Bioenergija uvijek (kao inteligentna energija) pokušava riješiti osnovni problem - uzrok koji onemogućuje oporavak. Tijelo kao energetski sustav je u neprestanom energetskom međudjelovanju sa svojom okolinom. Svi smo osjetljivi na sile ili energije koje nas okružuju i mijenjaju nas. Naše fizičko i mentalno tijelo se spontano hrani tom životnom energijom, a bez koje bi opstanak bio nemoguć. To punjenje energijom odvija se kako iz zemlje, tako i iz svemira. Protok te nevidljive energije omogućuje život na našoj planeti. Puteve te cjelovite, sveopće energije nazivamo meridijanima. Prisutni su u biljkama, životinjama i čovjeku. Tokovi su smješteni u samoj blizini živaca, šta govori da se informacije i energija prenose izvan samog živca, isto kao i kod poznate pojave SKIN efekta (gibanje po površini vodiča, a ne u njegovom središnjem dijelu). Na taj su način postala razumljiva zbivanja revitalizacije oštećenog informativnog puta za vrijeme neše terapije.

Čovjek je sastavljen od energije i materije, a između njih se nalazi krv, koja je istovremeno i materija i energija. Krv u tijelu sudjeluje u preobrazbi Zemljine i svemirske energije budući da kisik u krvi ima paramagnetske osobine (poprima magnetska svojstva, ali ih ne zadržava). Kao prijenosnik višeg stupnja energija i parametara zemljinog magnetskog polja, on unutar same stanice aktivno sudjeluje u energetskoj transformaciji. Sve snage svemira, uključujući i snagu ljudske svijesti, u rasponu od najviše svjesnosti, do dubine podsvjesti, preobrazbe su svemirske energije. Na osnovu spoznaje tih prirodnih istina, majstor Zdenko Domančić postavio je metodu s kojom već trideset godina, zajedno sa svojim učenicima, uspješno pomaže milijunima bolesnih ljudi. U tom vremenskom razdoblju ponuđeno mu je sudjelovanje na raznim znanstvenim istraživanjima sa područja znanosti i medicine na kojima je i sudjelovao. Samim time dokazao je uspješnost svoje metode, posebno na najtežim bolestima današnje civilizacije.

Po metodi Zdenka Domančića održavaju se grupne terapije s obradom svakog pacijenta posebno ovisno o njegovom stanju i bolesti, te na osnovu dijagnoze zvanične školske medicine. Terapija traje četiri dana i po potrebi se ciklus (s obzirom na stanje) može ili treba ponoviti.

http://www.bioterapija.info/
Mob: 098/170-0449

Mob: 098/900-4223

Manuelna anticelulitna masaža za samo 60Kn

Što je celulit?
Lokalizirano salo!

Zašto ga imaju i mršave žene?
Zato što je priroda namijenila ženama da čuvaju zalihe za trudnoću. I mršave žene imaju masne stanice, što je normalno. Problem je što suvremena prehrana sadrži mnogo soli te bezbrojne skrivene aditive koji lako vezuju salo na sebe pretvarajući ga u sve veće i veće grude celulita. Naravno, tome pomaže i slaba cirkulacija i nedostatak tjelovježbe.

Kako uistinu promijeniti prehranu?
Tko ima višak tjelesne mase, svakako treba smanjiti unos kalorija. Ali tu ne staje priča.
Zdrava hrana podrazumijeva i zdravu, uravnoteženu prehranu, pravilnu pripremu ali i zdrave namirnice. Zdrave namirnice nije lako naći.  Smatram da bi trebalo kuhati dva obroka dnevno. Imam trgovinu poznatog trgovačkog lanca odmah pokraj doma ali nastojim  ne zalaziti u nju. Uvjerena dam da tu ne mogu kupiti ništa zdravo. O fast-foodovima da ne govorim. Kupujem povrće i voće u poljoprivrednika na Marjanu koji ne koristi pesticide. Kupujem jaja i perad kod istog. Krumpir i još neko povrće dobivam od poljoprivrednika sa Biokova. Crveno meso gotovo i ne koristim. U pravilu sam osuđena na sezonsko voće i povrće, a ima dana i kada je ponuda mojih dobavljača vrlo škrta. Također je ta hrana i skuplja za nekih 20% od slične hrane na tržnici ili u trgovinama. U dućanima  zdrave hrane tražim tjesteninu, grah, rižu i ostale proizvode koji su biološki uzgojeni. Bitno je reći da proizvodi u tim trgovinama ne bi trebali sačinjavati većinu obroka koje bi trebalo sačinjavati svježe voće i povrće. Ribu kupujem na ribarnici, iako ni naša riba nije bez kemikalija, ipak vjerujem da je naše more jedno od zdravijih.
Moram spomenuti da me na potraga za zdravim namirnicama nije nagnao celulit već zdravlje djece. Ne mogu znati koje sve kemikalije unosim u sebe ako kupujem gotovu hranu u supermarketu. Kako ću znati koje i koliko su kemikalija koristili pri uzgoju povrća ili mesa, prilikom pripreme tog jela, uljepšavanja tog jela, čuvanja te namirnice, te što sve sadrži ambalaža?
Vrijeme za kuhanje i pripremanje zdravih obroka iziskuje vremena (i volje i mašte i znanja), ali to je jedini ispravni put u zdrav život. Iako je i svježe sirovo povrće vrlo zdravo.

Tjelovježba je sastavni dio borbe protiv celulita. O tome na internetu ima brojnih pristupa i korisnih savjeta. Najbitniji savjet je da bude svakodnevna i da radite za početak sasvim jednostavne stvari umjesto planiranja spektakularnih. Trčanje naprimjer može biti i uz stepenice ili po kvartu, naravno treba biti po mekoj podlozi nikako po betonu zbog čuvanja kralježnice. Hodati možete bilo gdje (osim po zaleđenom Splitu zadnjih dana ).

Masaža potiče limfu, ubrzava cirkulaciju te time ubrzava metabolizam i izlučivanje toksina. Masaža je uvijek dobrodošla ali bez tjelovježbe i pravilne prehrane nema velikog učinka. Nikakva masaža ne uklanja salo. Dakle, ukoliko se odlučite na promjenu načina života, masaža dva do tri puta tjedno u narednih nekoliko mjeseci pomoći će nestanku celulita.

REGULIRANA PREHRANA OD 1500 KCAL
ZAJUTRAK
1 namirnica od navedenog: Mlijeko 2.8% mliječne masti 2 dcl, mlijeko 0.9% mm 2.5 dcl (bijela kava, kakao), jogurt 0.9% mm 2.5 dcl, ABC kultura 2.5 dcl, Stepko 2.5 dcl, Biojogurt 2.8% mm2 dcl, BBL probiotik 0.9% mm 1.5 dcl
1 namirnica od navedenog: Kruh crni, kukuruzni, raženi bez sjemenki 60 g, kornfleks 40 g, griz 40 g, žganci 120 g
1 namirnica od navedenog:  Mliječni namaz light 30 g, pureća prsa 30 g, tost šunka 30 g, 1 trokut sira, 1 jaje, svježi kravlji sir30 g, 1 pileća hrenovka
DORUČAK
1 namirnica od navedenog: Kruh crni, kukuruzni, raženi bez sjemenki 30 g, 4-5 keksa bez šećera, 30 g bobi štapića, 1 dvopek 30 g
1 namirnica od navedenog: jabuka 100 g, kruška 100 g, naranča 100 g, banana 60 g, jagode 190 g, marelice 4 kom, breskva 140 g, trešnje 20 kom, šljive 5 kom, dinja 100 g, lubenica 190 g, maline 2 dcl, kupine 2 dcl
RUČAK
Juha od povrća 2 dcl
1 namirnica od navedenog: tijesto kuhano 120 g, krumpir kuhan 200 g, riža kuhana 120 g, grah 180 g, grašak 200 g, ječmena kaša 120 g, žganaca 120 g, mlinaca 120 g
1 namirnica od navedenog:  perad – bijelo meso bez kože 60 g, riba – bijela, plava 60 g, divljač – patka, zec, fazan 60 g, bijelanjak od jajeta 4 kom ili cijelo jaje 2 kom, junetina, teletina, svinjetina (ut, kotlet) 60 g, hrenovke pileće 60 g (2 kom)
1 namirnica od navedenog: mahune 200 g, paprika 200 g, poriluk 200 g, rajčice 200 g, krastavci 200 g, gljive 200 g, kupus 200 g, cvjetača 200 g, rotkvica 200 g, kelj 200 g 8svježe ili kuhano),
celer, zeleni luk, bijeli luk, zelena salata, tikvice količina je neogrančena

1 namirnica od navedenog: jabuka 100 g, kruška 100 g, naranča 100 g, banana 60 g, jagode 190 g, marelice 4 kom, breskva 140 g, trešnje 20 kom, šljive 5 kom, dinja 100 g, lubenica 190 g, maline 2 dcl, kupine 2 dcl
UŽINA
1 namirnica od navedenog: jabuka 100 g, kruška 100 g, naranča 100 g, banana 60 g, jagode 190 g, marelice 4 kom, breskva 140 g, trešnje 20 kom, šljive 5 kom, dinja 100 g, lubenica 190 g, maline 2 dcl, kupine 2 dcl
VEČERA
Juha od povrća 2 dcl
1 namirnica od navedenog:  tijesto kuhano 120 g, krumpir kuhan 200 g, riža kuhana 120 g, grah 180 g, grašak 200 g, ječmena kaša 120 g, žganaca 120 g, mlinaca 120 g
1 namirnica od navedenog:  perad – bijelo meso bez kože 60 g, riba – bijela, plava 60 g, divljač – patka, zec, fazan 60 g, bijelanjak od jajeta 4 kom ili cijelo jaje 2 kom, junetina, teletina, svinjetina (ut, kotlet) 60 g, hrenovke pileće 60 g (2 kom)
1 namirnica od navedenog: mahune 200 g, paprika 200 g, poriluk 200 g, rajčice 200 g, krastavci 200 g, gljive 200 g, kupus 200 g, cvjetača 200 g, rotkvica 200 g, kelj 200 g 8svježe ili kuhano),
celer, zeleni luk, bijeli luk, zelena salata, tikvice količina je neograničena.

Manuelna medicinska masaža za samo 60 Kn

Muški su došli grozni!

Toliko su se ulijenili da više ni na prosvjede ne izlaze, a žene bi htjele odgovornost, obaveze, obitelj.
Neki dan je moja draga Žaklina naredila svim svojim jeb.. pardon udvaračima da sastave sastav na temu: Zajednički život
Evo Vam prenosim par zanimljivijih komentara te kratke izvatke.

File: Daj borati di ćeš ovako rano sa tužnim temama!
Dena: Jel se to misli na zajednički život sa curom? I mislija san da je to, samo da potvrdin, da poslin ne bi bilo i ovo i ono!
Ćela: Jel to kakvi sastav za majčin dan?
Kike: Jel se smi koristit internet?

Filina Tragedija u tri čina

Nama muškima je došlo grozno. Teška je situacija u Hrvatskoj kao i u svijetu, ali je princip uvijek isti: Brale tako na zidiću sa ekipom pije pivu. Dogodi se koji put pa prođe tuda i koja curica. Brale se eto osladi malko srićice, zaljubi se momentalno. E onda ubrzo cura postane ka frustrirana jer nema obitelj a prešla je dvadesetidrugu... Pa dobije brale obitelj. Onda cura oće i da se zaposli da ne bude opet frustrirana. E onda brale, radi bauštelu cili dan a kad donese doma to jada od zarade, ona opet frustrirana. Nema se djeci za pernicu na kat. I onda nezna brale šta bi više pa pobigne sa ekipom na zidić pit pivu. Šta oću reć? E! Moga je brale mirno sidit na zidiću i prvo, bez ove zajebancije.


Denin: Kućni ljubimac a ne Edipovac

Nema ništa od toga zajedničkog života sa curom jer već živin sa materon. Ali da odma rečen: Ja nikad nisan ni gleda ni zamišlja svoju staru golu. To meni cura uvik govori, a to nije istina.
A ja san njoj lipo reka da kad bi u nje uvik ima sve oprano i opeglano, da iman marendu, ručak i večeru, a da ne triban ništa radit ka ni kod matere, onda bi se ja odma priselija kod nje. Je, je, al kad dođen u cure, uvik mi uvali neki posal. Pita me kad ću se zaposlit, samo na posal misli.
Ma, žene su došle grozne!

Sastav uz pomoć interneta

Ja bi najviše volio živjeti sa svojom djevojkom na Mertojaku u dvosobnom stanu sa pogledom na more, dok mi sa balkona miriše murtila a djevojka u tinelu slika i opušta se. To mi je prekrasna obiteljska idila koju priželjkujem otkad znam za sebe. Popodne bi išli na kavu na Bače, prođirali bi gradom, komentirali prolaznike i do dugo u noć pričali o svemu što nas povezuje, naravno, bilo bi i strastvenog sexa, i to svaki dan i ja nikad ne bi zakaza. I najnormalnije bi mi bilo sudjelovat u pravljenju ručka, pranju suđa i sličnim poslovima. Ja sam totalno obiteljski čovik a svoju curu volin i s njon mi je ekstra! Normalno da bi ja to sve moga i financirat, samo treban čekat da mi istekne ovi kredit od 6, pardon 10 godina, tek onda to sve mogu...


Hrabri
Ja ne zamišljam bračni život.

Šetamo se sa momčićem i po pešest godina dok se uvjeravamo da nam je za zdrav život najpotrebniji svjež zrak a zapravo čekamo da:
- Momčić shvati stvarnu vrijednost naše unutarnje lijepote te je odluči implicirati što više u svom svakodnevnom životu te zbog toga:
- Samostalno počme prelaziti cestu te započne sa odvikavanjem od dojenja te u tom vedrom raspoloženju završi i na iskrenom traženju smisla i sreće te čak i posla, nadamo se i dalje najboljem tj:
- Da momčiću ode mama
- Ponekad i da momčiću ode žena
- Da momčić shvati da bez nas ima sve vrste problema, u najmanju ruku ozljede i strah

Da ne bi poduzimali nepopravljive a drastične mjere (short tip: što se tiče nepopravljih mjera za dišpet mužu ga ipak odsijecite mužu)
Bolje je jasno i na vrijeme ukazat momku koja su vaša očekivanja. I stavit do znanja da ste odlučni ostvarit svoje planove. Npr: "Ili se zaposli, zarađuj i davaj mi za rentu ili prošetaj po cigare!"

Kod ultimatuma postoji kvaka: Da bi Vas se shvatilo ozbiljno morate uvijek ispoštovati ono čime prijetite.

Zato nikad nemojte prijetiti da ćete se ubit. Moram napomenit da i ako samo težite teatrologiji pred susjedima te se nadate i jačem publicitetu, a nije vam nešto posebno ni stalo do momka, plesat gola po rubu krova je ipak opasna radnja. Safety first, nabavite dobar pojas i sigurnosni dinamički konop, karabinere s maticom. Nije se jednoj tako dogodilo da je skliznila dok je svisoka bacala vizitke, ili reklamirala donje rublje.

Nemojte prijetit ni sa odsijecanjem organa, uništavanjem imovine, djece, životinja, biljaka.

Nakon što smo se upoznali sa osnovama sigurnosti, drugo je i osnovno da shvatimo što želimo, a što ne želimo. (short tip: Želimo bit sretni, ne želimo bit nesretni)
Ako Vam je za sretan život potrebna stabilna veza u kojoj višemanje jednako dajete i primate, shvatite da je za izgradnju takve veze ipak potrebno dvoje. Ispitajte vaš utjecaj na vaše odluke i odluke vašeg partnera. Ako je vaš utjecaj neograničen na obje osobe, moje testove čitate samo iz zafrkancije, jel da?
Ako pak nemate utjecaj nad svojim vlastitim odlukama, potrebna vam je nešto stručnija osoba od mene, po mogućnosti sa medicinskom diplomom.
Međutim, ako je vaš utjecaj na odluke vašeg partnera ograničen, a ipak imate suverenitet i samostalnost u donošenju vlastitih odluka, pokušajte mudro a diplomatski te nježno uz mnogo brige i ljubavi lagano gurnuti momčića u sreću. Gurkanje naravno ne bi trebalo trajat godinama, kao što bi trebali pazit i na to da je ovo guranje figurativno i da ga ne ozljedite
U slučaju da blago gurkanje ne daje rezultate, ultimatum uvijek možete začiniti i suzama, grižnjom savjesti ili lažnim obečanjima. Na duge staze iskrenost je ipak jednostavnija.

Također, ako ste bogata nasljednica, velika je vjerovatnost je da će rezultati ultimatuma koje postavite ispasti kako ste očekivali.
Ako pak ne želite čekati da momčiću mama ode u Južnu Ameriku, a želite imati skladnu vezu i obitelj, možda je iskren ultimatum jedino riješenje za korak naprijed.

I za kraj: I noga u guzicu je korak naprijed!
Ima plesova koji idu korak naprijed, korak natrag!
Smislite svoj vlastiti ples!
I čekanje je odluka, ali budite svjesni što odlučujete!

Za http://split-online.info sastavila Danica Čvorović

Čim osjetite ono nešto u zraku, da vas počinje bolit želudac, da vas muve u trbuhu napadaju, da raste pritisak, znači da će počet oluja. Ili bljesak. To pjesnici zovu zaljubljenost. Zato se momentalno skulirajte i najozbiljnije zamolite tipa da vam pomogne ispunit listić za sportsku kladionicu.
Ako pristane, znači da zna o čemu se tu radi. To je signal za uzbunu prvog stupnja i tu trebate uz minimalnu ispriku, kao "hitno mi je na wc", pobjeć brzo i daleko, glavom bez obzira.  Tog tipa prikrižite za sva vremena i ne javljajte se na pozive i poruke. Sportska kladionica je najgori od svih poroka koji trajno i nepovratno uništavaju psihu muškića. Moja baba je govorila da je bolje da te ugrize zmija nego da dobiješ na kocki.

Daleko poslije kockara slijede narkomani, alkoholičari, nasilnici i lijenčine. To vjerojatno možete jednostavno prepoznat tako da se o momku raspitate ili da ga pratite po gradu. Dobro, živimo u Hrvatskoj i ne možemo svi imati nogometaša. Zato se može eventualno opravdat da je tip privremeno nezaposlen. Ali ako je zadnji put nešto radio 6 dana prije 12 godina...

Ako ste izolirali momka od ovih simptoma a on vas pozove na pićence ili večericu, prihvatite poziv! Čak i ako je pljunuti Apolon, ne dajte se prevarit pa da umjesto u restoran odete do zidića popit pivu. Možda će vam te uspomene i dikod ugrijat staro srce ali bubrezi pamte bolje.

Na toj kavici ga malo ispitujte o stvarima koje voli i vodite računa o zajedničkim i suprotnim interesima. Ako ima dicu (razveden, naravno) pitajte ga kako mu se zovu dica i koliko imaju godina. Ako počne petljat po mobitelu, ne zrači baš odgovornošću.
Ako ga mama često zove na mobitel i provjerava gdje se  trenutno nalazi i kad će doći kući, a on je punoljetan, ćirnite mu u donje rublje diskretno. Ako vidite potpis od potencijalne svekrve kraj kojeg piše: Keep the distance tamo di bi tribalo pisat Galeb ili Calvin Clein, poslušajte je. Odmah!

Nakon kavice inzistirajte (ali ne baš junački) da platite pola. Ako frajer ne plati sve sam nego pristane na vaše inzistiranje ili još gore pusti vas da sve platite sami, ne trebate baš brzo bježati, možete i mirno odšetati.

Onda ga pitajte da vam pomogne sastavit neke daske jer tribate novu policu/ormar/krevet a fali vam muška ruka. Ili još bolje ako imate vrt da vam pomogne pokosit travu. I da vam promini osigurače, popravi električne instalacije, instalira nove windowse, promini rolete, izbaci stari frižider, promini vodokotlić, sudoper i bojler, opitura stan...

Ako je frajer  ostao, u slijedećem postu pročitajte kako da smanjite svoje kriterije i sačuvate frajera koji vridi!

Sastavio stručni tim ćakulona e-ćakula

U mojoj savjetodavnoj rubrici, a i kod konkurencije, česte su stavke koje pomažu mladim nadama kako na vrijeme otkriti grešku kod muškića. To je zato jer svi vrhunski stručnjaci sa toga polja te teoretičari metafizike rano otkrivanje falinge kod partnera dovode u usku vezu sa budućim volumenom kamenca na bubregu i nivoom šećera u krvi! A ni mlade nade ne žele ulagati u budućnost sa momčićem koji bi ih ostavio zbog prijatelja, prijateljice, kompjutera, mame, bake ili čak svoje žene. Ali treba znati ne pretjerati u traženju, treba znati naći kompromis. Ako naprimjer ne zna izvesti formulu za matematičku konstantu a želite osjećati da ste u vezi sa matematički obrazovanijim momkom, obrnite pitanje. Pitajte ga: "Znaš li što je "2,71828182845904523536?" Velika je vjerovatnost da će većina mladih Splićana odgovoriti: "E!"

Jedna od negativnih posljedica traženja greške je to što i muškići uzimaju sebi za pravo da na vrijeme traže greške kod nas. Tako se mlad momčić iz svoje sobe uputi u svijet sa A4 papirom na kojem piše: NIŠTA ISPOD SISA ŠESTICA (i da se puno smije a malo prigovara)! Dok je došao do vanjskih vrata, mama mu je na poleđini tog papira već napisala sastav. Na putu do škole dobije još koji papirić, a nakon prve veze sam si kupi teku. Sve je to normalno, pa  čak i ljudski jer i muškići su ljudi. Nitko ne bi pomislio, ali muškići čak koji put prdnu te i nos kopaju poput žena. Kriteriji za traženje dugotrajnije djevojke muškićima u životu rastu i padaju ovisno o broju godina, godišnjem dobu, broju dlaka na glavi, broju djece, temperaturi i vlazi, imovinskom stanju te ekvilibriju nametnutih estetskih kriterija i stvarne ponude. S vremenom se to sve definira u neka realna ili nerealna očekivanja te sukladno tome njegova potraga postaje manje ili više uspješna.

Ali postoji i skupina tragača falinge iz gušta, svojevrsnih mazohista, tj. visoko nesigurnih muškića. Takvi su nesigurni i u opstojnost sebe na ovim prostorima, a nekmoli u svoj suverenitet i dignitet kako samostalno, tako i u vezi. Oni čak nisu uvijek sigurni u to da stvarno postoje, da nisu tek imaginarni produkt svojih misli. Nesigurni u vlastito postojanje još su manje sigurni u postojanje svoje djevojke. Često se panično pribojavaju kad djevojka ode u toalet da će se u zahodu dematerijalizirati ili čak pobjeći kroz prozor da se više nikad ne vrati. Nakon što se nekoliko puta dogodi da se djevojka ipak vrati i to sa svim molekulama na broju, momčić se malo opusti šta se njene prisutnosti tiče. Ali se zato počinje pitati da li je to prava djevojka, da nije možda neka 3D projekcija, predmet koji se miče ili možda maskiran muškić, tranvestit. 

To se obično događa kad momčić prvi put dođe do veselja. Nesiguran u dugo očekivan dar sa neba, tj. djevojku počinje se pitati kakva je to djevojka kad je sa njim jer on vrlo dobro zna da on nije baš. Zna on koja je njegova falinga, vrlo dobro zna... I tako  počinje tražiti djevojci falingu, pretpostavljajući da ne bi bila sa njime da i sama nije falingana. I onda obično i nađe to što traži. Nađe dovoljno dobru falingu!  Ponekad se dogodi da ako nije našao ono što je tražio (jer ne može naći bolje) također počinje na toj djevojci nalaziti sve ono što joj nedostaje da bi bila savršena. Naravno, i mnoge djevojke opsjeda demon traženja falinge pa se počesto opterećuju svakodnevnim potragama. Kopaju po prošlosti, ormaru, mobitelu, smeću, DNA uzorku. Kada nađu ono što traže to ih ohrabruje da traže još, potiče ih na nove izazove. Sizif sam gura svoj kamen, a u traženju falinge se barem dvoje svaki dan jednako pati. Potraga za falingom često nema kraja sve dok suprotna strana ne uteče.

ZA e-ćakule sastavila Danica Čvorović

Denis Razumović je već poznato ime na hrvatskoj jazz sceni, baš je na Proljetnoj reviji jazza još davne 1992. osvojio prvu nagradu Prvi jazz pljesak.

Stručna predavanja, radionice i okrugli stolovi tematizirat će brojna pitanja kao što su: energetska učinkovitost i certificiranje, plinifikacija Dalmacije, razvoj i tehnologija korištenja energije vjetra u RH, financiranje projekata u graditeljstvu iz pretpristupnih i strukturnih fondova EU, rad stranih inženjera i arhitekata u domaćem graditeljstvu i brojna druga.

Prijavljeno je preko 45 radova i 15 predavanja, a među najzanimljivijim izlaganjima svakako će biti ono prof.dr.sc Davora Pavune, savjetnika Ministarstva energetike SAD-a pod nazivom: «Bolja civilizacija – zelena energija». Kongres  se održava u hotelu Le Meridien Lav, a otvorit će ga državni tajnik u MZOPUG, prof.dr.sc. Nikola Ružinski. 

Više informacija o programu Kongresa možete pronaći na službenoj stranici Komore: http://www.hkis.hr/

THE BAMBI MOLESTERS SNIMAJU FILM!!!

 + LIVE ALBUM

+ KONCERTNA MOVIE TURNEJA:

24.3. Ljubljana

25.3. Rijeka

29.3. Zagreb

1.4. Split

Svoju reputaciju glavnih faca u svijetu surf rocka, The Bambi Molesters su izgradili albumima "Dumb Loud Hollow Twang", 'Intensity!' i 'Sonic Bullets: 13 From The Hip'. Posljednji album u navedenom nizu objavljen je za dvijetop etikete 'Big Beat' i  'Warner Music'. Niz uspješnica nastavljen je i novim albumom''As the Dark Wave Swells'' koji su glazbeni kritičari inozemnih i domaćih relevantnih medija opisalisamim superlativima. I ovaj je album album objavila renomirana europska etiketa,Glitterhouse Records. Osim osvojenog Porina za najbolju instrumentalnu izvedbu u 2010., našli su se i u utrci za za europsku nagradu IMPALA - 'European Independent Album of the year’!

Snimanje je zakazano za 29.ožujak u Teatru &TD. The Bambi Molestres ćetom prilikom svirati uproširenom sastavu. Režija ovog koncertnog filma povjerena je Marcu Littleru kojeg su članovi grupe upoznali na jednoj od svojih turneja u Frankfurtu. Marc je tada bio na početku karijere, a desetak godina kasnije, kao već etablirani europski režiser filmova i spotova brojnih izvođača, snimio je spot za pjesmu „As The Dark Wave Swells“ s istoimenog albuma. Film će trajati cca. 90 minuta tijekom kojih će The Bambi Molesters odsvirati sve poznate i neke manje poznate pjesme u novim aranžmanima. Na koncertu u Zagrebu grupa The Bambi Molesters snimat će svoj prvi live album!

Režiser Marc Littler jedan je od najcjenjenijih njemačkih redatelja mlađe generacije. Režirao je filmove raznovrsnih žanrova. Dokumentarce: „The Kingdom Of Survival“ i „ZOWNIR – Radical Man“, film koji bilježi panameričko putovanje jednog izvođača folk pjesama: „The Folk Singer“ i Thriller „The Road To Nod“. Više o ovom izvrsnom redatelju nawww.slowboatfilms.com. Littleru će se na snimanju pridružit Philip Koepsell majstor fotografije i dugogodišnji suradnik.
Snimanje filma najavit će i pratit koncertna turneja na kojoj će sBambi Molestersima nastupati i njihovi gosti iz Velike Britanije The Penny Black Remedys kojima su nedavno rasprodali jedan od najprestižnijih klubova u Londonu - The Luminaire. Ovaj bend kritikačesto kategorizira kao zemljotresnu mješavinu Ska, Bluesa i Rock 'n' Rolla.Simbioza crnohumornih, nepretenciozno inteligentnih, dojmljivih pjesama i stimulirajućih živih nastupa, privukla je publiku diljem Europe i stvorila lojalnu sljedbu predanih obožavatelja. The Penny Black Remedy čine: Keith M. Thompson - vokali, gitare, komponiranje; Marijana Hajdrahodžić – vokali, udaraljke; Wilco Van Eijk – bubnjevi i Steve Nelson – bass.

U Rijeci i Splitu će im se u nastupima pridružiti isjajan riječki americana band My Buddy Moose, koji su u veljači 2010. objavili iznimno hvaljeni drugi album ‘Wonderful Felling of Emptiness’!

Kao poseban gost na zagrebačkom koncertu u Teatru &TD pridružit će im seChris Eckman dugogodišnji suradnik i producent. Eckman zajedno s članovima grupe The Bambi Molesters sačinjavai hvaljenu grupu The Strange, čiji album "The Nights Of Forgotten Films" spada među najbolja izdanja desetljeća.

KONCERTNA TURNEJA:

Kino Šiška, Ljubljana, Slovenia– četvrtak, 24.3.

The Bambi Molesters

The Penny Black Remedy

Zbogom Brus Li

Koncert Stereo Dvorana, Rijeka -  petak, 25.3.

The Bambi Molesters

The Penny Black Remedy

My Buddy Moose

Koncert Teatar &TD, Zagreb – utorak, 29.3.

The Bambi Molesters

The Penny Black Remedy

The Strange

Snimanje koncertnog filma i Live albuma!!!

Koncert Golly (±)Bossy, Split – petak, 1.4.

The Bambi Molesters

My Buddy Moose

 Prodjana mjesta SPLIT: Dancing bear shop (Dioklecijanova 6); Hostel Golly (±)Bossy (Morpurgova poljana 2)

Ako imate sreću da se u pravo vrijeme nalazitena putanji njihove turneje, ne propustite doći na svirku ili se možda ugurati u oko kamere!

Svjedočit ćete vrhuncu karijere jednog posebnog benda i uljepšat komad filmske trake koji će ostati za povijest!!!

Prodjana mjesta RIJEKA:Dallas Music Shop (Splitska 2); Dallas Music Shop (Matije Gupca 3a); Blagajna Kluba Stereo

Prodjana mjesta ZAGREB: Rockmark (Berislavićeva 13, Zagreb),  Dirty Old Shop (Tratinska 22, Zagreb); blagajna Tetra &TD

protresite sve zajedno i dobili ste trenutno najeksplozivniji koktel hip hop-a: Fisto & The Architect!
Nous vous souhaitons une bonne nuit!
Bienvenue à la Ghetto!

SVI UPADI MUKTEEEEE!!!

Slušamo to od šefova i po svojim „klasičnim“ redakcijama boreći se iz dana u dan za gledanost i tiražu i onda- paf! Netko je tom tobožnjem medijskom modernitetu udario zvučnu pljusku, pustio u mrežu facebook a potom stavio na internetski servis youtube tri dokumentarna priloga iz proizvodnje Hrvatske televizije unatrag više od deset godina, tri priče iz života „malog čovjeka“ po imenu Mate Vukorepa o kojemu je priloge napravio novinar „klasičnog tipa“ Ante Granik. Posjet se već mjeri u desecima tisuća a do trenutka dovršenja ovoga teksta bilo je preko 52 tisuće što znači da je Mate Vukorepa -  totalno različit od drugih, naime od svega što proklamiraju naši urednici i vlasnici - zaokupio pažnju javnosti pa, tako, u prosjeku, jedne tiraže, il' jedne pristojne slušanosti-gledanosti.

Tri priloga za emisiju More nastala su kad je novinar Ante Granik, prateći na brodici Lučke kapetanije Vodice Uskršnju regatu u tamošnjem akvatoriju, na hitan poziv za spašavanje dospio u akciju spašavanja šestmetarske plastične brodice. Ostala je bez motora a diglo se prilično jugo koje ju je bacalo na otok Dražemanski ispred Tribunja. Iz toga spleta okolnosti i slučajnosti rodila se jedna od ljepših priča iz opusa novinara Ante Granika koji je svojim prilozima obilježio i more i emisiju More...

Čovjek kojem su uzeli brod u tegalj zvao se Mate Vukorepa. Sve ostalo je u arhivima HTV-a i upravo na youtube!

U međuvremenu, Jadran Marinković je u dogovoru s Granikom uzeo Vukorepine riječi iz jednog od priloga i dugo ga vrti kao jingl na Radio Splitu i nema toga tko ga nije upamtio. Granik je tada pokušao napraviti još jedan, četvrti prilog s Matom koji mu je i kao čovjek prirastao srcu, ali Mate je odbio jer da će mu „zajebavat dicu“ i- pametan kao u svemu, odbio se više pojavljivati u medijima. Znao je Mate kad je dosta, za razliku od ostatka svijeta s početka nešega teksta.

A onda je sve palo u zaborav u širem medijskom smislu. Dok netko prije tjedan-dva-tri... nije tri priloga Ante Granika o Mati Vukorepi, iz emisija More HTV-a, objedinio i pustio na facebook, a potom na youtube. Od toga trenutka, klasična novinarska priča o „malom čovjeku“, napravljena prije više od deset godina, uskrsnula je poput Feniksa i zapalila prostor suvremenih internetskih medija koji u vrijeme njena nastanka - nisu ni postojali!!! Facebook je nastao 2004. a u Hrvatsku stigao 2007., a youtube je nastao 2005.

Novinarske priče o „malom čovjeku“, naposljetku u „maloj zemlji“ kakva je naša, nikada neće odmrijeti, pa ma što urednici i vlasnici mislili o tome. Paradoks je da pouku o tome klasičnim medijima daju, evo, moderni internetski servisi, portali, društvene mreže.

Komentari čitatelja odaju oduševljenje likom i djelom „malog čovjeka“  iz Planjana Gornjih, „maća Općna Unešć, novoosnovana, isključili nam rasvjetu majkuimjebem nisu plaćali...“ pa evo nekih od njih:

	Šta Mate kaže o… …o tome kako se oženija: - (Mate Vukorepa svašta je u životu radio, među ostalim, na Hvaru brao ružmarin i levandu. Pozvao ga je neki gazda na žurnatu, i to mu je promijenilo život). - Na jedan otok me istovarijo, vako ki ovi ovde. Tu ženji, kaže, al ti ćeš tu propasti, jadantisi, kaže, ti ćeš tu umrit, kaže, poslat ću ti ja moju ćer – bila neka kućica od ploča – poslat ću ti moju ćer da ti kuva. I on meni nju posla, i tako kako sam sve to ružmarina i levande požea – dvi iljde maraka nije mi ni dandanas da. A nas dvoje sami na otoku, dakuću neg oženit se. Dakuću! Sami nas dvoje! … odgoju sina: - On stvarno pomaže, što mu go rečeš. Čak i na stroju zna raditi. Ali što je vrlo važno: nama se on kad drogirat! Kad je uvi`smenon! … o radu: - Slušaj Ante, niko neće radi, svi se žalu na državu! Moram ti nešto reć (pa pokaže prema kameri) – nemoj sad, sad ugasi – svi se žalu na državu. Kriv im je Račan, kriv Mesić, kriv Tuđman, kriv ovi, oni, kriv Ante Pavelić, svi krivi! Pogledaj i` Ante molin te koliko i` na rivi šeta. Ovo ćeš metnit na televiziju ko boga te molin. Dignem se ujutro, ima kostela velika, igraju na karte. Pet sati. Ja se vraćan uveče, jopet oni idalje igraju! (Od ovog Matina izlaganja napravljen je jingle za Radio Split) …  piću: - Lako je meni danas popit po litre rakije ili crnoga vina ka` san jutros popija po litre kozjega mlika! Nemore to, sila udara na silu, to vrije! Ja skačen ki zec! Nemoj to…! (pokaže rukom prema kameri) …  Hrvatima: - Dobri smo mi Hrvati, šta smo mi podnosili muke, tereta toga, ne bi Rusi! Rusi! …  moru: -    stavit ćeš ovo u novine ka Isusa te molin: svaki čovik koji nema duše za na more – ma ja ga ne bi pušta. Moraš imat dušu za more! More on bit, sriću mu vrag odnija, isto ka i ja iz mog sela, samo da on zna da ima dušu more! More je duša! … ribi: - (Dolazeći s brodicom s mora i pokazujući ulov) Koja je ovo vrsta ribe? Reka bi čovik da je šaran, božemiprosti! Nu je! Glavno da san ja nju uvatija, jebe se meni kako se zove! Al ja moran znat svaku! (Radilo se, inače, o kirnji)

1. E alal vira Mate, a bogme evala i Tonči na ovako lijepoj pravoj reportaži.

2. Mate suze si mi istira, legendo, živi si dokaz žilavosti i prkosa našeg čovika. Još kad bi ovu genijalnu reportažu vidili razni zgubidani i niškoristi, počevši od splitske rive pa do vrha vlasti, možda bi tada shvatili bit života, rada, poštenja, ljubavi i iskrenosti...
3. Ovako iskren i neiskvaren čovjek još se rijetko može naći. Legenda, kapa mu do poda.
4....Ovo je sritan čovik, mali čovik, ovima i Bog ubaci ribu u mrižu...
5. Najjači clip na youtube, definitivno, koja ljudina od čovika, legenda
6. Ko radi ne boji se gladi. Mate ti si moj idol!
7. Ovo se zove sritan čovik.
8. Nije bogat onaj koji puno ima nego onaj kome malo treba.
9. Kako kažu ljudi u komentarima, bilo bi nam svima bolje u ovoj našoj Hrvatskoj da je vaki' ka Mate malo više.
10. Mate je zakon.
11. Ovo je vrh vrhova.
12. Kralj.
13. Mate je Bog!
14. Koji car!
15. Koji as!
16. Svaka mu čast! Tako malo mu triba za bit sritan a radi ka' konj cile dane. Da je ovakvih više bilo bi nam bolje.

Desetak godina kasnije, Ante Granik kaže:

- Mate je jedan od rijetkih sugovornika s kojima sam u mom radnom vijeku razgovarao i razgovor od riječi do riječi upamtio. Činilo se kao da mu nije bilo do priče a istovremeno nije prestajao govoriti. „Nemoj ovo snimati - rekao bi i odmah zatim dragovoljno, ili čak uz napomenu „Molim te ko Boga ovo napiši!“, gledajući izravno u kameru otkrivao tajnovite kutke svoga života, pogleda na svijet, na politiku... Bilo je važno ne prekidati ga suvišnim pitanjima jer je njegova priča bila jasna, duhovita, iskrena i dramaturški dobro izbalansirana. Emitirana je u emisiji „More“ i danima su me prijatelji, kolege i građani zvali želeći još nešto saznati o Mati Vukorepi. Učinilo mi se da sam Mati ostao dužan. Kad ćemo nastaviti? - pitao sam ga i on je pristao. Pošao sam opet za njim. Iste godine dovršio sam i u emisiji „More“ emitirao ostatak priče. Radili smo s Matom kanalizaciju u Vrpolju, ribarili oko Zlarina, upoznali ostatak obitelji toga marljivog, mudrog čovjeka, težaka iz šibenske Zagore, ribara iz Jadrtovca i  sam završio sam priču obećavši sebi- posjetit ću ga kad mi zatreba ona nužna doza optimizma kojim me taj čovjek darivao...

Jadranka Grubišić

Slobodna Dalmacija, 27. 01. 2011.

