Kapje duše - “Danas”

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Negdje sa privatnog brda odzvanja, Ovo je država znanja! I ja sam o tome sanja! Negdje sa privatne plaže se viče, Ma šta me se tiče... Iza ograde neko parove viče!

DANAS

Danas ništa nećemo jesti,
Ispred Crkve ćemo sjesti.
Možda iz Sabora netko bane,
Pa nam šušne sa strane.

Danas ništa nećemo piti,
Moramo se poniziti.
Možda prođe koji ministar,
Pa tako uđemo u registar.

Danas ništa nećemo reći,
Ionako će nas sasjeći.
Možda će proć šef u vladi,
Da mu se ne zgadi!?


KAD SE SJETIM, SUZA KRENE...

I ovo je tlo, niskokalorično,
Počevši od hrane koju nam brane,
Jer nismo lije, a oni jesu vrane.
O sveta katolička viro,
Pijen Coca Colu zero.
Misto da sviram, ja prosvir'o.

A tek ljudi koji tu živu,
Nikad u pravu, uvik u krivu.
Nemaju krila, mršava tila,
Letu ka tice kroz maglu, mjestimice.
Magla s metropole šušti
I kiša pljušti.

Negdje sa privatnog brda odzvanja,
Ovo je država znanja!
I ja sam o tome sanja!
Negdje sa privatne plaže se viče,
Ma šta me se tiče...
Iza ograde neko parove viče!

Da mi je bar opet, kruva i igara,
Vriću devalviranih para,
Pa ih u pravo vrime oprat
Dok bisni rat
I to nekoliko puta,
Tragom utabanih ruta.

Ja bit ću cinik iz inata,
I nije me strah atentata.
Jer vračara kad začara,
Kad prorekne i urekne,
Nema brige, ma sklonit ću sliku,
Da ne prave metu na mom liku.

Možda nas tako paze,
Možda tek gutamo fraze,
Možda je dobro za praznim stolom,
Nazdravljati zero Colom.
Vezani smo tako skupa,
Ručno probušenih rupa.

I prije nego odem ća,
Oprostit ću vam nejednakost ja.
Da ne bude, eto nisam zna.
Al' sačuvat ću uspomene,
Ono malo mene - vene,
Kad se sjetim, suza krene....


BRZINSKA

Prekoračih brzinu, brzo i nabrzinu,
Kasno primjetih, napustih Domovinu!
Zaustavih se negdje, put sjevera,
Otjerala me nevjera.

I sve što radim, sad brzo je,
Uživam manje i kad tugujem,
Teško je uvijek biti u pješačkom vodu,
I sanjati, sanjati slobodu!


...

Taština mi na vjeđama,
I poprijeko te gledam...
Ne šalim se nimalo ovaj put!
I prskam te golubljim govorom!
Odvajam sve nepoštene slogove,
Da prekinem zasvagda....

Ipak, ja sam pješak u magli,
Bez signala upozorenja.
Bacam zrna sjećanja!
Ne okolišam kad do ustiju dođe
Sve ono nepotrebno i gorko.
Branim se!

Šuti, ne izgovori ni riječi,
Da ne bude gore...


Autor: Sewen