Uz 120. obljetnicu splitske ribarnice

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Splićani imaju, a da i ne znaju, jednu jedincatu javnu zgradu koja je već sto i dvadeset godina svakoga radnog dana u istoj namjenskoj upotrebi. Njome prođe po nekoliko tisuća osoba dnevno. Pod njenim izvornim starim krovom prodano je na desetke milijuna kilograma oborite bijele i plave ribe, landovine, glavonožaca, školjkaša, rakova, žaba, puževa, bakalara… I valjda stotinjak tisuća bačvica slanih srdela i inčuna.

Dvanaest nas desetljeća dijeli od dalekog 31. ožujka 1890. kada ju je u 11 sati u prisutnosti općinskih zastupnika i svekolikog pučanstva – a poslije blagoslova kanonika Dvornika – javnosti na upotrebu otvorio gradonačelnik Gajo Filomen Bulat. Bio je to prvi objekt što ga je sagradila nova hrvatska općinska uprava.

«Skoro ne vjeruješ svojim očima da je na mjestu stare gadne ograde za prodaju ribe mogla izaći ovako velika i uredna ribarnica…» – zabilježio je kroničar.

Po nacrtu i pod nadzorom općinskog tehnika prof. Antuna Bezića radovi su počeli u srpnju 1889. Izvodio ih je poduzetnik Ivan Celić i Talionica za gvozdene radnje. Zbog nekih tehničkih poteškoća (krovni svjetlarnik, hidranti) završeni su tek poslije osam mjeseci. U međuvremenu riba se prodavala na klupama ispred samostana sv. Frane na Obali.

Novinar dalje zanosno opisuje novu građevinu:
«Glatki kameni stolovi naokolo poredani, ravno majstorski popločano tlo, prikladna česma za pranje ribe i crpljenje vode, lijepe gvozdene radnje na vratima od domaćih zanatlija, viti a čvrsti željezni stupovi na kojima počiva krasni željezni krov sa staklenim otvorima, odgovarajuća okna za prozraku – sve to ti predstavlja skladnu savršenu cjelinu kojoj se ni izdaleka ne bi nadao u izgradnji ovakve vrste…»

Naročito hvali troja željezna vrata koja je umjetničkom vještinom «za nevjerojatno nisku cijenu» izradio vrijedni kovač Lovro Aržić.

Tako je Split dobio ribarnicu prema «svim zahtjevima ukusa, reda i čistoće» na kojoj su mu mogli pozavidjeti i mnogo veći i napredniji gradovi. Ako je za tadašnjih 15.500 stanovnika na ribarnici bilo postavljeno trideset prodajnih mjesta, onda bi ih za današnje – kojih je dvadesetak puta više – trebalo biti barem šest stotina! Splitu su doista potrebne nove mini ribarnice po pojedinim četvrtima. Međutim, zgradu Starice s Obrova valjalo bi sačuvati kao atraktivnu i stranim turistima (Japancima naročito!) privlačnu gradsku zamiljivost.

Napomenimo na kraju da su posljednjih godina neki autori – zlonamjerno ili iz neznanja – gradnju ribarnice pripisivali autonomaško-talijanaškom gradonačelniku Bajamontiju. Međutim u vrijeme njegove uprave bila je na tom mjestu «stara gadna ograda» gdje se pod daščarama prodavala riba.

Autor: Frano Baras   

Preneseno sa portala Morsko prase