Pametni telefoni zasnovani na operativnom sustavu Android nisu izuzetak po pitanju kratkog trajanja baterije. Veliki ekrani, konstantno povezivanje na internet, mnoštvo dodatnih funkcija kao što je GPS prijemnik moraju se odraziti na trajanje baterije. Zgodna funkcija operativnog sustava Android jest mogućnost pregledavanja statistike potrošnje baterije. U postavkama telefona ponudit će vam se potrošnja baterije po funkcijama telefona te na taj način možete vidjeti što vam najviše troši bateriju i u skladu s time poduzeti određene korake.

Ekran je jedan od najvećih potrošača baterija na modernim telefonima. Tko je spreman odreći se svjetline ekrana, može je ručno smanjiti na sebi prihvatljivu razinu, u suprotnom preporučamo da to prepustite automatici koja će prilagođavati ekran okolnoj rasvjeti.
Prijenos podataka putem mobilne mreže je veliki potrošač energije, pa provjerite sinkronizacije aplikacija na vašem telefonu. Primjerice, vremenska prognoza i vijesti se ne moraju sinkronizirati periodično, prebacite ih na ručnu sinkronizaciju, pa ćete ih osvježavati samo onda kada će vam trebati. Koristite WiFi hot spotove kad god je to moguće, WiFi iziskuje daleko manje energije od prijenosa podataka preko mobilne mreže.

Aplikacije za operativni sustav Android često znaju ostati aktivne čak i kada je korisnik zatražio njihovo gašenje, a tome valja dodati i aplikacije koje se aktiviraju prilikom paljenja telefona – najčešće se radi o aplikacijama specifičnim za telefon određenog proizvođača. U verziji 2.2 Android će dopustiti prisilno zaustavljanje aplikacije, ali za tako nešto valja otići u postavke i upravljanje aplikacijama te učiniti to za svaku aplikaciju zasebno. Jednostavnije je preuzeti s Marketa neku aplikaciju kojoj je to namjena. Dobar primjer takve aplikacije je Advanced Task Killer. Prikazat će vam se popis aktivnih aplikacija i samo obilježite one koje ne koristite i pogasite ih.

Ovih nekoliko jednostavnih koraka može u određenim situacijama korisnicima produžiti trajanje baterije za više sati, no nemojte očekivati čuda: ona se u svijetu telefona sa zaslonom osjetljivim na dodir ipak ne događaju.

www.vinkovci.com.hr

Ponedjeljak, 7.2., 20:30, PROMOCIJA STRIPA treći broj Lavandermana - Uz žmul forskog vina ili bićerin domoće rakije, a sve uz muziku iz filma, autori će predstaviti novo izdanje stripa. U stvaranju trećeg dijela sage o ovom osebujnom superheroju sudjelovalo je čak osam autora od kojih će polovica prisustvovati ovoj splitskoj promociji. Svi istinski stripoljupci nikako ne bi smjeli propustiti ovaj događaj te priliku za nabavu dugoočekivanog trećeg nastavka!

Utorak, 8.2., 20h „RJEČILIŠTE“ – večer poezije
Gosti: Goran Karanović & Igor Krešić, pjesnici iz Mostara, BiH

Srijeda, 9.2., 20:30 „MOVIE IN THE GHETTO“ – ponosno objavljujemo početak cjelovitog programa u našem klubu za sve ljubitelje sedme umjetnosti:
projekcija filma + diskusija + prigodni izbor filmske glaz
Erotski ciklus - POSLJEDNJI TANGO U PARIZU
In memoriam: Maria Schnedier, francuska glumica, umrla 3.2.2011., najpoznatija po ulozi ljubavnice Marlona Branda u filmu „Posljednji tango u Parizu“

Četvrtak, 10.2., 20:30 „KL IN THE GHETTO“ - šarolike glazbene selekcije različitih domaćina s Radio KL-a u živoj interakciji s publikom Ghetta. I ovoga puta naš host je Vjeran koji će uživo predstaviti svoju emisiju „EXIT“, od bazičnog roots rocka, preko folka, jazza, bluesa, eksperimentalnog pristupa, elektronike, minimalizma...

Petak, 11.2., 21h „DJ SESSION“ Rakija Bar Party & BALKAN'S Hi Fi
Iz Zagreba/Zadra dolazi mladi, ali već naveliko afirmirani DJ JAHKOZZA koji će prisutne zagrijati svojom toplom ljetnom reggae/roots/drum'n'bass/dancehall/jungle selekcijom u ovim još uvijek hladnim zimskim danima! Jahkozza u svojim setovima pokušava drugačijom selekcijom običnom slušatelju približiti reggae kao ultimativnu glazbu za plesni podij te spada među najaktivnije promotore reggae zvuka na Balkanu, sa stalnim angažmanima diljem regije. U veljači 2010. godine izdao je „BalkanFarraj“ vol.1, kompilaciju čija je svrha promocija balkanske reggae scene od Vardara do Triglava.

Subota, 12.2., 21h „ACOUSTIC PLEASURE“ zagrijavanje za koncert kojim vas častimo za Valentinovo... INTERNATIONAL CAFE MUSIC

Nedjelja, 13.2., 20:30 „GHETTOart“ – večer raspoloživa za različite izričaje i djela mladih umjetnika i kreativaca
SVI ZAINTERESIRANI ZA PRILIKU ZA NASTUP, JAVITE SE! Kontaktirajre nas, dogovorimo se i osigurajte si priliku da pokažete prijateljima i posjetiteljima Ghetta što znate, želite, možete... Čak i ako niste spremni za ozbiljnu publiku, ovdje možete biti opušteni uz "neozbiljnu" - vježbajte u Ghettu svoje monologe i recitacije, instrumente, glasove, plešite, slikajte, kipajte, sintetizirajte...
 

Mjesto: Ghetto klub, Dosud 10, Split
Vrijeme: Ponedeljak, 07.02.2011. u 20.30 sati
Organizator: Exocoetus Comics i Ghetto klub
Sudjeluju : Vinko Barić, Toni Faver i Miro Župa

Iako se ovih dana puno više spominje
film o Lavandermenu ipak ne treba
smetnuti s uma da je strip rođen prvi i da
je iz njega sve poteklo...
Uz žmul forskog vina ili bićerin domoće
rakije, a sve uz muziku iz filma, autori će
predstaviti novo izdanje stripa.
U stvaranju trećeg dijela sage o ovom
osebujnom superheroju sudjelovalo je čak
osam autora od kojih će polovica nazočiti
splitskoj promociji.
Promocija u Ghetto klubu bit će zapravo
prvo samostalno predstavljanje ovog
uprizorenja hvarskog junaka.!
Svi istinski stripoljupci nikako ne bi
smjeli propustiti ovaj događaj te prvu
priliku za nabavu dugoočekivanog trećeg
nastavka!
Dakle, za sve štovatelje devete
umjetnosti, dobre glazbe i dobre
kapljice; Klub Ghetto, Dosud 10, od
20.30
sati
ovog
ponedeljka,
neizostavna je destinacija!

Šarolike glazbene selekcije različitih domaćina s Radia KL

u živoj interakciji s publikom Ghetta

3.2.,20:30 Ante Frankić & emisija ELSEGUNDO

Petkom “DJ SESSION”

4.2.,21h DJ LiLA “Rage against all others”

Subotom “ACOUSTIC PLEASURE”

5.2.,21h koncert DALE, vokal&gitara

Nedjeljom “GHETTOart” večer za mlade nade

6.2.,20:30 koncert HEAVY ACOUSTICS:

Vice - gitara, Ivana - udaraljke, Blanka - vokal

SVAŠTARA: blues/rock/funky/pop/metal

SUPPORT YOUNG SPIRIT OF GHETTO ART!

"GhettoART" – večer raspoloživa za različite izričaje i djela mladih umjetnika i kreativaca

SVI ZAINTERESIRANI ZA PRILIKU ZA NASTUP, JAVITE SE!

Kontaktirajre nas, dogovorimo se i osigurajte si priliku da pokažete prijateljima i posjetiteljima Ghetta što znate, želite, možete...

01/02 (uto)
02/02 (sri) RAKIJA PARTY / plesnjak / Okn / 21h /
03/02 (čet) ANDRIJA / q live / Okn / 21h /
04/02 (pet) EDDY RAMICH / gost dj / 20kn / 22h /
05/02 (sub) KANDA,KODŽA&NEBOJŠA / subotnji live / 30kn / 22h /
06/02 (ned)

07/02 (pon)
08/02 (uto)
09/02 (sri) DISKOTRONIKA / slušaona / Okn / 21h /
10/02 (čet) KRIES / hit mjeseca / 30kn / 21h /
11/02 (pet) SONNY VINCENT / extra live / 30kn / 22h /
12/02 (sub) ORANGE STRIPS / subotnji live / 20kn / 22h /
13/02 (ned)

14/02 (pon) ALEKSANDRA KARDUM / bookvica / Okn / 21h /
15/02 (uto) MAGNOLIJA / q live / Okn / 21h /
16/02 (sri) HUMANITARKA / 21h /
17/02 (čet) HANGIN' VILLAGE / q live / Okn / 21h /
18/02 (pet) DIYALA UPGRADED / extra live / 20kn / 22h /
19/02 (sub) S.A.R.S. / subotnji live / 30kn / 22h /
20/02 (ned)

21/02 (pon)
22/02 (uto) METAL ATTACK VOL.4 / gled,sluš / Okn / 21h /
23/02 (sri) ROKOLOMOTIVA / extra live / Okn / 21h /
24/02 (čet) JOKE / q live / 20kn / 21h /
25/02 (pet) DJ MATAN / matanovka / 10kn / 22h /
26/02 (sub) ORUŽJEM PROTIVU OTMIČARA / subotnji live / 30kn / 22h /
27/02 (ned)

28/02 (pon) V.STOJAN & I.TUCAK / bookvica / Okn / 21h /

• srijeda, 26.1.,20:30, "GHETTO VIDEO" - filmske projekcije, dokumnetarac "BARAKA"
• četvrtak, 27.1., 20:30, "KL IN THE GHETTO" - šarolike glazbene selekcije raznih domaćina Radio KLa, uživo s publikom Ghetta
• petak, 28.1., 21h, "DJ SESSION" - everybody dance now!
• subota, 29.1., 21h, "ACOUSTIC PLEASURE" - HIT TJEDNA! Habiba Meanz'dear DUO (vokal & klavir: BIBA JONIĆ & REGIS KATTIE)
• nedjelja, 30.1., 20h, "GhettoART" - KONCERT: BLUES & ROCK STANDARDI by DUJE

 
Više o događanjima:
"GHETTO VIDEO" - "BARAKA" dokumentarni film snimljen je u 24 zemlje, zapravo to je putovanje koje otkriva svijet.
"Baraka" znači 'blagoslov' ili 'dah života'. Rituali, ljudi i priroda govore o zemlji koja spaja harmoniju i katastrofu u jedno, u život.
Izazov, upozorenje, dar i blagoslov.
Film bez riječi, ali slikom i zvukom nadomješta moguće izgovoreno.
Stoga je i ova projekcija osobita humanističko-umjetnička seansa.

"ACOUSTIC PLEASURE" - HIT TJEDNA!!! KONCERT - Habiba Meanz'dear DUO
vokal & klavir: BIBA JONIĆ & REGIS KATTIE
neo soul/funcadelic/jazz/love groove
NAKON SJAJNOG KONCERTA POČETKOM SIJEČNJA,
BIBA NAM PONOVO DOLAZI, OVAJ PUT U UHODANOJ KOMBINACIJI SA SVOJIM PROVJERENIM KLAVIJATURISTOM IZ FRANCUSKE!

"GhettoART" - KONCERT BLUES & ROCK STANDARDI by DUJE
Splitska BLUES nada, 16-godišnji DUJE RUŽIČIĆ, velikog glazbenog potencijala!
Svira gitaru, usnu harmoniku i pjeva...
Pozivamo stariju publiku da podrži ovog hrabrog mladog glazbenika,
a mlađu ekipu da se i sami nađu na Dujinom mjestu i podijele s publikom Ghetta svoje sposobnosti i talente...!
SUPPORT YOUNG SPIRIT OF GHETTO ART !!!
"GhettoART" – večer raspoloživa za različite izričaje i djela mladih umjetnika i kreativaca
SVI ZAINTERESIRANI ZA PRILIKU ZA NASTUP, JAVITE SE!
Kontaktirajre nas, dogovorimo se i osigurajte si priliku da pokažete prijateljima i posjetiteljima Ghetta što znate, želite, možete...
Čak i ako niste spremni za ozbiljnu publiku, ovdje možete biti opušteni uz "neozbiljnu" - vježbajte u Ghettu svoje monologe i recitacije, instrumente, glasove, plešite, slikajte, kipajte, sintetizirajte...

Da bi se test korektno obavio, Cooper je zahtijevao kronometar i stazu pomoću kojih je dobio prijeđeni put u određenom vremenu. Test ima prednosti i u tome što ga možete obaviti i sami, bez sofisticiranih aparata i bez pomoći stručnog osoblja, ali ipak zahtijeva određeno iskustvo kako bi se progresivno dozirao napor tijekom određenog vremena.

Tablica u kojoj možete provjeriti u kakvoj ste formi (podaci se odnose samo na muškarce):

Za usporedbu svjetski rekord Kenenisa Bekele na 5000 metara iznosi 12:37.35. To znači da bi u 12 minuta prešao udaljenost od približno 4750 metara.

preneseno sa site e-muskarac.com

S obzirom da danas mobitel nije samo komunikacijsko sredstvo već je naš osobni asistent (u njega pohranjujemo svoje kontakte, obaveze, omiljene fotografije,videa...), jasno da nam je najveća noćna mora upravo gubitak istog. Osim krađe i gubitka mobitela najveća prijetnja za naše podatke je vlaga.

Iako mislimo da je u tom slučaju sve izgubljeno ipak ima nade ali samo ako postupimo ispravno u trenutko nezgode.

Ne pokušavajte ga sušiti

Mobiteli se mogu smočiti na razne načine – ako padne u more, lokvu vode, umivaonik i jako često wc školjku (ne pitajte kako). U tom slučaju jedino što nam preostaje je vađenje baterije i hitan odlazak do servisa (ovo ne vrijedi za korisnike iPhone-a, s obzirom da oni ne mogu izvaditi bateriju, jedino što im preostaje je hitan odlazak do servisa).

Nipošto ne pokušavajte paliti ili puniti vaš uređaj. Ne pokušavajte ga ni sušiti jer od tog nema nikakve koristi. Naime voda se već zavukla ispod metalnih poklopaca i prije ćemo rastopit mobitel nego ga osušiti bez rastavljanja.

Ne vraćajte bateriju u uređaj

Ukoliko vratimo bateriju na uređaj on možda i upali ali tada nastaje proces truljenja gdje lužina doslovno jede djelove mobitela i u tom slučaju popravak je nemoguć ili jako skup.

Čak iako ste vrsni elektroničar, bez profesionalnog alata ne možete spriječiti propadanje uređaja. Jako je bitno da u servisu zaustave taj proces raspadanja i vašem ljubimcu osiguraju dug život (čišćenje ultrazvukom i oplemenjivanje oštećenih vodova).

Često se susrećemo sa slučajem da mobitel prestane raditi, tipke otkažu poslušnost itd. U servisu će nas upozoriti da je mobitel smočen i da mu treba popravak, koliko nama to god bilo nevjerovatno - jer se ne sjećamo kad smo ga smočili - vjerujte da su u pravu.

Ne razgovarajte mokre kose

Na  bateriji i unutar uređaja postoje senzori za vlagu (naljepnice koje pocrvene u slučaju da je uređaj bio u doticaju s vlagom). S vlagom se može doći u doticaj na razne načine, tako da ponekad na tipkovnicu  padne kap kiše dok pišemo poruku a da to nismo ni primjetili, razgovaramo mokre kose, ostavimo mobitel ispod prozora te se kondenzacija s okvira pobrine za ostalo...

U tom slučaju najbolje je ostavit mobitel na popravku da se promijene uništeni djelovi jer nas daljnje korištenje mobitela može koštati svih podataka.

Napravite sigurnosnu kopiju

Sad kad ste shvatili da vaše dragocjene podatake možete izgubiti u trenu, ne bi bilo loše da napravite sigurnosnu kopiju. To možete napraviti na više načina:

Imenik i fotografije kod Nokie i Sonyericssona možete spremiti na memorijsku karticu, iPhone možete sikronizirati s računalom, kao i sve ostale modele uređaja - potrebno je samo da skinete potrebnu aplikaciju za vaš mobitel ili je instalirate s CD-a koji ste dobili prilikom kupovine. Android i Blackberry  imaju mogućnost usklađivanja imenika s vašim e-mail računom tako da je i to izvrstan način stvaranja sigurnosne kopije.

Gubitak imenika vas može skupo koštati

Zaključak - čuvajmo naš uređaj od vlage i u svakom slučaju napravimo sigurnosnu kopiju jer nas gubitak imenika može skupo koštati, a možemo izgubiti i sve fotografije koje nam svima imaju veliku vrijednost.
 

Piše: TIN JUGINOVIĆ

preneseno sa  portala dalmacijanews.com

Za početak ovo može biti čudno jer većina ljudi oko vas se vjerovatno muči sa viškom kilograma, te bi dali sve da su u vašoj koži. No ono što ti ljudi neznaju je da je dobivanje kojeg kilograma podjednako teško, ako ne i teže, kao gubljenje težine. Bilo da se radi o ubrzanom metabolizmu ili ste prirodno mršavi i vitki, uvijek se je moguće udebljati, te se čak možete i zabaviti dok to radite. Nakon što naučite kako dobiti na težini, vaši će prijatelji morati zaboraviti sve viceve o vašoj mršavosti i postati će zavidni na vašoj novoj figuri.

Hrana
U pogledu zdrave prehrane i redovite tjelovježbe, proces dobivanja težine ima neke sličnosti sa procesom gubljenja težine. Kada se želite udebljati na zdrav način, jednostavno morate unositi više kalorija u svoj organizam, ali to ne znači da trebate postati kanta za smeće i jesti sve što vam se nađe pod rukom. Ne želite dobiti pivski trbuh kojega ima većina muškaraca, ono što želite jesu mišići. Zbog toga je potrebno konzumirati hranu koja pomaže u izgradnji mišića, a ne masnih naslaga. Da bi dobili na kvalitetnoj težini potrebno je jesti više, ali jesti kvalitetno, kao npr. cjelovite žitarice, voće i povrće, mliječni proizvodi i proteini kao što su piletina, riba,... Obavezno pročitajte koja je najbolja hrana za rast mišića.

S obzirom da je za jedan kilogram potrebno oko 7000 dodatnih kalorija, vjerovatno se pitate kako onda dobiti na težini sa svom tom zdravom hranom. Vjerovatno vam gore navedeni izbor prehrane zvuči kao za nekoga tko pokušava izgubiti na težini. No dio odgovora leži u veličini porcija. Za razliku od nekoga tko želi izgubiti koju kilu, vi sebi možete dopustiti dodatnu porciju tjestenine za večeru. Također slobodno možete dodati žlicu maslinovoga ulja više u vašu salatu od piletine. Možete jesti više sira, krumpira i orašastih plodova. Svaki dan uz tri velika obroka, konzumirajte i nekoliko međuobroka.

Tjelovježba
Druga ključna komponenta za dobivanje težine jest tjelovježba. Želite da višak kilograma koje ste nabacili postanu mišići, a ne masne naslage. Minimalno tri puta tjedno bi trebali raditi vježbe sa utezima, odnosno opterećenjem. Način izvođenja i ponavljanja su vrlo bitna te ako niste sigurni što radite, uzmite si osobnog trenera. Veliki je plus ako imate nekoga tko promatra vaše izvođenje vježbi, pogotovo ako ste početnik. Na svakome trening morate ići do kraja i podizati one težine tako da možete učiniti samo šest do osam ponavljanja.

Nakon napornog vježbanja, dajte sebi dan ili dva odmora. Prilikom treninga i napora, utezi i opterećenje uzrokuju oštećenja mišićnih vlakana. Ta oštećenja aktiviraju proces oporavka koji dovodi do rasta stanica mišića. Mišići će se izgraditi efikasnije ako im date dovoljno vremena za oporavak. Svaki trening, ili svaki tjedan ovisno o tome kako trenirate, povećajte težinu koji dižete. Učinite to malim koracima, a primjetiti ćete veliku razliku u snazi u samo nekoliko tjedana.

Što se tiče kardio treninga on će morati biti malo blaži. Kada ste u režimu dobivanja težine trebate sačuvati teško stečene kalorije. Umjesto šprinteva i trčanja odlučite se za šetnje nekoliko puta tjedno.

Dodaci prehrani
Kada su u pitanju dodaci prehrani, možda ih i ne trebate. Bolje je za vaš probavni sustav da hranjive tvari dobivate kroz cijelu hranu i vaša prehrana bi trebala biti prvi izvor zdravih kalorija. Ako jedete ispravno, nema potrebe za dodacima prehrani. Ako uistinu želite dopuniti prehranu, pažljivo promatrajte svoj jelovnik. Pratite što jedete i dodajte svojoj prehrani ono što nedostaje. Ako vam nedostaje proteina opredjelite se sa protein sirutke u prahu, ili tzv. whey protein. Ne jedete dovoljno voća? Multivitamini će poslužiti kao zamjena.

Kada započnete sa režimom dobivanja kilograma, vjerovatno će vam se činiti da napretka gotovo i nema ili je užasno spor. Nemojte gubiti nadu. Zapamtite da trebate konzumirati dodatnih 3500 kalorija kako bi dobili pola kilograma. Dobivanje pola do jednog kilograma tjedno je zdrav cilj, sve više od toga vjerovatno se pretvara u masti, a to je ono što ne želimo. Tijekom svog tog procesa primjetiti ćete poboljšanja koja će vas motivirati u ostvarenju svojega cilja. Moći ćete podizati veće težine, vaši mišići će (napokon) postati vidljivi i osjećati ćete se puni samopouzdanja. Jedina stvar koja može biti ugrožena je vaš društveni život, jer će vas biti teško odvojiti od zrcala.

Preneseno sa portala e-muskarac.com

Najveća novovalna Facebook grupa: NEW WAVE! (and 70's... 80's... 90's) PARTY! organizira veliki party posvećen New waveu. Party će se održati 19. veljače 2011. u Music Clubu PINO na Zenti u Splitu!!!!

Svi koji još nisu kupili ulaznice, a namjeravaju to učiniti mogu to uraditi putem e-maila newwave@post.t-com.hr, mobitela 092 2091448 ili se javiti nekome od organizatora partija. Cijena ulaznice je 20kn. Party za ex. Shakespeare generaciju!

 

PROGRAM:

05/01 (sri) BLACK CAT BONE / Okn / 21h /
06/01 (čet) IN-THE-GO / q live / Okn / 21h /
07/01 (pet) BILK / extra live / 20kn / 22h /
08/01 (sub) ANTENAT / subotnji live / 20kn / 22h /
09/01 (ned)

10/01 (pon)
11/01 (uto) GUITAR DUO / acoustic time / Okn / 21h /
12/01 (sri) BEST OF 2010 / gled,sluš / Okn / 21h /
13/01 (čet) LAŽNI BRKOVI / q live / Okn / 21h /
14/01 (pet) OLA HORHE / extra live / 20kn / 22h /
15/01 (sub) POSTOLAR TRIPPER / subotnji live / 30kn / 22h /
16/01 (ned)

17/01 (pon) JASEN BOKO / bookvica / Okn / 21h /
18/01 (uto) PURE TRIO / acoustic time / Okn / 21h /
19/01 (sri) KRAFTWERK vs. TALKING HEADS / gled,sluš / Okn / 21h /
20/01 (čet) MULTIETNIČKA ATRAKCIJA / q live / Okn / 21h /
21/01 (pet) MATANOVKA / 10kn / 22h /
22/01 (sub) DARKWOOD DUB / hit mjeseca / 70kn / 22h /
23/01 (ned)

24/01 (pon) MARIJANA PERINIĆ / stand-up komedija / Okn / 20h /
25/01 (uto)
26/01 (sri) SONIC YOUTH vs. PIXIES / gled,sluš / Okn / 21h /
27/01 (čet) DISCOPATH / q live / Okn / 21h /
28/01 (pet) 4REAL / gost dj / 10kn / 22h /
29/01 (sub) GRUHAK / subotnji live / 20kn / 22h /
30/01 (ned)

31/01 (pon) SANJA PILIĆ / bookvica / Okn / 21h /

Ponekad se žene toliko posvete pisanju knjige "Što sve mora Mate Miško Savršen posjedovati od auta do aviona a preko marke i kroja mudantina" da izgube zdravu logiku. Tako se vrijedna spisateljica od silnih obaveza oko dopunjenog izdanja nema kad posvetit sebi a ni društvenom životu. Pa tek u svojim ranim osamdesetim počinje sa izlascima u noćni život, ali zato oboružana potrebitim znanjem.
To baš nije dobro iz estetskih razloga, pa ću vam nastojati pričom babe Mande (u Zagrebu zvane Mandy) objasnit kako je lako zastranit ali i kako se izvuć iz spisateljskih okova:
"Kad bijah mlađahni pupoljak ja, stara mi je majka otjerivala tamjanom sve frajere koji se vrzmahu oko mene. Dozvoljavala je izlaske samo sa onima koji su imali 4 N: Nekretina, novci, naobrazba, nakurnjak! Čuvala me mati do udaje sa pristojnim a imućnim poznatim botaničarom. Bračni život sa bogatim momčićem je u početku bio normalan. Nekako smo dobili i djecu, čak i psa.
Idila je cvjetala dok jednoga dana mužić nije počeo zalijevati na Rudolpha Valentina. Tada nije bilo razvoda pa sam postala udovicom.
Stara mi je majka na to rekla: "Sa dvoje djece će da te oženi samo neki koji nema oko, nema ruku, nema nogu ili sa kombinacijom navedenog"
Kako sam po prirodi bila tvrdoglava, odlučila sam da će mi slijedeći momčić imati sve oči, ruke i noge ili se više neću udavati.

Eto primjera kako sam ograničena bila. Da je Lady Hamilton takva ograničenja sebi postavljala nikada se Lorda Nelsona ne bi osladila. (Lord Nelson i Lady Hamilton su bili najpoznatiji selebriti par Engleske prije pojave Davida i Viktorije. Lady H. je bila ljepotica i model, a on svjetski poznati junak bez obzira šta mu je nedostajalo jedno oko i jedna ruka.)

Ipak, uspjela sam naći jednoga koji me je htio ženit a imao je sve noge, ruke i oči...
Doduše, jedino šta je preostalo imao je bila nekretnina od miška i pokretnina gornjeg zubala. Ni on se nije svidio majci.
 
Obrnila sam filozofiju i sastavila za početak jednu dužu listu misleći da od Boga treba tražit sve čega se sjetim, (ali ono što ja priželjkujem a ne moja mama) jer ovako dalje ne ide. Najviše od svega sam priželjkivala da bude kulturno i umjetnički obrazovan, da imamo o čemu razgovarati za vrijeme pauze. Tako mi je jedan od bitnijih kriterija bio da mora poznavati glavnih 6 impresionista, Monet, Manet, itd. Onda mi je čak i mama rekla da pretjerujem, pa sam taj broj skresala na 4. Ali, moja samoća je i dalje trajala pa sam rekla: Ma mogu bit i postimpresionisti! Međutim, godinu nakon odluke o postimpresionistima, kriza mi je potuno unišila principe. Tada sam odlučila da ne mora baš znati impresioniste, ali da bar zna što je to impresionizam te osnovne pravce u umjetnosti općenito. Godine su i dalje prolazile, a ja nisan bila mlađa, pa san dozvolila sebi da se tip ni ne treba kužit u umjetnost, dovoljno je da ode sa mnom ponekad u koju galerijicu. Naprimjer Prado! Kako sam tada živjela u nekoj od Jugoslavija uvidjela sam to baš nije ostvarivo. I onda sam postavila kriterij da je sasvim dovoljno da mu ne smeta da sama odem, ali da je pristojna izgleda, da mu ne smrdi iz usta i da ima dovoljno za platit piće. I onda sam, da znate, našla tipa svojih snova!"

Tako je baba Manda našla sreću a nadam se da ćete i vi.

Sastavila Danica Čvorović za e-ćakule

Okej, niste sponzoruša, ali jeste li sto posto sigurni da niste sponzor u vezi?
Možda niste neka super bogata ženskica, vjerojatno nemate ni neku solidnu nekretninu, ali znate kako kažu:
Nije sve u nekretnini, ima nešto i u besplatnoj klopi, režijama, stanarini, sexu...

Ako ste na pitanje iz naslova zaokružili da želite bit  sponzoruša trebate prvenstveno maksimalno uložiti u svoj izgled. Frajeri koji se nadaju besplatnom uvalitisu će vas odmah okarakterizirati kao nešto oko čega trebaju uložit više napora od planiranog, te će vas u startu vješto izbjeći.

Frajer 1: Ako ova ovako dobro izgleda, šta ću joj onda ja?
Frajer 2: Ova sigurno želi nekoga tko je u radnom odnosu...
Frajer 3: Morao bih se svaki dan tuširati da ne usmrdim ovako lijepu ženu...

Frajeri koji misle da ne mogu ženi nešto pružiti kako spada se ne boje toliko žena koliko vjeruju u svoj neuspjeh. Zapravo se jednostavno ne trude uspjeti. Ne trude se zapravo u ničemu. Često muškići skloni uvaljivanju na stan i hranu biraju žrtve među ženama za koje smatraju da manje drže do sebe. Zato se sponzoruše trude izgledom u startu odvojiti od žena koje su potencijalni sponzori. Ako se slučajno koji klošar-dobrovoljac i zabuni (jer taj dan niste naoštrili nokte, našminkali usta, nos, podočnjake, očnjake, stavili naušnice, narukvice, lančić, pirsing i tašnicu) nipošto ne vadite novčanik dok ne prođu dva tjedna veze. Ako vas pita za novčanik, upitajte ga šta ta riječ znači. Ne spominjite da imate stan a ako su svi doznali da ste bivšeg besplatno mjesecima uzgajali, hitno promijenite identitet!

"Bolje bit jeftina sponzoruša nego jeftini sponzor. Stoga, bolje bit skupi sponzor nego jeftina sponzoruša. Najbolje je bit skupa sponzoruša. Dakle, definitivno je bolje bit sponzoruša. Ali da je lako, nije!" - Kaže Sanja B.(24) koja se već neko vrijeme bavi sportom i logičkim razmišljanjem

Moj stariji poznanik za svaku single curu stariju od 25 kaže da je sama jer ima podstanara u glavi. Ali zapamtite: Bolje podstanar u glavi, nego podstanar na hrani!

Danica Čvorović za e-ćakule

Jedna majka je izračunala da su joj se se troškovi kupnje opreme za bebe u prvoj godini života popeli i preko 30000 Kn. Mislim se, sad je kasno jer poslije rađanja nema kajanja, trebalo je razmišljat prije o toj investiciji... Da nema nazad mi je potvrdio i doktor dok sam umirala pod trudovima u splitskom rodilištu. Iznerviran nedozvoljenim urlanjem ostalih rodilja čovjek me pita: A šta bi još i ti tila?
- A ja bi se ka pridomislila...
- Kako pridomislila?
- Pa ne bi tila bit trudna!

Uglavnom sam primjetila da žene čim ostanu trudne odlete u butigu dječje opreme i potroše životnu ušteđevinu kao da to dijete živi samo do prve godine. Napominjem ovom prilikom da smo dužni brinuti se za dijete čak do njegove 18 godine a ako nedajbože bude studiralo čak i do njegove 35.

Zato sam ovdje navela stavke kojima predlažem mladim majkama kako što ekonomičnije proći kroz tu prvu godinu i o čemu zapravo treba voditi računa (za one koji nisu ili ne namjeravaju bit trudni nije poželjan nastavak čitanja teksta). Svakako je dobro ako ste smanjenih financijskih mogućnosti da što više toga (ako već ne možete posuditi od rodbine) kupite preko oglasnika. Zna biti dosta sniženih cijena a krevetići i kolica mogu izgledati kao novi, a čak i ako izgledaju nešto rabljeni, zapitajte se da li želite potrošiti toliko novca za nešto što će vam trebati samo dvije, najviše tri godine.

Kod krevetića su po meni bitna dva faktora: masivnost i čvrstoća (ne treba biti ogromna) i niska cijena. Ljudi kupuju traže skupocjene funkcije u naletu potrošačkog bljeska (žele da im se skida i povisuje ona stranica gdje stavljaju dijete -što je po meni možda topla voda jer će dijete nakon nekog vremena samo početi spuštati tu stranicu pa će to bit velika mana). Masivnost je bitan faktor jer će djeca skakati po tom krevetu. Isto tako bilo bi dobro pogledat koliki je razmak među drvenim šipkama da djetetu ne ispada glava iz kreveta. Jastuci su dugo vremena višak, sve do negdje druge-treće godine, a do sedme, devete godine su najbollji oni tanki od ovih skupih pjena koje se oblikuju po glavi iako ni obični jastuci nisu loši...Može se na tržištu naći i novi krevetić koji košta 350 Kn a ima dva nivoa za dno madraca, jedno za djecu do 6 mjeseci, tj. dok se ne počmu dizati (da ne pati kičma kad se dijete duboko stavlja u krevet) i drugo dublje za stariju djecu. Moja djeca su do treće godine ležala u krevetićima a nakon toga sam ih prebacila u velike krevete koji im služe do daljnjega, dakle dok se ne zaposle pa ne kupe same nove krevete.

Kolica Ja sam ih imala nekoliko.  Imam blizance pa mi ni jedna nisu bila praktična i nisu mi odgovarala  jer sa kolicima za blizance nisam mogla po svom gradu nigdje proći, pa sam imala dva ista modela kolica za jednu bebu ali mi onda je uvijek trebao pomoćnik. U pravilu je dovoljno imati ona za ležanje do 6 mjeseci i što jeftinija kišobran kolica poslije koja se koriste do druge, druge i po godine. To mogu biti i ista kolica (u 3 položaja) koja su malo skuplja, ali su dosta praktična jer dijete od dvije godine ima gdje zaspat dok se mama odmara na kavi -  samo  se lijepo izravna u kolicima i pokrije dekicom.. Tu uvijek treba paziti da se mogu lako strpati u automobil ako se često vozite autom i da se ne morate pogrbljivati dok gurate kolica ako ste visoki. Također je dobro pripazit i kakva je zaštita od sunca za dijete na svim kolicima.

Autostolice su jedne vrste od 6 mjeseci do 3 godine (i te su više manje iste te je najbolje kupit najjeftinije) a druge vrste od recimo 3-12 godine. Postoje razlike koje su određene po godinama i težini (oblici su različiti radi dozvoljenog položaja kičme i jer tijelo raste) ali ne postoje jedna univerzalna do šeste godine. Rabljene autostolice su dobre ukoliko nije bilo sudara. Po zakonu bi dijete trebalo do 6 godina sjediti u sjedalici s tim što mu je svakako dobro da u stolici sjedi i kasnije. Što su masivnije to su bolje i  to je investicija koja je ulaganje u sigurnost, te je i za stariju djecu bolja opcija sa leđima i bokovima nego samo onaj dio za povišeno sjedenje.

Ljuljalice i sergiolina, hodalice su štetna za djecu, to će objasnit svaki fizioterapeut i zato ih nemojte kupovati. Sergiolino su nosiljke u kojem dijete stoji u poluležećem tj. polusjedećem položaju a praktično je nošenje male bebe kao u košari i jednostavno se stavlja u automobil. Vrlo praktično ali loše po razvoj kičme. Kažu stručnjaci da bi se djetetu razvila kičma i da bi sve ostalo bilo zdravo da do otprilike šestog mjeseca dijete smije jedino ležati (i puzati), nikako ga umjetno stavljati u sjedeći položaj i ništa slično tome. Kasnije (dok ne prohoda) treba sjediti samo kad ono samo odluči sjediti. Hodalice loše djeluju na kordinaciju i razvoj kičme. Uostalom pitajte fizioterapeuta, fizijatra ili pedijatra. Sestra od prijateljice ima curicu i kako imaju malo prostora dijete je konstatno sjedilo i sad mala ima oko dvije godine i mora ići na vježbe da bi normalno hodala.Dijete je najzdravije staviti na jeftine spužve na pod sa što par različitih a njemu zanimljivih igračaka koje će pokušavati uloviti. Eventualno  u jednu što je moguće više prostranu ogradicu! Tek kada dijete sigurno hoda onda se može odvesti i na ljuljanje i ostalo.

Mokrenje je veliki trošak i zato se roditelji trude što prije dijete odviknuti od pelena što je potencijalno jako loše. Svaki će vam stručnjak (od tete u vrtiću do dječjeg psihologa) reći da normalno dijete psihički nije zrelo prije 2 do 2,5 godine za odvikavanje. Zato jer ne može shvatiti princip pišanja te odvikavanje ranije od toga perioda ima za posljedice noćno mokrenje do kasnih godina, čak i adolescencije. Odvikavanje od mokrenja treba biti odmah sve, tj, pelenu treba skinuti i noću jer jedino tako dijete može u potpunosti shvatiti što se događa, u suprotnom, stavljanje pelena po noći a skidanje po danu ima za posljedicu loše navike u kasnijim godinama. Zato ljudi djecu najčešće odvikavaju ljeti i obično to traje pet do sedam dana. Tada se pripremite na dobru muku jer djeca po Marfijevom zakonu se popiške uvijek na javnim mjestima. Za skraćivanje noćnih muka je dobro imati postavljene na krevetićima duple posteljine sa najlonom između tako da se jednostavno zamijene. I to je bitna stavka zašto je djecu loše navikavati na spavanje uz čajeve. Jer djeca koja ne piju čajeve prije spavanja ne mokre mnogo noću.

Prematanje pelena Obično trudnica u najboljoj namjeri kupi onaj ormarić za prematanje djeteta što nije loše ako ima novaca jer je to doista praktično (iako mi je ona kada sa vodom u tom ormariću glup izum jer se uvijek izlije bar malo vode po dječjoj sobi, odjeći, pelenama, podu). Prije su žene na bračnim krevetima prematale djecu u poluzgrbljenom stavu dok se netko nije sjetio da se to može odraditi u uspravnom stavu puno elegantnije. Ali može to biti na bilo kakvom stolu, radnom stolu ili nekom postojećem ormariću.. Zgodno je da se za te svečane prigode ispod postavi obložena a jeftina spužva. Zato savjetujem kupnju jeftine spužve obložene jednostavnom pamučnom navlakom koju možete mijenjati i prati i koju možete sami jednostavno sašiti.

Garnitura oko krevetića VIdjela sam da mnoge žene potroše stvarno bogatstvo na one ukrase oko kreveta i to često ne iz estetskih razloga i želje da potroše na malo dekoracije, nego zato šta misle da je to potrebno... A dijete voli gledati oko sebe i čak kroz ogradu od krevetića. Ako Vam baš krevetić stoji uz neki zid koji je i hladan ili vlažan, puno su bolji i jeftiniji drugi oblici zaštite, od običnog stiropora koji se stavlja uz zid do spužva obloženih u neku jeftinu lijepu pamučnu presvlaku. Opet savjetujem kupnju 2x1 metarske (može i više komada) debele jeftine spužve koje možete lako izrezati na željene dimenizije. To možete iskoristiti na podu da glume strunjače, kao izolaciju uza zid, na stol kad mijenjate bebu i čak i kao prostirku za vašu gimnastiku.

