Balans novog jesenskog rebalansa proračuna

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Zbog čega uopće taj kleti rebalans? Zato što nam Vlada očito ne vodi razvojnu politiku... Piše: Ivan Dermiček

Ponedjeljak je u Zagrebu, podne jednog 23. kolovoza, godine gospodnje 2010., zamislite dramatičnu glazbu iz onih starih vestern filmova dok vam u kadar ulazi Trg svetog Marka, pojavljuje se ono klupko sijena odnekuda nošeno vjetrom, čak i golubovi djeluju uznemireno, sakrili su se ispod krovova obližnjih zgrada. Cijela nacija je u iščekivanju, nervoza je u zraku tako prisutna da se može nožem rezati, a prosječni građanin republike Hrvatske ovih dana je rijetko spavao jer jednostavno ne može dočekati novi rebalans proračuna naše Vlade.

Danas se na adresi Trg svetog Marka 2. ne kroji povijest iako se u zgradi Vlade RH nalaze Šeks i Jarnjak na istom mjestu, pa čak ni to što je tamo došao i Josip Friščić, predsjednik HSS-a, pa ni predstavnici nacionalnih manjina poput Šemsa Tankovića ili Furia Radina, a ne smijemo zaboraviti napomenuti da je došao i Milorad Pupovac iz SDDS-a, a bogme ni nezavisni kandidat Ivan Čehok nije propustio ovo okupljanje, da sublimiramo, došlo je dosta ljudi na sastanak sa premijerkom Kosor i njenim ministrima na kojemu će se KROJITI PRORAČUN.

Ovaj ponedjeljak sastanak vladajuće koalicije ima samo jednu temu sa kojom se, ljudi moji, ne valja zajebavati. Tema i akcija sastanka vladajuće koalicije je „Skrpajmo državni proračun“ i tokom ovog tjedna shvatiti ćemo (i saznati) kako to Vlada misli učiniti. Dobiti ćemo, mi građani RH, odgovor na pitanje na koji način sada misle primjenjivati antirecesijske mjere, dok će Vlada RH dobiti odgovor na pitanje koga sada opaliti po džepu. Kad dobijemo odgovore na ta pitanja ovaj tjedan svi ćemo biti zadovoljni!

Zbog čega uopće taj kleti rebalans? Zato što nam Vlada očito ne vodi razvojnu politiku, već joj proračun predstavlja igranje sa brojevima i ciframa kao da se ne tiču, evo malo dramatike u tekstu, vitalnih stvari koje nas preko noći mogu učiniti „novom Grčkom“ i vjerujte nije samo puka slučajnost što se raspravlja o novom rebalansu sada nakon turističke sezone koja ima primarnu funkciju spašavanja proračuna, a tek onda ulogu spina vladajuće koalicije kada je riječ o broju zaposlenih. S obzirom da smo sve karte stavili na turističku sezonu, nije na odmet da će se ministar Šuker ubrzo naći na poslovnom putom u potrazi za novcem. Kroz medije su prolazile razne špekulacije što će nam ovaj novi rebalans donijeti i koga će udariti po džepu?!

Pojavila se tako informacija da će se podignuti PDV na 25 posto, no veći dio medija posredstvom svojih izvora smatra da je to manje vjerojatan razvoj događaja. Cirkulirale su tako informacije o uvođenju poreza na banke, smanjenju plaća zaposlenih u javnom sektoru u iznosu od 10 posto, te o evenutalnoj prodaji manjinskih udjela koje ima Vlada u nekim tvrtkama poput Hrvatskog telekoma, Croatia Osiguranja ili Podravke. I ništa od ovoga, kao što je uostalom bilo očekivano, nije pozitivno odjeknulo u javnosti. Recimo uzmimo uvođenje poreza na banke nije naišlo na odobravanje guvernera HNB-a Željka Rohatinskog koji ističe štetnost tog poteza, dok je Vlada plasiranjem ovog mogućeg prijedloga pokazivala kako se uopće treba služiti demagogijom.

Karikatura: Zoran Tkalec

Naravno, kada bi se recimo i primijenila porezna stopa od 0,5 posto na aktivi banaka koja iznosi cca. 350 milijardi kuna to bi značilo financijsku inekciju od 1,9 milijardi kuna u naš državni budžet, a to bi moglo biti dovoljno da našem ministru Šukeru narastu zazubice, a da ne govorimo da i dio puka vidi ovdje „ostvarenje pravde“ s obzirom kako su se banke ponašale u recesiji. Jedan mali problemčić je to što su banke tj. bankari izuzetno moćni igrači i nisu sisali vesla kao običan puk, a ako su i sisali vesla, to sigurno nisu bila ista vesla koja ima priliku sisati jednostavan puk. Adut bankara je taj da mogu smanjiti kreditnu aktivnost, a zatim povećati rast kamatnih stopa i odlijev kapitala i dok si rekao „jebemtisocijalnuneosjetljivostbana kakadaihdržavapokušavalupitipodžepu“ popušila su mala i srednja poduzeća željna kredita kao cvijeće vode, a bogme i moguće investicije.

Dakle ta antirecesijska mjera bi imala efekt bumeranga koji bi narod dobio u glavu unatoč tome što bi proračun naizgled dobio financijsku injekciju, za zaključiti je da Vladi baš i nije pametno pokušati postaviti taj porez s obzirom da su banke u povoljnijem položaju s obzirom da mogu ucijenjivati Vladu samo sa pretpostavkama što mogu učiniti sa svoje pozicije. Nije tajna da Vlada ima smanjeni prostor za manevriranje, te se nalazi u jako delikatnoj situaciji, ako udari po džepu narod – učiniti će političko samoubojstvo, ako udari po džepu banke – iz recesije neće izaći, slikovito rečeno, deset godina, ako proda svoje udjele u jakim tvrtkama – kratkoročno rečeno završiti će se privatizacija, dugoročno gledano što će onda prodavati kada ponovo zagusti?

Postavlja se teorija po kojemu ovaj novi jesenski rebalans proračuna neće biti uopće uvjetovan ekonomskim odlukama, već isključivo političkim dogovorima vladajuće koalicije. Problemi, problemi... A oporba? Što ona čini? Da li daje prijedloge možda sa taj rebalans? Ne baš, uglavnom kritizira i samo čeka vladajuću koaliciju i njihov rebalans da ga, rečeno nogometnim riječnikom, „opali sočno na volej“.

Narod bi opet mogao fasovati dok ono klupko sjena prolazi Markovim trgom.

Tekst preuzet sa bloga Bodul Brain uz dozvolu autora