kasnije, iako je malo vjerojatno.

Je li Dražen zaslužio više? Naravno da je. Je li njegov rodni grad spreman dati Draženu ono što je zaslužio i čime ga je zadužio? Morali bi to pitanje postaviti nekome tko će znati odgovor jer su očito sve «mjerodavne» adrese na koje sam postavila to pitanje bile pogrešne ili nisu željele dati odgovor, znajući da su zakazale.

Možda do slijedećeg rođendana, Kapetane. Možda, jer «svoju si dobrotu ostavija svima». Samo su neki zaboravili, Kapetane.

Izvor: SEEbiz.eu