Od dječje kozmetike jedino što je današnjim bebama uistinu potrebno je krema za guzu, vlažne maramice za guzu te šamponi za kosu i tijelo. Iako se guza može prati i maslinovim uljem, vlažne maramice mogu biti gaze sa vodom, a pranje kose i kože je poželjno bez šampona, pogotovo za malu djecu. Ja sam kreme za guziu kupovala u jednoj  ljekarni koju su  sami radili, te pravljene su daleko kvalitetnije (koštala je oko 70 kuna po kilogramu a trajala mi je više od dva mjeseca za dvoje djece koja su stvarno pretjerano punila pelene). Nikad nisam djecu premazivala nikakvim uljima ni kremama jer smatram da je to marketinški trik isto ko i krema za celulit. Možete mi vjerovati: Mojoj djeci se ništa nije dogodilo od nedostatka premazivanja. Babylove i Hipp su jedini šamponi koje mogu kupiti u DM-a a koji nemaju sulfate s tim da je Babylove dosta jeftiniji. U pravilu ni odrasli ne bi trebali koristiti sulfate. Vlažne maramice po meni slobodno mogu biti najjeftinije (12 Kn) jer ih uglavnom bacate nakon šta obrišete bebi guzicu, a i ako ih budete spremali za uspomenu, mislim da nije bitna neka razlika u kvaliteti.

Također svima savjetujem Aventove bočice, a ženama koje doje jedino Aventovu izdajalicu jer iako košta znatno u odnosu na one druge, nije bolna i ne uništi onaj dio tijela šta izdaja. Kuhalo za vodu i grijač za bočice su nešto što vam uistinu nije nužno jer to sve možete zgrijati i stvarima koje i do sada imate u kuhinji. Aventov sterilizator za u mikrovalnu je jako zgodan i nije toliko skup. Možete u njemu sterilizirat kasnije i neke druge stvari (svašta lijepoga kad vam dijete odraste a vi budete imali i vremena za sebe)... Dude varalice djeci nisu potrebne i ako ih baš ne morate davat djeci radije nemojte. Ali su dobre da smirite jako nemirno dijete. Bebe koje se jedino doje ne trebaju dodatnu vodu ni čajeve do 4 mjeseca. Čajevi za bebe - ne samo što su nepotrebni, već su i štetni zbog dodanih šećera, kaže pedijatrica!

Sve ovo ovisi o mnogim faktorima (osim novaca) a ovdje sam navela neke svoje spoznaje do kojih sam ja došla nakon godina istraživanja stručne literature. Npr. neki kvalitetan i skup toplomjer za uho je sigurno mnogo praktičniji od običnog i posve upotrebljivog koji košta 12 Kn koji dijete mora držati 5 minuta. Međutim pitanje je koliko imate novaca u odnosu na to koliko vam je dijete u stanju biti mirno.

Potomci su uglavnom Vaša najskuplja investicija (i to ne samo financijski) te dobro promislite prije upotrebe. Ako ste se pak susreli sa potomkom oči u oči, nema više nazad i zato je dobra svaka moguća štednja. Za sva objašnjenja pitajte stručne osobe ali vjerujem da sam okvirno objasnila o čemu se radi. Nadam se da sam nekome pomogla savjetom... p.s. Sve šta ste kupili preko oglasnika, prodajte opet preko istog oglasnika, pokušajte zaradit i nemojte pomagat rodbini koja nije pomogla Vama.

Piše: Ana Goreta za e-ćakule

BOGATI PROGRAM;
ŠAROLIKA MJUZZA, 3 D.J.a, PRIVATE PARTY,
AKCIJSKE CIJENE CUGE, ZALOGAJI ZA LAKŠE PIT...
- SVE TO ZA SAMO 77 kunica!!!

POŽURITE HITNO KUPITI KARTE  -broj ograničen  (mob: 091 513 5362)

Ghetto Club presents New Year's Mash Ups by DJs:

KID VA (voi sa, split)
funky breaks & broken & groove & hits and lots of more
BOCCA SOFISTIFUNK (funk club, zagreb)
nu-funk & breaks & drum'n'bass & ghetto disco funk
NEDIM (vuneny, mostar)
deviant samba & hyper hop & sunny electro
 

*UTORKOM u 20h: RJEČILIŠTE – 11. večer poezije. Prošlotjedna tema duhovne poezije većini je vrlo vjerojatno prošla, a da je uz to ostavila mnoga neodgovorena pitanja, neizražene ideje i razmišljanja. Ovog puta donesite i kazujte poeziju bilo koje spiritualne dogme, bilo to neke konvencionalne religijske, ili pak neke druge, samo po vašem karakteru krojene.

*SRIJEDA, 29.12. u 20:30– ove predslavljeničeke srijede, filmske projekcije zamjenjujemo glazbenom poslasticom i častimo vas nastupom poznatog splitskog D.J. crew-a „BANANA ZVUK“ kojeg čine Yuri (Stillnes), Luka (T.B.F.) i Brzi (D-Provajderz), a povezuje ih ljubav prema svim oblicima roots muzike... dub, reggae, jungle, dancehall, hip-hop, drum'n'bass, rocksteady, ska...Luka je najbliskiji s dubom, rocksteadyem i općenito oldschool glazbom, Yuri najviše voli dancehall, jungle i hip-hop te glazbu s tvrdim, minimalnim beatovima i melodičnim vokalima, dok je Brzi ljubitelj drum'n'bass, jungle sintetike, psihodelije i inih "bušilica mozga".Za razliku od većine soundsystema na trenutke vole otići i u setove klasika i hitova, jer prvenstveno žele zabaviti ljude... Dođite i uvjerite se, MUKTE!

*ČETVRTKOM u 20:30

– „KL IN THE GHETTO“ –pokrenuta je zajednička inicijativa kultnog Radia KL i jednako kultnog Kluba Ghetto!!!

Svakog četvrtka možete uživati u raznolikim sadržajima, koje za publiku Ghetta uživo kreiraju pojedini domaćini s KL-a!
Šaroliko - baš kao i u eteru omiljenog nam radija!

Na t-portalu prekjučer čitam: Istraživanje je pokazalo da je ženama potrebno svega tri minute da se odluče sviđa li joj se muškarac ili ne!

Da je moj prijatelj Laki Topić, zvan Top, vjerovao takvim tvrdnjama, nikada se sreće osladio ne bi. Nit dobio potomke, nit se skućio, nit bogato udao.
Naime, Laki je djevojku svoga života  mjesecima svakodnevno sretao na autobusnoj stanici i svaki put bi je upitao:
-Mogu li ti pipnit sise?
Na što bi mu ona uvijek, tvrdoglavo i uporno odgovarala: NE!
Jednog dana joj je ubacio kamenčić u dekolte.
-A mogu li onda barem izvadit kamenčić?
Na kamenčić je pristala... Sada žive u sretnom braku, imaju dvoje djece, kuću, brod, auto i manju tvornicu brtvi i glava.

Ova poučna priča nas može mnogočemu poučiti. Može nas poučiti da je bolje vozit i polovni auto nego koristiti javni prijevoz. Može značiti i da je zen filozofija za naprednije od nas, ali poanta priče definitivno nije da trebamo stavljati momku u kavu neprovjerene kemijske spojeve, sumnjive supstance ili skupe lijekove u svrhu ostvarivanja željene duhovne sinteze.

Savjeti su uvijek dobrodošli ali ih treba dobro odbrati. Moja prijateljica Žaklina ima knjigu sastavljenu od svih ljubavnih savjeta koje marljivo sakuplja još od vremena Modre Laste ali još nije uspjela naći savršen savjet koji bi bio primjenjiv za sve osobe. Naprimjer, ako ste u vezi sa superbogatašem prijetnja da ćete ga izbaciti van da se smrzne nije učinkovita kao kad kod kuće uzgajate klošara domestikusa. Ovome potonjem je dovoljno i nakratko ukinuti svakodnevno zalijevanje. Isto je i sa seksualnim savjetima. Iako je naizgled logično pitati njegovu sadašnju ili bivšu ženu ili mamu za popis stvari koje on voli u krevetu, izlažemo se velikoj životnoj opasnosti. Također savjeti koje nam daju osobe koje nikad nisu bile u vezi sa ljudima nižeg staleža nisu primjenjivi u nama zadanoj okolini.

Dakle, uz suvremenu literaturu kao što je Ovidije Publije Nazon ili Kama Sutra čitajte i moju rubriku (i u slijedećoj godini). Ponekad je ipak sve samo stvar sreće, a kažu se da sreća prati hrabre.

Puno sreće u 2011. godini želi vam vaša Danica Čvorović sa e-ćakula
 

Petak, 24.12.,21h, BADNJAK:

Glazbeni spektakl osigurava KID VA koji će svojim šarolikim repertoarom začiniti ovu slavljeničku noć!

Break i Broken Beat, Afro, Funky, Hip-hop, Dubstepvečeri uz KID VA a.k.a. VOI SA (www.voi-sa.com) popularne su zbog dinamičnih, eksplozivnih izmjena, bogatog doživljaja i vesele atmosfere!

Zagrijavanje za doček Nove godine u novootvorenoj veeeelikoj prostoriji Ghetto kluba!

Uvjerite su u nove, beskrajne mogućnosti koje pružaju kvadrati pod našim krovovima za koje možda niste ni znali da postoje...!

Subota, 25.12.,21h, BOŽIĆ:

KONCERT: "PARTET" (Koća: vokal & gitara, Božićević: klavir, Bego: bas)

Jazz, Blues, Bossa Nova, Country

Glazbena elegancija uz vrhunske muzičare koji će vam svojim vokalnim i instrumentalnim sposobnostima pružiti prekrasnu Božićnu večer te ovom posebnom prigodom otvoriti sezonu akustičnih koncerata koje vam spremamo narednih subota u 2011-oj ...in the Ghetto!

...

Partet – par ljudi koji sviraju zajedno (kvartet, kvintet, Partet). Splitski sastav koji njeguje glazbu širokog stilskog spektra (www.partet.com).

NABROJANI SADRŽAJI SU BESPLATNI!!!

ZA NOVU GODINU U GHETTU:  ŠAROLIKI PROGRAM UZ NEKOLIKO D.J.eva!!!

falkuši nema iluzija pa zato niti kićenosti. Završen je i savršen stroj kojim se može ploviti dok te volja bogova ne satre do kraja. S pola jarbola, bez timuna, izubijan, izranjavljen. Tako izgledaju skromne, a istinite stvari, strojevi i alati započeti i završeni u nadi, onkraj ohole samouvjerenosti tehnologa / Falkuša je kao prametar koji kaže da za sve što uzmeš, treba isto toliko i dati da bi svijet ostao spašen. Onoga časa kad je taj zakon bio iznevjeren, falkuša je ustuknula. Ne i nestala jer ne mogu nestati istine svijeta. Vratila se kao podsjetnik i ohrabrenje da su, unatoč mnogim pljesnivim vremenima u kojima se činilo kao da Hrvati hrču nad morem stoljetnim snom, nastajale legende. Naputak da u ostacima gena valja iznova raspiriti znanje upredeno u podsvijest nasljednika falkušinih graditelja.

Današnja Komiža sporo otkriva došljaku razloge svoje ljepote. Tek muzej ribarstva na njezinoj rivi otkriva neke od zbunjujućih vrhunaca i bljeskova prošlih vremena. S njima izranjaju na površini ljudi i sredstva spregnuti u jedinstveno učinkovit sustav zaposlen istraživanjem i preradom svoje okoline.

Ljudi Komiže danas nisu oni koji su stvarali Komižu. Stara, epska, vremenski i ne tako davna Komiža izranja iz dubina mora proključalog poput uzavrelog gejzira od kaosa valjajućih oblaka srdela. U stvaranju jedinstvene estetike Komiže napor stoljeća usredotočen je na rijetko dosegnute vještine lovljenja i prerade ribe. Nad tom hridi povijesti poput duha lebdi falkuša.

Falkuša je asketski, primordijalni brod. Ljuska nad kojom se razvijaju jedra ili izvlače dugački krakovi vesala da bi se letjelo ili hodalo morem. Kao i ljudi koji su je stvarali, ona je neutralno, grubo, ali pitko oličenje napora. Najčišća skica nadahnuća sa škrtim palubama, stvorena za jedrenje ili veslanje bez kraja i konca stojeći uz galeotski dugačka vesla.

U falkuši nema iluzija pa zato niti kićenosti. Završen je i savršen stroj. Tako izgledaju skromne, a istinite stvari, strojevi i alati započeti i završeni u nadi. Onkraj ohole samouvjerenosti tehnologa. Krhka je to ploha ljudske stopljenosti s alatom i sljubljenosti s prostorom.

Sve je na falkuši odvagano ozbiljno. Bez šarmantnosti i znakova opuštenosti samozadovoljnog konstruktora, falkuša je stvorena kao reliktni pratransformers.

To je redundantan radni stroj kojim se može ploviti dok te volja bogova ne satre do kraja. S pola jarbola, bez timuna, izubijan, izranjavljen. S razvijenim jedrima nalik je mitskoj korablji, ali i futurističkoj svemirsku sondi što oblinama otkriva forme života stare, iskusne civilizacije. Forme supremata čije su matematičke funkcije ispravljene debelim naslagama zamršene empirije.

Stoga su falkušini bokovi savijene plohe vremena. Nasuprot moru, gledana ispod strehe vjeđa, poprima proporcije prijetećeg, arhaičnog predatora gladnog vlastite brzine i nepobjedivosti koje ne vrijeđaju nikoga. Jer ona nije stvarana za pobjede, ona nije imala koga pobjeđivati.

Prostor u kome je falkuša stvorena, napučuje tvrd i žilav život što se dugo savija prije nego pukne. Anali njezina stvaranja epopeje su koje nisu glasoviti epovi, ali su legendarna predanja fortunala volje s mnogim tugama i samoćama utrnulih, nestalih života. Volje koja se dade predočiti samo nagonski naivnim, ali nezadrživim trkom mladih naraštaja prema moru. Ili životu, sudbini, kako hoćete. Opstanku ili nestanku.

Tako često znamo se diviti izvijenosti luka japanske katane. Zen mudrosti skrivenoj u njoj. Mantrama kovača koji su u taktu pjevanja žarili metal i razvlačili tisuće slojeva u britko savršenstvo brida oštrice.

Divimo se vikinškim drakarima ne videći kako je na rubu našeg mora stvorena jednako veličanstvena britkost, sažeti zen izraza života i opstanka s utkanim kodeksima i tajnama oblikovanja stvari. Izrađenih sasvim jednostavnim alatima i beskrajno složenom filozofijom stvarnosti.

Falkuša je crna poput sudbine: od pakline, katrana, vradžbina i molitvi protiv svega nepoznatog nad čim bi se mogla valjati. Ali nema u njoj skepse. Njezina je crnina svečana. Moćno sredstvo preživljavanja bez ukrasa nalikuje neumitnom čunu vozara iz Hada što klizi po granici elemenata vode i zraka. Iskreći vatru života i zračeći neslomljivošću smrtne proplazme koja ju je stoljećima pokretala i upravljala njom.

Falkuša je arheološka iskopina. Naš spas je njezin kraj, povjerovali su mnogi, ali se ona na rub tehnologijskog hubrysa vratila izranjajući iz sumaglice poput duha izgubljenih lađa što su i bez posade osuđene na vječnu plovidbu.

Kao prametar koji kaže da za sve što uzmeš treba isto toliko i dati da bi svijet ostao spašen. Onoga časa kad je taj zakon bio iznevjeren, falkuša je ustuknula. Ne i nestala.

Jer ne mogu nestati istine svijeta. Nakon kratkotrajnog iščeznuća vratila se kao čežnja i klopka za uspomene. Ali i podsjetnik i ohrabrenje da su, unatoč mnogim pljesnivim vremenima u kojima se činilo kao da Hrvati hrču nad morem stoljetnim snom, nastajale legende s istinom koja bodri. Naputak da u ostacima gena valja iznova raspiriti znanje upredeno u podsvijest mnogih nasljednika falkušinih graditelja.
Treba probuditi zaspale genijalne konstruktore i njihovu strast za vitkim formama. Izvući u njima skrivenu tajnu davno proniknutih elegancija i način na koji se one stapaju sa svijetom.

Oproštaj s falkušom je teatar. S vertikalom jarbola i kosinom parabole nabreklih jedara.U jednoj vizuri Komiže, na istoj vertikali osovljenoj nad morem nalaze se tvrđava »komuna« na rivi i monumentalno katedralno zdanje Mustera na vrhu, ispod Huma.

Na dnu te vertikale imaginarni je centar eliptične školjke komiške vale. U njemu, nedirnut razmetljivim zveketavim šibljem brbljave aluminijske oholosti besmislenih jedrilica punih bojažljivosti nevičnih vikend-mornara, lebdi konstrukt eterične falkuše.

Harmonija toga broda ista je harmoniji mjesta s kojim je uzajamno rađana. Tom graditeljskom slogu ništa se ne da niti dodati niti oduzeti. Osim proteklog vremena u kom su nastali. Za koje provju (pričaju) svi da je, unatoč krvavom životu, bilo prosperitetno i slavno. Da je urađalo idealima baš zato što je bilo užasno u svom trudu i boli. Ali veličanstvena, svevremenska djela nikad nisu nastajala u foteljama i obilju.

Igor Ratković

Autor je konstruktor robota, predsjednik je Hrvatskoga robotičkog društva.
Članak je izvorno objavljen u Vjesniku, 12. kolovoza 2002.

Fotografije:
Dinko Božanić,
iz albuma Rota palagruzona 2010.

preneseno sa portala mojotokvis.com

U svojoj poslanici Kontinentalcima, posljednji sekretar škoja piše ovako: "Ne sjećam se je li Denis Latin imao emisiju o pederima, ili su oni na redu poslije otočana? Po još opreznijim mjerilima nego što se u Europi računa postotak homoseksualaca u ukupnom broju stanovnika, kod nas je njih i otočana tu negdje, li-la, podjednak broj. S time da je otočana sve manje, a marginaliziranih sve više. I država ih podjednako tretira."

Tom parabolom novinar-sekretar pokušao je detektirati poremečaj u ravnoteži svemira, te nam ukazao na stvarno stanje stvari: da su otočanin i peder, u globalnom poretku stvari, u suštini jedno te isto – marginalci.

Što se pedera tiče, u posljednjem desetljeću stvari su se ipak bitno promijenile. Hvala Bogu, u korist pedera! Definitivno smo se odmaknuli od Beograda, u kojemu se uzavreli duhovi Slavena još uvijek dižu na svaki civilizacijski pomak, pa kada udarnim grupama dojadi smrad slijepih crijeva u kojima žive i odluče pravu temu staviti na pravo mjesto, oni drugi,  s pjesmama do Tokija, a pameću manjom nego Nokia (mobitel aparata!), u mantijama i bez njih, bez problema s "križem na gotovs" razore čitav grad. Ako ne može tuđi, onda može i svoj! Do pred koju godinu ni kod nas nije bilo puno bolje. Ali eto, peder po peder, mačak po mačak, marginalac po marginalac, namjesto transparenata "pedere u logore", danas ipak imamo samo par redikula koji su spremni otvoreno lupetat nebuloze o Adamu i ševi, i razbijat tuđe glave vlastitim neznanjem, neodgojem i frustracijama. Nacionalna svijest se ipak pomaknula sa Starog zavjeta i čovjeka promatranog kroz gaćice, na europske civilizacijske standarde i puno dostojanstvo svake ljudske osobe, promatrano iz bilo kojeg kuta gledanja. Naravno, često je sve to još uvijek deklarativno. Ali bolje i tako nego nikako.

S otočanima stvar stoji mnogo obješenije! Oni još uvijek žive u logorima, negdje s žicom, a negdje bez ičega, prepušteni sami sebi, bez šireg društvenog senzibiliteta i mogućnosti da se dogodi život na otocima, ili bar - Parada otočana, što će reći svijest o tome da su i otočani ljudi, koji žive u specifičnim uvjetima i imaju specifične potrebe. (Jednom, kad se i naši otočani počmu emancipirat, inicijativa "Otoče, volim te", spominjat će se kao jedan takav pionirski pokušaj.)

Istina, kao što i pederi imaju Zakon o istospolnim zajednicama, koji je više ukras pred Europskom unijom nego istinska svijest o kulturi poštivanja različitosti i zakonski okvir kojim bi se regulirala prava jedne specifične manjine, tako i otočani imaju Zakon o otocima, o kojem će se mnogo govoriti, ali tek kad za to dođe - predizborno vrijeme.

Za doživjeti Otok, razumijeti njegove probleme, i što to znači biti građanin drugoga reda, treba se zaputiti na periferiju periferije – recimo, na ples u Podšpilje! Naravno, ako imate čime.

Glavni grad Jugoslavije,  zadnja rupa na svirali

Tko nije s Visa ili bar posjetio Vis, za Podšpilje vjerojatno nikada nije ni čuo, za Borovik još i manje, iako je baš taj zaseok bio prvi glavni grad FNRJ, a na otoku se odigravao pozamašan "komad radnje" najveće drame dvadesetog stoljeća. Naime, tu su za vrijeme Drugog svjetskog rata Tito i Šubašić, uz asistenciju i blagoslov saveznika, potpisali povijesni sporazum koji će odrediti sudbinu naših "naroda i narodnosti" za idućih pet desetljeća.

Klapa Koluna - hoće li za 20 godina netko znati zapjevati dalmatinsku pjesmu? Ili ćemo, poput cipela i suvenira, klape uvoziti iz Japana i Južne Koreje?

"Naši narodi i narodnosti", dakako, više ne postoje ni kao sintagma u općenarodnoj upotrebi. Točnije, oni narodi i narodnosti koji su pet desetljeća, što milom što silom, bili "naši" sada su nečiji "tuđi", i žive svatko u svojoj državi (u kojima su, da ironija bude potpuna, banke, uspješnije tvrtke i ogroman dio nacionalnog bogatstva, s rađanjem suverenih i samostalnih država, uglavnom,  prelazili u privatne ruke istih - više vanjskih, a manje unutarnjih – prijatelja).

Groteksna ironija igara između naroda i država, nigdje tako jasno ne dolazi do izražaja, kao ovdje, na periferiji carstva. Pa je tako, ona država koja se rađala na Visu i za čiju su slobodu živote dali na stotine istinskih heroja – partizana, antifašista, Višana! - za "poklon", namjesto žuđene slobode, Visu donjela kilometre bodljikave žice, zabranu dolaska stranih turista i masovni egzodus stanovništva iz "procvjetalog socijalizma" u "truli kapitalizam" – uglavnom preko noći, s glavom u torbi, kroz rupu u željeznoj zavjesi.

"Kameni razarač", kako su Visu tepali aristokrati "diktature proleterijata", nakon blistave pobjede koju im je izvojevao, postao je prva žrtva države koju je stvorio: u opjevanoj slobodi, na rosnim livadama i zlatnim poljima, umjesto grožđa, maslina, smokava i drugih plodova kojima nas je priroda obdarila, počeli su nicati betonski bunkeri, gigantske vojne kasabe, poligoni i ine omiljene "igračke" svakog, pa tako i onog, promašenog, u osnovi totalitarnog i suludog režima.

Za doživjeti Otok, razumijeti njegove probleme, i što to znači biti građanin drugoga reda, treba se zaputiti na periferiju periferije - u Podšpilje! Tamo shvatite da je za život otoka važnije biti pčelar, nego maršal.

Ništa me nije moglo toliko razjariti koliko slijepa bahatost nacionalističke optike, koja je potkraj prošlog stoljeća, s padom Berlinskog zida, gotovo postala općenarodno stanje svijesti, a u kojoj i po kojoj je Vis slovio za "crveni otok". - "Ceveni" je značilo biti ne-hrvatski, ne-narodni, komunistički... a time i nepodoban u novoofarbanom nacionalističkom spektru ideoloških boja. Obilježen tom stigmom, Vis je ponovno bio predodređen za suptilnu diskriminaciju, pa tragika života u konc-logoru (a Vis je to desetljećima bio!) ne samo da nije prepoznata i valorizirana, nego je nastavljena posvemašnjom nebrigom i nezainteresiranošću od strane relevantnih državnih institucija za životne probleme ovog pučinskog hrvatskog otoka. Logoraši nisu prepoznati kao realne i stvarne žrtve jednog militarnog totalitarnog režima, nego kao svojevrsne vještice tabuizirane prošlosti i sumnjivih duša. Dobar je to primjer na kojemu bi se mogao istraživati fenomen zajedničkog nazivnika naoko oprečnih, a u srži vrlo sličnih ideologija.

U našoj državi upitno je postoji li uopće Podšpilje ili ne postoji. Ako zavirimo u proračune sada naših državnih institucija, koje se kunu u ljubav prema Domovini s tisuću otoka, tamo ne postoji. Ali ako uspijete naći prijevoz iz Komiže ili Visa do unutašnjosti otoka, uvjerit ćete se ne samo da Podšpilje postoji, nego da u njemu postoji još nešto - ono što je i kod naših i kod mnogih drugih naroda odavno ishlapilo.

Bilo je jedno carstvo, u kojem je vladalo zadrugarstvo

Kad sam pročitao plakat na komiškoj rivi, da se 30. listopada o. g. upriličuje Sabatina (tradicionalna pučka fešta) u Podšpilju, dao sam se u potragu za prijevozom, i pošlo mi je za rukom: u osobnom automobilu prvog gospodina Komiže, tj. supruga komiške gradonačelnice, našlo se jedno mjesto i za mene. I pustolovina je bila zajamčena!

Odlazak u Podšpilje, odlazak je u neko drugo vrijeme i prostor. I to ne metaforički, nego doslovno. Naime, ovdje ne žive obični ljudi – jer obične ljude susretneš na kavi u kafiću, na tržnici, u knjižnici, kod frizera, u šetnji na trgu ili rivi... - a ova neobična Božja stvorenja, koja su ni kriva ni dužna "svijetu" rekli zbogom, kao i "svijet" njima - samim time što nigdje nisu otišli, nego ostali svoji na svome! – ne možeš susresti nigdje, nego samo u njihovom prirodnom ambijentu, pa je i svaki susret s njima poseban i uzbudljiv, kao da susrećeš australske Aboriđane, američke Indijance ili domorodce iz afričkih plemena. Tek s jednom malom razlikom: s ovima smo zajedno išli u školu, roditelji su im radili s našim roditeljima, u neke smo bili zaljubljeni ili oni u nas, i uopće nekako osjetiš da između nas i njih zapravo i nema razlike, osim što oni žive u selima kojima nemaju ni ambulante, ni škole, ni dječjeg vrtića, ni banke, ni dućana, ni trafike... ni ičega bez čega je običnom čovjeku današnjice život nezamisliv, a mi ipak sve to donekle imamo, iako još ne znamo hoće li i nama uskoro to netko ukinuti ili neće, jer živimo u Mc Donals civilizaciji, u kojoj se točno zna koliko sendviča ide po grlu, koliko po kojoj provinciji i stranci, a oni, usprkos svemu što nemaju, ipak žive na svojoj djedovini i boli ih šipak za našu "civilizaciju".

Oni koji poznaju višku dušu, koji osjećaju njegovu vremensku i prostornu dubinu, koji iz svojih obitelji u sebi nose osjećaj pripadnosti Otoku – ti će dobro razumijeti: Sabatina u Podšpilju je nešto mnogo više i važnije od obične pučke fešte.

Pred zadružnim Domom u Podšpilju dočekao nas je miris sardela i fogun (Kontinentalci bi rekli roštilj), za kojim smo zatekli uvijek nasmijanog kapetana komiške gajete falkuše, neumornog borba Tonkota Grujeta, koji je već postao tradicionalan i nezaobilazan domaćin mnogih viških pučkih svetkovina i fešti.

O samoj zgradi velebnog zadružnog Doma u Podšpilju mogla bi se napisati posebna priča, što bi netko i trebao učiniti, jer priča je to iz koje i današnje generacije imaju što naučiti. Riječ je o impozantnoj zgradi koju su svojim dobrovoljnim prilozima i ustrajnim radom izgradili sami viški težaci, u vremenu kada društvena solidarnost i svijest o zajedničkim vrijednostima nisu bili tek mrtvo slovo na papiru. Ispričat će mi Cobo i priču o tome kako su Pojori sami izgradili svoju školu, i to u inat drugom selu, jer nisu htjeli da im djeca idu u školu u selo koje  nije "za Mačeka" nego "za Jeftića". Očito je mjerilo bilo izgraditi više i bolje, pa i onda kada su bile u pitanju stranačke frke, za razliku od našeg vremena, kada je često jedino mjerilo oklevetati, podmetnuti i uništiti što bolje i temeljitije onoga tko ne razmišlja kao mi.

Klapa Liket - Duša Otoka, njeno stanje, ipak se najbolje oslikava kada Otok ostane sam sa sobom. Sabatina u Podšpilju jedan je od takvih događaja. Vrijeme je to kada turisti odu, a otočani se okrenu sebi, da zbroje rezultate svog rada i proslave ono što su postigli.

Ohrabruje podatak kojega smo čuli na okruglom stolu, a koji se u sklopu Sabatine održao istog dana u Podšpilju, na temu "Maslinarstvo jučer, danas, sutra". Ne tako davno na Visu gotovo da nije bilo maslina, a sada ima oko 40 000 stabala, preradi se oko 25 vagona maslina i dobije oko 5 vagona ulja. Cehovske su udruge dobar put kako zajedno promišljati gopodarsku budućnost otoka i izboriti se za svoje mjesto u globalnoj gospodarskoj utrci.

Takmičenje narodnih heroja

Duša Otoka, njeno stanje, ipak se najbolje oslikava kada Otok ostane sam sa sobom. Sabatina u Podšpilju jedan je od takvih događaja. Vrijeme je to kada turisti odu, a otočani se okrenu sebi, da zbroje rezultate svog rada i proslave ono što su postigli.

I na ovoj Sabatini su tako podijeljene nagrade za najbolja viška vina, a održan je i turnir u balotama, te u briškuli i trešeti. Nagrade za vina razvrstane su po kategorijama. U kategoriji "Bijelo vino" nagrade su odnijeli Ivo Vidović (1. mjesto, s ocjenom 17,3), PZ Podšpilje (2. mjesto, s ocjenom 16, i Denis Jerković (3. mjesto, s ocjenom 15,6). U kategoriji "Bugava" prvo mjesto pripalo je Lipanoviću (s ocjenom 19), drugo Tonku Ivčeviću – Cobotu (s ocjenom 18,4), a treće PZ Podšpilje (s ocjenom18,3). U kategoriji "Plavac", nagrade su osvojili Radan (s ocjenom 19,1), Zlatko Jurinović (s ocjenom 18,7) i Lipanović (s ocjenom 18,4).

Koliko i što nama znači ono što Vis čini Visom, onim Visom na kojem svaka obitelj, kao i svaka osoba ima svoju autentičnu ljudsku priču, od kojih je i složen mozaik viškog identiteta? Ili nam je postalo svejedno hoće li ovdje živjeti Višani ili neki novi bezlični stanovnici, čiji će se "identitet" formirati po platežnoj moći i cijenama nekretnina?

U briškuli i trešeti prvo mjesto osvojili su Joze Lipanović i Miće Bradanović, dok su na balotama nagrade osvojili: prvo mjesto ekipa Goran Bradanović, Emil Karuza i Momek, drugo mjesto ženska ekipa Jasna Bralić, Rozmarija Karuza i Andrea Fiamengo, a treće mjesto Braco i Ivica Bralić i Davor Karuza. Pobjedu ženske ekipe, netko je u dvorani komentirao: "eto ti ga na, seksualna revolucija je na Visu okončana, ravnopravnost spolova je neupitna!"

Uz nezaboravnu večer u zadružnom Domu, gdje su se na jednom mjestu, u srcu otoka okupili Višani sa svih strana otoka, posebno dirljiva je bila gostoljubivost domaćina. Ne samo domijenak, kojega su pripremile vrijedne ruke preostalih živućih Podšpiljskih Aboriđanki (od pečenih sardela, slane ribe, pogace, rižota, marinade od palamide...), nego i cijela atmosfera koju ne možete doživjeti nigdje, već samo tu. Sve je tu bilo autentično viško – naše: i prostor, i voditelj programa, i izvrsni izvođači (viška klapa Liket, komiška Koluna, solo izvođači...) i uzvanici, na čijim licima se nije mogao sakriti topli ugođaj doma.

Odlazak u Podšpilje, odlazak je u neko drugo vrijeme i prostor. I to ne metaforički, nego doslovno. U Gardalandu se plača ulaznica od 100-tinjak kuna da bi vidjeli majmune od gume. Predlažem preostalim stanovnicima viških sela da naplačuju ulaznice u svoje selo. Kod njih čovjek može čuti stvarne i zapanjujuće priče živih ljudi kako se to može živjeti u selu bez dućana, banke, ambulante, škole, dječjeg vrtića... i u nedostatku svega, ipak biti sretan.

Oni koji poznaju višku dušu, koji osjećaju njegovu vremensku i prostornu dubinu, koji iz svojih obitelji u sebi nose osjećaj pripadnosti Otoku – ti će dobro razumijeti: Sabatina u Podšpilju je nešto mnogo više i važnije od obične pučke fešte. Govori o tome još jedan podatak, da se na ovoj fešti okupio podjednak broj i starih i mladih, što je signal onima koji promišljaju budućnost otoka, da osim Ljeta u Komiži ili Visu (uglavno posvećenih gostima), treba razmišljati i o Zimi na otoku, o sadržjima koji će čuvati i njegovati ne samo ono što Otok može ponuditi Svijetu, nego prije svega ono što Otok čini Otokom, po čemu se ništa na ovom Svijetu ne može mjeriti s onim što jesmo – mi.

Naravno da su turistički sadržaji važni, naravno da su razvojni projekti važni, i sve što može unaprijediti gospodarsku sliku otoka jest i nužno i važno, ali najvažnije od svega su ipak ljudi – otočani!

Ljudi koji su preživjeli sve nedaće prohujalog vremena i ostali živjeti na otoku, autentični su i istinski narodni heroji, koji svoje bitke biju svakodnevno. Njima pripada aureola "pobjede" i od njih ovisi što će biti i ostati od Otoka.

Ne znam gdje još možete doživjeti kako pleše stari Vican, ili barba Tonko Gruje? Gdje još možete upoznati čovjeka koji i u Americi zna napraviti tolitar vina (iako nema vinograd, i s fragmentacijom uz pomoć klima uređaja), ali ne zna kupiti kartu za avion i gdje treba presjesti za se vratiti kući u Podšpilje, pa će ga Slavo Maltež donijeti "u karijulu"? Kome to, kako, i u kojem ministarstvu ili županiji objasniti? Uostalom, koliko i što nama znači ono što Vis čini Visom, onim Visom na kojem svaka obitelj, kao i svaka osoba ima svoju autentičnu ljudsku priču, od kojih je i složen mozaik viškog identiteta? Ili nam je postalo svejedno hoće li ovdje živjeti Višani ili neki novi bezlični stanovnici, čiji će se "identitet" formirati po platežnoj moći i cijenama nekretnina. Ljudi koji su preživjeli sve nedaće prohujalog vremena i ostali živjeti na otoku, autentični su i istinski narodni heroji, koji svoje bitke biju svakodnevno. Njima pripada aureola "pobjede" i od njih ovisi što će biti i ostati od Otoka.

Private ownership

Na jednom skupu devedesetih Šime Đodan je raspad bivše države sažeo u doskočicu:  "Država začeta u Jajcu, morala je završiti u ku...!" Time je htio reći da su tu državu stvorile osobe s margine društva, pa je takva sudbina bila i logična za tu državu. Na Visu i danas možete naići na ljude koji se nisu maknuli s otoka, a kroz svoj su životni vijek promijenili čak 7 državljanstava. Jedna od njih bila je i moja nona. Ovoj državi, koju volimo, i koja je naša, treba reći da se ljubav prema Domovini dokazuje u zadnjem selu, baš isto kao što se za vrijeme Domovinskog rata branila u zadnjem rovu.

Ljubav prema Domovini dokazuje se u zadnjem selu, baš isto kao što se za vrijeme Domovinskog rata branila u zadnjem rovu.

Koliko je ta ljubav sadržajna i koliko nam Domovina ima smisla, ne mjeri se deklaracijama i bojom ideologija, nego odnosom prema najugroženijim njenim djelovima.

Pa kao što odnos prema pederima nije samo pitanje jedne diskriminirane manjine, već stanje svijesti i kulture većine, tako i odnos prema otočanima nije samo pitanje preostalih Mohikanaca u otočkim rezervatima, već prvo pitanje našeg nacionalnog odnosa prema vrijednostima koje deklariramo.

Osim Ljeta u Komiži ili Visu (uglavno posvećenih gostima), treba razmišljati i o Zimi na otoku, o sadržjima koji će čuvati i njegovati ne samo ono što Otok može ponuditi Svijetu, nego prije svega ono što Otok čini Otokom, po čemu se ništa na ovom Svijetu ne može mjeriti s onim što jesmo – mi.

Zamislite da se jedno jutro probudite i umjesto Vicana pred vratima zadružnog Doma u Podšpilju, zateknete istu onu tablu koja danas visi na tvornici Neptun: "private ownership – privatno vlasništvo"?

120 godina ribarske industrijske tradicije, čitava ribarska epopeja, čitava povijest otoka, stane u tabli 50x50 cm. Ima li veće ironije? A pri tome u ni jednoj TV emisiji nećete čuti intimnu ispovijed, recimo, neke radnice koja je u ovoj tvornici ostavila 20 ili 30 godina svoga rada.

Najvažniji od svega su ljudi – otočani! Oni su danas najugroženija vrsta, jer im je, izvan sezone, oduzeta perspektiva života na svom otoku.

I po Kristu i po Marxu, bratstvo (među ljudima) i jedinstvo (u obrani zajedničkih društvenih vrijednosti), velike su i neprijeporne ljudske vrline, imenovali ih kojim god imenom. Udruga "Lavurat za Poja", koja je organizirala ovu i mnoge druge manifestacije na otoku, pokazala nam je da do tih vrlina drži i dan danas. A na nama je da iste vrline širimo, obogačujemo novim sadržajima i akcijama, da ih ljubomorno čuvamo. To je bila pokretačka snaga i svojevrsnog otočkog pokreta "Otoče, volim te", a to je i izazov koji i danas stoji pred nama.

To je i moj poučak iz Podšpilja, iz kojega sam se vratio sa zebnjom u srcu - hoće li uspjeti preživjeti ovaj komadić moje Hrvatske? - i beskrajnom toplinom koja isijava na svakom koraku ovog zaboravljenog otočkog rezervata.

Piše: Vinko Kalinić

Preneseno sa www.mojotokvis.com

Dvanaest nas desetljeća dijeli od dalekog 31. ožujka 1890. kada ju je u 11 sati u prisutnosti općinskih zastupnika i svekolikog pučanstva – a poslije blagoslova kanonika Dvornika – javnosti na upotrebu otvorio gradonačelnik Gajo Filomen Bulat. Bio je to prvi objekt što ga je sagradila nova hrvatska općinska uprava.

«Skoro ne vjeruješ svojim očima da je na mjestu stare gadne ograde za prodaju ribe mogla izaći ovako velika i uredna ribarnica…» – zabilježio je kroničar.

Po nacrtu i pod nadzorom općinskog tehnika prof. Antuna Bezića radovi su počeli u srpnju 1889. Izvodio ih je poduzetnik Ivan Celić i Talionica za gvozdene radnje. Zbog nekih tehničkih poteškoća (krovni svjetlarnik, hidranti) završeni su tek poslije osam mjeseci. U međuvremenu riba se prodavala na klupama ispred samostana sv. Frane na Obali.

Novinar dalje zanosno opisuje novu građevinu:
«Glatki kameni stolovi naokolo poredani, ravno majstorski popločano tlo, prikladna česma za pranje ribe i crpljenje vode, lijepe gvozdene radnje na vratima od domaćih zanatlija, viti a čvrsti željezni stupovi na kojima počiva krasni željezni krov sa staklenim otvorima, odgovarajuća okna za prozraku – sve to ti predstavlja skladnu savršenu cjelinu kojoj se ni izdaleka ne bi nadao u izgradnji ovakve vrste…»

Naročito hvali troja željezna vrata koja je umjetničkom vještinom «za nevjerojatno nisku cijenu» izradio vrijedni kovač Lovro Aržić.

Tako je Split dobio ribarnicu prema «svim zahtjevima ukusa, reda i čistoće» na kojoj su mu mogli pozavidjeti i mnogo veći i napredniji gradovi. Ako je za tadašnjih 15.500 stanovnika na ribarnici bilo postavljeno trideset prodajnih mjesta, onda bi ih za današnje – kojih je dvadesetak puta više – trebalo biti barem šest stotina! Splitu su doista potrebne nove mini ribarnice po pojedinim četvrtima. Međutim, zgradu Starice s Obrova valjalo bi sačuvati kao atraktivnu i stranim turistima (Japancima naročito!) privlačnu gradsku zamiljivost.

Napomenimo na kraju da su posljednjih godina neki autori – zlonamjerno ili iz neznanja – gradnju ribarnice pripisivali autonomaško-talijanaškom gradonačelniku Bajamontiju. Međutim u vrijeme njegove uprave bila je na tom mjestu «stara gadna ograda» gdje se pod daščarama prodavala riba.

Autor: Frano Baras   

Preneseno sa portala Morsko prase

Organizator izložbe koja će biti postavljena od 30. studenoga 2010. do  siječnja 2011. godine je Muzej grada Splita, a kustosica izložbe je viša kustosica Muzeja, Nela Žižić.

Mile Skračićrođen je 30. listopada 1939. u Murteru. Školu za primijenjenu umjetnost i Pedagošku Akademiju završio je u Splitu, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao profesor na Odsjeku za likovnu kulturu Filozofskog fakulteta u Splitu. Izlagao na sedamdeset i pet samostalnih te na više od stotinu i dvadeset skupnih, koncepcijskih i kritičkih izložbi u zemlji i svijetu. Dobio je mnoge nagrade i priznanja za svoj likovni i pedagoški rad, a djela mu se nalaze u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Trenutno živi i radi u Splitu i rodnom Murteru.

Mile Skračić je slikar ekspresivne figuracije, figuracije koja je izrasla iz enformela i nije vezana uz događaje iz realnosti, ali je motivirana iskustvom realne egzistencije. Radovi na ovoj izložbi dokazuju da Skračić nije iznevjerio svoj umjetnički kredo, za ovoga slikara umjetnost mora biti etički djelatna, imati zube, da ne bude hladna i pasivna. Slika nadrealne koloplete bezličnih lica, konstruiranih utroba i udova pretvarajući ih u košmarne i dramatične vizije prvenstveno promišljenom organizacijom slikovnog kadra. U ravninu slike ucrtava koordinatni sustav, apscisu i ordinatu, a kompozicije oplemenjuje dijagonalama koje prostorom pronose čistu energiju. Likovni elementi su u takvom suodnosu da stvaraju ubrzan, često frenetičan ritam. Kontrolirana i konstruktivna linija odjednom postaje oslobođena i spontana, potezi kista su negdje u službi opisa, drugdje u službi izraza. Tako se i namazi boje pretaču u dinamične skladbene varijacije, oscilirajući od tankoga do reljefnoga, brišu iluziju stvarnosti te zajedno s neslikarskim materijalima, pijeskom, pržinom i kolažiranim dijelovima, naglašavaju stvarnost slike. Koloristička ljestvica koja se proteže od bahatih zlatnih, srebrnih, žutih, plavih i crvenih preko svijetlih ružičastih i smeđih do zagasitih i tamnih tonova glavni je čimbenik ugođajnosti u posvećenim tišinama Skračićeva svemira. Skračićevi androidi lica iskrivljenih od straha i čuđenja jure kao ispaljeni kroz brisani prostor, no ne nužno prema nekom znanom cilju, bivajući u svjetlosti koja čini izvjesnim pronalazak one prave točke postojanja određene vremenom i prostorom.

Slikar Mile Skračić se bavi jednom vrstom duhovne kartografije, s lakoćom istražuje prostore vlastitoga jastva, ponire u sebe spreman da se u sebi i izgubi, no uvijek pamteći one koordinate koje je ucrtao na početku nastajanja slike. On slikarski filozofira, traga za vlastitom biti, a zna da joj je najbliži kada je najudaljeniji od nje. Njegove slike imaju sposobnost regeneracije, u njima se život obnavlja u najčudnijim i najneočekivanijim oblicima i pojavnostima, postaju svojevrstan ekvilibrij kreacije i destrukcije, Erosa i Tanatosa, baš kao i život sam.

Mile Skračić je adrenalinski slikar, slikar strasti, koja podsjeća na strast vozača formule 1 koji će juriti prema ciljnoj ravnini, uživajući kako u samoj brzini tako i u hladnom dahu smrti za vratom i baš to je ono što ga čini autentičnim.

01/12 (sri) I LOVE 80'S vs I HATE 90'S / gled,sluš / Okn / 21h /
02/12 (čet) DAMIR AVDIĆ / q live / Okn / 21h /
03/12 (pet) QUASARR / extra live / 20kn / 22h /
04/12 (sub) ST!LLNESS / subotnji live / 30kn / 22h /
05/12 (ned)

06/12 (pon) MAJA HRGOVIĆ / bookvica / Okn / 21h /
07/12 (uto) METAL ATTACK / gled,sluš / Okn / 21h /
08/12 (sri) NU DISCO / gled,sluš / Okn / 21h /
09/12 (čet) BEETAN TONE / q live / Okn / 21h /
10/12 (pet) AFION / extra live / 20kn / 22h /
11/12 (sub) DJEČACI / subotnji live / 20kn / 22h /
12/12 (ned)

13/12 (pon)
14/12 (uto) ARKUL / acoustic time / Okn / 21h /
15/12 (sri) BOWIE vs ARCADE FIRE / gled,sluš / Okn / 21h /
16/12 (čet) KUNDYAK MEZHIE / q live / Okn / 21h /
17/12 (pet) AUDIO INFUNKTION / gost dj / 10kn / 22h /
18/12 (sub) HEMENDEX / subotnji live / 20kn / 22h /
19/12 (ned)

20/12 (pon) DAMIR KARAKAŠ / bookvica / Okn / 21h /
21/12 (uto) BEBE NA VOLE / acoustic time / Okn / 21h /
22/12 (sri) DJ FRILE / indie,new wave,pop tulum / Okn / 21h /
23/12 (čet) PARTIBREJKERS / extra live / 80kn / 21h /
24/12 (pet) DJ MATAN / matanovka / 10kn / 22h /
25/12 (sub) LETU ŠTUKE / subotnji live / 40kn / 21h /
26/12 (ned)

27/12 (pon)
28/12 (uto) DUBIOZA KOLEKTIV / hit mjeseca / 40kn / 21h /
29/12 (sri) RATM vs TOOL / gled,sluš / Okn / 21h /
30/12 (čet) NO COMMENT / q live / Okn / 21h /
31/12 (pet)

Ova izložba proizašla je iz želje da Muzej svojim djelovanjem obilježi slijedeće obljetnice: 150 godina od utemeljenja knjižare Morpurgo na Pjaci, 140 godina od osnivanja Prve pučke dalmatinske banke u Splitu i 150 godina od izlaska povremene publikacije Annuario Dalmatico. Izložba predstavlja arhivske dokumente i druge muzejske predmete vezane uz splitskog uglednika Vida Morpurga i njegov neizbrisiv trag u cjelokupnom životu Splita u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća. Kao dio izložbe prikazivat će se i film „Vid Morpurgo i njegovo doba“ realiziran u suradnji Muzeja grada Splita i učenika Škole likovnih umjetnosti u Splitu pod mentorstvom prof. Vanje Škrobice.

Organizator izložbe je Muzej grada Splita, a autorica izložbe je Tea Blagaić Januška, viša kustosica Muzeja. Autor likovnog postava izložbe je muzejski restaurator Mirko Gelemanović. Izložba će biti postavljena u prostoru za povremene izložbe u prizemlju Muzeja grada Splita.

Nakon svečanog otvorenja izložbe bit će prikazan i dokumentarni film u produkciji Knjižare Morpurgo Uzvišen umom, plemenit duhom – Vid Morpurgo, scenarista Jakše Fiamenga, snimatelja i režisera Petra Jurčevića.

09/11 (uto) PARTET / utorkom / nula kn / 21h /
10/11 (sri) ESPLENDOR / gledaona,slušaona / nula kn / 21h /
11/11 (čet) L'STADT / q live / nula kn / 21h /
12/11 (pet) KID VA & DUDA / gost dj / 10 kn / 22h /
13/11 (sub) NEŽNI DALIBOR / subotnji live / 20 kn / 22h /
14/11 (ned)

15/11 (pon)
16/11 (uto) MARIN JERKUNICA JAZZ BAND / utorkom /nula kn / 21h /
17/11 (sri) MANU CHAO&MANO NEGRA / gled,sluš / nula kn / 21h /
18/11 (čet) ONLI-TU / q live / nula kn / 21h /
19/11 (pet) D-GREE / gost dj / 10 kn / 22h /
20/11 (sub) RAMIREZ / subotnji live / 30 kn / 22h /
21/11 (ned)

22/11 (pon) ANJA ŠOVAGOVIĆ / bookvica / nula kn / 21h /
23/11 (uto) METAL ATTACK / gledaona,slušaona / nula kn / 21h /
24/11 (sri) KONGO – SRCE TAME / predavanje / nula kn / 19h /
25/11 (čet) STUTTGART ONLINE / q live / nula kn / 21h /
26/11 (pet) BOCCA SOTISTIFUNK / gost dj / 10 kn / 22h /
27/11 (sub) DISCIPLIN-A-KITSCHME / hit mjeseca / 80 kn / 22h /
28/11 (ned)

29/11 (pon) PUB / kviz / 21h /
30/11 (uto)

Za ulogu Lune u filmu Na putu redateljice Jasmile Žbanić, izvijestio je danas Hrvatski audiovizualni centar. Osim Zrinke Cvitešić nominirane su njemačka glumica Sibel Kekill za ulogu u filmu When we leave redatelja Feoa Aladaga, britanska glumica Lesley Manvile za ulogu u filmu Another Year redatelja Mikea Leigha, austrijska glumica Sylvie Testud za ulogu u filmu Lourdes redateljice Jessice Hausner i nizozemska glumica Lotte Verbeek za ulogu u filmu Nothing Personal redateljice Urszule Antoniak. Nakon nagrade Shooting Stars za jednu od najperspektivnijih europskih glumica na ovogodišnjem Berlinaleu te nagrada za najbolju glumicu na festivalima u Puli, Aleksandriji, Herceg Novom i Prištini, nominacija za Europsku filmsku nagradu 2010. svakako je za Zrinku Cvitešić vrhunac svega što je u zadnjih godinu dana postigla s filmom Na putu. Dobitnici nagrada u svim kategorijama Europske filmske akademije bit će objavljeni na svečanoj dodjeli u Tallinnu, u Estoniji, 4. prosinca 2010. (Hina)

	Napisao:
	Anatolij Kudrjavcev

Dok se sa sedla svetog Mihovila zakompliciranom otočnom cestom spuštaš pod brdašce Hum dolje prema Komiži, naprosto ne možeš odoljeti nekim glasima što ti stižu iz morske daljine, i još jednom ti postaje jasno da si ušao u zonu sumraka gdje više ne vrijede pravila obične, svakidašnje životnosti novoga svijeta. Komiža naprosto ne pristaje služiti elementarnoj zbrojidbi i postojećim definicijama stvarnosti. To je gradić koji je pobjegao od rasporeda uobičajenosti te posjeduje bezbroj znakova naročitosti, kudikamo slikovitije od razglednica.

Sve je, eto, postalo malo komplicirano te obvezuje na konvencionalnosti. Ali pokojni šjor Ranko zaslužuje da se pretvorimo u njegove zavazda odane vjernike. Samo, kad se nađeš na komiškomu groblju, posjećuju te i dusi mnogih drugih koji su već davno ili nedavno odlutali izvan ovoga svijeta. Sutra će te ponit — odjekuje ti u uhu potresna pjesma Jakše Fiamenga i Kreše Magdića, pa se naprosto ne možeš oteti dojmu kako smo svi na zajedničkom putovanju prema Nigdje i kako nas daljina zove na molitvu vezanu uz plač ostataka duša.

Čuješ, zatim, kako su se sudionici skupa, mašući buketima cvijeća, pošteno potrudili ne bi li o velikom pokojniku rekli nešto što je svima prije promaknulo, i na kraju ti se čini da je šjor Ranko s nama i da nas sluša iz svoje vječnosti. A ta vječnost smjestila se u Komiži, najlipšemu Malom Mistu na svitu, kako ti je upravo danas rekao tvoj prijatelj i školski drug Slavko Perić.

Skladni četveroglas

 Ako te noge i želje ponesu u onaj tajanstveni dio Komiže, ispunjen neobičnim kućama, onda dobro otvori oči da ti nešto bitno ne promakne. Našao si se, recimo, u predjelu nazvanom Velo Bonda, i sad ti više nema bijega pred raznim ugodnim avetima. Možeš ti, tko ti brani, ravnim korakom krenuti uz Starčevićevu ulicu, gore put Sela, pa dokle stigneš.

A možeš zaviriti i u obližnju kuću pjesnika Fiamenga i baciti pogled na stari stol za kojim ste njegov pokojni otac Ive i ti, kao partneri, igrali trešetu i briškulu protiv dvaju pjesnika: Jakša Fiamengo i pokojnoga Momčila Popadića. Samo što pjesnici obično zaboravljaju akužat’. Dotle bi Jakšina Majka Fanica pripremala najbolju i najmirisniju komišku pogacu ol slonih sardel, kako biste s najboljim guštom proslavili upravo očekivani dolazak Nove godine.

Pada ti na pamet kako bi današnja gospoda popunjenih džepova trebala nešto uložiti u oživljavanje tih sjena, ali pod uvjetom da se ne ogriješe o raspored izvornih oblika. Međutim, današnji tajkunaši najviše vole imitirati geometrijske praznine ploha što im služe kao zidovi atraktivnih škrinja za njihova bogatstva. No, Komiža je duhovno dovoljno bogata i bez tih škrinja. Prijatelj Joško te je, budalo, upozorio kako se na tomu prostoru, nekoć u doba antičke Isse, nalazio gradić Meo ili Meum, a njegovi ostaci još su vidljivi među tim starim zgradama i duž tih izlizanih ulica. Kad su nekadašnji Komižani u otmu predjelu kopali bunare znali su naići čak i na gomile prastaroga kovanog novca. I to upravo na mjestu današnje Nove crikve, na pjaceti gdje bi danas trebalo priređivati večeri komiške poezije i dodatno oživljavati mitološka lica s fasada, potamnjelih od starosti.

Ali ako se malko odmakneš odatle i uputiš prema južnoj strani, gdje se već žestoko osjeća nazočnost mora, stići ćeš do mjesta zvanog Bodak, gdje garbinade znaju dovesti valove i poplaviti cijelu kaletu što se pokušava obraniti voltom. Je li to neka vrsta ljubavnog akta između mora i kopna, ili je, naprotiv, izraz mržnje i duboke uvrijeđenosti mora stoga što mu se komiško kopno tako duboko uvalilo u njegovu unutrašnjost?

Sadašnja Komiža kao da ima isključivo turističke ambicije. I zaista, putnici još stižu iz raznih zemalja kako bi se okupali u relativno čistom moru te potrošili vrijeme u neobičnom, gotovo ni sa čim usporedivom mjestu, koje im se čini da je doprlo do samog kraja svijeta. Samo što hotel Biševo ne može primiti sve te napasnike. U srcu ljeta komiška je luka pretrpana jedrilicama i motornim brodicama turista, koji na njima imaju svoje ploveće apartmane i pripremaju spizu što su je donijeli iz svojih zemalja. Stoga je turistička zarada Komižana zacijelo svedena na simboliku.

Srećom, nedaleko odatle smjestila su se dva veoma zanimljiva restorana. Jedan se uvukao u bivšu jastožeru obitelji Marinković Meštražane i njegovi su se stolovi poredali iznad bazena u kojemu su se nekoć uzgajali ulovljeni jastozi, očekujući da ih Komižani i njihovi gosti uključe u svoje jelovnike. Ali to je jedan od onih mjesnih ugostiteljskih objekata izuzetno kratka sezonskog trajanja.

Dulje sezonsko vrijeme pripada susjednoj morskoj Konobi Bako, što se dogodila pred šljunkastom plažom i kao da je spremno za plovidbu ili barem za plivanje. Uostalom, u unutrašnjosti te konobe susrest ćete se s okruglim bazenčićem u kojemu plivaju polupripitomljeni ciplići, šparići, crnejići i jedan utovljeni, ako ne i noseći kanjac. A na samomu dnu leži i ni na trenutak ne mrda neki živi hlap gospodskog izgleda ali posve pobijeljele lijeve gangale. Valjda u znak potpune predaje.

Peteročlana posada tog broda morala je, naime, izuzetno strogo poštovati tradiciju te je tijekom veslanja i boravka na brodu svatko svakoga oslovljavao s Vi, bez obzira na dobne razlike. To bi također trebalo značiti da su nekadašnji komiški ribari i pomorci bili finiji čak i od današnjih akademika i književnika, od kojih bi neki, pogotovo oni izrazito umjetničke pozivnosti, barem jednog od svojih kolega gurnuli u more iz posve nepojašnjivih ideoloških, možda čak i psihijatrijskih razloga.
 
Komiža je, dakle, mjesto naslijeđene finoće, što ipak ne znači da se stanovnici međusobno tu i tamo ne svađaju. Valjda netko nekoga zna i zviznuti, odnosno verbalno ga uputiti u stanoviti međuprostor, ali životna pravila uglavnom se strogo poštuju. Barem formalno. Današnja Komiža raspolaže s moderno projektiranim i vješto izgrađenim unutrašnjim i vanjskim balotanama i tu se većina sastaje i zabavlja. To je ambijent duhovno izuzetno povoljan za kartanje i sve što ide uz tu kulturološku razbibrigu. Doduše, ima ih koji tvrde kako je taj projekt promašen budući se tu, uz više razboritosti, osim balotana i kartašnice, moglo graditi i košarkaško igralište ili neko srodno športsko natjecalište. No to su već razne verzije neslaganja i sitnih, bezazlenih razmirica.

A kad stigneš na Rivu, ponovno će te Joško Božanić upozoriti na onu starinsku zidnu ploču na kojoj piše: Požrtvovanje, značaj, rad — jedini spas domovine! To je ploča koju su davno usadili nad ulaznim vratima kuće na Rivi broj 31, gdje se već odavno nalazi Komiška čitaonica. Kao da te riječi simbolički djeluju poput upozorenja današnjim političarima koji su zaboravili na glavnu svrhu ljudskoga te se razbacuju ideološkom ambalažom koja izaziva surovost. Komižani su, eto, već davno bili svjesni da se jedino nesebičnošću, požrtvovanjem, poštenjem i radom može postići smisao postojanja, pa su izuzetno teške životne okolnosti znali spasonosno pretvoriti u svrhovitost.

Ali Komiža je bila, Komiža jest i Komiža će vazda biti, usprkos Božanićevu iskrenom, domoljubnom strahu. Njoj vrijeme neće, očito ni ne želi nauditi. Stoga, čovječe, kreni naprijed, pokraj onih mjesta gdje si nekoć gledao Histrione kako izvode Shakespeareovu Oluju pa zatim Brešanova Arheološka iskapanja u selu Dilj, i uputi se duž Ribarske ulice u Moloj Bondi, ulice čije neobične, bajkovite kuće s jedne strane zaklanjaju polja na brdu i ne dopuštaju susrete s bezbrojnim stablima rogača, a s druge oduzimaju pogledu pravo na neprestano druženje s morem. Ideš, dakle, tom izuzetno sustavnom ulicom ispunjenom neobičnim, vrlo dosjetljivim principima življenja i vladanja prostorom te prolaziš pokraj mjesta raznih privatnih uspomena. Naići ćeš na spomen-ploču na kući negdašnjeg komiškog pjesnika i župnika Andrije Vitaljića, a nećeš odoljeti ni zovu što dopire iz kuće na broju 25, gdje je živio i umro Ante Petrić, komiški filozof europskog ugleda, autor Rasprave o ljepoti. Pa ti pada na pamet kako mu je u tom razmišljanju o ljepoti svojim stvarnim dokazima zacijelo pomogla i Komiža.

Odmah nasuprot Ranki, također samotnički, živi gospođa Mirjana Šimić, u tri stotine godina staroj kući svojih predaka. To je jedna od onih kuća u kojoj se mogu zateći mnogobrojni stvarni i nestvarni svjedoci prošlosti i načina bivšega življenja. U prizemnoj kuhinji, negdašnjoj konobi, sa zidovima debelim 60 centimetara, ostao je iskonski hrapavi kamen, tek pokriven bijelom bojom kako bi djelovao intimnije. A drvenom skalinadom, kroz katoratu na plafonu, stiže se na gornje katove, u kojima se susrećeš s namještajem starim možda i dvije stotine godina, iz kojega te Brlićkini Domaći pozivaju na neki poseban, nevidljiv obred. Eto što je gospođi Miri uspjelo očuvati u Komiži!

Bilješka o autoru:

Anatolij Kudrjavcev (Split, 1930. - Split, 24. ožujka 2008.), teatrolog, sveučilišni profesor, književnik i dugogodišnji kazališni kritičar. Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Splitu. Studij Kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te zatim magistrirao i doktorirao u području komparativne književnosti. Godine 1980. godine nagrađen je Sterijinom nagradom za kazališnu kritiku. Sudjelovao je na znanstvenim simpozijima iz područja književnosti i teatrologije, a bio je i član Društva hrvatskih književnika. Objavljivao je eseje, feljtone i putopise u književnim časopisima i u novinama. Prevodio je s ruskoga, talijanskog i engleskog jezika. Često je bio članom stručnih žirija i selektorom za kazališne festivale.

" Moja pobeda pokazuje visok nivo tolerancije u Sloveniji“, izjavio je za medije doktor Bosman, član partije Socijaldemokrata, koji je osvojio 51 odsto glasova ispred svog protivkandidata, bivšeg jugoslovenskog plivačkog reprezentativca Darjana Petriča.

"Naravno da sam radostan i ponosan. Pobedili su ljudi", izjavio je popularni "piranski Obama" po prispeću izbornih rezultata. On je dodao da je kampanju vodio "na dijalogu" i ocenio "da je pobedio dijalog". Britanski Telegraph piše da je Bosman nedeljnim izborom postao prvi ikada izabrani tamnoputi gradonačelnik nekog grada u zemljama istočne Evrope.

BBC-je razgovarao sa slovenačkim Obamom, kako je već prozvan, koji je uz smeh najpre rekao:"Stalno ponavljam da nisam Barak Obama - ja sam Piter Bosman, naravno afričkog sam porekla i gradonačelnik sam Pirana. Politikom se bavim vrlo dugo - moja otac je bio političar, saradnik prvog predsednika Gane Kvamea Nkrume i politika mi je u krvi. Kao student sam bio aktivan u studentskim organizacijama u Gani, a kada sam došao u ondašnju Jugoslaviju bio sam predsednik Udruženja afričkih studenata."

Bosman kaže da je član slovenačke Socijaldemokratske stranke postao 1994. godine od kada se još aktivnije bavim politikom. Takođe, novi gradonačelnik ističe da mu je u političkoj karijeri mnogo pomogla ona druga - doktorska: "Tačno je da ovdašnje stanovništvo pomalo brinu ljudi druge rase ili etničke pripadnosti, ali mislim da sam prihvaćen pre svega kao vrlo dobar lekar i dobar čovek, što ljudima omogućava da zanemare moju boju kože i da me prihvate takvog kakav sam. Moja rasna pripadnost uopšte se nije pominjala do završnice predizborne kampanje i sve u svemu mislim da nije igrala neku veliku ulogu na ovim izborima", prenosi BBC.

Bosman je u Sloveniju iz Gane došao pre 33 godine, još za vreme dok je ta država bila u sklopu Jugoslavije, kako bi studirao medicinu. Iako je nameravao da se vrati u Ganu nakon završetka studija, predomislio se pošto je upoznao i kasnije oženio koleginicu sa studija hrvatskih korena i dobio prvi posao kao doktor za turiste koji posećuju slovenačku obalu, piše Telegraph.

„Zaljubio sam se u ovu zemlju. Slovenija je moj dom. Čak je moj prvi utisak o zemlji bio veoma dobar, sve je tako zeleno i čisto“, kaže on. Iako je u početku imao određena neprijatna iskustva Bosman tvrdi da se proteklih decenija nije susretao sa diskriminacijom tokom svog života u Sloveniji.

„Uvek postoji mala grupa ljudi koja ne želi da prihvati druge ljude koji su različiti, tokom prvih meseci u Sloveniji sam osetio da neki ljudi ne žele da budu sa nama (afričkim imigrantima)“, kaže on. „Ali, u poslednjih 10 ili 15 godina nisam osetio ništa slično. Nemam nikakvih problema uopšte i mislim da ljudi ne vide boju moje kože kada gledaju u mene“. Oko 12 odsto ljudi koji žive u Sloveniji je rođeno u inostranstvu ali je broj afrikanaca u toj zemlji veoma mali. 

U prvom krugu lokalnih izbora, održanom 10. oktobra, u kome je glasalo 51 odsto birača, izabrani su gradonačelnici i predsednici 134 opštine, a u preostale 74 opštine tada nijedan kandidat nije osvojio većinu, pa se išlo u drugi krug.

Preneseno sa e-novina
PHOTO:Stock

16.10.2010. Subota navečer, Cagliari, Sardinija , konačno sam našao malo vremena za napisati koju riječ. Teško je shvatljivo, ali ploveći i jedreći imam mnogo više vremena nego u portu. Skupe se poslovi koje treba odraditi i kako dan započne tako i završi, radno. Druga je stvar što popravci po brodu meni dođu više kao slobodne aktivnosti.Vratimo se na Usticu (otok sjeverno od Palerma) koju smo prošli u utorak rano ujutro oko 6.00 sati. Lagani vitar s krme, more 1-2, motor vrti svoje, autopilot radi, posada spava, a ja guštam u prvim zrakama sunca.

Prolazeći pokraj Ustice na Blackberryu sam još jednom pogledao prognozu. Biti će tijekom noći prolazna nevera, a danju istočnjak pa jugoistočnjak. Oko 08.30 posada je već budna, doručkujemo i po prvi put dižemo genaker. Čista krma, stavljamo tangun i stabiliziramo brod, vitar varira od 13 do 20 čvorova, komentiramo kako bi spinaker zlata vrijedio. U sumrak skidamo genaker i mijenjamo ga genovom u leptir i shvaćamo da što se prevaljenog puta tiče isto je koristiti jednu ili drugu kombinaciju. Kako na brodu imamo stalnog člana posade iz Njemačke Hansa Holeca koji se svojstveno trudi nau&čiti pokoju hrvatsku riječ, a nadimci posadi koji nastaju hansovim pokušajem da izgovori njihova imena već od prvog dana uveseljavaju svih i podižu dobro raspoloženje na brodu. Tako je naš Vedran postao Fedrjan, Snježa Đena, a Tonći Toncic.

U kuhinji se dovršava večera, Đena daje sve od sebe da nas još jednom iznenadi svojim kuharskim umijećem i novim specijalitetima, Hans u svojoj gvardiji javlja da se nevera približava. Odlučujem da ćemo punim jedrima u neveru da vidimo kako se možemo nositi sa iznenadnim promjenama vjetra i jakom kišom u noći. 15-20 čvorova mijenjalo je smjer dok smo prolazili rub nevere. Genovu smo brzo zamotali i ostali na glavnom jedru koje je u nekoliko navrata samo preletjelo sa jedne na drugu stranu (pojalabandalo), a preventer je usporavao brzinu i smanjivao udarce. Ipak dogodilo se nešto neočekivano, u preletima se iskrivila lantina na pola metra od mjesta na kojem se spaja sa jarbolom. Kako udari vjetra nisu bili preko 20 čvorova shvatili smo da nam je preventer pogrešno pozicioniran. Također je pukao bocel škote glavnog jedra. Prije polaska dogovorili smo se da ćemo promijeniti sve bocele i konope. Kako nismo imali dovoljno vremena mijenjali smo ono što je kompliciranije i nužno. Sada znamo da je kupovanje novih bocela i konopa bila sjajna odluka. Dogovaramo se da ćemo u Cagliariju napraviti sve za dovršenje ve&ćine stvari koje su ostale nedovršene.


Smotanih jedara i s valom u krmu večerali smo ponovno kao doma, nevera je ostala iza nas i napravljen je raspored dežurstva za noć. Taman kad smo sve dogovorili naš novi motor počeo je kašljati. Brzo smo dijagnosticirali o čemu je riječ, šporka nafta. Kako je najlakše optužiti drugog za svoj propust odmah mi je na pamet pala Inina pumpa u Splitu i upitna kvaliteta tankova ili samog goriva. Nekoliko sati nisam ih štedio ni ispuštao iz usta. Kasnije će se pokazati bez razloga, čak štoviše. Filteri su se mijenjali jedan za drugim, Fedrjan je odigrao simultanku u makinji i to na više tabli podsjećajući više na Ferarijevog nego na brodskog mehaničara. Godine provedene na Dori u svojstvu skipera Vedran je jako dobro iskoristio upoznavši se sa svim dijelovima broda. Inače imati osobu kao što je Vedran na brodu je veliko olakšanje. Sva rješenja koja smo izveli na brodu dogovorena su s njim jer Doru poznaje najbolje. Kad se tu pridoda ljubav prema brodovima sve je jasno.

U rano jutro domogli smo se Sardinije i uplovili u Vilasimus gdje smo nadolili gorivo u jedini tank za kojeg smo bili sigurni da je čist. Nastavili smo prema Cagliariju gdje smo uplovili u srijedu oko 14.00 sati u marinu Portus Karalis koju nam je preporučio Zdenko Radman, naš prijatelj sa bloga, a inače zaposlen kao noštromo u istoj marini. Nažalost Zdenko je u Splitu na godišnjem pa Walter, menadžer marine pomaže u organizaciji poslova koje ne možemo sami odraditi. Nakon provjere goriva utvrdili smo da je Inino gorivo zaista dobro, a more koje se pomiješalo s naftom rezultat je dugog jedrenja na desnom boku i ulaska manje koli&čine mora u proveni tank goriva kroz cijev oduška tanka. Stavili smo nepovratni ventil na sve oduške i valjda riješili ovaj neugodni problem. Lantina je skinuta i poslana u servis, brod se sređuje i popisuju se stvari koje su na brodu i gdje se stavljaju. Sada dolazi posebno poglavlje o wc-ima koji su se zaštopali. Beneteau, firma koja je solidno izgradila našu Doru, neke stvari je postavila u brod kao da se nikad neće na njima raditi ili mijenjati. Tako začepljeni tank iz wc-a postaje prava mora. Skačem u more usred porta i pokušavam sajlom otvoriti prolaz do tanka sa vanjske strane. Manirom iskusnog alkara pogađam iz prve u sridu, a oko mene su se skupili cipli bataši u golemom broju. Srića da nisu pirane. Osokoljen uspjehom prilazim otvoru ventila s drugog tanka, zaranjam i…ništa, pa ništa, i opet ništa. I cipli oko mene su izgubili nadu da će desert skoro pa su otišli potražiti drugu slasti&čarnu.

Petak je nakon napornog dana donio konačno malo zabave. Zadovoljni odrađenim prethodnih dana posada se odlučila na izlazak, večera, par pića po lokalnim kafićima, puno dobrog raspoloženja i smijeha, komentari na sve viđeno i doživljeno. Lipo je svitom jedriti sa ljudima iz svog kraja jer kako ćeš sa strancem pričat gradske zgode(splitske) i radit usporedbe. Nagomilani umor iz proteklog tjedna učinio je svoje pa smo se svi skupa jedva dovukli do broda i ubrzo zauzeli rezervne položaje u krevetima, a usklik oduševljenja prolomio se mojim obznanjivanjem da se do podne sutradan odmara.

Red je napisati i par riječi o Sardiniji i Cagliariju, Sardinija je drugi po veličini otok u Mediteranu sa 1.5 milijuna stanovnika od čega u Cagliariju živi oko 400.000. Grad ne podsjeća na talijanske gradove, dosta sliči La Valetti (Malta), a ljudi su srda&čni i otvoreni. 17.10. odigrala se utakmica prve talijanske lige Cagliari-Inter (0:1), a mi smo se nadali da ćemo nekako do karata. Rasprodane tjedan dana prije utakmice. Koliko mi je bilo žao što smo propustili utakmicu toliko mi je bilo drago što je nismo uskratili svojom kupnjom nekom vjernom navijaču jer ovo je zaista vjernost, danima prije utakmice sve karte rasprodane. Moj dragi Hajduče i tebi od srca želim da ti se to dogodi na gotovo svakoj prvoligaškoj utakmici. Zastave Hajduka, Torcide, Splita grada, Dalmacije i Hrvatske pričekat će neku drugu priliku da se ponosno zavijore nekim svjetskim stadionom. Usput FC Cagliari nije no name u talijanskom nogometu, 1971 u vrijeme Gigija Rive osvojio je prvenstvo Italije.

Da ne bi završio na nogometnim komentarima lige prvaka na vrijeme vas pozdravljam. Još imam toliko snage za poslati mail. Cijenjeni blogeri i čitatelji oprostite mi na neredovitom pisanju, vjerujem da ću sređivanjem broda konačno imati više vremena za pisanje.

Velik uspon,brza,zahtjevna i uvijek atraktivna staza iz godine u godinu okuplja sve veći broj vozača i gledatelja uz napomenu da se ovogodišnja utrka boduje za Prvenstvo Republike Hrvatske!

Uz činjenicu da je ovo posljednja utrka autoslaloma ove sezone u kalendaru Prvenstva Republike Hrvatske,organizatori iz Omiškog auto-kluba „Oneum“ očekuju oko 90-tak natjecateljskih automobila na startu u Brnistri.

Subota 23.listopada rezervirana je za tehnički prijem i verifikaciju te će okupit sve bolide na Velikom parkingu Priko u Omišu, dok je nedjelja 24. listopada rezervirana za trening i samo natjecanje u Brnistri.

http://www.youtube.com/watch?v=1Lz6axxv2bw

Ovo je ujedno prilika da obavjestimo vozače da će u nedjelju od 07.00 - 17.00 županijska cesta Omiš – Naklice biti zatvorena za javni promet,a obilazak će biti preko Gata.

AK „Oneum“ Vas ovim putem pozivada u što većem broju dođete i podržite naše članove,a ujedno Vas pozivamo i na 2 Omiške Dane Brzine koji će se odvijati na Velikom parkingu Priko od 18. studenog – 21. studenog.

http://www.youtube.com/watch?v=69E4RgFwXFE

Pošto ste uopće kliknuli na ovaj naslov morate pročitati i ovo:
Buahahahhahahahahaha!

Ako ste u vezi sa ovisnikom, nasilnikom, varalicom, propalicom, besposličarem, alkoholičarem, (i najgore od svega) desničarem, a to vam nije sexi, možda se osjećate nesretno. Uglavnom, nesretno je suprotno od sretno. Vjerojatno priželjkujete sreću.

Često tada mlada nada tuče dnevnice moleći se Spasitelju, utječući se Svetom Juri, Mati, Luki, Petru, Pavlu, ekipi tog muškića u nevolji, medvjedićima dobra srca, vračari dobre ruke, Cosmopolitanu, nasljednicima Velikog Sime pa čak i potencijalnoj sukrvici. Mlada nada ide tako daleko te pokušava popravljati život momčiću kad on ne gleda, crta mu plan spasenja na veliku školsku tablu, učlanjuje se u GSS, pohađa tečaj prve pomoći, odlazi čak i u Crkvu. Čini sve kako bi postala ovlaštena spasiteljica,ali, avaj, time se ogrješuje o prvu Božju zapovjed. Samo je jedan Spasitelj! Ne oduzimajte mu njegov posao, uhvatite se pametnijeg posla!

Čest slučaj kod mlade nade je da slabost, lijenost i inertnost muškićevu opravdava njegovim teškim životom. Kako sa težim životom ide i više potrebitog spašavanja, tako se obično dogodi da i po tri žene (mama, žena, ljubavnica) rade u tri smjene. Što nije dobro, jer gdje je puno žena, malo je dobre volje.

Da bi opet došli u milost Svevišnjeg morate prestati bit oholi i misliti da Vi smijete upravljati drugim dušama.
Možda Vam u tim razmatranjima pomogne i slijedećih nekoliko izvadaka iz raznih tiskovina.

Biblija: Načini Bog čovjeka sebi slična, da bude gospodar svoj zemlji, ali i sam sebi!
Ovdje se želi kazati da nitko ne može upravljati slobodnom voljom drugog pojedinca, pa makar to bilo i za njegovo dobro.

Kaštelanski provokator: Mario Čepić(26 god, 154 cm) iz Kaštel Sućurca zvani Čep je vjerujući u osobni rast i razvoj uz snagu vjere u partnera započeo tretman rasta. Doveo je prošle godine u svoju kuću najzgodniju, najpametniju i najbolju curu koju je poznavao a u koju je i zaljubljen. Svaki dan je gledao u nju neprestano po najmanje šest sati. Još nisu vidljivi rezulati njegove terapije.
Ovdje se želi kazati da ako čovjek ne može dati više od sebe, jednostavno ne može (bez obzira koliko mu cura bila lijepa, pametna ili uviđavna).

Kaštelanska crna kronika: Elvira K.(86) iz Kaštel Gomilice je napokon dočekala da se njen ljubavnik, pokojni Šime R.(87) rastavi na bilo koji način od svoje supruge kako joj je obećao prije 60 godina.
Ovdje se napominje kako oženjeni na kraju ipak ispune obećanje.

Mlada nada na jednom blogu ljubavne tematike: "Draga ekipa dušebrižnika, momak me poslao da mu nabavim mjesečev prah jer veli da mu jedino to može pomoći kod problema impontencije. Gdje da ga nađem, gdje, gdje, mjesečev, mislim?
p.s nisam poslala pismo da se pravite pametni (tj. da mi kažete da nije zagrijan za mene, inače bi mi postavio ostvariv zadatak) nego da mi kažete gdje je mjesečev prah. U međuvremenu sam nabavila malo (i bez vaše pomoći ) tako što sam provalila u NASA-in trezor, nakon tone utrošenog vremena i novca. Međutim, momak mi sad veli da je uvidio da ima još i probleme sa prošlošću, psihičke prirode, i da je korijen ne samo u roditeljima već u sedmom koljenu te da moram popraviti dvjesto godina staru prošlost, a da bi to napravila treba mi vremeplov. Zato vas lijepo molim da mi kažete gdje ga nabaviti."
Ovdje se hoće kazati da nepotreban trud nije trud koji je potreban.

Za e-ćakule sastavila Danica Čvorović

>> Predavanja u 20h:

• Pon (4.10.)
  Emil Jurcan (Pulska grupa): Grad postkapitalizma (Predstavljanje djelovanja “Pulske grupe” i knjige “Grad postkapitalizma”: izazivanje sustava, zauzimanje prostora, razvijanje novih oblika institucija)
• Uto (5.10.)
  Hrvoje Jurić (FFZG): Privatizacija života (etički i politički aspekti aktualnog trenda privatiziranja života. Pritom mislim na privatiziranje pojedinih sfera društvenog života, kao što su školstvo i zdravstvo, te na privatiziranje 'golog života', tj. živih bića i prirodnih dobara, o čemu, među ostalima, piše V. Shiva u svojim knjigama "Biopiratstvo" i "Ratovi za vodu".
• Sri (6.10.)
  Dragica Čakić (politologinja, Rim): Forma politike, forma umjetnosti (“Treba se odlučiti načiniti od našeg života, uza sve njegove limite, našu strast.” E. Paci)
• Čet (7.10.)
  Srećko Horvat: Kako hrvatski mediji uništavaju demokraciju (Recentni primjeri EPH-Todoric-Kutle, cenzura Dežulovića, analiza medijskog diskursa s obzirom na studentske blokade, brodogradilista, MMF)
• Pet (8.10.)
  Roland Sušanj (predstavnik radnika u NO 3.Maj): Samoupravljanje u 3. Maju; sudjeluju još Brodosplit (Zvonko Šegvić predsjednik Nezavisnog sindikata Brodosplita i Pavle Matošić; zamjenik), Dalmacijavino, Željezara... (Stanje u brodogradilištu 3.Maj, plan samoupravljanja po švedskom modelu, stanje u Brodosplitu i ostalim ugroženim tvornicama na širem području)
• Sub (9.10)
  Juraj Katalenac (MASA, FPZG): Povijest direktne demokracije (Anarhizam i direktna demokracija se još uvijek shvaćaju kao sinonimi za nered i nasilje, međutim, taj pojam jednostavno označava drugačiji način organiziranja od onoga na kojega smo navikli, način organiziranja bez vlasti i s osnovicom u načelu jednakosti koja bi postojala na svim razinama: političkoj (svi imaju mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u donošenju odluka koje ih se direktno tiču), ekonomskoj (svi imaju pravo na jednak udio pri raspodjeli proizvoda njihovoga rada) i društvenoj (svi imaju jednaka prava bez obzira na spol, rod, etnicitet, rasu, seksualnu orijentaciju....).
• Pon (11.10.)
  dr. Dalibor Lovrić (u 19 h): Što s umjetnošću nakon njezina kraja?
  RASPRAVA (u 20h): Podrumi Dioklecijanove palače su javni prostor, prostor kulture i umjetnosti, trgovačko društvo Splitska Obala d.o.o. - upravljanje gradskom jezgrom

>> Filmovi u 18h:

• Pon (4.10.) Le mani sulla cita (Ruke na gradu, 1963.)
• Uto (5.10.) Bullshit (2005.)
• Sri (6.10.) La rabbia di Pasolini (Pasolinijev bijes, 2008.)
• Čet (7.10.) The Manchurian candidate (1962., film počinje u 17 i 30)
• Pet (8.10.) The take (2004.)
• Sub (9.10) Vivir la utopia (1997.)

PechaKucha Night osmislili su arhitekti Astrid Klein i Mark Dytham(Klein/Dytham Arhitecture) u Tokiju2003. godine, a naziv potječe od japanske riječi zaćaskanje ili u doslovnom prijevodu bla-bla. PechaKucha večeri su neprofitnog tipa i funkcioniraju na način da se svaki put okupljenoj publici predstavi desetak kreativnih ljudi, neovisno o području djelovanja. Ideja je da pobliže ispričaju što rade i što ih inspirira. Nakon prezentacije nema pitanja i odgovora, to slijedi na kraju, uz glazbu i druženje. Ključ uspješnosti ovakvih prezentacija su stroga pravila: svatko tko se predstavlja smije koristiti točno 20 fotografija i ima 20 sekundi za priču o svakoj od njih, odnosno točno 6 minuta i 40 sekundi slave prije nego što na red stiže sljedeći. Navedena pravila prezentacije čine sažetima, razinu interesa stalno na vrhuncu te pružaju većem broju ljudi priliku da se predstavi u istoj večeri.

Za atmosferu nakon prezentacija zaduženi su TBF, a program je podržao i Grad Split.

Više na:

http://www.pecha-kucha.org/ (glavna PKN stranica)

www.pecha-kucha.org/cities/zagreb (zagrebačka stranica)

http://www.facebook.com/PechaKuchaNightZagreb (Facebook stranica)

http://twitter.com/PechaKuchaZG (Twitter kanal)

http://www.flickr.com/photos/pknzagreb (Flickr stranica: fotografije)

www.klein-dytham.com (osnivači globalne PechaKucha Night)

www.gollybossy.com

Obrve, brkove, pazuho, čuperak iz ušiju, noge, vjevericu (pa čak i krticu za one malo raznolikije) treba sirota mlada nada očerupat ne bi li uopće dobila tek epitet UREDNA.

A za epitet SEXI bi trebalo to sve natopit anticelulitnim mastima, kremom protiv sunčanja, kremom za sunčanje, kremom poslije te kremom prije sunčanja. Treba koža izgledat osunčano ali da se ne osunča jer se tako oštećuje. OOO! To je tek početak!

Treba onda stavit hidratanto-hidratizirajuću kremu sa xrpQ10 molekulama za nano efekt koji će dati početnu iskru warp pogonu možebitnog Sola (Hana ću namjerno izbacit jer je suvremenoj ženi dovoljno doći i do pola muškarca zbog moćnih, ali ovaj put i stvarnih laser pomodnih efekata. Tehnologija punom parom u suvremenom društvu radi i na popravku, oplemenjivanju te usavršavanju muškića a ne samo žena)

Pretpostavlja se da ste aerodinamičnost već omogućile postignutom traženom gramaturom i glatkoćom Vaše kože:

a) odstranjivanjem mrtvih stanica najmodernijim pilingom sa zamamnim česticama oksidiranog žabinog izmeta koji se za marktetinške svrhe stručnije naziva oksidirajuća mješavina ulja i minerala svilenkastog osjeta, pastoznog nanosa i snažnog revitalizirajućeg energizirajućeg mirisa: "Jabba the Hutt"

b) dodavanjem jačih vlakanaca elastina, estrogena, progesterona, kolagena, i ostalih gena jačate strukturu kože i time je ona glađa (a time i aerodinamičnija, a Solu je bitan svaki detalj za održavanje brzine i snage pogona) Nažalost Vaša koža ne može apsorbirati žabino govno pardon oksidirajuća mješavina ulja i minerala, jer su spomenute molekule one poli (ne gmo kao Poli kobasa nego su velike kao polimeri) te je neophodno da se žablji izmet unese oralno.

I tako... Danas smo samo obradili tek dio površinske napetosti, slijedeći put, obzirom da je kriza, za  one ekonomičnije govorit ćemo o dobivanju vlastitih minerala u kućnoj radinosti, najpoželjnije analnim revitaliziranjem.

Sastavila Danica Čvorović za e-ćakule

Između gotovo 60 pristiglih filmova Oliver Sertić izabrao je 13 najboljih. Uz filmove koji se natječu za nagradu publike i nagradu stručnog žirija kojeg čine novinarka Vedrana Simičević i filmski redatelji Nebojša Slijepčević i Aleš Suk, u nedjelju, posljednjeg dana festivala, bit će prikazano još 12 dokumentaraca.

Nastavlja se praksa prikazivanja dokumentarnih filmova autora iz Primorsko-goranske i Istarske županije u okviru posebnog, regionalnog programa LFF-a, a LFF-u u goste ponovno dolazi Revija amaterskog filma s izborom dokumentarnih filmova dok će se Restart predstaviti s dva dokumentarna filma. Sve to u nedjelju, posljednjeg dana festivala kada će biti proglašeni i pobjednici ovogodišnjeg festivala. 

Kao što je uobičajeno, u petak i subotu, nakon projekcija slijedi glazbeni program uz grupe Gadjo Manouche iz Zagreba i Marinada iz Rijeke.

Projekcije filmova započinju točno u 20 sati i 30 minuta uz slobodan ulaz.

Za trajanja Festivala Filmaktiv iz Rijeke i Restart iz Zagreba održat će radionicu iz dokumentarnog filma i video aktivizma.

13 najboljih recentnih domaćih dokumenataraca, odličan regionalni i gostujući program te dobro poznata festivalska atmosfera i dalje su glavni razlozi za dolazak na Liburnia film festival!

8. LIBURNIA FILM FESTIVAL

ČETVRTAK / 26.08.
Svečano otvorenje festivala

* 20:30

ČE SEM SEM, MA BELOGA TOVARA NE ZOVEM MORO, Zoran Krema, Multimedijalni centar Rijeka, 32’

TDZ – ZA USPOMENU I DUGO SJEĆANJE, Igor Bezinović, Factum 30’

LITTLE MISS ROMA, Vesna Čudić, Nukleus film, 40’

* 22:30

ZNAK NA KAJINU, Tihana Kopsa, Ljiljana Šišmanović, MaXima film, 70’

BASTARDI UTOPIJE, Maple Razsa, Pacho Velez, EnMasseFilms, Film Study Center, Harvard University, 56’

PETAK / 27.08.

* 20:30

BOŽE ČUVAJ LE ZBOR, Dalija Pintarić, Lora Šuljić, NGO studio i Le Zbor, 25’

MIMARA REVISITED, Danko Volarić, Factum, 29’

TJESKOBA, Damir Čučić, HTV, 53’

* 22:30

MILA TRAŽI SENIDU, Robert Zuber, MaXima film, Pro.ba, Baš Čelik, Emotionfilm, Propeler film, HRT, 83’

* 00:01

Gadjo Manouche (Zagreb)

SUBOTA / 28.08.

* 20:30

REDOVNIK, Davor Kanjir, Akademija dramske umjetnosti, 23’

POŠTAR S NASLOVNE STRANE, Tomislav Mršić, Tomislav Topić, MaXima Film, 30’

CIKLUSI, Vladimir Gojun, Nukleus film, 52’

* 22:30

ASTRALIS – INSTITUCIJA, Igor Neljak, Kultura Futura, 81’

* 00:01

Marinada (Rijeka)

NEDJELJA / 29.08.

* 20:30

Regionalni program

ŠETAJUĆI ULICAMA MOGA GRADA, Marko Jovanović, 6’

ČOVJEK KOJI PRAVI ZVONA, Davor Vučetić, Marin Aničić, Selected Studios, 5'

4 DEATHS OF PUNK, Raul Jereb, Filamktiv, 20'

MOJA TRAMUNTANA, Željko Zorica, Studio Artless, 20’

SAŠA, Vanja Zaimović, 40’

NEPAL REALITY, Egon Raspor, Bald guy production, 21’

KAKVA SI S PARAMA?, Rasim Karalić, VIS Videostudio Delnice, 18'

* 23:00

Proglašenje pobjednika

* 23:30

LFF-u u gostima

Restart

SUSRET, Igor Bezinović, 25’

BOJAN, Đuro Gavran, 13’

9. REVIJA AMATERSKOG FILMA – izbor dokumentarnih filmova

JABUČNE MIGRACIJE, M. Solarević, M. Kuljiš, S.Urem, D. Ruljančić, T. Predovan, M. Vuković, M. Križić, N. Vigan, S. Lunaček, K. Žakelj / Krško, Slo / 10'12''
PATRIOT, Tomaž Pavkovič / Krško, Slo / 5'
NISAM GLED’O NI JEDAN FILM, Stjepan Milevčić, Lovro Meštrić / Zagreb, Hr / 15'50''

Izvor: e-novine

Photo: smedia.rs

Činjenica da je 70% našeg tijela sačinjeno od vode, jedan je od razloga zbog čega bismo trebali piti najbistriju, najčišću i najzdraviju vodu na svijetu
Sjećate li se sata biologije? Zapanjujuća činjenica, koju smo naučili još u osnovnoj školi, jest da je ljudsko tijelo oko 70% voda - voda koja se mora zamijeniti svakih pet do deset dana. To je točno. Jednostavno, morate imati običnu vodu da biste preživjeli.
Voda podržava sve funkcije tijela - svaki proces koji pretvara hranu u krv, kost i mišiće. Ona podmazuje sve organe i tkivo, regulira temperaturu, rastvara otpadne tvari u organizmu, ispire otrove.

ZDRAV RAZUM KAŽE DA KVALITETA VODE KOJU PIJETE MOŽE RADIKALNO UTJECATI NA VAŠE ZDRAVLJE. UPRAVO ZATO OD ŽIVOTNE JE VAŽNOSTI PITI SAMO NAJČIŠĆU VODU.

Što je "čista" voda? Postoji mnogo slobodnih interpretacija, a najjednostavnija je: voda je H2O - dva djela vodika i jedan dio kisika. I to je to, ništa više, bez dodatnih čestica, bez kemikalija, bez minerala i bez bakterija ili drugih zagađivača.

Postoje samo tri načina da unesete čistu vodu u svoj organizam:
- da jedete svježe, organski uzgojeno voće i povrće
- da pijete svježe iscjeđen sok od organski uzgojenog voća i povrća
- da pijete destiliranu vodu.

A kakvu vodu vi pijete? Gotovo mogu jamčiti da pijete zagađenu vodu!

Vidjeli ste na vijestima, čitali u novinama, gotovo svaki tjedan čujete pokoji izvještaj o još jednom tužnom i neadekvatnom pokušaju čišćenja izlivenih kemikalija, neprikladanom postupku prekrivanja otpadnih deponija, agrikulturalnim izljevima i otrovnim materijalima koji se često cijede u naš vodotok zagađujući vodocrpilišta brže nego li državna regulatorna tijela ili društva za zaštitu okoliša mogu reagirati i pronaći rješenje.

I to je samo početak.

Kiša i topljenje snijega nose otrove direktno u naše tekućice, rijeke, jezera i bunare. Da li ste se ikad naljutili vidjevši da je kiša uprljala vaš automobil - prljava kiša. Da li je to uopće i čudno pored tolikih automobilskih i ostalih ispusta u atmosferu, smoga. Pesticidi, herbicidi, nitrati iz nitrogeno baziranog gnojiva koriste se za poljoprivredu i travnjake oko kuća. Trikloretilen, benzen, uzročnici raka uobičajeno se nalaze u okolini deponija otpada.

Gradska voda tretira se klorom u nastojanju da se ubiju bakterije i virusi. I ako se to ispravno čini, kloriranjem se uništi mnogo tih "buba". (Ako niste znali klor je u plinovitom stanju korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu).

Ali - i to je veliki ALI - kad se taj klor kombinira sa organskim tvarima koje se već nalaze u vodi, nastaje, po zdravlje opasan, kancerogen spoj poput trihalometana i kloroforma.

Zatrovanje se može dogoditi i nakon što je voda bila obrađena. Ako vaša voda dolazi kroz slavinu iz centralnog vodovoda, povećana količina olova i/ili azbesta može prodirati u vodu zbog kvarenja cijevi uslijed starenja. Čuli ste za olovne i azbestne cijevi, zar ne? Vodoinstalateri će vam reći o njima. Osim toga, u vodu vašeg doma, mogu se rastvarati olovo i drugi teški metali kroz cijevi, zalemljene spojeve i mesingane armature. Kao što svi dobro znamo, to može uzrokovati jaka neurološka oštećenja - posebno kod djece. I to je voda koju koristite za pripremanje vašeg omiljenog soka od naranči, kuhanje čaja, pranje voća, pranje tijela i zubi. Prilično zastrašujuće, zar ne? Pomislili ste da bi ispitivanje vode dalo odgovor? Čak i da poduzmete tegoban postupak testiranja, najbolje čemu se možete nadadati jest privremeno čista savjest. Trošak od 400 kn naviše za svako ispitivanje nije samo vrlo visok, on apsolutno ništa ne pomaže pri rješavanju vašeg problema. Snabdjevali se vi iz privatnog izvora ili gradskog vodovoda, kvaliteta se može dramatično promijeniti čak u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.


VEĆINA ALTERNATIVA NIJE NIŠTA BOLJA

Kišnica. U prošlo vrijeme ljudi su skupljali i pili kišnicu. Danas to više nije sigurno. Kišnica može biti dobra kad napusti oblake, ali ne i nakon padanja kroz kilometre zagađenog zraka punog bakterija, dima, smoga i industrijskog ispusta.

Prokuhana voda. Kuhanje vode, godinama stara metoda dezinfekcije, ubija bakterije. Ali, postupkom prokuhavanja dolazi i do povećanja koncentracije nitrata, soli, teških metala i drugih nečistoća u vodi koja ostaje.

Omekšivači vode. Omekšivači vode obrađuju tvrdu vodu jednostavnom zamjenom tvrdih minerala poput kalcija i magnezija, natrijem. Uklanjanje takvih minerala omogućava sapunima i deterdžentima lakše otapanje. Omekšivači imaju mali učinak na bakterije i ne odstranjuju sintetičke kemikalije niti teške metale poput olova. Omekšivači su ograničeni u svojoj svrsishodnosti pročišćavanja vode za piće. Obzirom da je dodan natrij, omekšana voda može predstavljati problem ako ste na neslanoj dijeti.

Kućni sustavi filtriranja. Filtriranjem voda prolazi kroz fine cjediljke od aktivnog ugljena, keramike ili glinice. Filtar smanjuje neugodan okus i miris klora, ali nije efikasan u otklanjanju zatrovanih otpadnih tvari kao arsen, bakar, olovo, nitrati, natrij, sulfati, paraziti... i lista se nastavlja. Osim toga, filtar može postati dobra podloga za razmnožavanje bakterija kad organski materijal koji ostaje u filtru počne truliti. Nezgoda je i u tome što morate nagađati kad treba mijenjati filtar, zvono ne zvoni, svjetlo se ne pali. Proizvođači predlažu zamjenu filtra kad se pojavi loš okus ili miris, ali u stvarnosti, filtar može biti u mogućnosti kontrolirati okus i miris dugo nakon što je izgubio sposobnost smanjivanja bezukusnih i bezmirisnih organskih tvari kao trihalometana.
Tako i sa periodičnom zamjenom, filtrirana voda može sadržavati više kontaminacija nego nefiltrirana voda.

Sustavi suprotne osmoze. Princip sustava suprotne osmoze sastoji se u tjeranju vode pod visokim pritiskom kroz sintetičku polupropusnu membranu kako bi se smanjili anorganski minerali. Ti sustavi široko variraju u efikasnosti odbacivanja nitrata, klorida i drugih kontaminata. Njihove performanse ovise o pritisku i temperaturi vode, PH faktoru, bakterijama kao i razini otopljenih čvrstih i kemijskih kontaminata neobrađene vode iz slavine. Sustav suprotne osmoze dizajniran je da ispere kontaminaciju dodatnom količinom vode. Tim procesom, za svaku litru obrađene vode četiri litre odlaze u kanalizaciju. Drugim riječima, da biste obradili 12 litara vode dnevno bacit ćete otprilike 4500 litara na godinu.
Kao i kod postupka filtracije postupno čepljenje membrane rezultirati će smanjenom efikasnošću kao i mogućnošću kontaminacije razvojem bakterija.

Nemojte dozvoliti da vas flaširana voda prevari. Voda iz boce može izgledati kao dobro rješenje. Nažalost, nema unificiranog sveopćeg standarda kvalitete koji se primjenjuje za flaširanu vodu. Stoga nije iznenađujuće da gotovo ne postoji znanstvena potvrda koja govori da je flaširana voda zdravija od većine gradskih voda iz slavine.
Činjenica je, javna voda iz slavine je legalno prihvaćen izvor za flaširanu vodu. I dok flaširana voda prosječno košta oko 3 Kn po litri, većina flaširane vode nije ništa drugo već obična voda iz slavine sa lijepom etiketom koja je malo ili uopće nije obrađena, a prodaje se po 650 puta većoj cijeni.
Da li vam se ikad dogodilo da ste otvorili flaširanu vodu i osjetili da ima okus i miris plastične boce u kojoj se nalazila? To je stoga što voda u jeftinoj plastici može isprati iz boce toksine poput metilnog klorida i ksenoestrogena (kancerogenici koji smanjuju plodnost i uzrokuju rak reproduktivnog tkiva).
Svježina je također problem. Nedavno provedena studija američkog Northeastern sveučilišta otkrila je da se bakterija u stvarnosti može razmnažati i u flaširanoj vodi – ta vrsta bakterije može biti uzrok crijevnih problema, proljeva i mučnina.
Američka uprava za kontrolu hrane i lijekova (FDA) nedavno je objavila podatak da je 31% od 52 poznata imena flaširane pitke vode bilo zagađeno bakterijama.
Nečistoće koje voda najčešće sadrži mogu nas odvesti u preranu smrt.

Već nam je u osnovnoj školi rečeno da voda sačinjava oko 70 % našeg tijela, te da nijedan život na zemlji ne može opstati bez te dragocjene tekućine. Stoga je za pretpostaviti, da bi svi trebali cijeniti posebnu ulogu koju ona ima u održavanju zdravlja i života.
Očigledno nije tako.

Samo se nekolicina ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.

Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama... a vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada, olovnih cijevi, te zbog natrijevog fluorida, klora i drugih kemijskih primjesa koje se dodaju vodi u tim vodovodima.

Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi neprirodni napitci. Činjenica je, da samo nekolicina ljudi opskrbljuje svoje tijelo sa H2O koji je tako neophodan životu i zdravlju.

Iako većina zna što je H2O još iz osnovne škole, možda je vrijeme da se ponovno podsjetimo na osnovnu - nepobitnu činjenicu - da je oko 70% tijela sačinjeno od vode. Uporaba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bi osigurali zdravlje. Prije negoli ovu činjenicu uzmemo za gotovo, trebali bi shvatiti da voda sačinjava više od dvije trećine tijela, što je osobito važno za njegovo funkcioniranje. No, pokušajmo se pitati:

Što voda čini našem tijelu?

Kakve nečistoće sadrži voda za piće?



Kakve veze imaju te nečistoće s našim zdravljem?

Kako doći do čiste vode?

Čak i sažet odgovor na prvo pitanje trebao bi Vas zadiviti zbog nevjerojatno raznolike učinkovitosti vode na tijelo. Ako će Vas se dojmiti mnogobrojne prednosti vode, na jednak način mogla bi zbuniti rasprostranjenost štetnih učinaka koje mogu imati nečistoće iz vode. Zapamtite, naše tijelo može dobiti čistu vodu iz samo tri izvora: svježeg, sirovog voća i povrća, svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća i destilirane vode

Kako voda djeluje na naš organizam?

Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elementa na zemlji za održavanje života. Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda.

Pokušajte samo na kratko prijeći jezikom po usnoj šupljini. Zamislite kakav bi to bio osjećaj bez sline (vode).

Voda je osnovni sastojak u svim tjelesnim tekućinama, uključujući krvnu zalihu, limfe, slinu, izlučevine iz žlijezda, tekućinu leđne moždine. Voda sačinjava 92% krvi, blizu 98% crijevnih, želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače i sline.

Različitosti funkcija vitalnog elementa – vode:

• pomaže probavljanju hrane

• održava ispravnu tjelesnu temperaturu

• daje plućima vlagu koju trebamo za disanje

• služi za oblikovanje i funkcioniranje 100 milijardi tjelesnih stanica.

Kada stanice organizma čeznu za vodom, postaju vrlo žedne, suhe i osjetljivije na napade virusa. Voda održava hranjive tvari našeg tijela u otopini i služi kao prijenosni medij do stanica. Isto tako, ona drži otpadne tvari u otopljenom stanju, te pomaže pri njihovom eliminiranju iz tijela. Taj otpad dolazi iz stanica, crijeva, krvotoka, limfnog sustava, svakog organa, mišića, kosti, i vezivnog tkiva u tijelu.

Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.

Ali loša voda - sa anorganskim mineralima, kemijskim i drugim zagađenjima - može onečistiti, začepiti i ovapneniti svaki dio tijela.

U svojoj knjizi "Voda može potkopati vaše zdravlje" dr. Norman W. Walker nabraja što voda i njezine nečistoće čine tijelu.

Za početak, sve što jedete ili pijete odlazi u želudac, a nakon toga u 6 do 7,5 m dugačko tanko crijevo, objašnjava dr. Walker. Od tuda hrana može ići u dva pravca: ona koja se može asimilirati prenosi se u jetru za distribuciju po ostatku organizma, a većina onog što ne može biti iskorišteno odlazi kao otpad u veće, debelo crijevo.

No, dr. Walker dalje navodi "Tekućine prolaze brzo kroz mikroskopski sitne krvne žile u stijenkama tankog crijeva" tako da "štogod tekućina sadržavala u koloidnom obliku odlazi ravno u jetru“. Definirao je koloid kao "svaka supstanca u najfinijem obliku u kojoj su čestice tako sitne da u mjeru od 1 cm stane 20 - 50 milijuna čestica". To uključuje anorganske minerale, od kojih je najčešći kalcij (vapnenac).

Kad ta tekućina dohvati jetru, piše, "ona je potpuno oslobođena i očišćena od svega što je prije bilo njezinim sastavnim dijelom, izuzev kisika i vodika koji zajedno čine molekule vode.



Čistu vodu čine samo kisik i vodik, ništa drugo, i to je jedina vrsta vode koju krv i limfe mogu koristiti za svoj rad... Razni minerali i kemijski elementi koji su bili prisutni u vodi kada je stigla u jetru, odijeljeni su procesom raščlanjivanja ili su pušteni u krvotok ili su spremljeni kao rezervni materijal.

Kalcijev karbonat (vapnenac) iz vode za piće dovodi do očvršćenja i začepljenja arterija. To je potpuno isti anorganski sastojak koji se može naći na stijenkama posude nakon što je voda isparila. Kalcij iz vaše pitke vode većinski je sastojak ljepila i cementa. U spiljama formira stalaktite ... kap po kap. Isto tako, taloži se i u vašim venama.

Kakav učinak imaju minerali iz vode na naše zdravlje?

Koji je zbirni učinak sakupljanja tih mineralnih naslaga u tijelu? Dr. Walker piše: ako osoba pije jednu litru vode dnevno to iznosi 25.550 litara vode koja prolazi tijelom kroz 70-godišnji životni vijek. Ako nije destilirana, Dr. Walker procjenjuje da će ta količina vode (25.550 litara) sadržavati i 90-136 kg. kamenca - anorganskog kalcija (vapna), magnezija i drugih mineralnih naslaga - koje tijelo ne može iskoristiti. Nadalje, većina tih anorganskih minerala sakupljat će se u vodi tijela, krvi i limfnom sustavu da bi kasnije bili eliminirani kroz kanale za izlučivanje (izmet, mokraća). No, neki od tih 90-136 kg. kamenca ostat će u tijelu, uzrokujući ukočenost zglobova, otvrdnuće arterija, bubrežni kamenac, žučni kamenac, začepljenje (blokada) arterija, mikroskopskih kapilara i drugih prolaza kroz koje protječe tekućina po cijelom tijelu.

Od životne je važnosti shvatiti razliku između organskih i anorganskih minerala.

Voda teče kroz ili na površini zemlje sakupljajući anorganske (ne žive) minerale iz zemlje i stijena kroz koje prolazi. To nisu minerali koje ljudi ili životinje mogu koristiti. Samo biljke imaju sposobnost pretvaranja anorganskih minerala iz zemlje u životno važne organske minerale koje možemo koristiti u prehrani. Iz istog razloga, ne možemo probavljati minerale jedući finu zemlju ili kamenčiće iz vrta. Moramo dopustiti biljkama da preko svog korijenja, iz tla, preuzmu te anorganske minerale i pretvore ih procesom fotosinteze u organske minerale koje možemo iskoristiti. Anorganski minerali iz zemlje apsorbiraju se u površinskoj vodi, pa ne možemo imati koristi od njih više nego bi imali jedući kamenje s tla.

Zbog toga što ti anorganski minerali ne mogu biti apsorbirani u stanične stijenke kao hrana, oni bivaju distribuirani bilo gdje po tijelu, uzrokujući artritis u zglobovima, bubrežni kamenac, žućni kamenac, ovapnjenje i blokiranje arterija i sl. Ilustrativan način viđenja tih mineralnih naslaga jest, da ulijete vodu iz slavine u lonac. Stavite lonac s vodom na sunce i pustite da ishlapi, ili ako ste u žurbi, zakuhajte ju. Bilo kako, kad voda ispari, pronaći ćete čvrst sloj mineralnih naslaga istaloženih na stranicama i dnu lonca. To je ista vrsta naslaga koja ostaje u vašim arterijama i ostatku vašeg tijela.



Paul Bragg, jedan od ranih pionira zdrave hrane, naglašava zabludu medicinske profesije koja kaže da je otvrdnuće arterija poznato kao "arterioskleroza" rezultat starosti. Otvrdnuće i blokiranje arterija, kaže on, uzrokovano je trošenjem anorganskih minerala iz vode, uz kuhinjsku sol, zasićene masti (kolesterol) i kiseline iz prehrane bazirane na mesu... a ne kao rezultat starosti. (Kao dokaz te tvrdnje, liječnik u bolnici Johns Hopkins otkriva da Bragg u dobi od 95 g. ima arterije dvadesetogodišnjaka).

Bragg dodaje "Ako pobliže pogledamo arterije, možemo vidjeti da kalcijev karbonat i njegove sličnosti obrubljuju te "cijevi" i čine ih lomljivim - što je početak ovapnjenja tijela", a voda koja sadrži minerale glavni je krivac tih naslaga.

Bragg naglašava da je trošenje ispravne količine destilirane vode pravi način za ispiranje kolesterola i mineralnih naslaga iz arterija i drugih dijelova tijela. "Zapamtite, voda je sredstvo za ispiranje." Ako se želite uvjeriti u djelotvornost vode u ispiranju minerala pogledajte korito neke rijeke... npr. Grand Canyon. Najtvrđi kamen na svijetu postepeno postaje nagrižen i ispire se vodom (erozija).

Destilirana voda pomaže čišćenju anorganskih mineralnih naslaga iz tijela, ali ne ispire organske minerale koje tijelo može iskoristiti. Objasnimo ovu različitost. Dr. Walker napominje da se živući, organski minerali apsorbiraju u stanične stijenke kao hrana. Piše, "Nemoguće je zamisliti da destilirana voda odvaja minerale koji su postali sastavnim dijelom stanica i tkiva organizma. Destilirana voda sakuplja samo one minerale koji su odbačeni iz stanica, minerale koje je prirodna voda izvorno sakupila u svom dodiru sa zemljom i stijenama. Minerali koji su odbačeni iz stanica tijela nemaju nikakvu konstruktivnu vrijednost.

Kad osoba ima arteriosklerozu, doktori često preporučuju by pass kirurgiju, "balon" kirurgiju ili neku drugu skupu metodu za nadomjestak, čišćenje ili zaobilaženje veće blokade arterija koja je uzrokovala probleme.

Obojica, Bragg i Dr. Walker ističu nedostatak tog pristupa. Dr. Walker podsjeća da je najveća arterija u tijelu aorta svega 2,5 cm u promjeru, dok su velika većina krvnih žila mikroskopski male kapilare. "Sićušne kapilare u našem tijelu čine mrežu koja bi, kad bi je raširili po zemlji, prekrila područje od oko 60,700 ara. To je oko 5,853 m2. Da se sve te sićušne kapilare smjeste jedna do druge činile bi mikroskopski sićušnu cijev dugu oko 96,5 km. Dr. Walker upozorava da bi se, ukoliko su arterije začepljene, trebali zabrinuti za cijelih 96,5 km, ne samo za nekoliko centimetara koji bi ponovo trebali biti prohodni by pass kirurškim zahvatom.

Najveću štetu od anorganskih minerala, soli i kolesterola trpe najmanje kapilare, kapilare mozga. Bragg kaže, "otiđite u bolnicu ili neko drugo mjesto za rehabilitaciju, i svojim ćete očima vidjeti ljude koji više ne mogu razumno misliti. Mnogi od njih ne mogu prepoznati niti vlastitu djecu , rođake... nijedna tehnika ovoga svijeta ne može povratiti život ljudskom mozgu koji se pretvorio u okaminu".

Drugi vrlo fini prolaz lako začepljiv od nečistoća iz vode je vezivno tkivo koje povezuje, podupire i štiti vitalne organe, krvne žile, živce i mišiće. Dr. Walker kaže, to vezivno tkivo formira vanjski omotač mozga, membranu leđne moždine, rožnjaču oka, upleteno je i u metabolizam stanica. Procjenjuje nadalje, kad bi se fine membrane koje formiraju ta vezivna tkiva u ljudskom tijelu odvojile i smjestile jedna do druge, pokrile bi površinu nekoliko hektara.

„Svaki dio i čestica vezivnog tkiva blisko je upletena u filtriranje vode. Nečistoće koje cirkuliraju kroz vodeni sustav i krv, nepoželjnici su koji začepljuju mikroskopski fine mrežice filtrirajuće membrane... vidljive u začepljenoj i proširenoj veni, koronarnom začepljenju koji uzrokuje srčani napad i sl.“ Uz anorganske minerale u vodi, dr. Walker okrivljuje i druge nečistoće za zaustavljanje prolaza u vezivnom tkivu uključujući rafiniranu hranu kao bijelo brašno, šećer, sol, hranu od škroba i prerađene ugljikohidrate koji nisu topivi u vodi.

Kako se voda prenosi kroz tijelo?

Tekućine se prenose procesom osmoze, gdje god su potrebne u tijelu, kroz mikroskopske kapilarne žilice stijenki krvnih žila. "Osmoza je" objašnjava dr. Walker "prolaz za tekućine, zgusnute otopine i pare kroz polupropusne membrane ili kožu". Upozorava da pri konzumiranju veće količine vode koja sadrži anorganske minerale "osmotski pritisak kroz vezivno tkivo vidljivo slabi, uzrokujući zakrčenje funkcija i aktivnosti u području gdje se javlja. Smetnja osmotskom pritisku može biti uzrokovana mineralima iz vode ili pretjeranom potrošnjom soli, škrobne i zašećerene hrane".

Ta važna funkcija prijenosa tekućina kroz tijelo rukovođena je endokrinom žlijezdom, žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem. Dr. Walker skreće pozornost na hipotalamus - malu žlijezdu u blizini moždanog centra kao "cara među žlijezdama endokrinog sustava." Hipotalamus kontrolira protok vode, drži tjelesne tekućine u ravnoteži, te odlučuje kad se trebamo ponovo opskrbiti vodom ili kad ju trebamo eliminirati. Kad neki organ, membrane sluznica ili stanice u tijelu trebaju vodu, to je djelo hipotalamusa koji šalje poruku "Žedan sam." Hipotalamus također djeluje kao tjelesni termostat, tako kad nam je vruće, živčani impulsi pošalju podražaj na otvaranje pora kože što omogućuje znojenje, kako bi se navlažilo i rashladilo tijelo te mu postalo ugodnije. Za hladnog vremena ti živčani impulsi preko hipotalamusa djeluju na zatvaranje nekih od tih pora, podižu toplinski faktor u krvnoj cirkulaciji koji dozvoljava tijelu da generira i zadrži svoju temperaturu.

Govoreći o živčanim impulsima Dr. Walker dodaje da ti živci sadrže neprekidan protok cerebrospinalne tekućine, koja je 92% voda. Tako možete vidjeti djelotvornost cijelokupnog živčanog sustava i sustava žlijezda koje ovise o kvaliteti vode koju konzumiramo. Ustvari, Dr. Walker piše "Premalo se govori o milijunima ljudi koji trpe neizrecivu patnju ili doživljavaju preuranjenu smrt zbog začepljenja vena i arterija, bez da njihova smrt bude dijagnosticirana kao rezultat akumuliranja prekomjernih doza anorganskog kalcija za vrijeme života " iz vode za piće.

Klor i fluor - otrovi označeni kao "sigurne" kemikalije

Dvije kemikalije koje se, uobičajeno, dodaju u vodovode su klor i natrijev fluorid. Dr. Walker upozorava da je otrovan klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima. Bragg primjećuje, ako je klor u vodi za piće "dostatan za proizvodnju odvratnog mirisa i dovoljno ga ima da može ući u crijevni trakt, može uništiti korisne bakterije, te nas užasno uskratiti za važne vitamine koje one čine za nas“.

U svojoj knjizi "Šokantna istina o vodi" Bragg navodi da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta. Knjiga citira Dr. Herberta Schwartza kao dokaz, "Klor je tako opasan da bi trebao biti zabranjen".

Braggova knjiga naziva fluor "jednim od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek". Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće od 1.2 čestice na milijun. Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid. Navodeći dokumente Petera Graya "Gorka istina o fluoridaciji", Bragg kaže da se porijeklo dodavanja natrijevog fluorida u vodovode javlja 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da pronađu upotrebljivost za veliku količinu natrijevog fluorida - otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija. Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid spriječava kvarenje zuba. Bragg navodi da svaka inteligentnija osoba zna kako je kvarenje zubi uzrokovano "siromašnom prehranom, posebno korištenjem rafiniranog bijelog šećera" prije negoli nedostatkom fluora u vodi kojom se opskrbljujete.

A sada riječ, dvije o "nesigurnim" kemikalijama

Do sada smo samo diskutirali o anorganskom kalciju, kloru i natrijevom fluoridu. To su tri od općenito, najčešćih nečistoća u vodi za piće, koje jedan prosječan Amerikanac "smije" konzumirati svaki dan, osim ako se on ili ona ne potrude koristiti destiliranu vodu. Ne bi trebalo biti utješno saznanje da većina zdravstvenih djelatnika smatra ta tri kontaminanta "sigurnim" iako ima još mnogo drugih zagađivača koji su rizičniji, ali su manje zastupljeni u vodovodima.

Ravnajući se prema navodima iz Braggsove knjige, ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.

U izdanju od 2. lipnja The New York Times izvještava "Više od jedan od pet Amerikanaca nesvjesno, iz neznanja pije vodu iz slavine zagađenu fekalijama, radijacijom i drugim kontaminacijama... Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi..."

Izdanje U.S. News & World Report od 29. srpnja 1991. g. iznosi sljedeće statistike:

Usprkos prihvaćanju Zakona o pitkoj vodi iz 1974. jedan od šest Amerikanaca (40 milijuna ljudi) nastavlja piti vodu koja sadrži povišenu razinu olova, teških metala koji mogu naškoditi kvocijentu inteligencije i koncentraciji kod djece. Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.

U rano ljeto polovica vodenih puteva u američkom žitnom pojasu protkana je s nezdravim količinama pesticida.


U četvrtini svih privatnih bunara u Iowi, Kansasu, Minnesoti, Nebraski i Južnoj Dakoti pronađeno je da su kontaminirani pretjeranim razinama nitrata koji su bili označeni kao kancerogeni kod životinja. Magazin označava trenutno istraživanje učinaka nitrata kod ljudi kao "uznemirujuće i nepotpuno" pa su rekli, "znanstvenici su uvjereni, u svakom slučaju, da nitrati u velikim dozama mogu značiti opasnost za bebe... 1986.g. jedno je dojenče u Južnoj Dakoti umrlo nakon hranjenja, po receptu, vodom iz privatnog bunara koji je imao previsoku razinu nitrata".

EPA procjenjuje da, više od 17 milijuna Amerikanaca može biti ugroženo povećanom razinom radona (emanacija radija), radioaktivnog plina koji prodire u izvornu vodu u najvećim razinama u New Jerseyu, New Englandu i zapadnoj Mountaini. Prethodna studija je pronašla da voda za piće s radonom može podvostručiti rizik od raka mekog tkiva.

Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste filtre i dezificijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor, a neki su dovoljno maleni da prođu kroz filtar. Klorirana i filtrirana voda u američkom gradiću Carrolltonu, 1987. g. bila je zaražena je parazitima otpornim na klor što je dovelo do oboljenja 13000 stanovnika.

Istraživači iz Montreala pronašli su trećinu svih gastrointestinalnih (želučano crijevnih) bolesti uzrokovanih vodom za piće.

Iako 70% Amerikanaca pije kloriranu vodu "njezina je sigurnost na duži period nepouzdana" navodi studija Nacionalnog instituta za rak čija su istraživanja pronašla da "klorirana voda za piće može podvostručiti rizik od raka mokraćnog mjehura, koji napada oko 40000 ljudi godišnje". Znanstvenici su također otkrili da klor utječe na organske minerale u vodi, tako se npr. raspadom lišća proizvode stotine kemijskih nusproizvoda, uključujući kloroform.

Studija iz 1987. godine, rađena na uzorku od tisuću odlagališta opasanog otpada, otkrila je da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode. Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice. Kongresna istraživanja su pronašla da oko 10% nacionalnih podzemnih spremnika za gorivo (od ukupno 1.4 milijuna) propušta.

U.S. News & World Report nadalje upozorava "Ustanoviti rizik po zdravlje od pojedinih kemikalija je teško, a procjeniti učinke kombiniranja dvije ili više kemikalije je čak i teže. Pri reguliranju propisa o vodi za piće službenici su pazili na rizik od svakog pojedinog kontaminanta. No zapravo, istraživanje pokazuje da su neke kemikalije puno opasnije po život kad se zajedno pomješaju..."

Što je s drugim napitcima?



Ako vam sve to čini vodu iz slavine nemilom, nemojte misliti da su bezalkoholna pića bilo što bolja. U knjizi "Voda može potkopati vaše zdravlje" Dr. Walker je uključio poglavlje od 12 stranica detaljima o rizičnoj listi zaslađivača, boja, umjetnih aroma, kemikalija korištenih za "stvaranje mjehurića" i sličnih koji sačinjavaju kolu i druge umjetne napitke popularne jednako kod odraslih kao i kod djece. On upozorava da su te kemikalije mnogo opasnije od anorganskih minerala u vodi iz slavine.

Npr.:

Pojedine boje anilina obično su navedene kao sastavni dio „umjetnog bojanja“ uključujući Amaranth (crveno), Bordeaux (smeđe), Orange (narančasto) i Ponceau (grimizno). Dr. Walker piše da su te boje izvedene iz spajanja nitrogena i benzena, a benzen se dobiva iz destilata ugljena. „Benzen se koristi kao motorno gorivo, kao otapalo za smolu i gumu, pa i kao sastavni dio obojenih napitaka. Kao kemijski sastojak te su boje štetne, jer povrijeđuju živčani sustav i cerebrospinalnu tekućinu“.

Karamela, sastavni dio u bezalkoholnim pićima, dobivena je kombinacijom šećera, melase ili glukoze s amonijakom i grijanjem na više od 176 stupnjeva. Dr. Walker navodi "Korištenje karamele utječe na izbacivanje krvi iz ravnoteže, što uzrokuje srčane probleme koji su intenzivirani kod nazočnosti amonijaka. Kad se koristi u pretjeranoj količini može prouzročiti mentalnu ili druge tegobe osobito kod djece."

"Šećer" piše on, "je jedan od najštetnijih sastojaka koji se koristi u proizvodnji bezalkoholnih pića... Šećer uzrokuje iritaciju i slabljenje membrane sluznice u tijelu, a iz zubi, kosti i krvi krade veliki postotak njihovih minerala. Upalne bolesti dišnih i probavnih organa rezultirane su korištenjem bijelog i smeđeg šećera." Druge bolesti uzrokovane ili pogoršane korištenjem šećera uključuju upalu slijepog crijeva, diabetes, rak i dječju paralizu, bolne ukočenosti uzrokovane upalom sive tvari u leđnoj moždini.

Dr. Walker sažima svoje argumente protiv tih umjetnih, kemijski opterećenih napitaka pitanjem "Da je na naljepnici naznačeno - OTROV - da li biste to kupili?" Opisuje definiciju otrova kao: "Svaki posrednik koji, uveden u organizam može kemijski proizvesti štetne ili smrtonosne učinke; onaj koji boji ili uništava čistoću; vrši otrovno djelovanje; kvari.

U kratkom poglavlju o alkoholu Dr. Walker navodi da je to jedina supstanca koja može proći kroz stijenke želuca direktno u krvotok i mozak. To ima neposredne i dugoročno loše učinke na mozak, oči i ravnotežu. "Od svih napitaka koje je najbolje napustiti, alkoholni napitci su broj JEDAN" piše on.

Ustanovili smo da tijelo mora imati vodu za funkcioniranje. No kad analiziramo sastojke i učinke od tri najčešća pića - vode iz slavine, bezalkoholnih pića i alkohola - to je dovoljno da ubije našu žeđ. Preostaju pitanja:

Iz kojih izvora možemo dobiti vodu? Koliko vode trebamo?

Bragg piše da ljudsko tijelo "gubi oko 3,3 litre vode dnevno znojenjem, disanjem, mokrenjem i pražnjenjem crijeva." Dr. Walker piše da bi osoba trebala izbaciti oko 3,8 litara tekućine dnevno u tim funkcijama. Očito, ako izbacujemo 3,3-3,8 l vode dnevno, moramo nadomjestiti tu vodu kako bismo izbjegli dehidraciju i zadržali naše tjelesne tekućine u ravnoteži. Zbog navedenog, dr. Walker preporučuje piti najmanje pola do jedne litre parom destilirane vode dnevno, “plus što je moguće više svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća”, te jesti hranu većinom sastavljenu od sirovog voća i povrća.

"U njihovom prirodnom sirovom stanju, povrće i voće, orašasti plodovi i sjemenke za čovjeka, žitarice i sijeno za životinje, sastavljeni su od 60-95% od vode. To je čista destilirana voda. Dr. Walker objašnjava "Prerađene žitarice sadrže samo 7-13% vode. Prosječno, voda sadržana u kruhu iznosi samo 35-40%... Većina dehidriranih ljudi su oni koji žive na masivnoj kvantiteti prerađenih žitarica, kruha i mesa pijući vrlo malo vode osim, možda, u kavi, čaju ili bezalkoholnim pićima". Hrana u svom prirodnom stanju (svježa) sadrži visoki postotak čiste, prirodne destilirane vode, jer uzima oko 57 l vode za rast vegetacije od oko 30 grama. Kad nije dostupna dovoljna količina destilirane vode, tjelesne potrebe možete nadoknaditi jedući svježe, sirovo voće i povrće.

Za razliku od štetnih anorganskih minerala u vodi, organski minerali u sirovom voću i povrću mogu biti iskorišteni kao tjelesna hrana. Dr. Walker naglašava brz način snabdjevanja naših stanica hranom koju trebaju - svježe iscijeđenim sokom od sirovog voća i povrća.

Piše Nikola Strmota, doktor instalacija opće prakse

Napominjem kako ovo nije post omuško-ženkim  podjelama poslova već post o pravu vlasništva, uknjiždbi na teritorij.
Lik koji je marljiv&vrijedan i dalje može bit mamin sin. Takav bez pogovora pegla. Jedino takav prvo opegla mamine mudante pa tek onda se uhvati vašeg donjeg rublja, ako za to još ima snage. Problem uglavnom nastaje kada Mlada nada (a to ste vi) zaželi suvereno i samostalno vladat muškućem. Fino umotano zahtjev za vladavinom često ovako zvuči: Ajmo nas dvoje nešto zajednički odlučit a da se ne petlja uvik tvoja mama!

Neke djevojke kažu da su njihove svekrve dobre i drage osobe i ja nemam razloga da im ne vjerujem. Praznovjerna kakava jesam ne bih se ni usudila reći išta protiv dotičnih. Sa strahopoštovanjem su o Sukrvici pričali još i stari Krečani kad su je spremili u jedan labirint iz kojeg se teško izlazilo.
Prava sukrvica i poslije dva braka ostaje da živi sa svojim Najdražim (naravno da se tu radi o sinu). Stoji napeto iza kuhinjskog zida spremna da u svakom trenutku spasi sirotu djecu svoga Najdražega od njihove nekompetentne majke. Neumorno prevodi i prepravlja djeci sve neodgovarajuće naredbe, zaključke i pitanja.
Noću dežura u hodniku kraj spavaće sobe čak i kada Najdraži nije kod kuće, za svaki slučaj. Nemojte ni slučajno u grču nemoći iz zajebancije na vratima vaše bračne sobe oslikati grafit Sukrvica ante portas! jer će ona to shvatit kao poziv da tu još postavi i fotelju.

Sukrvica se uvijek iskaže kad vam je najpotrebnija, uglavnom u trudnoći.
Zvrzvr - zvoni telefon... Sukrvica: Ja san, dušo! Kako si, jel paziš da popiješ malo crnog vina, znaš da ćeš od toga dobit muško. Kažeš, žensko DITE! Ma može se to još prominit, samo ti malo popij. Kažeš, doktor ti je reka da imaš komplikacije, da ne smiš pit i da je stoposto žensko. Jeb.. Ne brini, još ćeš ti imat sina.. Nego, di mi je moj muškić, spas, sreća, nada, ufanje i ljubav moga života jednom rječju moj sin?
Ja: Eno ga peglalalala! Kako je vridan, jubav moja. Jao!
Trudila sam se onako srdačno naglasiti to Jao i početi monolog dostojan Zijaha Sokolovića, međutim Sukrvicu je već nakon prve rečenice strefilo i prekinula se veza. Moj tadašnji muž je sve čuo i odmah je stao nazivati mamu da što prije popravi štetu. (On uopće nije peglao, naravno.) Pošto se ona nije javljala na telefon, otrčao je do nje i odveo je u bolnicu. Nikad mi to nije oprostio. Tu se raspao naš brak. Ovo je istinita priča, a jedino je sa bivšom sukrvicom još uvijek sve u najboljem redu.

Uglavnom da se vratimo na kretsku priču koja je nakon brojnih žrtava dala i junaka. Dakle postoji nada. Nije sukrvica toliko opasna ako se nađe junak dovoljno pametan a hrabar (sa mudima što bi se reklo po domaći) da se sa njom sukobi.

Vojska mladih nada koja prati moj blog su mi se odmah nakon ove izjave javile na mail. Kažu da čekaju spremne ko napete puške ispred bračne lože naoružane sukrvica eliminatorom 2000 moje daljnje upute.
Ali avaj, u tome i jest najveća kvaka - u mitovima je zapisano:
Ako se želi neutralizirati sukrvicu i time stvoriti preduvjete za bračnu sreću, junak koji izlazi na megdan sa sukrvicom mora biti muškoga roda.

Za e-ćakule sastavila Danica Čvorović

Imam kolegicu koja ništa ne vjeruje muškima. Svakome provjerava mobitel. Zadnjeg momka je pratila dva mjeseca po gradu a skužio ju je tek kad mu je uradila generalni čeprk po mobitelu. Više nije s tim momkom, ali je zato smršavila 6 kila i izgleda ekstra. I opet bi kaže, virila u mobitel, samo da ima kome.

Druga kolegica  svakodnevno prati momka s kojim je u vezi, no ova želi smršavit 12 kilograma. Dok se njen momak odmara ona prati curu od svoga brata (nije u vezi sa bratom, da ne ispadne sad da prati samu sebe).

Trećoj je momak zbog sličnih razloga postao alpinist te otišao na ekspediciju u Peru. Prestala je sa pratnjom tek na 5500 metara nadmorske visine. Vratila se u Hrvatsku i usprkos ozeblinama se ne predaje. Izgubljena bitka za nju ne znači i izgubljen rat. Upisala je planinarsku školu, tečaj slobodnog penjanja, radi kondicione vježbe dvaput dnevno, i sjedeći u zamrzivaču vježba cirkulaciju za slijedeću ekspediciju.
One sve i vlastitim primjerima brane tvrdnju da je ljubomora dobra za zdravlje (veze).
Kažu mi da ni meni ne bi škodilo da malo više šetam po gradu umjesto što samo kopam po mobitelu i e-mailu svoga momčića.

Da li vi čeprkate po mobitelu svoga partnera? Virite li u poruke? Vjerujete li vi svome partneru uopće? Don Jure je jednom izjavio da je mobitel ispao vragu iz vriće.

Mobiteli su uništili čitavu romantiku. Prije, kad se išlo u kurbaluk, trebalo je pješačit 9 kilometara po snijegu do susjednog sela i planirat to danima, a sad ono: "Di si?" I ako ne odgovoriš na tu kreativnu poruku u roku keks, još se dotični uvrijedi. Pa namah šibne svoj kreativno osmišljen sms drugoj zainteresiranoj. Eto! Ali, čula sam i za jedan slučaj kreativne upotrebe mobitela! U Dubrovniku je prije 5 godina jedna djevojka ispravno shvatila čemu služi vibracija...
Jedna je tako išla na facebooku pratit šta joj momčić radi kad ona ne gleda. Satima je provodila vrijeme na računalu proučavajući sve aktivnosti. Nije više imala vremena za viđat momka ali je zato bila sigurna s kim se dopisuje. U međuvremenu se ohladila od momka ali se debelo navukla na facebook.

Zaključak sa terena: tehnološko špijuniranje je fizički manje zahtjevno ali tradicionalno je generalno zdravije.

Za e-ćakule sastavila Danica Čvorović

BJELINA

Moj život, k'o hrapav zid.
K'o zemljovid.
Pun pukotina i brazdi,
Život prepun gazdi.
Pun ih je rasadnik,
A samo jedan radnik.

Trebam li se okrenuti,
Mogu li sve izokrenuti,
I glumiti novi početak,
Imam vlastiti imetak.
Al' strah me krenuti,
Sustić' će me metak.

Ofenziva u tijeku,
Ja u mekom mijehu!
Skoro i ne dišem,
Jecam i uzdišem.
Izdaja nad tijelom,
A ja sam na bijelom!
 

IDI

Ne raspolažem mislima dušo moja,
Ne shvaćaš ti to.
Još mladost ti ne da misliti,
A mene je izjelo.

Ne raspolažem stilom ptico,
To nikada imati neću.
Tebi je mjesto uz sunce,
Meni uz svijeću!

Ne raspolažem ni samopouzdanjem,
Ja izgubih ratove,
Ne čujem jutarnji smijeh,
Ni kasne satove.

I zato idi, bez osvrtanja,
I zato uhvati novu minutu,
Sebi košulju obuci,
Ja ću u kaputu....
 

ESTI

Bili smo solidna četvroka,
Još su nam falila tri.
Da budemo Blejkova sedmorka,
Za brod svemirski.

Imali smo nevidljive moći,
Al' odustali smo od svemira.
Nismo vidili po noći,
A to zna puno da nervira.

Erva, Sika, moj brat i ja,
Nismo se dali smesti,
Tili smo da za nas se zna,
Pa smo se nazvali ESTI.

Imali smo nevidljive gitare,
Bubnjeve i klavijature,
Pravili se da za nas mare,
Sve lipe gradske cure.

Al' i ta jubav je pukla,
Našli smo se u zamci.
Sudbina nas je razvukla,
Postali brzo smo stranci.

Erva se odselija od nas,
Siku ne viđam više,
Moj brat i ja smo danas,
U kvartu di je sve tiše,

Ka da se današnja dica,
Ne znaju igrat lipo.
Sićam se naših lica,
Bili smo ekipa ipo.
 

KATA

Pošla Kata do pazara,
Za cjenkanje ima dara.
Al' donila prazne kese,
Jedan notes za adrese.

Šta će tebi notes Kate,
Šta te briga, nije za te.
Prijatelja pun je city,
Ko će sve to upamtiti.

I engleski vidim spikaš,
Sa mornarima se slikaš.
Glup si ka i kupa fanat,
Pusti mene i moj zanat.

Onda mi je sad sve jasno,
Ode ljudi šapću glasno.
Ošla Kata, tako kažu,
Svako veče' ima gažu.

Meni mladoj draga kuna,
Nije pica od sapuna.
Za starost se valja brinit,
Biži, sad se moram skinit.

Imam goste priko dana,
Neki dođu još za rana,
Ajde Kate i ne trzaj,
Kad te krene, ti ne brzaj.

I pazi se Kate lipa,
Naletit ćeš na zla tipa.
Neću, ajde vozi, zbogom,
Ide Kata, krivi nogom!
 

TO JE TAKO

Muškarci,
Dječaci i starci,
Golobradi i brkati,
Naučili smo drkati.
Predivno otkriće,
Uz jeftine porniće.

Žene,
Znane, bezimene,
Djevojčice i bake,
Nedostupne, lake.
Gledaju ljubiće,
Sanjaju porniće.

Muškarci odrastaju polako,
Žene, nejednako.
Muškarci bi da buše,
Žene pjevuše.
Muškarci uvijek traže,
Žene vlaže.
I slažu se jako, jako,
To je jednostavno tako!
 

ZADNJI VIJAĐ

Vridne ruke, od konopi,
Stvorili se pusti gropi.
I mršava tila ištu,
Onom zadnjem pristaništu.

Izilo je more lice,
Umorno od nesanice,
I bolesti na duzine,
Škripi život od ruzine.

Svaku mrvu čovik plati,
Kad se jednom doma vrati.
Zadnji vijađ, zadnja mriža,
Suvo cviće ispo' križa.
 

24.09.2009

Jednom ću ponijeti sa sobom,
Sve nedovršene fantazije,
Ostavljajući težinu sa mojih pleća.
Jer baš ona će se cijeniti,
Kao umjetnost umiruće kulture.
I bez razloga ću se sjetiti,
Svega što napravio nisam,
Svega za čim me briga nije.

Nitko ne tepa sebi, kao ja,
Nitko sebe ne voli kao ja,
Ali i ne oprašta!

U mislima sam zatočen,
Valjda je to razlog neshvaćenosti
Prema obojenom svijetu.
I moja je čežnja kilometarska,
Dok okovan sam naoko bezazlenim,
Na dva oka, strašnim....

Imam dodirnih točaka sa socijalizmom,
Okrenut kapitalizmu.
Znam, nije politika za mene,
A svjesno se upuštam da me nosi,
Naivni zanos i uvjerenje.

Imam dodirnih točaka s ljubavlju,
Okrenut samoći.
I trudim se ispasti hladan,
Čovjekolik,
Samozatajan.

Ne sjećam se, s kim se borim,
Zbog čega i zašto!?
Al' otpor mi je nesavladiv,
I što više udaraca primam,
a sam jači i jači i jači,
U modricama i krvi!

Svakoga dvadesetisedmoga srpnja, pri dvadesetak godin znanoga ka Dan Ustanka, padaju mi iste monade napamet, pucaju me flešbekovi, pogotovo ka ovi par dan, kad zapuše malo više bure i počmedu zunzit kanaderi, airtraktori, freze, kari, helikopteri i sve ostalo ča je piturano u žutu oli crvenu boju, i jema plava svitla i sirenu oli propelu (elisu, za sjevernjake), sve ča lize po zemlji oli leti, i baca vodu, more, savuru (pijesak, za sjevernjake) ili ča već more, za podušit dobrega slugu ali lošega gospodara.
Vatru, naravno.

Davne, iljadu devesto sedandeset i prve godine, u ova doba, dogodilo se par stvari u naše malo misto. Mašograd. Službenoga naziva Kaštel Sućurac.
Naš Gaj, gusta divja šuma naviše mista, bija je u plamenu.
Nije to baš lako objasnit, ali naši su mišćani bili na neki poseban način vezani uz Gaj, koji i je onega rata sakriva prid bombarderima, jedne i druge strane, a i na neki način i je priranija, jer su se prodavala drva, najčešće češmina, za priranit gladna justa.
Zato, ne dirajte u Gaj, jerbo bi van bilo lakše kojemu Šibenčaninu reč „Ne znaš pivat“ nego kojemu Sućuraninu grubu besidu kontra Gaja.
I ne falijen, uvik se u nas pisa Gaj sa velikin početnin slovon.
Zašto ovoliki uvod? U ona turbulentna vrimena (1971.!!) Svak je svakoga malo nakrivo gleda ... ali kad je Gaj deboto izgorija, u velikoj vatrenoj apokalipsi, cilo, ali baš CILO SELO, bez obzira na godine, politička uvjerenja i vjeroispovist, je išlo gasit. Skupija bi se koji stari trliš (radna odjeća, za sjevernjake), vazeja bi se kosir (srp, za sjevernjake) za osić koju granu i udri. Nije bilo ni kanaderi, ni tehnike, ništa. Samo jubav prema Gaju, luda glava i tvrdoglava upornost da se nešto napravi. I u ta vatrena i luda vrimena rodila se među ondašnjon mularijon (mladeži, za sjevernjake) ideja o osnivanju tzv. Omladinske vatrogasne brigade.

Malo opreme, ali puno srca

Koja je i realizirana ka DVD „Mladost“ na skupštini u deseti misec iste godine. Goli i bosi ... odili su autobusima na požare, dokle nisu, kad su malo stali na noge, dobili koje auto od starije vatrogasne braće, ka ča iznošenu robu proslijedimo dalje rodbini, jer nan je žaj bacit, a „malome još more poslužit“. Ko sritniji od nji kad su dobili staroga IMV kombija, ili Dajca, ili Zastavicu, koji su više vrimena provodili „na kanalu“ vengo u voznome stanju. I morali su se parkirat na nizbrdici. Za svaki slučaj.

I polako, polako, resli smo. Sad već mogu i napisat SMO, jerbo san zajeba mater, pa je uvatija na brzinu da mi potpiše pristupnicu. Kad san krenija u osmi razred puške skule (osnovne škole, za sjevernjake) 1977. godine. A i pri toga bi me u zadnji čas vadili iz autobusa, kad bi se uvalija unutra i tija poć sa njima „na požar“.
Najpri smo bili postanari u Miškovca, jednoga od naši prvi komandiri (sad se to zove zapovjednik), a kad smo priresli one njegove dvi sobe u koje nas je smistija, onda nas je lokalna vlast smistila u staru kuću, na mistu di je sad Ambulanta. Ajme prostora. I mista za vježbat. I stari borov za obisit cjevi potla požara, da se brže osušidu.

Vatrogasci u japankama

I tot nas je posjetila TV Beograd, reportažu je učinila Dunja Lango. Dobili smo i kolor TV. Ej, pazite, radi se sedandesetinekoj godini, kad u cila Kaštila nije bilo deset televizij u boji.
Počeli smo polako odit i na takmičenja vanka bivše splitske općine. Sićan se, moje prvo veće takmičenje je bilo prve godine kad san se upisa, ka omladinac, sedandesetisedme, republičko natjecanje u Petrinji.
Sidija san na zadnjemu sicu, u pripravljenome bolničkome milletrečento (tisućutristaču, za sjevernjake) i to deboto na štangi (željeznoj cijevi, za sjevernjake), jer je tapecirung od sica davno posta misaona imenica. Ali, ko je smija ča reč. Od sriće di gremo na put.

I znate ča je najboje od svega? Kako smo mi svi bili malo tehnički plesnuti (navudreni, za sjevernjake) to smo neumorno slikavali, snimali na sve onda dostupno. Ne virujete? Pogledajte OVO, pa ćete znat da ne pričamo monade.
Nikidan san iša u nabavu dva diska od dva terabajta, za arhivu.
Di smo ono stali, a, prvo natjecanje. Petrinja. Pa Pula ... Nisan se još obrija, nikakvi nagovori nisu pomogli, ali kad san vidija vatrogasnu ekipu popravilišta u Glini, nije me više tribalo nagovarat. Parili su ka da su sad došli sa snimanja „Bitke na Neretvi“. Ali pod komandon Orsona Wellesa .
Dunkve, kod prvoga brijanja se vidilo da potičen iz mesarske familije. Skoro san završija na hitnoj, ča radi tupe lancete (žileta, za sjevernjake), a ča radi velikoga iskustva u brijanju.
Dalje su se događaji, glede vatrogastva, nizali deboto filmskon brzinon.
Ovi put isprepleteno i sa feštama od maškara, početkon osandeseti, u kojima smo aktivno sudjelovali.

Prve smo maškarane svečanosti, 1980. godine, snimali sa posuđenon videokameron, pa smo u današnjemu kafiću „Madera“ (onda se zva "Kaštelet" i nije bija kafić vengo krčma) prigledavali snimku nastupa klape Trogir. I usput uvjerili mjesnoga bricu (brijača, za sjevernjake) da je to na drugome programu. Mislin da još namišta televiziju. Ako je nije zaitnija kroz ponistru.

Dogodine smo se već bili primodernali. Vatrogasna Olimpijada u Beblingenu, ondašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Koju su naše ženske, usput rečeno, osvojile. I vježbale bolje nego i neke muške ekipe. Onda se nabavilo opreme, Saba stacionarni videorekorder, Hitachi prenosni videorekorder, Sony Trinitron kamera. Sve po spisku. I sve pri vrju u svojin kategorijan.

Pa smo dogodine na maškaran, a i svugdi di smo odili, snimali sami. I sad to, skupa sa slikan, tramakajemo i spremamo u digitaliziranu arhivu. Straj me da će i ona dva diska od dva terabajta bit malo. Sićan se kako se naš prvi predsjednik, Ivica Batina, umeja dok nije pribacija onu najprvu arhivu, sa 8mm filma, u digitalni format. A mislin da su partila bar dva skenera dokle su se skenirale sve slike.

Ženska ekipa

I ovon bi prilikon citira Spomenutoga Ivicu Batinu, našega @acivija, dugogodišnjega alfu & omegu Društva ...
 

Skoro da san zaboravija da smo krajen sedandeseti godin počeli gradit vatrogasni dom, na skretanju sa Magistrale u Sućurac. I osandesetičetvrte smo ga otvorili. I opet povist piše romane. Triba ga je otvorit jedan političar, porijeklon iz našega mista. I u sve novine je tako pisalo. Ali on je očito ti dan jema pametnijega posla, tako da je na kraju onu famoznu VRPCU prisika naš dugogodišnji član, jedan od osnivači, Branko Žuvela. Ča na kraju u nijedne novine nije pisalo.
Kad se zgradija ti Vatrogasni dom, polako smo počeli bit centar događanji u mistu. Ma koliko neki mučali (šutjeli, za sjevernjake), o tome. I ma koliko to nekima ne bilo baš po volji. Ali, baš me briga za zle jezike. Nakon povratka iz vojske, osandeset i druge, našlo se opet nas par tehnički potkovani omladinaca, pa smo držali niko vrime i disko u Domu, naravno, svo to vrime smo redovito odili po takmičenjima, vježbali, nastupali, ubirali medalje i na domaćin i međunarodnin natjecanjima.

Jedan od najgori iskustava, glede gašenja, bila je Korčula, 1985. g., kad je izgorilo dvadeset i nešto kvadratni kilometri borovine. Koju niko nije taka od onega rata. Pucala je municija. Njemačka grune, ka nova, a talijanska, ka dičja pištola, samo ka malo jači prdac. Brzo posli toga je došla i Jugoplastika, odnosno požar kombinata. Onda san se prvi put usra od straja, ka grlica, i ono baš ljudski, reka da ne mogu poć. Šuma je šuma, uvik moreš uteć na izgoreno, ali požar u zgradi ... brrrrrr.

Malo po malo, vrime je činilo svoje. I uzimalo danak ... Počeli su nan polako partivat osnivači, Ivica Katić, Mario Žegarac, Jozo Luketin, Ineska, Mate Šunjić ... ajme, nadan se da nikoga nisan zaboravija.
Neki od bolesti, a neki, naš Mate, ka danak Domovinskoga rata. Pokoj in duši. Svima, i ako san koga zaboravija napisat. Ovo ipak nije monografija. Moran ostavit čako i za dogodine. Ne konzultiran literaturu, arhivu. Samo svoja sjećanja. Moj osobni deža vu. Koji me puca svaki put u ova doba godine.
I svake godine se sitin Ogiju čestitat rođendan.

Dvadeset i sedmi srpnja, kad mu je otac iša po njega i mater u rodilište, čovik se malo proveselija, ka za trećega sina, i na upit žene „Kako ćemo zvat maloga?“ onako iz prve odgovorija OGNJEN, jerbo se, ka i svi Sućurani, par dan pri toga nije naspava radi onega požara sa početka.
I tako je krug, privremeno zatvoren. Do dogodine. I lipe okrugle godišnjice.
I još jedne priče, i prisjećanja, kako smo resli skupa sa vatrogascima i u vatrogascima ...

S vatrogascima su resli...

Autor teksta: Filko Garbin

Fotografije: Portal vatrogasaca RH

Preuzeto sa bloga umornooko.blog

Svi pokušaji da se Miće spasi, da mu se makar produži život, ostali su bez uspjeha. Akcija koju se pokrenuli veterani Hajduka i Mićini kaštelanski prijatelji, u kojoj je svoj doprinos dala i naša redakcija, nažalost je zakasnila, jer se opaka bolest razmahala i smrt je bila neminovna.

Jovanić je par dana bio u specijalističkoj bolnici U Njemačkoj, poslije prve terapije mu je pozlilo, zatražio je da ga vrate kući, umro je u svojem krevetu noću od nedjelje na ponedjeljak.

Jovanić je rođen 29.kolovoza 1952., za Hajduka je igrao u standardnih jedanaest tijekom čak 13 prvenstvenih sezona (210 utakmica, 27 golova), s „bijelima“ je osvojio četiri naslova prvaka Jugoslavije i pet kupova.

Debitirao je 14.prosinca 1969. u Boru(1:1), posljednju utakmicu za „bijele“ je odigrao 14. lipnja 1981. u Splitu protiv niškog Radničkog (3:3).

Miće je bio igrač iznimnog talenta, savršeno je znao balun, imao je perfektne asistencije, iako je u „dream teamu“ Hajduka, koji je sedamdesetih godina drmao jugonogometom, bio jedan od rijetkih koji nije igrao za reprezentaciju.

Jovanić je poslije karijere u dresu Hajduka, kratko igrao za belgijski Anderlecht, Solin, francuski Beziers, bio je i trener Splita, Segeste i GOŠK-a iz Kaštel Gomilice.

Nažalost, nije baš vodio računa o sebi, bio je strastveni pušač, povučen, tih, nenametljiv, pa se tako ponašao i kad je teško obolio. U stvari, osim kad je bio s loptom u dodiru, vrijeme za Jovanića nije imalo dimenziju, pa otud i ta zakašnjela mogućnost za njegovo ozdravljenje.

Po želji obitelji, obavit će se tihi ukop. Prvotimci Hajduka će na slijedećoj utakmici u spomen na svojeg asa nastupiti s crnom trakom.

Z.Reić

Slobodna Dalmacija

U prošlom ste  nastavku (valjda) naučili da bajke postoje jedino na blogu. Sudbinu iščekuju preoprezni, neoprezni iščekuju one dane u tjednu. Ne čekajte ništa i što prije sami nađite (i zgrabite) muškića, ili uz pomoć suvremenih sustava za navigaciju.

Ali avaj!

U ova tužna elektronska vremena došlo je dotle da se i sami elektroni međusobno odbijaju a kako li je tek teško spojit dvije duše elektronskim putem.
Još gore je ako pokušate ostvarit sintezu zastarjelim, navodno prirodnim putem -kao slučajno se u lokalu spotaknit na lika. Uvidjet ćete da likovi više ne vise na svakom stablu, a kamoli u lokalu, a ako i nađete na kojega - vjerovatnije je da se ipak radi samo o fikusu. To je možda nekad i bio muškić, ali sada je biljna vrsta i jedina sinteza koju on upražnjava je fotosinteza.
Ako se naziru pokreti, pogledajte jel u blizini neki aparat za održavanje života, poker aparat, playstation ili štatigajaznam. Opasnost: Nipošto ga ne isključujte sa aparata!!! On je već spojen na svoj način.

Dakle, da bi ste sa nekim spojili, tribate se i vi ulogirat. Da da biste se ulogirali ne smiju vam isključit struju. Dakle, prvo pravilo za spajanje je:
1. Na vrijeme podmirite račune za struju!
Da ne ispadne da reklamiram HEP, uštedite struju na drugim stvarima. Ne kupajte se u toploj vodi, ne koristite fen, depilator, fritezu za ušenke tj. peglu za kosu, aparat za varenje i slično. To će vam ionako trebat tek kad se odlučite a izlazak, a do toga je još ohoho. Ako izbjegavate spajanje na internet pod parolom "Volim više uživo!" govorite ljudima da ste tehnološki neobrazovani ili  da se ne snalazite u komunikaciji pisanim putem, ukratko nepismeni. Oduprite se strahovima od neuspjeha i ulogirajte što prije.
 
2. Kad ste se ulogirali, odite na Iskricu, Smokvicu, Facebook i slično. Prvi korak je da temeljito složite profil. Nemojte lagat! Tu se treba ostvarit sinteza dvije sukladne duše, a to nećete postić ako niste sukladni onome za što se predstavljate. Ili ako već smatrate da je bolje slagat, neka ispadne da ste samo pokušavali bit duhoviti ako vas jednom ulove u laži. Npr. ja sam u svome profilu napisala:
"Ne samo što sam djevica, nego ni dojila nisam!"

3. Iskrica, forumi i četovi vam neće prikazati jel osoba zgodna, pristojna, zdrava ili bogata, ali vam mogu otkriti koliko je ta osoba inteligentna. Vrlo je brzo i jednostavno uguglati ono što ne znate, ali za opširniji razgovor o nečemu o čemu nemate pojma već počinju teškoće, osim ako nemate logističku podršku od nekoliko umreženih članova. Ali bez brige, to još nije postalo profitabilno u Hrvatskoj, za sada Ušlagirani plaćaju Kineze samo da im hrane kokoši na facebook Farmi. O osobi sa druge strane veze dakle više govori količina vremena koja joj je potrebna da odgovori na komentar nego njen sam komentar. Ako je prošlo više od dva dana, možda ta osoba čeka da vi njoj odgovorite na komentar. Zbog toga  je potrebno općenito puno čekanja pa otvorite nekoliko veza, ovladajte daktilografijom a i napišite nekoliko kratkih komentara koje ćete kopipejstat po potrebi.

4. Kad pomoću interneta upoznate srodnu dušu, slijedi bolno prilagođavanje na novi način života - real life. Ako ugledate ovakav ili sličan tekst na vašem ekranu, vi ste debelo ušlagirani i isključivanje može imati kobne posljedice po vaš život.

(13:29 pm)Tata37: Srećiceee!
(13:30 pm)Tata37: Srećice, jel gotov ručak?
(13:45 pm)Tata37: Srećice zašto mi se ne javljaš? )
(14:05 pm)Srećica003: Mužiću, nešto me zajebavaju moderatori. Daj solidariziraj, reci in koju. Za mene ))
(14:06 pm)Tata37: Ali srećice, ručak!?!? (
(14:07 pm)Srećica003: Aj moš malo popit ovi put! Vino ti je u dječjoj sobi, ispod šporkih mudanti od juniora, sakriveno u majicu od keruma.
(14:09 pm)Tata37: Srećiceeee! Ti mi donesiii! pliiiiz! znaš da me žulja među!
(14:11 pm)Srećica003:: Needaa mi se! Aj pliz pitaj sina.

Sastavila Danica Čvorović za e-ćakule

Od čovjeka koji je u ovom kazalištu proveo 42 godine bilo je samo desetak ljudi.

Na komemoraciji u HNK pojavili su se Špiro Guberina, Duško ljuština, Miro šegrt, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, Kristijan Potočki, Mirna Medaković, te još neke kolege. Božidar Orešković, koji će ostati upamćen po brojnim ulogama, ali ponajprije po svom Riđanu iz “Kapelskih kresova”, pokopan je u srijedu u krugu obitelji.

Prizor praznih stolica na komemoraciji bio je poput samog povoda okupljanja - tužan. Na odavanju počasti umirovljenom kolegi, poznatom zagrebačkom glumcu koji je pronađen obješen prije tjedan dana u šljiviku nedaleko od svoje obiteljske kuće u Kozjači, bili su tek rijetki.

Osim njegove tri kćeri, Larise, te blizanki Sonje i Dine, posljednjim riječima od Oreškovića se oprostio vidno potreseni redatelj i glumac Dean Aćimović.

- Moje prve uloge me vežu upravo uz Božu. Bio je čovjek uz kojeg je sve bilo lako, čovjek uz kojeg se osjećate dobro - rekao je kroz suze Aćimović.

Izostanak Oreškovićevih kolega pokušala je ljetnim rasporedom opravdati ravnateljica Drame zagrebačkog HNK Sanja Ivić rekavši da se mnogi vjerojatno nisu pojavili zbog predstava koje imaju u Dubrovniku i na Brijunima, kao i prosvjeda radnika Croatia Airlinesa.

- Zahvaljujem svim tatinim kolegama glumcima koji nisu došli na komemoraciju. To je užasno, više nikad neću ući u kazalište - rekla je kći pokojnog glumca Sonja.

M.S.

Slobodna Dalmacija

Motovun Film Festival ove je godine pokrenuo novu, nagradu Bauer, koja se dodjeljuje najboljem filmu u regiji. Cilj iste je da filmski profesionalci iz sedam kinematografija - Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Slovenije i Srbije – zajednički i ravnopravno zastupljeni odaberu najbolji film sezone iz spomenutih zemalja. U konkurenciji nisu isključivo filmovi prikazani u programu Motovun Film Festivala, već svi dugometražni filmovi snimljeni od 1. lipnja prethodne do 1. lipnja tekuće godine. Proces selekcije sastoji se od nekoliko faza: sedam selektora iz sedam kinematografija prvo su nominirali deset filmova, a od toga zatim četrnaesteročlano biračko tijelo (koje osim selektora uključuje i sedmeročlani žiri) bira tri finalista. Posljednji korak je da žiri nakon projekcija u Motovunu među njima bira laureata, a redatelj odabranog filma prima nagradu Bauer za najbolji film godine i novčani iznos od 5.000 eura.

A ovogodišnji finalisti za nagradu Bauer su: „Crnci“ Gorana Devića i Zvonimira Jurića, „Kenjac“ Antonia Nuića i „Technotise – Edit i ja“ Alekse Gajića!

CRNCI
Goran Dević i Zvonimir Jurić, Hrvatska
Višestruko nagrađivana ratna drama: vod za prljave poslove imena Crnci broji zadnje dane. Uskoro će biti rasformirani, spremaju se u akciju izvlačenja tijela poginulih suboraca. Mučeni vlastitim noćnim morama, neprijatelja nalaze tamo gdje ga nisu očekivali – u sebi samima.
Uz dojmljivu fotografiju Branka Linte, važan doprinos uspjehu ovog filma su glumci: Nikša Butijer, Franjo Dijak, Krešo Mikić, Rakan Rushaidat, Ivo Gregurević…

KENJAC
Antonio Nuić, Hrvatska
Drama o ugroženim obiteljskim odnosima koji se raspliću za jednog godišnjeg odmora u rodnom selu glavnog junaka, hercegovačkim Drinovcima. Zaplet oko prodaje magarca pomoći će da ljudi pokažu svoje ljudskije lice. Film je bio hrvatski kandidat za Oscara, fotografija Mirka Pivčevića višestruko je nagrađivana, a u glavnim ulogama nastupaju Nataša Janjić, Nebojša Glogovac, Tonko Lonza i Emir Hadžihafizbegović.

TECHNOTISE – EDIT I JA
Aleksa Gajić, Srbija
Dugometražni animirani film beogradskog animatora s dugododišnjim angažmanom u Francuskoj. Ovaj film ekranizacija je njegovog uspješnog futurističkog strip-serijala. Edit je studentica koja živi u Beogradu 2074. godine… Kako bi povećala svoje intelektualne sposobnosti, ugrađuje čip sumnjivog porijekla, što ima posljedice drukčije od očekivanih… Film je dobio nagradu publike na srpskom nacionalnom festivalu Cinema City u Novom Sadu i sprema mu se američki remake.

Selektori ovogodišnje nagrade su Ahmed Burić (Bosna i Hercegovina), Andrej Nikolaidis (Crna Gora), Nenad Polimac (Hrvatska), Agim Sopi (Kosovo),  Sunčica Unevska (Makedonija), Simon Popek (Slovenija) i Vladan Petković (Srbija).  Članovi žirija su: Namik Kabil (BiH), Brako Baletić (Crna Gora), Rajko Grlić (Hrvatska) Isa Qosja (Kosovo), Darko Mitrevski (Makedonija), Radko Polič (Slovenija) i Srđan Dragojević (Srbija).

Izvor: e-novine

Onda se ohrabrila i došla do njegove zgrade, pozvala lift pa pobjegla...
Nakon šta se taj lik oženio, dobio djecu, razveo, dobio unuke i preminuo sretan u dubokoj starosti, File se upisala na tečaj: "Upoznajte muškića dok ima mišića!"

Tamo su je savjetovali između ostaloga da se treba upisati u planinarsko društvo jer je najlakše lika upoznat negdje di se ljudi spontano upoznavaju. Tu je kvalitetno postignut privid da su došli radi sličnih interesa a koji nisu reproduktivne prirode. Naučila je i da nije dobro izlazit u disko jer tamo svi znaju da si došla tražit sexa na brzinu.
Osim toga naveli su joj još par valjanih razloga:
- Konkurencija za planinare ni izbliza nije krvoločna kao za nogometaše primjerice
- Planinari vole popit pa su im žene privlačnije nego muškićima koji ne piju, nogometašima primjerice
-U planini ima više uzbrdica nego nizbrdica pa će usput i lakše otopit salo sa guzice.

Jedini je problem bio što se Filomena nije mogla penjat uzbrdo. Ali je naučila absajlat, a to znači spuštat se na konopu. Na tipa se nije spotaknula.

Rekli su joj da se ne obeshrabruje jer da ljubav ne pada na silu nego se spotiče slučajno. I da ne treba ciljano i planirano tražit momka nego neka samo ide u spizu i platit račune, pa kad naleti, naleti.
Tako je došlo i internet bankarstvo i dostava spize na kućnu adresu pa File više nije tribala izlazit. A računala je: Ako ljubav ne smiješ tražit - onda je sigurnije stat doma.

Jednoga dana je čitavo svoje sexi donje rublje koje je čuvala godinama za posebne prilike odlučila oprat da se ne raspadne. I taman dok je stavljala mudantine na tiramol, jedne crne mudante su pale na balkon od susjeda. Bilo joj je jako neugodno otići ga pitat da joj da mudante pa se poslužila naučenim znanjem iz planinarske škole. Uzela je svoju penjačku opremu i absajlala je par katova niže. Uto je srela jednog fasadera koji se također klatio na konopu. On je bio brži i pružio joj je mudante uz široki osmjeh. Ona mu je smješak uzvratila.
To je sudbina, to je ljubav.
Spotaknula se momentalno.

U slijedećem nastavku o tome zašto je ova priča potencijalno štetna te kako ovladati umijećem komuniciranja na Iskrici.

Danica Cvorovic za e-ćakule

Božidar Orešković rođen je 21. kolovoza 1942. u Zagrebu. Nakon studija na Akademiji dramskih umjetnosti, postaje član ansambla Drame Hrvatskog narodnog kazališta, u kojem je proveo cijelu karijeru. Od mnoštva uloga koje je ostvario u HNK, Orešković iza sebe ima i brojna uspješna gostovanja po kazalištima diljem Hrvatske. Njegov senzibilitet za oživotvorenje tuđih sudbina potaknuo je u Oreškoviću i stvaralački potencijal, te je uz roman Sedmi dan napisao i osam monodrama.

Mlađe generacije pamtit će ga po serijama u serijama „Ponos Ratkajevih“, „Sve će biti dobro“ i „Dobre namjere“, a stariji po ulozi Riđana iz kultne serije „Kapelski kresovi“, snimane 70-tih godina prošlog stoljeća, te seriji „Mačak pod šljemom“.

Glumio je u filmovima „Kako je počeo rat na mom otoku“, „Je li jasno, prijatelju“, „Konjanik“, „Novogodišnja pljačka“ i mnogim drugima.

'Ne slavim rođendan, ni Novu godinu, meni obljetnice nisu nimalo važne. Živim od danas do sutra, ne planiram budućnost, a prošlosti se nastojim ne sjećati', izjavio je u jednom od intervjua Božidar Orešković.

Glumac bogate biografije nije se libio pričati o svojoj ovisnosti o alkoholu, koje se riješio prije 19 godina, te burnom privatnom životu.

photo: www.jutarnji.hr

Izvor: e-novine

„Iz nekoliko provjerenih izvora saznali smo da se noćas (petak) planira početi s radovima u Varšavskoj ulici. Pozivamo sve građane na cjelonoćno dežurstvo u Varšavskoj s početkom u 22 sata”, navedeno je u priopćenju koje su proslijedili aktivisti Zelene akcije i Prava na grad.

Podsjetimo, građani Zagreba branili su Varšavsku ulicu preko mjesec dana, no nakon odluke Ministarstva kulture, u kojemu je ekspertni tim tog ministarstva utvrdio određena odstupanja u projektu, skupili su šatore i odlučili borbu preusmjeriti na drugi front: pritisak na institucije. U dokumentu Ministarstva se navodi kako postoje odstupanja u izgrađenosti dvorišta projekta 'Cvjetni' i deniveliranja, tj. izgradnje rampe, u Varšavskoj ulici.

Na temelju tih odstupanja pokrenut niz postupaka koji je doveo do izdavanje dozvola za projekt Cvjetni. Zavod za zaštitu spomenika je dao suglasnost za projekt, na temelju te suglasnosti, Skupština je izglasala promjene Detaljnog urbanističkog plana, što je, tvrde aktivisti, bilo potpuno nezakonito.

Kao što su i obećali, ukoliko se ponovo krene sa radovima, aktivisti će ponovo krenuti u dežurstva. Zato dođite i podržite ih.

Izvor: e-novine

Kad žena ostane udovica ili rastavljena, onda se najgora muška skupina skuplja oko takve. To nije zato što je ona neodoljiva niti trofej. Suprotno, to je zato što muškići misle da je lak plijen. Da bi se obranila od nametnika, Raspuštenica ne mora baš nosit zolju i gađat svakog muškog "nevinog" prolaznika! Ali, ako izlazi vani di izlaze živi ljudi, smiješi se nepotrebno, pa makar i na šalteru mušteriji, ili sama sa sobom, ili blesavo u plafon, nisi reka keks i evo čete uspaljenih.
Teško je to i ružnijima riješit, a kamoli ne nekoj koja ima sve oči, ruke, noge i sise.

U malim mjestima to posebno dolazi do izražaja. Prilikom odabira jednog muškića, ostali neodabrani su bijesni. Sve žene su isto bijesne jer su svi muškići slinili za njom. Iako je lijep i topao osjećaj oko srca kad vas obasja  ljubomorni sjaj u zavidnom oku debele i brkate dalmatinske babe sa šestoga kata, dobro je znati da urokljive oči dugoročno nisu dobre za zdravlje.

Ti muškići su se sjatili oko tih žena zato što pretpostavljaju da samohrane majke nemaju vremena za emocionalne konflikte te da ih te žene neće puno "gušiti" vremenom i emocijoma. Zapravo, oni su na neki način u volonterskoj misiji socijalno ugroženoj skupini žena. Pomažu tamo gdje je država zapela.  Ako tražite malo zabave to je sasvim u redu, iskoristite svaku vrstu volontera koja vam se dopadne, ali u slučaju da tražite ozbiljniju a dugotrajniju vezu, to definitivno nisu muškići za vas.

Ukoliko se želite obranit od takvih nasrtaja napravite to upravo samohranim majčinstvom tj. obrnite situaciju. Kad prepoznate da vam se tip upucava profesionalnim samohrano-majčinskim stilom, pobjegnite pod izgovorom: Hoćeš li mi pričuvat dijete sat vremena, tribala bih u ginekologa/frizera/vulkanizera?

Dokučit da li vam se lik uvaljuje jer ste mu napeti ili zato što spadate u skupinu samohranih majki (koje uglavnom nemaju vremena gnjavit likove svojim emocijama) nije lako.
Evo tek poneki profesionalan ulet samohranim majkama:

1. Klasični: Kako vi imate pametno a lijepo odjeveno te dobro odgojeno, nadareno, uredno, talentirano dijete!

2. Pričljivi: O, pa ti imaš djecu, divno, divim se snažnim i brižnim ženama, kažem ja da žena koja nije u stanju bit dobra majka ta nije vrijedna truda, kad sam ti rekao maloprije da mi je Angelina Jolie naj glumica, e to je zato što je brižna majka, pomaže nezbrinutoj djeci a uopće mi nije bitno kod žene koliko je zgodna, života mi!

3. Zapuštene vanjštine ali dobrog popratnog sadržaja. Najčešće sa priručnikom ogromnog naslova "Otac i dijete nakon razvoda" sjeda pored vas u dječjem parku. Čak ni blago ignoriranje ne pomaže, takvi znaju drmusat klupu uz fore iz šezdesetih:
"Trese li se, trese ova klupa, kao Banja Luka"

4. Iskreni: Ako ti meni pomogneš, ja ću tebi pomoć promijenit ulje!

5. Vrijeme kao adut: Tika taka tika taka tika taka tika taka... Ja sam još tu!
 

Sastavila: Danica Čvorović za e-ćakule


 

 Ideja za turneju došla je nakon 5 godina redovnih tjednih nastupa, organizacije 2 festivala, nastupa na istim, te nakon uspješnih nastupa na međunarodnom festivalu stand up komedije u Leciesteru, Engleska i u Londonu u prestižnim stand up klubovima.

U zadnjih mjesec dana svi komičari uključeni u show dobili su televizijsku pojavnost. Ivan Šarić vodi Hrvatska traži zvijezdu, Marina Orsag već je dugo po medijima, a Aleks Curać Šarić, Vlatko Štampar i Goran Furjan prije turneje sudjeluju u emisiji Večera za 5.

Stand up komedija urbani je oblik zabave koji donosi smijeh i zadovoljstvo kako publici tako i izvođačima.

Dođite i nasmijte se do suza uz vrhunske stand up komičare iz raznih dijelova Hrvatske.

Sponzori turneje su: PBZ Card, Citroen servis Zagreb, HM Rent a car, Tiskara "Naša djeca".

Medijski pokrovitelji su: Metro portal, Net hr, Kamo hr, She hr i Izlasci net.

Stand up CROmedy show izvođači: Zagrepčanka Marina Orsag može se pohvaliti kako je jedina priznata stand up komičarka u Hrvatskoj. Dosad, održala je 500 nastupa s kojima nije samo nasmijala publiku već i samu sebe, a nastupe je imala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji te čak i u Londonu gdje je svojim cinizmom i ironijom oduševila publiku. Svoje materijale za stvaranje pronalazi u svojem nemirnom duhu i želji za avanturama, što će, kako se nada, trajati zauvijek.

Zadranin Ivan Šarić je široj javnosti danas poznat kao suvoditelj popularne emisije Hrvatska traži zvijezdu, no, on je svojom komedijom obišao Hrvatsku i Sloveniju, kao i prestižne londonske stand up klubove. Poznat je po svom stilu improvizacije i komunikacije s publikom, a nadahnjuju ga ljudi koji žive u Dalmaciji i oko nje.

Riječanin Aleks Curać Šarić je svojim nastupima, od samog početka, izazivao oduševljenje publike budući da, prilikom svakog nastupa, uspije uspostaviti takvu komunikaciju da ga se smatra dijelom društva. U njegovih 200 nastupa, najviše su se istaknule teme muško-ženskog odnosa, ponašanja alfa muškaraca i besmislenih proizvoda kojima nas bombardiraju reklame.

Međimurac Vlatko Štampar svojim talentom i stasom dokazao se kao stand up komičar. Počeo se baviti stand up komedijom 2007. godine, a svoje prve nastupe bilježi u Varaždinu i Čakovcu. Osim vođenja programa, može se naznačiti kako je on i višestruki pobjednik open mic večeri te kako iza sebi broji preko 50 nastupa u Zagrebu, Čakovcu, Varaždinu i Sloveniji, kao i 2 nastupa na Festivala stand up komedije.

Varaždinac Goran Furjan započeo je sa stand up komedijom 2007. godine s udrugom mladih >, a nastavio je u Zagrebu s drugim komičarima. Tijekom radionice koju je vodila Marina Orsag, prijavio se na <Open Mic> i nakon višebrojnih pobjeda, počeo je dijeliti pozornicu s profesionalcima u klubu <Kino STUDIO> i nastupati na festivalima stand up komedije.

Raspored turneje:

Križevci 22.05. – Pučko otvoreno učilište u 20h

Poreč  23.05. – Pučko otvoreno učilište u 20h

Koprivnica 25.05. – Dom mladih u 20h

Zadar 30.05. – Klub Arsenal u 20h

Osijek 01.06. – Mini teatar u 20h

Sisak 08.06. – Dom kulture u 20h

Rab 13.06. - Pučko otvoreno učilište u 20h

Kutina 15.06. - Pučko otvoreno učilište u 20h

Nova Gradiška 18.06. – Hotel Kralj Tomislav u 21h

Celje 19.06. – Kino Metropol u 20h

Bjelovar 20.06. – Dom kulture u 20h

Šibenik 26.06. – Trg četiri bunara u 22.30h

Karlovac 27.06. – DOM HV-a u 20h

Split 29.06. – Ljetno kino bačvice u 21h

Rijeka 13.07. – Trsatska gradina u 21.30h

Tisno 17.07. – Ljetno kino u 21.30h

Biti druga ne znači čak  da frajer mora trenutno imati prvu. Frajeru možete biti jedina, a da ste mu druga. Možda čeka svoju prvu koja sad nije tu ili pravu koja tek treba doći a sa vama se zabavlja u međuvremenu. Ili trenutno ne može naći bolje a vi ste mu trenutno jedino raspoloživo (jer je bez love, do grla u kreditima, star, naporan, neuspješan, sjeban, zna on već šta ako vi ne znate). I eto, iako niste žena njegovih snova, ipak je dobio na lutriji jer je naišao na dovoljno naivnu koja pada na sve njegove trikove.

Mnogo nas je na neki način bilo druga violina. Što tu volimo? Svoj vlastiti osjećaj zaljubljenosti uz ogromnu količinu mašte koja  je potrebna da se stvori iluzija čovjeka kakvog želimo. Zato često uvjeravamo sebe da je  baš naša veza sa oženjenim čovjekom nešto posebno, drugačije od drugih  ljubavnica.

Govorimo sebi da nitko ne bi učinio za nas nešto poput njega, kao vozio 450 kilometara da nas vidi, itd. To su klasične ženske zablude. Muškići bi vozili i 1000 km da se poseksaju sa bilo kim ako im je naporan život a vole malo uzbuđenja. Prvi put. Drugi put jedino ako nemaju nešto bolje u planu. Svatko radi ono što je najbolje i najjednostavnije za njega. Ako  je već toliko častan pa vara nekog, znači da je vjerojatno i lijen i kukavica. Po čemu je ljubavnik sa ženom i ljubavnicom razlika. Zar je razvod jednostavan? Između nedostatka malo sexa s tobom i ogromnom zajebancijom razvoda, što misliš da će muškić izabrati? Što je tu kod njega posebno? Nije bitno jel' se ti zoveš klasičnom ili modernom ljubavnicom, bitno je što ti hoćeš od života, a to vjerojatno nije to! Osim ako nisi u vezi samo zbog sexa ali bitno je da ne lažeš sebe.

Kako prekinuti nezdravu vezu tj. onu koja nam ne odgovara i ne čini dobro? Ja nisam uspjela iz prvog puta jer mi je nedostajao nakon prekida osjećaj neke posebnosti koji uvijek imam potrebu stvarati. Što je dobro, ali ne na načine koji nam čine loše. Napokon me stvarno umorilo biti sa osobom koja me tretira kao usputni doživljaj. I jednostavno sam rekla Ćao! Ključno je nakon toga ne viđati ga ili svesti to viđanje na što je moguće manju mjeru što sam i učinila. Nije mi bilo baš uvijek lako jer sam se osjećala prevarenom i iznevjerenom, ali nakon što je prošlo, učinilo me mnogo jačom osobom. Zahvalna sam tom iskustvu jer koliko god da sam potrošila vremena na krivu osobu i koliko god je to potvrda da sam od sebe radila jadnicu, toliko sam postala pametnija i jača zbog tog iskustva i sad sam sretnija i zadovoljna svojim vlastitim životom,  sigurnija u sebe i svoje postupke. I zato to više nikad ne bih ponovila.

Život treba živjeti svakodnevno a ne svaki drugi vikend.

Evo i pisma jedne čitateljice sa sličnim iskustvom

Da druga?! Četvrta!!

Hodam sa poznatim glumcem, ima dvije žene i nekoliko bračne i vanbračne djece (nije Goran Višnjić), ali mi ne smeta, znala sam otpočetka jer se redovito informiram putem ozbiljne štampe. Sex je supač, ali ga konzumiramo rijetko, otprilike jednom mjesečno, moram se dogovoriti sa njegovom sekretaricom mjesec dana unaprijed. To mi je jednostavno dosadilo, jer znam da njegova treća žena dolazi kod njega triput mjesečno. Ja sam inaće prezgodna, i pametna sam, kao, mogla bih imati bilo kojeg normalnog jebivjetra za jednu noć, a ne ovako. Kako uvijek prilikom sexa inzistira da nosim škartoc (škarnicl) preko glave, a govori mi pritom da sam prezgodna zaključila sam da je to vjerovatno zato jer mu druga žena nešto sumnja, a on nebi htio da me ugleda i prepozna, pa da mi kučka pravi probleme. Eto, ipak je sladak i brine o meni. Jao, zbilja neznam kako postupit. Ma neću se sekirat, sutra je novi dan, idem pjevušit onu poznatu: "Ne idi Gorane, ne pali još cigaretu...

Sastavio: Stručni tim e-ćakula

Zato što ih ne želimo shvatiti. Želimo ih opravdati.
Većina nas  žena voli živjeti u ružičastim mjehurima od sapunice. Imamo filmove u glavi koje smo davno režirali. Zamišljamo kućice u cvijeću, sretnu djecu, romantična vjenčanja, putovanja. Stvarnost je često mnogo drugačija. Nekad se ljudi znaju isključiti iz svog svijeta i živjetu u zamišljenom svijetu paralelni film, pa se prave da je sve u redu. (Čak i kad sve štima u stvarnom svijetu, većina žena sanjari o budućim događajima). Takva ponašanja su potencijalno opasna jer podsvijest kasnije reagira mnogo jače.

Vrlo jednostavan savjet glasi: Ono što miriše na smeće i izgleda ko smeće jest smeće.
Smišljanje opravdanja i mogućnosti nikome nije pomoglo da problem jasno sagleda.
Jasno sagledavanje činjenica je prvi korak u rješavanju problema.
Nije mu dovoljno stalo do mene, želi samo provod, ne želi se vezati, ne vidi me u kombinacijama za budućnost su možda okrutne pljuske stvarnosti, ali su početak razmišljanja o slijedećem potezu.

A taj potez bi bilo najpametnije svesti na što bržu i bezbolniju postprekidnu fazu oplakivanja momka koji nam je nekoć bio jako drag ali nažalost njemu nije dovoljno stalo do nas.

Evo nekih odabranih klasičnih izgovora (kažu da nije frajer onaj tko zna zavest nego tko zna ostavit curu):

Najbolji su oni koji odmah svale krivnju na sebe.
"Nisam dovoljno dobar za tebe, ti si savršena, a susjeda je jako kvarna osoba!"
"Teško mi je svaki put oprat maloga, prevelik je to stres u tako malo vremena, a opet ne osjećam se dobro ni kad mi smrdi!"
"Jednostavno, ja sam idiot!"

Postoje i oni iskreni, oni su najgori jer dokazano loše djeluju na psihu.

"Dopizdila si mi, glupa si ko tvoja mama i čak ni veličina tvojih sisa ne može kompezirati agoniju koju osjećam dok otvaraš usta!"
"Ja sam jednostavno presavršen da bih svoje tijelo poklonio samo jednoj ženi, a želim dobro čitavom svijetu!"

Onda postoje i oni koji navedu Boga kao razlog.
"Draga od danas sam Jehovin svjedok, a odnedavno kurve ne primaju jer imaju limitiran broj žena za ulazak u raj!"
"Otkrio sam Boga, ali u drugoj!"
"Ubit ću boga u tebi, ako mi se ne odlijepiš od noge!"
"Božena ima veće sise!"

Posebno su zanimljivi one koji odlaze na put.
"Draga, odlazim na Brač, idem brat masline priko vikenda, ne čekaj me, zauvijek ću te volit, ali nema smisla da te sputavam, ne tražim da me čekaš!"
"Idem po cigarete, da, da, u pravu si, ne pušim, i ne želim popušit!"

Najbolji su kreativno-prijateljski.
"Ovo je Mario, moj cimer, mi dijelimo sve, pa i curu!"
"Ovo je Mario, moj cimer, moj najbolji prijatelj, on je muško u vezi!"
"Ovo je Mario, on će stanovati sa nama kad se uzmemo, je, je, psihički je bolesnik, ma malo samo, slučajno je zaklao mače, to sad nije bitno, nema nikog drugog, ja sam mu jedini!"

Autori:  Sex files - Stručni tim  e-ćakula

Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.

Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.

Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.

I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.

Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.

Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci. U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.

Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.

Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.

Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.

Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.

Priredila:V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.

Izvor : www.lijekovi.com
kuharicazadjecu.blog.hr

DANAS

Danas ništa nećemo jesti,
Ispred Crkve ćemo sjesti.
Možda iz Sabora netko bane,
Pa nam šušne sa strane.

Danas ništa nećemo piti,
Moramo se poniziti.
Možda prođe koji ministar,
Pa tako uđemo u registar.

Danas ništa nećemo reći,
Ionako će nas sasjeći.
Možda će proć šef u vladi,
Da mu se ne zgadi!?


KAD SE SJETIM, SUZA KRENE...

I ovo je tlo, niskokalorično,
Počevši od hrane koju nam brane,
Jer nismo lije, a oni jesu vrane.
O sveta katolička viro,
Pijen Coca Colu zero.
Misto da sviram, ja prosvir'o.

A tek ljudi koji tu živu,
Nikad u pravu, uvik u krivu.
Nemaju krila, mršava tila,
Letu ka tice kroz maglu, mjestimice.
Magla s metropole šušti
I kiša pljušti.

Negdje sa privatnog brda odzvanja,
Ovo je država znanja!
I ja sam o tome sanja!
Negdje sa privatne plaže se viče,
Ma šta me se tiče...
Iza ograde neko parove viče!

Da mi je bar opet, kruva i igara,
Vriću devalviranih para,
Pa ih u pravo vrime oprat
Dok bisni rat
I to nekoliko puta,
Tragom utabanih ruta.

Ja bit ću cinik iz inata,
I nije me strah atentata.
Jer vračara kad začara,
Kad prorekne i urekne,
Nema brige, ma sklonit ću sliku,
Da ne prave metu na mom liku.

Možda nas tako paze,
Možda tek gutamo fraze,
Možda je dobro za praznim stolom,
Nazdravljati zero Colom.
Vezani smo tako skupa,
Ručno probušenih rupa.

I prije nego odem ća,
Oprostit ću vam nejednakost ja.
Da ne bude, eto nisam zna.
Al' sačuvat ću uspomene,
Ono malo mene - vene,
Kad se sjetim, suza krene....


BRZINSKA

Prekoračih brzinu, brzo i nabrzinu,
Kasno primjetih, napustih Domovinu!
Zaustavih se negdje, put sjevera,
Otjerala me nevjera.

I sve što radim, sad brzo je,
Uživam manje i kad tugujem,
Teško je uvijek biti u pješačkom vodu,
I sanjati, sanjati slobodu!


...

Taština mi na vjeđama,
I poprijeko te gledam...
Ne šalim se nimalo ovaj put!
I prskam te golubljim govorom!
Odvajam sve nepoštene slogove,
Da prekinem zasvagda....

Ipak, ja sam pješak u magli,
Bez signala upozorenja.
Bacam zrna sjećanja!
Ne okolišam kad do ustiju dođe
Sve ono nepotrebno i gorko.
Branim se!

Šuti, ne izgovori ni riječi,
Da ne bude gore...


Autor: Sewen

05.06.2010. će se održat "Jokin memorijal" - penjačko okupljanje u čast našeg prerano otišlog prijatelja i asa - Joška Božića Joke! Misto radnje je majka Markezina Greda, stina koja je Joki bila posebno u srcu i di smo svakodnevno bratski djelili sveto trojstvo - krv, znoj i suze! SPK Marulianusu je želja da se memorijal redovito održava svake prve subote u lipnju tj. da postane tradicionalan. U programu će bit penjačko natjecanje na prirodnoj stini po sistemu - ko više ispenjanih smjerova u zadanom vrimenu ali naravno, u prvom planu će bit gradele i druženje!

"Ima tako nekih vijesti koje te ostave bez daha, potresu kao da ti se tiču najbližih, čak i kad imena u vijesti skoro uopće ne poznaješ. Jedna od takvih bila je i ona o prometnoj nesreći Joška Božića, splitskog alpinista i jednog od najuglednijih članova Gorske službe spašavanja. Prva je informacija bila štura - u sudaru Božićevog motocikla s tegljačem kod Drvenika na Makarskom primorju, Joško i njegova supruga Ana zadobili su teške ozljede i helikopterom su u komi prebačeni do splitske bolnice. Vijest je uskoro dobila još tragičnije dimenzije - oboje su podlegli teškim ozljedama. Svoj je život tako na Jadranskoj magistrali izgubio čovjek koji je spasio na stotine tuđih života u brojnim akcijama GSS-a, često unesrećene s dalmatinskih planina i otoka prevozeći istim helikopterom, i kojem je izlaganje mnogo većim opasnostima od vožnje motociklom od Splita do Ploča predstavljalo smisao postojanja. - Joško je čovjek koji je standarde u gorskom spašavanju podigao na jednu novu razinu, podigao je svima letvicu, i zato je ovo što se dogodilo još tragičnije. Vjerujte, u cijeloj Hrvatskoj nije bilo fizički i psihički spremnijeg spasitelja od Joška. Bio je pravi vojnik GSS-a, kad god je postojala i najmanja šansa da nekome pomogne, on bi to i napravio, priča pročelnik GSS-a Vinko Prizmić, kojega prijateljstvo s Joškom Božićem i njegovim ocem vezuje cijeli život. Gorski spasitelj, kemičar, alpinist, paraglider, ronilac, boksač, snimatelj... sve je to i još mnogo toga bio Joško Božić. Prizmić nam otkriva kako je nedavno čak i počeo učiti svirati klavir, upisao je i tečaj francuskog, stalno tražeći nove izazove. - Kad imate čovjeka koji je od svojih petstotinjak akcija sudjelovao u sigurno 70 posto onih najtežih koje je GSS izveo u posljednjih deset godina, i to na najtežim poslovima, onda znate koliko je jedna ovakva služba izgubila. Jednostavno, imao je neki instinkt za pomaganje, kaže Prizmić" (Jutarnji list)

Izvor: SPK Marulianus

Filip Vrtaric aka Filip Motovunski je 20 godisnji jungle/dnb DJ naravno iz Motovuna. Clan je i motovunske hiphop/DnB grupe "PCP" za koju radi svu produkciju i MC-ija. U DJ-ingu, pa tako i u "drambi" je tek treću godinu a već ima priliku biti dio Junglex-a, kanadskog labela pod kapom RCole i Tricky D-a za koje uskoro izdaje EP za mp3 shopove ali i prvu vinlku na koju ide sa PCP-om.

Takodjer je i član zagrebačkog Kinston sounda za koji priprema prvi samostalni album tog djira, mozda i prvi jungle/dnb album u Hrvatskoj. Odvrtio je 80-ak partija u Istri, Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Ljubljani, Sarajevu, Tuzli sa mnogim top dnb/jungle/breaks DJ-ima nase ali i strane scene (Rahmanee, Confusion, Dirty beats, Kingston, Tricky D, RCola, Gipsy Jungle, Baga Sound, Rea, Roots in Session, Borka...).

Domaćin je već dobro poznatog "DRAMA" partija u Pazinu gdje dovodi razne DJ-e sa cijelog balkana a i šire. Produkcija mu se bazira na dnb ritmovima sa dozom reggae-a, istarske i svjetske tradicionalne glazbe i...

Uz jungle i "nabrijanije" dnb ploče pušta i svoje zanimljive obrade pjesama "Djevojke u ljetnim haljinama", "Kad bi svi ljudi na svijetu","Ta pa tap", "Koke linija" zagrebackog MC-a Popaya i jos mnoge..

Uz Filipa nastupa Drizzt Cijena upada je 20 kn do ponoci 30 iza

Subota 05.06 u bašti Jungle sve ljubitelje elektronske glazbe očekuje prava poslastica, live act kultnog zagrebačkog dvojca ZVUK BRODA!!

Zvuk broda su Tomislav Domes i Ivan Slipcevic, rezidencijalni umjetnici net.kulturnog kluba Mama, suosnivači izdavačke kuće egoboo.bits i značajno ime hrvatske klupske scene.

Na pitanje kako bi opisali svoj zvuk kažu: Melodičan deep house, s puno synthesizera i često naglašenim bas linijama. U nekom periodu je bio poprilično minimalistički, trenutno pomalo vuče na disco i funk.

Negdje je netko u nekom komentaru napisao da imamo jedan svoj specifični, prepoznatljivi akord... Taj akord nije baš toliko specifičan, no to se čini poprilično dobar opis

Uz Zvuk Broda nastupa Yelle legendarna splitska Dj-ica, te Malik i Meri članovi Urban Generationa koji u zadnje vrijeme sve više pažnje privlače svojim produkcijama,neke od njih ćete moči poslušati i u Jungli. Očekuju vas i posebne projekcije by Vj.Shara

Start je u 23 a cijena ulaznice 30 kn

Kažu kako će kako se bliže izbori biti sve gore, jer su sportski tereni nerijetko mjesta sa kojih se šalju i političke poruke. No, postoje i svijetli primjeri. Jedan od njih svakako je sarajevski fudbalski klub Željezničar, novopečeni prvak BiH, čiji navijači u protekloj sezoni nisu napravili nijedan incident.

Riječ je, tvrde, u dobroj organizaciji Uprave kluba i saradnji koja je napravljena sa navijačima. Željezničar je u nedjelju nakon osam godina osvojio titulu prvaka BiH i šampionska pjesma navijača i fudbalera ovog tima orila se sinoć sarajevskim naseljem Grbavica, gdje se nalazi istoimeni stadion, popularno nazvani Dolina ćupova, kao i centrom Sarajeva. No, navijači Željezničara nisu sportski navijali i pjevali samo onda kada njihov klub pobjeđuje. U vrijeme kada su nasilje i vandalizam na stadionima postali skoro svakodnevnica nisu napravili ni najmanji incident.

Pomogli su tako svom klubu da dođe do titule. „Hvala ovim navijačima što su bili uz nas cijelo vrijeme - i mi ovo poklanjamo njima," rekao je najbolji igrač Željezničara Samir Bekrić.

Primjer je to da se može bez incidenata i nasilja navijati. Ključ je, tvrde, u organizaciji i dobroj saradnji sa upravom. Da nije riječ o uljudnom navijanju samo onda kada je Željezničar pobjeđivao pokazatelj je i utakmica sa banjalučkim Borcem kada im je na na domaćem terenu na stadionu Grbavica izmaklo osvajanje KUP-a BiH.

„Ne želim da kažem da kod navijača Želje nema ispada, da nema nasilja. U svakoj navijačkoj grupi postoje neodgovorni pojedinci koji povuku cijeli kolektiv. Jezgro, oni ljudi koji vode ovu grupu pokušavaju na sve načine da animiraju sve, da zaborave nacionalizam, da zaborave nasilje, da zaborave huliganstvo, da samo budu ono što je definicija navijača - da navijaju za svoj klub,“ rekao je Edin, jedan od vođa navijača Željezničara, popularnih Manijaka.

Direktor Željezničara Dželaludin Muharemović: „Navijači imaju svoje kvalitetne predstavnike i zaista imaju razumijevanje oni prema nama, kao i mi prema njima. Kažem da je to ono nešto što su oni prepoznali u klubu, jer se i mi trudimo da sve detalje, sitne segmente popravljamo i da idemo korak po korak dalje, a naravno da su ogroman dio svega toga navijači koji su to prepoznali i na taj način funkcionišu.“

Izborna godina

Virtuelni svijet interneta jedna je od osnovnih baza komunikacije među navijačima. Na web sajtu Manijaka vođe navijača svoje pristalice prije svega pozivaju da se na stadionu uzdrže od nacionalizma i huliganstva.

To rade svakodnevno i tvrde uspješno. „Ono što najčešće što koristimo su naša veb stranica i naši forumi gdje odgovorni pojedinci anmiraju te ljude i one koji na samom formumu, na internetu pokušvajau nešto da urade što nije shodno našem dogovoru se upozore i to upozorenje ima efekta, što ste i vidjeli u zadnjih šest do 12 mjeseci šta se dešava sa našom grupom,“ kaže Edin. Nije riječ samo o sportu i navijanju. Baš kao što je nasilje na sportskim terenima odraz države, tako je i pravo navijanje pokazatelj da postoji način da sve može biti mnogo bolje, kada postoji dobra volja.

„Ono što je uprava Želje uradila, ono što su igrači zajedno sa ljudima koji to vode i navijači je da su postigli upravo ono što su nam pokazali i poslali poruku - mi i dalje volimo sport, i dalje u ovom gradu sport može da bude nešto u čemu će uživati svi, i djeca i odrasli. Hvala im što nam vraćaju vjeru u to da ćemo za izvjesno vrijeme zaista moći sa djecom da odlazimo na stadione i da uživamo u njihovom uspjehu. Mislim da je Željo napravio prvi korak ka tome i nadam se da će ostali shvatiti to kao pogled u budućnost, a ne više u prošlost,“ rekla je psiholog Jasna Bajraktarević.

Stručnjaci tvrde da je nasilje na stadionima i oko njih posljedica neuređenog društva. Željezničar, ali i banjalučki Borac pozitivni su primjeri, ali i tek početni korak ka sređivanju situacije na sportskim terenima.

Bakir Tiro, glavni i odgovorni urednik magazina Sport centar: „Zašto je u ovoj godini bilo više problema? To je dokazano i svake četiri godine se to dešava - zato što je izborna godina. Prave probleme, daj bože da moje riječi ne budu tačne, možemo očekivati u predizborno vrijeme početkom naredne sezone kad će tenzije ovdje biti, kad će politička retorika u borbi za vlast biti još prljavija. Javna je tajna da se pojedinim navijačkim grupama, odnosno pojedinim navijačima i plaćalo da bi pravili probleme na našim terenima.“

Bajraktarević na kraju dodaje: „Infantilni revolucionarizam nikada nikome nije dobro donio, pa ni sportu, osim što može da ga rasturi. To je ono što smo mi na ovim prostorima vidjeli unazad desetak godina. Ono što su Željo i Borac pokazali zaista je početak. Ukoliko svi shvatimo da zbog naše djece, zbog budućnosti sportista, zbog generacija koje moramo da naučimo šta znači voljeti jedan klub, mi smo svi na dobrom putu da sport ostane ono što je oduvijek i bio - najsporednija, najbitnija stvar na svijetu za sve nas.“

Igrači i navijači Željeznicara zajedno slave titulu prvaka BiH u fudbalu na terenu stadiona Grbavica 23. maja 2010.

Foto: Feđa Krvavac/Fotoservis

Preporučamo : video na Radio Slobodna Evropa

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Razlozi su sljedeći: Dobro je poznata uloga kalcija u održavanju zdravih kostiju, a adekvatan unos kalcija kod starijih osoba dokazano usporava gubitak koštane mase i smanjuje rizik prijeloma. Dodavanje kalcija poboljšava učinkovitost terapije osteoporoze.

Iako učinci nisu do kraja istraženi kalcij povoljno djeluje na visoki tlak, rak debelog crijeva, debljinu, bubrežne kamence i PMS. Preporuka je da se u menopauzi uzima 1200 mg kalcija dnevno. To je znatno više od prosjeka jer žene u uobičajenoj prehrani u toj dobi uzimaju oko 500 mg dnevno ili čak i manje.

Teoretski, dostatan unos kalcija može se dobiti i prehranom, a najekonomičniji izvor su mlijeko i mliječni proizvodi. Nakon toga, dobar izvor je i lisnato povrće, orasi, proizvodi od soje. Ne treba zaboraviti ni čimbenike koji ograničavaju unos kalcija: - niska razina vitamina D - velika količina oksalne kiseline (iz špinata) - smanjena kiselost želučane kiseline (uzimanje antacida)

Za žene koje iz bilo kojeg razloga ne uzimaju dovoljno kalcija u prehrani preporuča se uzimanje dodatnih količina.

Izvor: Izaberi zdravlje

Šola piše svoj tekst kako bi se osvrnuo na akciju lezbijske grupe Kontra izvedenu dana 17. svibnja, koji je proglašen za Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije. Kontra je na spomenuti dan uručila Recept za lijek protiv homofobije Vladi Republike Hrvatske i javno kritizirala školski udžbenik S Kristom u život (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2008.), koji naučava da su "čini homoseksualni u sebi neuredni", a budući su protunaravni jer spolni čin zatvaraju daru života, ne mogu biti odobreni.

Nadalje, katekizam će ustvrditi da prema homoseksualnim osobama treba izbjegavati "nepravednu diskriminaciju". Ovakva formulacija upućuje da postoji i pravedna diskriminacija koju treba primjenjivati prema homoseksualnim osobama ukoliko ne slijede nauk Katoličke crkve koji im propisuje da se imaju uzdržavati od homoseksualnih čina. Jer, što se dade zaključiti iz katekizma objavljenoga na web stranici HBK, homoseksualac je dobar čovjek (i dobar kršćanin) ukoliko vjerom u Isusa Krista nadvlada svoje protunaravne sklonosti.

Šola legitimira udrugu Glas roditelja za djecu kao snagu koja bez "netolerancije i isključivosti" već godinama provodi borbu za "ljudska prava i odgojni pluralizam". Primjer ove čiste borbe je nesumnjivo izjava Ladislava Ilčića, predsjednika GROZD-a, da mu ne smeta to što je Sanja Juras lezbijka, nego što uopće postoji homoseksualnost kao takva (Otvoreno, 20. 5. 2010.). Nasuprot "militantnim" gay udrugama, Šola favorizira nemilitantne homoseksualne udruge koje nisu gay (sic!). Među takvima je Exodus International, udruga koja je ponosna na to da već 30 godina stoji na usluzi muškarcima i ženama koji su aficirani homoseksualnošću jer je sloboda moguća kroz vjeru u Krista.

Treća sporna točka Šolinog teksta i televizijskog izlaganja na koju ćemo se osvrnuti je impliciranje da davanje prava homoseksualnoj manjini nužno znači diskriminiranje svjetonazora koji se razlikuju od onog koji Šola paušalno naziva "homoseksualnim". Cijela predstava odvija se u kontekstu kad je predložena ustavna promjena koja bi u članak 14. Ustava uvela spolnu orijentaciju među temelje po kojima je zabranjena diskriminacija. Takva moguća ustavna pozicija se od homofobnih analitičara i aktivista gleda kao polazišna točka ukidanja tradicionalnih vrijednosti, zabranu javnog veličanja heteroseksualnosti, ma što to značilo, cenzuriranje Isusa Krista, ukidanje institucije braka...

No, o čemu se radi uistinu? Čovjek kao građanin ima građanska prava koja su mu zagarantirana ustavom. Međutim, ukoliko je čovjek homoseksualac, konzumiranje nekih iz kataloga prava mu je onemogućeno. Na primjer, dok iz institucionalizacije heteroseksualnog duhovnog zajedništva, odnosno ljubavi, proizlazi pravo materijalnog zajedništva koje se očituje kroz zajedničku imovinu, pravo nasljeđivanja i sl. homoseksualne osobe su onemogućene u samom činu uspostavljanja tih materijalnih prava jer su onemogućene u samom opredmećenju svojeg duhovnog zajedništva u vidu neke građanske institucije. Na taj način provodi se diskriminacija ljubavi koja nije heteroseksualna, a diskriminacija per definitionem znači postupak kojim se unaprijed ograničuju ili onemogućuju prava građanina, grupa ili naroda.

Ovdje se radi o još jednoj, vrlo važnoj stvari. Poznato nam je da su osobe seksualnih orijentacija drugih od heteroseksualne često fizički ugrožene, predmet ismijavanja i drugih vidova psihičkog zlostavljanja. Uzrok takvog ponašanja prema LGBTIQ osobama je njihova društvena neafirmiranost izazvana njihovom javnom nevidljivošću. Priznajemo si, ne volimo gledati drugačije od sebe samih pa ih izdašno financiramo pod uvjetom da se zatvaraju u svoje zajednice, da otvaraju gay klubove, da imaju gay udruge i da imaju gay web stranice.

Društvo kroz svoje institucionalizirano bitstvo, državu, čini sve kako bi razdvojilo hetero mainstream od homo manjine, odnosno kako bi razlučilo ono koje nam je ugodno gledati i na koje smo navikli, od onoga na koje nismo navikli pa nam nije ni ugodno gledati. No, je li homoseksualac građanin ukoliko mu odričemo pravo na javnu vidljivost? Naravno da nije! Sama suština nečijeg građanstva jest njegova uloga konstituenta javne zajednice koja se institucionalizira. Kao građanin, takav čovjek ima pravo javnog djelovanja koje se opredmećuje u, na primjer, biračkom pravu (aktivno i pasivno). Čovjek kao konstituent zajednice mora imati pravo sebe-predstavljanja u javnosti. Predstavljanje kao proizvođača, kao političkog subjekta, kao konzumenta neke usluge ili kao ljubavnika.

Bespredmetno je uopće raspravljati o utemeljenosti zahtjeva za institucionaliziranjem tog prava i za LGBTIQ manjinu izmjenom članka 14. Ustava Republike Hrvatske! Preko Šolinog stava da je dobar peder samo onaj koji se odriče svog pederluka, a koji proizlazi iz suštinskog nerazumijevanja ljudske naravi (jer seksualnost misli kao nešto čime čovjek biva aficiran, a ne kao nešto što je suštinski ljudsko, op. a.), bi se i dalo prijeći. Prihvatili bismo ga kao još jednu u nizu manifestacija društveno ukorijenjenog konzervativizma i bilo bi po narodnoj poslovici ujeo vuk magare. Međutim, autor u svrhu zagovaranja religijsko-političkih stavova koristi izuzetno perfidnu metodu. On istoj poziciji daje dva lica, religijsko i sekularno.

S jedne strane dovodi prava LGBTIQ manjine u koliziju s vrijednostima kršćanske etike koju postavlja kao univerzalnu, iako ista kao religijska etika kreposti ne može biti univerzalna uslijed vlastitog heteronomnog porijekla (porijeklo vuče iz objave, a ne iz subjektivne spoznaje objektiviteta). S druge strane, proširenje ustavnog kataloga ljudskih prava na spolnu orijentaciju postavlja u uzročno-posljedičnu vezu s navodnim ugrožavanjem ljudskih prava heteroseksualnih roditelja i posljedično s ugrožavanjem demokratskih tradicija.

Paradoksalno, demokraciju i ljudska prava brani se s političke pozicije čijim ukidanjem Velikom francuskom buržoaskom revolucijom je započeo povijesni proces emancipacije i izgradnje modernog građanskog društva na koje će se, povijesnim napredovanjem u svijesti o slobodi, nadograđivati emancipacija jedne po jedne društvene manjine. Treba jasno izreći da pristajanje uz stavove Ivice Šole znači zaustavljanje procesa emancipacije manjinskih društvenih skupina i ponovno uspostavljanje sistema društvenih odnosa u kojem će neki institucionalizirani autoritet odlučivati o dobrobiti svakog pojedinca.

Luka Matić

Izvor: H-ALTER

Velike medijske kuće pod apsolutnim utjecajem prljavog kapitala, koje su uvijek tu kad treba stvoriti nove ratove, sramotno šute i prikrivaju veličinu katastrofe u Meksičkom zaljevu.

Kulture koje ne priznaju ljudskom životu i prirodnom svijetu svetu dimenziju, intrinzičnu vrijednost koja nadilazi onu monetarnu, proždiru same sebe sve do smrti. Nemilosrdno iskorištavaju prirodni svijet i članove njegovih zajednica u ime progresa sve do iscrpljenja ili kolapsa. Takve su kulture nesposobne sagledati sopstvenu žestinu samouništavanja. Izlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu koje se procjenjuje na čak 100 tisuća barela dnevno, jedno je od posljednjih etapa našeg suludog marša u smrt.

Ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu je još jedan udarac korporativne države, razmjena života za novac. Ali u ovom slučaju, kad stigne, kolaps neće biti geografski ograničen na propast jedne nacije, bit će to globalni kolaps, pad ljudske civilizacije. Oni koji proizvode ovaj globalni genocid, ljudi kao glavni izvršni direktor British Petroleuma - Tony Hayward, koji nas uvjerava da je "Meksički zaljev veliki ocean i da su količine izlivene nafte i kontroverznih kemijskih raspršivača koje po njemu prosipamo sićušne u odnosu na ukupne količine vode"; su, citirajući Ward Churchill - "Mali Eichmann-i", oni su poslušni sluge smrti. Korporacije i oni koji njima upravljaju, konzumiraju, zagađuju, tlače i ubijaju.

Mali Eichmann-i koji ih usmjeravaju žive neprocjenjivo bogati u paralelnoj dimenziji luksuza i potpune izolacije. Bogata i zaštićena elita i dalje nastavlja prosperirati čak i ako mi ostali i svijet prirode oko nas počinje umirati. Oni su neosjetljivi, krvarit ćemo sve dok nam ne popiju i zadnju kapi krvi.

Naše poslovne škole i elitna sveučilišta stvaraju tisuće direktora tih gluhih, glupih i slijepih sustava koji raspolažu modernim sofisticiranim mogućnostima upravljanja, ali ujedno potpuno nesposobnih za razvoj kolektivne svijesti i zdravog razuma, sažaljenja ili kajanja. Ovi tehnokrati su pomiješali umijeće manipuliranja sa znanjem.

Fizičko i moralno zagađenje stoji rame uz rame s onim kulturnim. Naš građanski i politički diskurs je postao nerazumljiv. Nad njime dominiraju elaborirani spektakli, gossip i tračevi poznatih ličnosti, lažne reklame i skandali.

Autor: marti misterija

Izvor i video na: Crom Alternative News

Večer će biti obilježena Tošinim pjesmama koje će se puštati preko video zida, a okupit će veliki broj Tošinih prijatelja, fanova i štovatelja. Provedite nezaboravnu večer ispijajući priče iz Tošina života koje još možda niste znali i uživajte u Tošinim pjesmama i vječnoj ljepoti njegova glasa. Cijena ulaznice u pretprodaji 40 kn, a na dan događaja 60 kn. (ulaznice možete kupiti na šanku Strossmayer bara, Strossmayerovo šetalište bb). Aktualno izdanje Toše Proeski i Prijatelji Još uvijek sanjam da smo zajedno na kojem pjevaju Tony Cetinski, Nina Badrić, Aki Rahimovski, Boris Novković, Kaliopi, Bojan Marović, Jelena Tomašević, Elena Risteska, potražite u CD shopu Hit Recordsa (Preradovićeva 12, Zagreb), prodavaonicama dm-a, te svim boljim prodavaonicama nosača zvuka!

Izvor: Radio Dalmacija

Album koji je upravo izašao pod etiketom Menarta donosi pregršt novog materijala za sve vjerne fanove, dok ste najavni singl za pjesmu "Vidi, vidi, vidi" u kojoj gostuje Saša Lošić - Loša već mogli čuti u radijskom eteru. Album 5 do 12 je multimedijalno CD + DVD izdanje koje donosi za svakog ponešto.

Osim pjesama s albuma, izdanje sadržava čak jedanaest remixeva novih pjesama koje između ostalih potpisuju Shot (Elemental), Vuneny, Hein Teny, Diskobajagi, E-Base, Sopot i dr. Bonus DVD sadrži video snimku njihova koncerta MTV Live @ Skirlibaba Studio , te video spotovi s nastupa na Exit festivalu .

Uz novi album 5 do 12 na tržištu će se istovremeno naći i njihov prethodni album iz 2008. godine Firma Ilegal koje je publika i kritika izvrsno prihvatila. Tu činjenicu potvrđuje preko stotinu odsviranih koncerata u 2008./09. godini. Album pod nazivom 5 do 12 predstavlja logičan nastavak Firme ilegal , jer kako kažu: "Ovo je još jedno kratko i jasno djelo s devet pjesama koje udaraju direktno u glavu. Korumpirani vlastodršci koji se brinu samo za svoje vlastite interese, birokracija, recesija, razorni nacionalizam i stanovništvo na rubu siromaštva (...) inspirirali su bend da napravi još jedan manifest otpora takvoj situaciji."

Ovo je četvrti studijski album grupe Dubioza kolektiv , a snimljen je u Sarajevu u studiju Skirlibaba . Producent albuma je Brano Jakubović , a na albumu se kao gosti pojavljuju frontman Plavog orkestra Saša Lošić - Loša , te makedonska grupa Superhiks .

Pjesme s novog albuma već ste mogli poslušati na nedavno održanom nastupu Dubioze kolektiv u Plavoj sobi zagrebačkog Radija 101, a koji se emitirao uživo na Radiju 101. Istovremeno se koncert prenosio radijskim eterom u cijeloj regiji i dijelu Europe, dok se video prijenos koncerta mogao pratiti na Tportalu .

POPIS PJESAMA: UM KLADE VALJA WALTER RECESIJA DOMAĆICA KOKUZ VIDI, VIDI, VIDI NIKO NIJE KRIV NJIHOVI I NAŠI REMIXEVI: WALTER (Hein Teny Remix) KOKUZ (Al Lindrum's Bosnian Beans Remix) UM KLADE VALJA (Vuneny Remix) DOMAĆICA (Balkantronica Remix) RECESIJA (Diskobajagi Remix) KOKUS (Shot Elemental Remix) UM KLADE VALJA (Audio Infunktion Remix) KOKUZ (E-Base on the Road Remix) VIDI, VIDI, VIDI (D'n'B Remix) DOMAĆICA (Sopot Remix) NIKO NIJE KRIV (Duško Šegvić Remix) + BONUS DVD: Live at Skirlibaba studio Live at Exit 2009

To nije sve... Vijest koja će zasigurno razveseliti sve fanove Dubioza kolektiva je da će ove godine po prvi puta nastupiti na T-mobile Inmusic festivalu! Vidimo se na Jarunu!

Izvor: Radio Dalmacija

Fudbalerka

Svaka modna era nosi svoju frizuru vodilju. Kažu da je svaka frizura povezana s karakterom osobe koja ju nosi, a muškarac 80ih je tada držao do svog izgleda ako je nosio fudbalerku. Fudbalerka je ime dobila po tome što su je nosili nogometaši, a od milja naziva se još i fuca, fulja, fus, fulijana. Neko vrijeme nosili su ih i nogometni reprezentativni Njemačke, pa se nazivala još i 'bundeska'. U engleskom govornom području označava se kao The Mullet. Nemojte slučajno niti pomislliti da napravite ovakvu frizuru.

Ponytail

Za žene, ponytail sugerira da ste odvratan pokvarenjak, a ne obzirljiv ljubavnik (iako mnogi ljudi pogrešno misle drugačije). Varijacije na ponytail se jednako odbojne ženama.

Kosa zalizana unatrag

Uz to takva frizura izgleda masno i vlažno te vam kosa izgleda poput kacige. Žene vole kada mogu proći svojom rukom kroz vašu kosu, no prevelika količina gela je poprilično odbojna.

Padelica

Ako imate deset onda je to u redu. Ali ako sebe smatrate muževnim pastuhom... Zapravo ako se smatrate takvim sigurno nemate takvu frizuru. Ovakva frizura je namjenjena djeci, a vi ako želite ostaviti ikakav dojam na ljepši spol ne želite ovakvu frizuru.

Začešljana ćelava glava

Ovo je očajan pokušaj da se prikrije ćelavost. Nikada, ali nikada nemojte ovo raditi. Jasno nam je da se ne želite pomiriti s time da gubite kosu, ali jedan lagani povjetarac i više nema vaše frizure.

Duga kosa

Kada je u pitanju vaša kosa, sve što prolazi bradu može izgledati masno, naročito ako ste aktivni. Osim toga, izgledati će te kao da se trudite ostati mladi sa dugom kosom. Vjeurjte nam, ako je David Beckham odustao od duge kose, možete i vi.

Emo frizura

Ovdje mislimo na stil u kojem vam kosa pada u oči zbog dugih šiški te gotovo uopće ne vidite na jedno ili oba oka. Ovom frizurom poručujete da ste opsjednuti time da budete trendy.

Izvor: e-muškarac

Iako joj je trebalo više od 80 “verneovskih” dana, mlada Australka na divljem je moru provela sedam mjeseci, a jučer je završila svoju avanturu.

Šesnaestogodišnja Jessica uplovila je u subotu u sydneysku luku, nakon što je prešla 23 tisuće nautičkih milja, odnosno 38 tisuća kilometara, a o svemu je detaljno izvještavala na svojemu blogu “www.jessicawatson.com”. “Pozdrav svima! Samo da vam se kratko javim i obavijestim vas da sam prešla granicu i vratila se kući.

"Ovo mi je bio najljepši dan u životu, bez trunke pretjerivanja! Dobrodošlica prijatelja i obitelji potpuno me je oduševila. Nisam mogla ni zamisliti takav prizor. Povratak kući za mene je zaista nešto posebno”, kratko je napisala Jessica, dok se tisuće ljudi okupilo u luci kako bi je pozdravili pri uplovljavanju na njezinoj ružičastoj 10-metarskoj jedrilici.

210 dana na pučini

Kad se Jessica iskrcala na doku u blizini Opera Housea, bio je to prvi put da stoji na čvrstome tlu nakon 210 dana što ih je provela na moru.

Zasigurno joj je to bilo veliko olakšanje, jer se tijekom plovidbe borila s 12-metarskim valovima i brojnim ozbiljnim teškoćama. Jessica je svoju jedrilicu nazvala “Ružičasta dama”, a inače je to plovilo poznate tvrtke “Sparkman & Stephens” s kojom su već surađivali avanturisti Jon Sanders, David Dicks i Jesse Martin. Prema pisanju australskih medija, djevojčica je postala idol svojim vršnjacima jer se dokazala kao odlučna i hrabra osoba. Nije trebalo proći dugo da sponzori prepoznaju njezinu isplativost, ali to ni najmanje ne umanjuje vrijednost njezina pothvata.

Zahtjevna ruta

Planirana ruta vodila ju je sjeveroistočno kroz južni Pacifik i preko Ekvadora, južno do Cape Horna na samom vrhu Južne Amerike, preko Atlantskog oceana do Južne Afrike, kroz Indijski ocean i oko južne Australije.

Piše JURE JERIĆ

Slobodna Dalmacija

Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjige

ŠJORA VINKA GRE U SPIZU

autorice Dunje Kalilić

U Pinakoteci Gospe od zdravlja, 17.svibnja (ponedjeljak), u 20 sati

Uz prigodnu riječ predsjednice HKD Napredak, Split,  Vinke Bratulić,

knjigu će predstaviti prof.dr.sc. Ivan J. Bošković

Odlomke iz knjige čitat će radijska urednica i voditeljica Day Antunović

U glazbenom programu pjeva ženska klapa Neverin

Prin nego se rodi svakega Buodula (ma ne i svaku Buodulku) u molemu mistu čekolo je uz ime i prezime još i nadimak olitiga pridivak.

Prezime oliti kazota je famejono,  a za ime je bila užonca da parvo dite dobije  nuonotovo
ili nonino ime od oca, a drugo dica imena po nuonotu i noni od mame ili po
barbima i tetima  ča su   obišno imali  ime  kojega  svieca  ili  svetice
božje.

Pjaca

Ma se, ko i sve na svitu, užonce minjodu  i  sad  i  u  imenima imo
prominih:
ili se skraćijedu  (per  ežempjo  Mandalina, Lina, Ina; Prošperino, Rino,
Ino (tako da već ne znoš od koje svetice ili svieca ime procedi)   ili  se
ime dobije po  glumcu, pivoču, pulitičaru, konfinu (zamislite cili život
nosit ime Naser, Tito, Sinaj, Sovjetka, Amerika .), ma  nojlašnje  je  sad
iz kalendara izabrat  koje narodno ime  ili ime  po kojemu  frutu (Višnja,
Jagoda, Jabuka, Dunja.).

Od pridivka u molemu mistu je  potriba, jerbo još imo puno Ontetih, Ivanih,
Matetih,  Lukih,  Lucih,  Kotih,  Marijih,  Anih, Pericih . s iston kazoton
pok  se  s  pridivkon  odma znalo i zno ko je i od koga je. Tuo treće ime
dobivalo se po nadimku fameje: Darvenetovi, Lohalovi, Hahanovi,
Manjagazetovi,  Gazarovi,  Gvardaboškovi,  Kosirinovi,  Bijončini... da
noton somo nikoliko, jerbo bi tukalo istratit puno inćoštra za nabrojit sve
nadimke famejih u somo jednemu mistu.
Ma za  nike mišćane bilo je dosta reć somo jednu rič : Lojko, Mušica,
Britvica, Ugor, Sipica, Gardelin, Mufa, Lohalo, Mezorizi, Vuna . i   odma bi
se znalo kojo je tuo peršuona  isto  kako  i  ona   s imenon,  kazoton i
famejonin nadimkon,  jerbo  je lašnje reć jednu rič nego izgovorit dvi-tri
riči osobito liti kad ćapo fjaka posli sardel s gradikulih i žmula bevonde.

Da bi se pozno meju  drugim Ivanima u mistu, pridivak Jovanin  je dobi posli
karšćenjo unuk Velega Ivana u daržavi kad je himna bila mišonca od:
„Bože pravde“,  „Lijepe naše“,  i „Naprej zastava slave“. Na tin pridivak navikli
su se mišćani, jerbo je tuo ime procedilo od talijonskega Giovannino, a
naši stori na škoju  nisu znali za glos i slovo Đ , nego bi tin glos
zaminili sa J, i tako su u mistu bili dvo Jovanina: Jovanin iz Podve i
Jovanin iz Pjace.
I u temu imenu ni bilo ništa malicijuozoga ni u Kraljevini, ni u Republici
Jugoslaviji  sve dok  nisu u Jugoslaviji zapuhali vitri ča su i kosti
lomile: vihovitar, kijamet i mećava.
A onda, bome,  Jovanin vuče na ime Jovo, a tuo ime je  iz daržave , di oni
somi govoridu  da  imo  "Jovana ko govana",  i sad  kad lampo i garmi, kad
Ivo i Jovo  nisu  već  braća,  nego su diventali priko noći pasjo braća,
nadimak Jovanin  ni  već  odgovoro  vrimenu,  bi  je  vonka škvodre  i kad
bi mišćanima ta rič duošla na varh jazika, oni je ne bidu izustili,  nego
bidu misto nje rekli: unuk Velega Ivana  ili Mateta sin  ili Ružin muž
somo da se ne bi spomienilo tuo ime  i  da  se  ne  bidu ugrizli  za  jazik.


Tukalo je da pruojde i priko deset godišć, da malo vrime bonaco, da se
prominidu vitri  i  da  tuo ime,  Jovanin,  duojde  na  svoje prijašnje
misto, ča hoće reć da te mišćane,  sad  epeta  zovedu  ko i prin:
Jovanin iz Podve  i Jovanin  iz Pjace.

Podva

Svečarske su i cijene ulaznica, pa će tako ulaz na sjevernu tribinu biti besplatan će ulaz na istok i zapad koštati po 20 kuna, zbog čega je realno očekivati da će euforična splitska publika odlično popuniti Poljud.

Novostima iz Hajduka dodajmo kako je na natječaj za Hajdukov logotip povodom stote godišnjice kluba pristiglo ukupno 46 radova, a rezultati i raspodjela nagradnog fonda vrijednog 30 tisuća kuna bit će objavljeni u srijedu.

Tekst: M.Č. Foto: Paun Paunović (Cropix)

Izvor: Index.hr

Sića se: Nela jakić

Proizvodna djelatnost je tek neka djelatnost o kojoj se priča u aoristu – prošlom i svršenom vremenu. Splitska željezara je na cjelodnevnoj infuziji, prima sirovinu kap po kap.

Jadranska pivovara se nekako grčevito hvata zadnje slamke spasa.

Škverovi u agoniji čekaju hitnu pomoć, službu spašavanja, šta bilo!?

Prvoborac i Vranjic

Radnici bi radili, proizvodili…ali ne daju im. Zadnjim snagama zavapiše: "Dajte nam sirovine! Sredstva imamo, ruke imamo, radit ćemo, pronaći kupce i zaraditi da možemo preživjeti, prehraniti naše obitelji. Dajte nam da radimo, jer to je najbolje što znamo!" Da, radnici su bijesni, ali taj bijes potiskuju u sebe, tlak raste, ali i strah raste. Gubitak posla, gubitak egzistencije. Kako i gdje dalje?

Mlađi će se već nekako snaći, ali stariji? Tko će ih zaposliti u njihovim godinama? Ne preostaje drugo nego čekati na Zavodu za zapošljavanje do prijevremene mirovine-crkavice, a do tada živjeti po sistemu – Snađi se kako znaš i umiješ! I gotova priča! Ostat će samo gorčina i jad koje će prenositi dalje na svoje potomke.

radnici u mreži

U misli mi navrati jedna priča, priča o Ibrahimu Avdiću, priča o radniku muzaču krava koji je davne 1975. dobio Majsku nagradu za najboljeg radnika u stočarstvu na području tadašnje države, Jugoslavije. Tu priču ispričao nam je Branko Lentić svojim dokumentarcem "Dobro jutro Avdići". Priča o malom čovjeku, radniku, njegovoj mnogobrojnoj obitelji i cjelodnevnom radu .

Majska nagrada značila je ujedno i novčanu nagradu koja je mnogo značila za njegovu obitelj. I reče tada Ibrahim: "Mnogo mi ovo znači. Ne samo što je to priznanje i novčana pomoć, već zato što će jednog dana moji unuci i praunuci znati da je njihov djed bio najbolji radnik!"

siva tvornica

Sjetih se mog dide, radnika u tvornici cementa Sv.Kajo, meštra na visokoj peći. Radio je on u toj cementari i prije 2. svjetskog rata, kada je bila u privatnom vlasništvu i nikad nije ništa grubo rekao o njenom vlasniku, Feriću koji je i tada nagrađivao zaslužne radnike. Nakon 2.svj.rata, tvornica mu je oduzeta i predana radnicima pod parolom "Tvornice radnicima!"

Ista tvornica sa novim imenom "Prvoborac" u kojoj je dida i dalje radio svoj posao i opet primao priznanja za svoj rad. Nizale su se poslijeratne godine, a s njima i njegove udarničke godine za koje je nagrađen i Ordenom rada. Odlazio bi u svoju sobu, iz kantunala vadio izlizanu crvenu kutijicu, pokazivao nam svoj orden .

Kako su mu samo oči sjajile kad bi pričao priču o kvaru na Titovom autu, prilikom jedne njegove posjete, i kako je baš on bio taj meštar koji je popravio Titov Mercedes. Plaće i penzije brzo su se topile u svakodnevnom životu, ali "blago" iz kantunala ponosno je čuvao i hvalio se s njim.

Bilo je to vrijeme kada je bila posebna čast zvati se udarnikom. Danas je to izumrla riječ, izbrisana iz svih naziva. Biti udarnikom više nije čast, postala je svojevrsna sramota. Udarnici su nam izumrli kao dinosauri.

Danas je Praznik rada – 1.maj. Netko se jutros svečano uredio i izašao na Prvomajski uranak. Netko zbog besplatnog fažola, netko da nekog vidi i bude viđen, a netko za počast svim radnicima – udarnicima. A netko (nažalost mnogi) ostao je doma, razmišljajući o tome hoće li se, u ponedjeljak kad dođe na posao, još uvijek zvati RADNIKOM, ili će postati tek još jedna reckica u spiskovima Zavoda za zapošljavanje.

A ja sam danas, kao nikada do sada, ponosna što je moj dida bio UDARNIK!

Tekst i fotografije: Nela Jakić

Pripremajući se za objavu svog dokumentarca ‘Stephen Hawking’s Universe’, koji bi javno trebao biti prikazan sljedeći tjedan, Hawking je rekao kako vjeruje da bi ljudi mogli putovati milijunima godina u budućnost i spasiti svoj uništen planet. >>

Hawking: Bolje da se klonimo izvanzemaljaca

Rekao je da jednom kada se sagrade svemirski brodovi koji bi mogli putovati brže od svjetlosti, jedan dan u njima bio bi jednak jednoj godini na Zemlji. Prema Einsteinu, to je stoga što, kako predmeti ubrzavaju kroz svemir, vrijeme oko njih se usporava, a to također znači da se Hawkingova teorija primjenjuje na vremensko pomicanje prema naprijed, piše Australia News.

Pomicanje unazad je nemoguće, kaže Hawking, objašnjavajući kako je to stoga što to ‘krši fundamentalno pravilo da uzrok dolazi prije posljedice’.

Da je pomicanje u prošlost moguće, osoba bi mogla ubiti bivšeg sebe. ‘Mislim da stvari same sebe ne mogu učiniti nemogućima’, rekao je Hawking. Međutim, kada svemirski brodovi budu mogli putovati brzinom svijetlosti, njihova će posada početi preskakati godine na Zemlji, dajući tako ljudskoj vrsti mogućnost da počnu iznova.

‘Putovanje kroz vrijeme nekada se smatralo znanstvenom herezom, i izbjegavao sam govoriti o tome zbog straha da ću biti etiketiran kao šala. Ali sada više nisam toliko oprezan’, rekao je Hawking.

Izvor: Dnevnik.hr

Piše: Nika Borovac

Aromatična majčina dušica, timijan, mirisom će se obraniti od kukaca, ali i puževa golaća te lisnih ušiju. Nametnike tjeraju i druge ukrasne biljke poput lavande, nevena, kadife te vratića koji se može osušiti i poslužiti za tjeranje mrava, moljaca s odjeće ili buha s ležaja kućnih ljubimaca.

U keramičkim posudama može se zasaditi rajčica (od koje bježe muhe), paprika ili grah, koji će, osim za dekoraciju, biti korisni i u kuhinji.

Žednom bilju smetaju rupice

Začinsko bilje koje dobro podnosi sušu, kao što su origano, kadulja, timijan i vrisak, uljepšat će balkonski vrt, ali i naći zasluženo mjesto u kuhinji. Uzgajaju se u loncima s rupicama za razliku od vlasca, peršina i bosiljka, koji žeđaju za vlagom.

Prkos dugo živi na visini

Biljke na terasama, prozorima ili balkonskim ogradama izložene su jakom vjetru i suncu, čije djelovanje pojačava i blizina zidova te prozorskog stakla. Zato treba birati izdržljive biljke poput čuvarkuće, sebrice, tustike i puzajućeg prkosa crvenkastih stabljika.

Lijepa, mirisna i korisna biljka

Pelargonija širi ugodan miris limuna koji tjera kukce, a ljupkim ružičastim, bijelim ili ljubičastim cvjetovima ukrašava balkone. Dovoljni su joj mala posuda i kupovna zemlja za lončanice u koju je dobro dodati malo vapna.

Matičnjak i metvica uljepšavaju balkonsku oazu, ali mogu poslužiti i kao kućna “čajoteka”. Ako se zgnječe ili zagriju, otpuštaju esencijalna ulja, pa će tijekom toplijih dana zamirisati balkon i ublažiti stres aromaterapijskim djelovanjem.

Dekorativna poslastica

Bosiljak uspješno raste u posudama na suncu, a listovi se beru u ljeto dok su mladi. Koriste se za pripremu pesto umaka, aromatiziranje ulja i octa, a mogu se i zamrznuti, tako da se pomiješaju s malo vode i stave u zamrzivač.

Za meso ili slastice

Stabljike začinskog bilja upotrebljavaju se u kulinarstvu. Stabljike anđelike poslužit će za kandiranje zahvaljujući gorko-slatkom soku, a ružmarin je dovoljno čvrst da posluži kao ražnjić za slasno povrće ili meso s roštilja.

Kadifa, petunija, kadulja, sporiš ili verbena, vodenika, lijepi dečko, klinčić, mirisna grahorica i ukrasni slak najbolje uspijevaju na sunčanoj strani

24 sata

Jednostavno se morate pomirit sa time da ne postoji čarobna formula sa kojom ćete preko noći dobiti savršeno isklesano tijelo. Dođete doma nakon napornoga dana, upalite televizor, a na svim programima salve reklama o novim preparatima za mršavljenje, nove sprave za savršene trbušne mišiće i slično.

Ili recimo upišete u Google riječ Dijeta, a dobijete bezbroj rezultata te nemate pojma što odabrati. Slobodno zaboravite na sve te dijete ili najnovije sprave koje će vam samo olakšati kućni budžet. Ono što vi trebate jest ODLUKA. Sami sa sobom trebate raščistiti da li vi uistinu želite smršaviti, ili će te uvijek pronalaziti nekakve izlike i na taj način biti nesretni zbog kilograma viška koje imate.

Nadalje, jednako bitno kao i odluka; snažna motivacija i volja, točnije red, rad i dis­ciplina od odlučujućeg su značaja. Jer ipak se radi o ne­če­mu što nije obavezno, nečemu što sami bi­ra­mo i nečemu bez čega ipak možemo. Sada kad je napokon došao taj ponedjeljak od kojega ćete započeti sa mršavljenjem, kada ste raščistili sa sobom, kada ste puni volje i poleta, možete početi primjenjivati savjete koji će vam otopiti sve te kilograme viška.

Ako čitate razne časopise i razna istraživanja, možda ste mogli primjetiti da nerijetko jedno istraživanje pobija drugo i ljudi se stvarno zapitaju što je uistinu točno i što će im zapravo pomoći u mršavljenju. Mi vam donosimo nekoliko savjeta sa kojima definitivno ne možete pogriješiti.

Prehrana

Jednostavno jedite manje

Sada ste vjerovatno rekli, pa ovo je najgluplji savjet koji sam ikada čuo. No ako ste sigurni da želite smršaviti onda vam neće biti problem poslušati ovaj savjet. Istraživanja pokazuju da su se sa vremenom u gotovo svim restoranima porcije povećale. Dakle ne morate pojesti sve što vam je na tanjuru. Također dobra je preporuka malo stati s jelom i prije nego osjećamo sitost, jer “sitosti” treba neko vrijeme da dođe od želuca do mozga. Na taj način ćemo biti siti, a efektivno pojesti puno manje.

Pet manjih obroka umjesto dva-tri velika

Istu količinu jela podijelite na pet umjesto na dva-tri obroka, u tijelo ćete unijeti više kalorija, ali se nećete udebljati jer će organizam bolje iskorištavati unesenu energiju. Također, na taj način ćete ubrzati i svoj metabolizam. Nikada ne preskačite doručak i neka on bude najobilniji obrok tokom cijelog dana.

Za međuobroke pojedite komad voća, jogurt ili malo pahuljica sredinom prijepodneva i poslijepodneva, umanjit će vam apetit i pomoći da se normalizira razina šećera u krvi (zbog pada razine šećera u krvi ponekad osjećamo umor). Večerajte malo, jer u drugom dijelu dana tijelo troši manje energije, pa tada valja i manje jesti. Navečer nikada ne jedite mnogo, pogotovo ako večerate kasno.

Ako ste prije odlaska u krevet još gladni, umjesto jela radije popijte neki biljni čaj za smirenje.

Tekućina

Tokom dana popijte minimalno 2l vode. Zaboravite na bilo kakve sokove ako imate namjeru smršaviti. Ako već ne pijete, počnite piti zeleni čaj.

Što jesti, a što ne

Hamburger, coca-cola, pizza, čips, milk-shake, pomfrit, hot-dog, pržena hrana su samo neke od namirnica koje trebate izbaciti iz svoje prehrane. Umjesto slatkiša rađe kupite sušeno voće (ne zašećereno), koje je jednako ukusno, a zdravije. U svoju prehranu ubacite puno voća i povrća, umjesto masnih odrezaka odlučite se za komad puretine ili piletine.

Također jedite više ribe. Ako jedete salame, zaboravite na parizere i mortadele, rađe odaberite salame sa manjim postotkom masti, kao što su pileća i pureća prsa.

Trening

Pod trening ne mislimo da morate istrčati maraton svaki tjedan, nego jednostavno trebate postati aktivni. Ako se vozite autobusom, iskrcajte se jednu stanice prije i hodajte. Odite u šoping pješice. Parkirajte auto malo dalje od mjesta gdje radite i propješačite. Odite na posao biciklom.

Budite aktivni pola sata svaki dan. Vježbajte, krećite se, mislite pozitivno i jedite pametno - za kvalitetniji život ne postoji jednostavnija formula.

Izvor: e-muškarac

Zvonimir Levačić (67), kojeg je malo tko znao pod tim imenom, a mnogi jesu po nadimku Ševa, umro je sinoć u svojoj trošnoj kućici na Pešćenici.

Junak 'Noćne more' Željka Malnara ni na ekranima OTV-a i Z1 nije krio preveliku sklonost kapljici, što ga je, vjerojatno, odvelo u smrt.

No, točni uzroci njegova prelaska na drugi svijet znat će se tek nakon obdukcije. Ševa je bio susjed, vršnjak i šulkolega Željka Malnara, koji ga je prije desetak godina izvukao iz anonomnosti i promovirao u jednu od svojih antitelevizijskih zvijezda. U posljednje vrijeme, Ševa je sve više pobolijevao, pa nije ni sudjelovao u 'Noćnoj mori'.

Zadnji njegov trag u medijima bio je u kolumni Željka Malnara u Globusu. U svom satiričnom tonu, Malnar je isprovocirao haiku dvoboj: Ševa protiv barba Luke.

Na haiku stihove, koje je predsjednik Sabora Luka Bebić napisao za posjeta Japanu: 'Zmija gleda žabu, žaba plaće, jadna žaba', Ševa je (prema Malnaru) uzvratio svojim stihovima: 'Konj pase, debel k'o prase'.

M. T. Foto: FAMA

Izvor: Moj Zagreb

Velik uspon,brza,zahtjevna i uvijek atraktivna staza iz godine u godinu okuplja sve veći broj vozača i gledatelja uz napomenu da se ovogodišnja utrka boduje za Prvenstvo Republike Hrvatske!

Uz činjenicu da je ovo posljednja utrka autoslaloma ove sezone u kalendaru Prvenstva Republike Hrvatske,organizatori iz Omiškog auto-kluba „Oneum“ očekuju oko 90-tak natjecateljskih automobila na startu u Brnistri.

Subota 23.listopada rezervirana je za tehnički prijem i verifikaciju te će okupit sve bolide na Velikom parkingu Priko u Omišu, dok je nedjelja 24. listopada rezervirana za trening i samo natjecanje u Brnistri.

http://www.youtube.com/watch?v=1Lz6axxv2bw

Ovo je ujedno prilika da obavjestimo vozače da će u nedjelju od 07.00 - 17.00 županijska cesta Omiš – Naklice biti zatvorena za javni promet,a obilazak će biti preko Gata.

AK „Oneum“ Vas ovim putem pozivada u što većem broju dođete i podržite naše članove,a ujedno Vas pozivamo i na 2 Omiške Dane Brzine koji će se odvijati na Velikom parkingu Priko od 18. studenog – 21. studenog.

http://www.youtube.com/watch?v=69E4RgFwXFE

Onda se ohrabrila i došla do njegove zgrade, pozvala lift pa pobjegla...
Nakon šta se taj lik oženio, dobio djecu, razveo, dobio unuke i preminuo sretan u dubokoj starosti, File se upisala na tečaj: "Upoznajte muškića dok ima mišića!"

Tamo su je savjetovali između ostaloga da se treba upisati u planinarsko društvo jer je najlakše lika upoznat negdje di se ljudi spontano upoznavaju. Tu je kvalitetno postignut privid da su došli radi sličnih interesa a koji nisu reproduktivne prirode. Naučila je i da nije dobro izlazit u disko jer tamo svi znaju da si došla tražit sexa na brzinu.
Osim toga naveli su joj još par valjanih razloga:
- Konkurencija za planinare ni izbliza nije krvoločna kao za nogometaše primjerice
- Planinari vole popit pa su im žene privlačnije negomuškićima koji ne piju, nogometašima primjerice
-U planini ima više uzbrdica nego nizbrdica pa će usput i lakše otopit salo sa guzice.

Jedini je problem bio što se Filomena nije mogla penjat uzbrdo. Ali je naučila absajlat, a to znači spuštat se na konopu. Na tipa se nije spotaknula.

Rekli su joj da se ne obeshrabruje jer da ljubav ne pada na silu nego se spotiče slučajno. I da ne treba ciljano i planirano tražit momka nego neka samo ide u spizu i platit račune, pa kad naleti, naleti.
Tako je došlo i internet bankarstvo i dostava spize na kućnu adresu pa File više nije tribala izlazit. A računala je ako ljubav ne smiš tražit onda je bolje stat doma.

Jednoga dana je čitavo svoje sexi donje rublje koje je čuvala godinama za posebne prilike odlučila oprat da se ne raspadne. I taman dok je stavljala mudantine na tiramol, jedne crne mudante su pale na balkon od susjeda. Bilo joj je jako neugodno otići ga pitat da joj da mudante pa se poslužila naučenim znanjem iz planinarske škole. Uzela je svoju penjačku opremu i absajlala je par katova niže. Uto je srela jednog fasadera koji se također klatio na konopu. On je bio brži i pružio joj je mudante uz široki osmjeh. Ona mu je smješak uzvratila.
To je sudbina, to je ljubav.
Spotaknula se momentalno.

U slijedećem nastavku o tome zašto je ova priča potencijalno štetna te kako ovladati umijećem komuniciranja na Iskrici.